KAD DRAGOVOLJCI STUPAJU

Print Friendly, PDF & Email

Novine ovih dana rekoše da mu je bilo samo šesnaest godina kada je otišao u rat, ovaj naš domovinski. Nije čekao da mu netko pošalje poziv, otišao je sam ne mogavši gledati kako mu napadaju domovinu. Vratio se iz njega sa svim onim što je doživio i pokušao se uklopiti u svakodnevni život u kojemu je nailazio i na one koji su pobjegli onda kada je trebalo zajednički patiti za zajedničku slobodu. U međuvremenu neodgovorni pojedinci, da ne kažem nešto drugo, počeli su sustavno napadati domovinske ratnike, naročito dragovoljce. Zbog nesporazuma sa službenikom pošte baca bombe i ubija i sebe i druge. Još je jedan dragovoljac otišao Bogu polagati račune.

Opširnije...

KIŠE I MI

Print Friendly, PDF & Email

Noć se spuštala uz obilnu kišu u zemlji hrvatskoj, u zemlji našoj. Slušao sam je kako udara po krovu. Pitao sam se koliko li je samo kiša protutnjalo mojom domovinom i ostavilo svoje tragove? I kakvih kiša?

Gledao sam malo prije čovjeka koji se borio za našu slobodu. Radio je to časno i uspješno. Odjedanput neki iz bijeloga svijeta rekoše da nije bio častan. I navedoše sve po redu nategnute razloge. Kao, on je to sve mogao zaustaviti da je htio. On! Bože, koja izopačenost! Kao da svi ne pamtimo početke ovoga zla i našega razumljivoga uvjerenja da će svi koji se nazivaju demokratskima prepoznati i zaustaviti zlo koje je nadiralo. Nije se to dogodilo. Dapače, oni su dopustili da se to zlo razmaše. Danas onima koji su se odupirali kako su znali i mogli kažu da su to mogli zaustaviti i da su svi jednako krivi. Ma, daj!

Opširnije...

TA VREMENA, PO DRUGI PUT

Print Friendly, PDF & Email

Devedesete godine prošloga stoljeća bile su sudbonosne za hrvatski narod. Zamisao jugoslavenstva pokazala je svu svoju promašenost i nakaznost. Obrušila se na hrvatski narod poput orla na svoju žrtvu. Mnogi su nijemo promatrali taj prizor nastojeći iz njega izvući svoju osobnu korist. Nadali su se da će sve ići brzo i glatko, kao kad iskusni krvnik dobro obavlja svoj posao. No, hrvatski je narod znao čuti zov slobode i prkosno mu se odazvao. Glavni krvnik se zbunio i konačno morao ustuknuti. Razmišljajući o tim vremenima nazvao sam ih »Ta vremena«. Sanjao sam da više nikada ne će doći, da je borba za slobodu hrvatskog naroda konačno privedena kraju. U dubini duše, ipak, sam znao da još sve nije gotovo. Osjećao sam da »pravi« igrači tek trebaju ući u igru. I ušli su, odmoreni i željni pobjede. Svojim ulaskom obilježavaju početne godine novoga stoljeća i novoga tisućljeća. Samo, sada je igra postala ljepša za oko, a pogibeljnija za konačni ishod. Sve se obavlja u rukavicama, uz smiješak i dobro piće. Revni pomagači su opet tu. No, i oni su sada uljudniji i dotjeraniji. Osjećaju da ne smiju propustiti ovaj trenutak i priliku za dobru zaradu. Miris Tih vremena tako se grko osjeća u zraku. Po drugi put.

Opširnije...

A MENI ŽAO KOMARACA

Print Friendly, PDF & Email

Ne razumijem se baš toliko u biologiju i ne znam dobro zašto komarci vole krajeve župe međugorske. Nu, znam da ih zaista vole. Puno ih je i grizu nemilice. Na raznorazne načine smišljamo kako se obraniti. Pa tako i ja.

Ipak, ove godine bio sam na njihovoj strani. Ne zbog osjećaja prema 15. obljetnici Gospina ukazanja. Bilo je to zbog sasvim drugih razloga.

Ove godine hodočastio je, navratio nam u goste, svjetski poznati pjevač ozbiljne glazbe Jose Carerras. Održao nam je koncert ozbiljne glazbe. Zajedno s njim bila je i pjevačica Cecilia Gasdia, kao i 12 zborova iz 12 zemalja.

Opširnije...

Osobno