NACRT ZA ISTINSKI MOZAIK

Detalji

Kategorija: Prosudbe (Književnost)

Objavljeno: Srijeda, 11 Ožujak 2020 16:59

Hitova: 304

Anita Martinac, Grad bez ptica, SHSK, Mostar, 2019.

»Imam dojam da ja tu nisam bio... Što vrijeme sve više odmiče, sve je više heroja.« (str. 219.) Riječi su ovo napisane tamo negdje pri kraju romana. Čula ih je spisateljica Martinac jamačno više puta. I na koncu obdarila nas novim romanom, nakon uspjeha tri prethodna. Tema je prošli, Domovinski rat. Je li bilo kako je bilo ili je bilo kako oni kažu da je bilo?

Nije se zacijelo lako uhvatiti u koštac s jednom ovakvom temom. Ta sve kao da je bilo jučer, bojovnici su već stasali u odrasle muškarce s djecom koji mladeži govore što se dogodilo tih nesretnih dana tamo početkom devedesetih. Jer, oni su tada bili u njihovoj dobi. Slične su ih brige morile kao sada njih. I onda se dogodio rat kojeg nisu htjeli i na kojeg nisu bili spremni. Zaskočio ih je kao razulareni tzv. rezervisti osamljenu djevojku na mostarskim ulicama. Ali, nisu se predali. Borili su se i pobijedili. Sada bi se neki drugi htjeli potpisati pod njihove pobjede. Ma ne može!

Opširnije...

NIKAD OTIŠAO

Detalji

Kategorija: Prikazi (Književnost)

Objavljeno: Srijeda, 26 Veljača 2020 08:10

Hitova: 265

Adolf Polegubić, Vršak osmijeha; Snatrenja; Poput Giottova kruga; Ogrlica od kamena, Naklada Bošković, Split, 2018.

Pred nama su četiri zbirke pjesama Adolfa Polegubića. Isti nakladnik, isti mjesec, ista godina izdavanja. I pisac uvoda je isti. Na kraju se sve doima kao jedna zbirka, jedna zaokružena cjelina. To doista ove knjige i jesu. Pjesnik je do kraja rastvorio dušu. Pogledajmo ukratko što nam je ponudio.

Za shvatiti Polegubića u ovim djelima sržna je pjesma a slavlja. Navedimo je zbog toga cijelu. kao da je bilo jučer –/ dječak bosonog po kamenjaru/ po prašnjavim cestama// a onda su došli drugi putovi/ zaigranost se zamijenila/ ozbiljnošću/ a prašnjave ceste asfaltnima// dolazili su i prolazili gradovi/ i zemlje// tomu su se dodale i godine/ i sve već što uz to ide// sada podno Taunusa/ uz žubor Liederbacha/ pogledom na protekle godine// kažu – razlog za slavlje// a slavlja?// prestala su onoga dana/ kada sam otišao/ bosonog s kamenjara U malo riječi stavljen čitav život. I on ide dalje, a mi prema svome kraju.

Opširnije...

DUBINU SEBE TRAŽIM

Detalji

Kategorija: Prikazi (Književnost)

Objavljeno: Srijeda, 04 Ožujak 2020 08:17

Hitova: 314

Adrijan Vuksanović, Dvije trećine, HKZ – Hrvatsko slovo, Zagreb, 2019.

Boka kotorska, u kojoj »svaki kamen govori hrvatski«, sada je dio Crne Gore. No, to ne mora značiti da se trebaš odreći sebe. Ostaješ ono što jesi i uspostavljaš plodonosan odnos s okolinom.

Čitajući ovu prvu zbirku pjesama Adrijana Vuksanovića lagano primjećujemo takav stav, iako ga izričito ne pokazuje. On zapravo traga za sobom, propitkuje svoj suodnos s drugima, uključivši tu i ženski svijet, gradi svoj pogled na život unatoč svemu. Hrvat je, katolik je, ali mu nije tuđa ni pravoslavna duhovnost. Kuša biti jednostavni putnik na ovoj zemlji.

Vuksanovićevo domoljublje najbolje je izraženo u pjesmi Umiranje s Tobom: Umrijet ćeš Ti ovdje./ Ostat će sveti grb šahovskog kluba Kotor/ da bude neshvatljiva radost/ dalekoj djeci u kojoj trepti zadnja mrva genetskoga materijala/ od kojeg je sagrađena Katedrala./ Umrijet ćeš Ti ovdje./ Neka. Lijepo je umrijeti s Tobom. Ima potpuno pravo. Ono što vidimo i ono što jesmo jedna je cjelina, dok vrijeme neumitno prolazi. Važno je samo u svemu tomu ostati uspravno i svoj.

Opširnije...

PRAVE KNJIGE PRAVO KAŽU

Detalji

Kategorija: Prosudbe (Publicistika)

Objavljeno: Srijeda, 19 Veljača 2020 17:27

Hitova: 272

Mate Kovačević, Herceg Bosna, Matica hrvatska, Čitluk, 2019.

Bilo je to 15. siječnja 1992. kada je hrvatska država međunarodno priznata, u čemu je posebnu ulogu imala Sveta Stolica. No, njezina državotvornost puno je starija, s obje strane granice. Vrhunski hrvatski publicist i politički komentator Mate Kovačević promatra to kroz govor o Herceg Bosni.

Polazi on još od antičke podloge, od slavnih Delmata. Bili su nekada tu gdje smo sada mi. Nakon toga razmatra četiri teorije o hrvatskoj etnogenezi: iransku; gotsku; autohtonu; slavističku. O ovoj posljednjoj ima najgore mišljenje. »Stoljetna slavistička prevlast nije urušila samo put znanstvenim spoznajama, nego je, zbog prevladavajućeg političkog, a primarno unitarističkog utjecaja, duhovno osakatila niz naraštaja različitih naroda te gotovo do utrnuća dovela njihove identitete.« (str. 24.) Očito Kovačević nastoji govoriti jasno i otvoreno. Poslušajmo i ovo: »Duvanjski sabor o kojem priča stara Hrvatska kronika podloga je i današnje ne samo državnosti Republike Hrvatske, nego, što je posebno važno istaknuti, i državnosti hercegbosanskih Hrvata. Oni su trenutno ugroženi muslimanskim režimom u BiH, koji po već uhodanim političkim receptima jugoslavenskih režima XX. st. pokušava Hrvate potisnuti iz nekad sastavne jedinice srednjovjekovne hrvatske države.« (str. 30.) I ovo je tako jasno.

Opširnije...