GLAVA

Print Friendly, PDF & Email

Kad se susretneš s bjelinom papira, onoga stvarnog, ili onoga nestvarnog na zaslonu svoga računala, upitaš se o čemu zapravo pisati. Puno je toga u glavi, htjelo bi van, samo kako to usustaviti i predstaviti drugima, da bude prijemljivo, da bude dobro? Veže te, naime, ćudoređe koje si usvojio kroz život, Bog u kojega vjeruješ. Razmišljam o svemu tome gledajući rasprostrte izvatke iz medija s temama o kojima bi se moglo progovoriti. I u oči mi upada: kršćanstvo. Progone ga još uvijek kao zvijer koja je došla naškoditi ljudskom rodu. Nekada u ime Boga, nekada u ime napredka, svejedno. Tamne sile odlučile da ga nema. Kao nekada u komunistička vremena. Kvari posao, poziva na ozbiljnost i odgovornost, a to su stvari iz pobijeđenog, konzervativnog ćudoređa.

Opširnije...

POSLUŠNOST

Print Friendly, PDF & Email

Medijima se danas daje strateška važnost. Za to nije briga samo one koji umjesto neprestanog razmišljanja život provode tako da se svide onima koji ih iz tih medija kljukaju »suvremenošću«. Zbog toga uređena društva medije razvijaju i brane od raznoraznih nasrtaja. Ali tako nije u hrvatskim zemljama s obje strane granice. Jedne njihove medije pokupovali su tuđinci, drugi su jednostavno zbrisani s lica zemlje, počesto golom silom. Sjetimo se samo Erotela. Hrvati u Herceg Bosni odlučili napraviti svoju televiziju. Trajalo je koliko je trajalo, pa dođoše oni što si vole natakati kapuljače na glavu i stavi se ključ u bravu. A odašiljači prijeđoše u ruke tzv. Federalne televizije koju Hrvati niti su osnivali niti im treba. Pokazuju to i istraživanja ovih dana. Filozofski fakultet (nekad Hrvatskog) Sveučilišta u Mostaru obznani da su Hrvati u informativnom programu FTV-a zastupljeni s tek 7,04%. Plodovi su to promatranja provedenog kroz tjedan dana. I kao da se ništa nije dogodilo. Ne javi se tzv. visoki predstavnik Valentin Inzko, ne javi se čopor onih koji nas svakodnevno poučavaju demokratskim vrijednostima i traže od nas pogled na svijet koji je dalek pogledu naših rođenih, zdravih očiju. Naravno da su dio toga i oni koji ovih dana bez zadrške izjavljuju da je Dario Kordić ratni zločinac.

Opširnije...

TRABUNJANJE

Print Friendly, PDF & Email

Htjeli to ili ne mjesec lipanj obilježio je dolazak Darija Kordića iz tamnice, kamo je nevin dospio, i naša nogometna izabrana vrsta na svjetskom prvenstvu u Brazilu, kamo je zasluženo dospjela. Kordića dočekaše tisuće ljudi, oni rekoše nekoliko stotina i obrušiše se na njega. Naša nogometna izabrana vrsta nastojala je igrati dobro, ali oni joj se rugaše pa neke od njezinih članova uslikaše gole i objaviše to u medijima. Za razliku od svega ovoga nisu prosvjedovali kad su iz tamnice izlazili zaista ratni zločinci koji su stajali nasuprot Darija Kordića i naših te se nisu rugali nogometnoj izabranoj vrsti države koja se zove Bosna i Hercegovina. Zapravo, odnosili su se i prema jednima i prema drugima s poštovanjem. Kad to primijetimo, lako ćemo shvatiti zbog čega je jedan komentator na HRT-u u prigodi utakmice BiH s nekim, ne sjećam se više s kim, uporno vikao »Bosna«. Veliki neki profesionalac, nema što. Preskačem mu ime jer nije jedini u toj javnoj kući.

Opširnije...

PONUDA

Print Friendly, PDF & Email
Ćelava glava, crne naočale, bikovski vrat. John Pridmore. Londonski gangster. Tipičan. Ali nije to više. Obratio se. Jednoga dana čuo je Božji glas u svome srcu i odlučio poslušati ga. Prije toga mislio je da je ubio čovjeka, koji je nasreću preživio. Kasnije se ispovjedio pred fra Slavkom Barbarićem. Zar je potrebno reći da sada živi potpuno drukčijim životom?
 
O svemu ovome nismo čuli u razvikanim medijima u hrvatskom narodu. Njima je to nezanimljivo. Priču su proširili mediji što ih ismijavaju, što ih nazivaju desnima, što bi ih htjeli zatvoriti. Pa i mi ponekada nasjednemo na tu galamu, baš kao što je i John nasjeo na njihove priče. One su veličale probisvijete, nekada jasnije, nekada skrivenije, ovisno koje su vrste bili. Shvatio je to tek kada je povjerovao Bogu, otvorio mu svoju dušu, odlučio izliječiti svoje rane. Zato odmah pitanje za nas. Kakvim medijima vjerujemo? U šumi raznoraznih tražimo li one prave ili pustimo da događaji idu svojim tijekom?

Opširnije...

Osobno