Print Friendly, PDF & Email
Na Uskrsni ponedjeljak nalijevao sam gorivo na mjesnoj benzinskoj crpki u Međugorju. Iz vozila koje se zaustavilo kraj mene izišao je poznanik. Moram priznati da mu uopće nisam znao imena, znao sam samo da je Talijan i da je jedan od mnogobrojnih koji su za vrijeme rata dolazili i još dolaze u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Upravo se vraćao sa zadatka raspodjele pomoći negdje tamo u Bosni. Njihov vođa Alberto Boniffacio još je tamo. Znao sam već otprije da se nisu zaustavljali samo u krajevima nastanjenim Hrvatima. U skladu sa svojim shvaćanjem katoličke vjere govorili su da treba pomoći svakom čovjeku bez obzira na vjeru, naciju... Nitko im nikada u Međugorju nije u tome smetao.

Bio sam u napasti upitati ovoga poznanika je li čitao najnovije saopćenje State Departmenta, ono od 14. travnja u kojemu se poziva američke građane, samim time i druge, da ne idu u krajeve koji su nastanjeni Hrvatima u Bosni i Hercegovini, budući da tamo mogu biti suočeni s političkim nasiljem, te opasnošću od mina i zaostalih granata. Učestali su, navodi se dalje, nasilni ispadi gomile protiv američkih državljana i ostalih pripadnika međunarodne zajednice, poglavito u Hercegovini. Kažem, htio sam ga upitati o svemu ovome, ali nisam. Radije sam ga pustio da u miru obavlja svoje poslanje i o svemu stvara sliku svojim vlastitim očima. Ne znam što je sve vidio ovih dana u Međugorju, ali znam da je jedna američka hodočasnica vidjela mnogo. Na saopćenje svoje vlade odgovorila je da je potpuno sigurna u Međugorju i da njoj i svima drugima nitko od domaćina u Međugorju ničim ne prijeti. Još je nadodala da će svima s kojima dođe u doticaj reći što se ovih dana ovdje zbivalo. A zbivale su se strašne stvari.

