Marcello Piera, Zašto se trebamo zvati kršćanima, Verbum, Split, 2009.
On je talijanski senator. Liberal i agnostik. Osoba ugledna u društvu, ovakvom kakvo jest. Zajamčio si je određeno mjesto i u povijesti. A onda piše knjigu. Prvi ju je u ruke dobio trenutni papa Benedikt XVI. I posvetio mu nekoliko rečenica koje su smještene odmah iza uvoda. Što se dogodilo Marcellu Peri, izdaje li svijetle ideale liberalizma?
Recimo najprije o čemu uopće u knjizi raspravlja. U prvom poglavlju dotiče se Liberalizma, laičke jednadžbe i pitanja kršćanstva, u drugom Europe, kršćanstva i pitanja identiteta, a u trećem, pak, Relativizma, fundamentalizma i moralnog pitanja. Od čega polazi? »Zašto bismo se trebali zvati kršćanima? Danas smo liberali pa se zato ne treba pozivati na kršćanstvo da bismo opravdali svoja temeljna prava i slobode. Laici smo pa vjeru možemo smatrati privatnim uvjerenjem. Moderni smo pa držimo da čovjek sve mora sam bez ikakva vodstva koje ne potječe od njegova vlastitoga razuma. Djeca smo znanosti pa nam je dostatno pozitivističko, potvrđeno i dokazano znanje.
Ostalo se ne računa. Europa se ujedinjuje pa onda moramo izbjeći podjele spominjanjem kršćanstva među korijenima europskog identiteta. U svijetu ponovno izbijaju vjerski ratovi, dakle moramo izbjeći raspirivanje novih žarišta. U vlastitoj kući integriramo milijune muslimana, dakle ne možemo tražiti masovna obraćenja na kršćanstvo. U našim zapadnjačkim društvima prolazimo fazu krajnje ekspanzije prava, dakle ne možemo dopustiti da se Crkva miješa i priječi njihovo uživanje.« (str. 7.) E, pa, ne će moći tako, zaključuje Pera. I ispisuje knjigu koja pročišćuje korijene liberalizma, a ne ukida ga kako bismo pomislili nakon i drugih njegovih uvodnih riječi, riječi što i u nama duboko odjekuju.
Pročitavši što je napisao Papa mu šalje sljedeće rečenice. »Zadivljujućim poznavanjem izvora i neumoljivom logikom Vi analizirate bit liberalizma počevši od njegovih temelja, pokazujući da je u biti liberalizma njegova ukorijenjenost u kršćanskoj slici Boga: njegov odnos s Bogom čija je čovjek slika i od koga smo primili dar slobode. Neosporivom logikom Vi pokazujete da liberalizam gubi svoju osnovu i da sam sebe razara, ako napusti ovaj svoj temelj. Nisam ništa manje impresioniran Vašom analizom slobode i analizom multikulturalnosti gdje pokazujete unutarnju proturječnost ovoga koncepta i, dakle, njegovu političku i kulturnu nemogućnost. Temeljnu važnost ima Vaša analiza onoga što Europa i europski Ustav mogu biti, gdje se Europa ne preobražava u kozmopolitsku stvarnost, nego svoj vlastiti identitet nalazi polazeći od svoga kršćansko-liberalnog temelja.« (str. 15.) Jasne riječi, jasan poziv da ne budemo sebični i tako sami razorimo kuću koja se zove Europa.
Pera je mogao progovoriti drukčije od ostalih liberala jer je dopustio da mu najprije govori njegova pamet. Liberalizam, slobodu, počeo je shvaćati kao odgovornost, a ne kao zadani stranački uradak. Ovo nije njegova knjiga pokajanja, prosvjetljenja, obraćenja... On samo ističe vrijednosti i načela koji bi trebali obilježavati našu uljudbu, jer nismo djeca došla niotkud. Bez svega toga bili bismo bez duše i siromašni, što se događa današnjoj Europi. Ovdje se moram prisjetiti i glasovite talijanske novinarke Oriane Fallaci. I ona je bila liberalka i agnostik, ali je izjavila da ne može zamisliti život bez zvonika firentinske katedrale pokraj kojeg je odrasla i ljepote njegovih zvona.
Izgleda da je počelo duboko preispitivanje onoga što nam briselski službenici svakog dana nastoje utuviti u glavu. Bude li dovoljno onih koji će se usuditi to učiniti, povijest će poteći drugim tijekom, a ne bude li...
Miljenko Stojić
Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 14. ožujka 2011.; hrsvijet.net, 12. ožujka 2011.