KAD MAGLE STISNU

Print Friendly, PDF & Email

Bio je buran prošli tjedan u hrvatskom društvu, s obje strane granice. U središtu je bilo prisjećanje na pobijene, počevši od Bleiburga pa duž Križnih puteva koji su vodili čak do najjužnije točke bivše države, da joj ime ne spominjemo, do Gevgelije. Hrvatski puk i hrvatska mladost prolazili su svoju Golgotu. U Hrvatskoj su siktale jugokomunističke zmije, kako se voli izražavati nesretni Josipović, ali ipak Plenković i drugi odaše počast pobijenima. Ponekada to sliči na »moralo se«. Biračko tijelo još dovoljno ne oprašta negativan odnos prema tim vremenima pa je dobro ovako podmazat politički stroj. S druge strane granice je, pak, posve drukčije. Tu zmije ne samo da sikću, nego hoće i ujesti. Padale su prijetnje sa svih strana na kardinala Vinka Puljića i na sve one koji su se drznuli moliti za pobijene bez suđenja, na načine koji ti god padnu na pamet. Može i zazidati nekoga dok je još živ, kao oko 3.000 njih u Hudoj jami: muškaraca, žena i djece.

Opširnije...

DRUGI, TREĆI

Print Friendly, PDF & Email

U Zagrebu se opet trese. Na Filozofskom fakultetu, ne u onim zgradama u središtu koje su većinom zaposjeli »zaslužni drugovi« nakon onoga tamo Drugog svjetskog rata. Uglavnom ih nisu obnavljali, a i što bi. Ako su im ih dali besplatno, pa red je i da se netko drugi brine o njima. Potres za to nije znao te se baš tu najbolje odrazio. No, skrenusmo u našoj priči, iako i ona ima veze sa svime ovim. Filozofski fakultet u Zagrebu, po ocjeni mnogih uglednih stručnjaka, bio je i ostao leglo totalitarizma, nekada jugoslavenskoga, sada antifnog i sličnih pajdaša. Milorad Pupovac je tu dobro pustio korijenje. Ne da svoje kadrove Vesnu Vlahović Štetić i Nevenu Jovanović. Inače dotični imaju vrlo zanimljive životopise, u kojima govor na hrvatskom jeziku nije našao svoje mjesto iako bi trebao kao službeni jezik države Hrvatske. Nisam istina dotične slušao, mediji izvijestiše o tomu i nitko ih nije još opovrgao. Rektoru Damiru Borasu se sve to nešto ne sviđa i saga ide dalje. Hoće nekoga drugoga u vrhu fakulteta. Ne znaju Hercegovci nego »u sridu« pa što bude.

Opširnije...

»OTIŠLO SVE U HELAĆ«, OPET

Print Friendly, PDF & Email

Taman smo se bili ponadali da ćemo malo odahnuti od vijesti sa svih strana. Poče vrijeme ublažavanja mjera glede pošasti koronavirus. Kad ono, bomba iz Sarajeva. Zakotrlja je Željko Komšić koji sam za sebe kaže da je hrvatski član predsjedništva BiH, a Hrvati to ni u snu ne žele priznati. Sve bi namijenjeno za Katolički Crkvu u BiH i za kardinala Vinka Puljića. Ne smije se slaviti sv. misa zadušnica za pobijene na Bleiburgu i duž Križnih puteva. To je fašizam. I naizgled nema toga tko se nije javio da bi nešto takvo podupro. Najprije se isprsilo sve što gmiže u bošnjačkoj politici. Naredbe kardinalu su pljuštale sa svih strana. Nakon toga isprsiše se i raznorazni intelektualci, tako barem kažu, glumci i redatelji, među kojima i neki glumci iz Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru. Tu je i neizostavni Eric Nelson, američki veleposlanik u Sarajevu i poznati član LGBT zajednice. Nije ništa pisalo je li mu se u svemu pridružio i partner, odnosno suprug ili supruga, kako on već dotičnoga zove. Sarajevski mediji tada slavodobitno uskliknuše: »Steže se civilizacijski obruč oko Katoličke Crkve i HNS-a«. Nešto je govorio i Jakob Finci, Eli Tauber, onako u stilu Stipe Mesića koji je, po vlastitom priznanju, s ocem prekopavao džepove mrtvih ustaša, a kad je tjelesno narastao onda je lažno i tajno svjedočio protiv svoje domovine i države Hrvatske, iako joj je, nažalost, u dva predsjednička mandata bio na čelu. Kad sve to čovjek uzme u obzir, onda lako zaključi da su totalitaristi, iz raznih ishodišta, napravili svu ovu gužvu zajedno s kriminalcima o čijim aferama čitamo ovih dana i koje Komšić započinjanjem spomenute priče pokušava prekriti velom zaborava.

Opširnije...

HRVATSKO PROLJEĆE

Print Friendly, PDF & Email

Dok je još carevao totalitarni jugokomunizam, u hrvatskom narodu buknu baklja slobode. Nazvaše je Hrvatsko proljeće. Naizgled bi uskoro utrnuta. U stvarnosti njezina svjetlost obasja hrvatsko biće u mraku neslobode. Pokaza to početak devedesetih godina prošloga stoljeća.

Valja nam se toga prisjetiti ovih dana dok nam nesloboda, u svom punom obliku, pokušava pokucati na vrata. Vrebala je ona neprestano iz prikrajka, ali nije ju se vidjelo kao sada. Ujedinili se totalitarci sa svih strana, da ne kažem zemalja. I dalje ih predvodi probisvijet Bill Gates. Na sve moguće načine pokušava da se ne otrgnemo ovoj pošasti zvanoj koronavirus. Kažu da su to njegovi smućkali, vjerujem da smo o tomu već dosta čuli. Spominjem ga ponovno zbog toga što pročitah kako će Ubuntu po prvi put biti moguće skinuti sa službenih Microsoftovih stranica. Nešto nečuveno do sada. Čovjek se mora upitati koja je zapravo pozadina svega toga? Po mome skromnom mišljenju slobodni softver, kakav je Ubuntu i čitav linux, opasno su ugrozili Gatesa i kliku. Ljudi ih jednostavno više ne trebaju, imaju zamjenu. Zbog toga im se Gates i njegovi pokušavaju pridružiti i u zgodnom trenutku ih sebi podvrgnuti. Baš poput priče s ovom i drugim pošastima koje nam najavljuju. Kao, zabrinuti su za naše zdravlje, oni se trude, oni će nam pomoći... I na kraju dotični »oni« dobiju basnoslovnu zaradu na cjepivu i lijekovima, a mi njihov unos u tijelo. Pritom nam ne će do kraja kazati čime su nas »obdarili«. I da im se podvrgnemo?! Ili radije da budemo slobodni poput linuxa pa neka oni kaskaju za nama?!

Opširnije...

Osobno