Kraljica mira već dvadeset godina govori u župi Međugorje. Društvene prilike su se mijenjale: komunizam, rat i sve što on nosi sa sobom, međunarodna zajednica i njezini mirotvorci; Kraljica se mira nije mijenjala. Neprestano je govorila o miru, o ljudskom suživotu. I slušali su je ne samo Hrvati, nego i mnogobrojni pojedinci diljem svijeta. Tako su je nastavili slušati i ove godine. Za Uskrsne blagdane skupili su se u tisućama da bi sa svojom Kraljicom mira uživali u miru i odavde ga ponijeli svojim domovima. Sunčanog jutra 9. travnja sve je to grubo narušeno. Na glavnoj cesti oko 30 metara od glavnog ulaza u Svetište Kraljice mira dogodio se oružani prepad na Hercegovačku banku koja je u privatnom vlasništvu. Promet zaustavljen, u velikom broju do zuba naoružani vojnici s isukanim oružjem, bojna vozila, neki od napadača s kapuljačama na glavi. Ne, nisu to divlji hrvatski nacionalisti, to su demokratski vojnici SFOR-a koji su došli čuvati mir, ubrzo su shvatili iznenađeni hodočasnici. Domaćima je odmah sve bilo jasno. Oni s crnim kapuljačama na glavi su neki Petritschevi borci, borci onoga čovjeka koji je zadužen za mir u Bosni i Hercegovini i koji je za to plaćen desetcima tisuća njemačkih maraka mjesečno, ubrzo su domaći poučili hodočasnike. Provrio je nakon toga osjećaj za pravdu i u jednih i u drugih. Počeli su se goloruki raspravljati s bezobzirnim napadačima. Oružje je zlokobno zaprijetilo. Kasnije smo saznali da ovakav oružani prepad mirotvorni i demokratski vojnici nisu učinili u svim mjestima gdje Hercegovačka banka ima svoje poslovnice. Zašto im je to trebalo baš u Međugorju, u običnoj mjenjačnici, nismo uopće mogli shvatiti. Nu, nešto smo shvatili već sutradan 10. travnja. Oko četiri sata popodne glavnom cestom prema župnoj crkvi sv. Jakova tutnjila su ne uobičajena bojna vozila, već 20-ak tenkova s do zuba naoružanim vojnicima koji su imali uperene cijevi u okolinu. Očevici kažu da su prepoznali engleske zastave. Hladno i nadmoćno produžili su prema Brdu ukazanja. Naišavši na skupinu od oko 1.000 hodočasnika nekolicina vojnika je iskočila iz tenkova, oružjem prokrčila put i kolona je nastavila dalje. Odvezli su se prema Križevcu. Slijedili su točno onaj put koji već dvadeset godina slijede milijuni poniznih hodočasnika u potrazi za mirom. Nastala je uzbuna u Svetištu. Više ovo nije oružani nasrtaj na banku u Međugorju koji poglavito spada u područje društvenih vlasti, ovo je oružani nasrtaj na hodočasnike koji poglavito spada u područje uprave Svetišta. Na žalost događaji su išli dalje. Sutradan navečer, 11. travnja, naoružani SFOR-ovci popeli su se na obližnje brdo Kukavac. Gledajući s tog brda oko 300 m zračne udaljenosti s desne strane nalazi se Brdo ukazanja, s lijeve strane na više-manje istoj udaljenosti nalazi se Križevac, a u sredini na nešto većoj udaljenosti crkva sv. Jakova. I na jednom i na drugom brdu, kao i oko crkve, hodočasnici su se po običaju molili i tijekom noći. Nitko nije imao prilike upitati vojnike jesu li oni to činili i na »svom« brdu. Čaša se prelila. Upravitelj Svetišta fra Ivan Sesar u ime svih onih koji rade u Svetištu i u ime hodočasnika koji se u njemu okupljaju uputio je otvoreno pismo Wolfgangu Petritschu, Jacquesu Kleinu, Thomasu Milleru i zapovjedništvu SFOR-a. Prosvjedovao je protiv bezobzirnog uznemiravanja i zloporabe hodočasnika i Svetišta Kraljice mira u dnevne političke svrhe. Isto tako prosvjedovao je protiv već uobičajene prakse da helikopteri snaga SFOR-a često lete nad Svetištem poglavito za vrijeme moljenja krunice ili sv. mise. Odgovor nije stigao. Primjećivali su se samo teško naoružani SFOR-ovi vojnici u susjednim općinama i njihovo neprestano kretanje cestama koje opkoljuju Međugorje i koje su pune nadolazećih hodočasnika.

Nakon što je State Department 14. travnja, pred sam Uskrs, izdao svoje priopćenje, Uprava Svetišta opetovano je morala stupiti u zaštitu hodočasnika. Kao i do sada naglašavala je da domaćini ovdje ni na kakav način ne prijete hodočasnicima. Rekla je time golu istinu. Hodočasnici to već punih dvadeset godina dobro osjećaju i zato hrle u ovaj kraj. Onaj moj poznanik s početka priče upravo za njih nosi dio potrebnih hostija kao dar. Nakon ispovijedi, nakon pomirenja s Bogom i ljudima, pričestit će se i osokoljeni tom snagom krenut će prema svojim kućama. Tamo će ispričati priču o Bogu, o Kraljici mira, priču o dobrim ljudima i o svojoj sreći. Još će k tome svojim poznanstvima utjecati na smirenje dečkiju pristiglih u Bosnu i Hercegovinu stvarati mir. Naravno da će to činiti besplatno, kao i uvijek do sada. Ponijet će u svijet i glas kardinala Vinka Puljića, biskupa Ratka Perića, provincijala fra Tomislava Pervana i fra Mije Džolana, te raznih drugih crkvenih dostojnika o svemu onome što se trenutno događa Hrvatima u Bosni i Hercegovini. O njihovu glasu gotovo da nisu mogli pročitati ili čuti i vidjeti u svojim javnim glasilima. Nevidljivi gospodari duša pokušavaju ih sačuvati od istine. Kraljica mira, pak, blago zove i pruža slobodu.

Miljenko Stojić

Hrvatsko slovo, VII, 313, Zagreb, 20. travnja 2001., str. 28.-29.

Osobno