ČUDESNI DANI

u Miljenko Stojić – Krešimir Šego, Anđeli moji, ICMM, Međugorje, 1999.

ČUDESNI DANI
(odlomak)

Dan treći

Već su se i odrasli počeli zanimati što se to događa. Savjetovali su djeci što učiniti kako bi svatko bio potpuno uvjeren da je to Gospa. Vicka je blagoslovljenom vodom poškropila ženu što im se ukazala, govoreći: »Ako si Gospa, ostani s nama; ako nisi, idi od nas«. Ona se samo nasmiješila i ostala s njima. Djeca su bila radosna. Dokazali su da nisu lagali. Mirjana ju je upitala kako joj je ime. »Ja sam Blažena Djevica Marija« – odgovorila je ona.

Iako im se dotad ukazivala zajednički, Mariji se tada ukazala i posebno. Samo, ovaj put Gospa nije bila vesela. Bila je veoma tužna. Marija se prepala. »Mir, mir, mir i samo mir« – govorila je Gospa.  »Mir mora zavladati između čovjeka i Boga, a i između ljudi«. U pozadini se uzdizao veliki križ. Marija i svi ostali pitali su se kasnije što bi to moglo biti. Zacijelo svi zajedno moramo biti bolji, odgovarali su.

Dan šesti

Državne vlasti ponovno djeci nisu dale mira. Sada ih nisu samo ispitivali, nego su ih silom odveli u bolnicu. Htjeli su dokazati da djeca nisu zdrave pameti. Pokazivali su im mrtvačnicu, plašili ih, rugali im se.

»Niste vi ludi, nego oni koji su vas doveli ovamo« – hrabro je nakon pregleda zaključila  liječnica u bolnici.

Ukazanju na brdu nazočila je i jedna liječnica. Znalo se da ne vjeruje u Boga. Zaželjela je dotaknuti Gospu. Trnci su joj prošli kroz tijelo pri dodiru. »Ima tu nešto čudno« – rekla je zbunjeno.

Roditelji su molili za ozdravljenje jednoga djeteta. »Samo molite i čvrsto vjerujte« – poučila ih je Gospa.

Dan sedmi

Dvije djevojke, koje su djeca vidioci otprije poznavali, odvele su ih u šetnju. Nisu se uspjeli na vrijeme vratiti za susret s Gospom. Zaustavili su se na cesti. Brdo ukazanja vidjelo se u daljini. Po prvi put nisu bili s narodom. Kleknuli su i molili. Gospa im se ukazala. Bili su radosni. Oni je nisu htjeli prevariti i iskušati. Samo su malo zakasnili.

Redarstvo je već počelo zatvarati ljude koji su svjedočili da su išli na Brdo ukazanja. Naredila mu je to bezbožna komunistička vlast.

Ni tada, ni poslije narod se nije dao smesti. Znali su ih plašiti i velikim krvoločnim psima i naoružanim vojnicima i premlaćivanjem. Uzalud. Ljudi se nisu dali. Odlazili su neustrašivo na susret sa svojim Bogom i svojom Gospom.

Miljenko Stojić