KAD SIMBOLI PROGOVORE

Print Friendly, PDF & Email

Ove godine, za razliku od lani, ne bijaše snijega za obljetnicu ubojstva hercegovačkih franjevaca, 7. veljače. Vrijeme gotovo za poželjeti, ako bismo isključili ono nešto kišice. Na prvi pogled rekli bismo da je zbog toga bilo više ljudi nego obično do sada. Međutim, tu je samo mrvica istine. Glavni razlog je probuđena svijest o komunističkoj zlokobnoj ideologiji. Bili smo nekako zaboravili na to, ali potezi neokomunističke vlasti u Hrvatskoj ponovno nas trgnuše. Ljetos smo, pak, pokopavali žrtve što padoše ovdje na Širokom Brijegu pri komunističkom naletu. Ne ulazeći u povijesne prijepore je li netko stvarno kriv ili ne, iz svega se dalo zaključiti da se komunisti pri svome naletu nisu držali nikakvih dogovora. Ubijali su koga stignu. Tada ljude ostavljaše bez glava, sada bez posla i htjeli bi bez duše. Tzv. zdravstveni odgoj koji na silu uguraše u škole, svima otvori oči. Upravo kreću i na hrvatski jezik. Pa ćirilica u Vukovaru. Samo, trebaju li nam granična stanja da bismo se držali svoga i išli pravim putem? Bolje bi bilo da se time neprestano ponosimo i tako mijenjamo sebe i svoju okolinu.

Attachments:
Download this file (Franjinim-stopama-13-1-dio.pdf)Franjinim-stopama-13-1-dio.pdf[ ]406 kB

Opširnije...

MIMOHOD

Print Friendly, PDF & Email

Nemilice cvrče cvrčci. Godina je 2010. U Knešpolju, u Dubravi, u Stipetinoj ogradi, počinjemo iskapanje tri masovne grobnice. Nastale su u veljači 1945., za onih prvih nekoliko dana nakon što je pao Široki Brijeg. Komunisti su, kažu, čistili kraj od narodnih neprijatelja. Nemamo razloga dvojiti ima li itko ovdje zakopan. Pred nama je mali križ postavljen dolaskom slobode devedesetih godina prošloga stoljeća da se slučajno ne bi zaboravilo što se ovdje dogodilo. A i jedna obitelj još je u ona huda komunistička vremena dolazila i palila svijeće svojoj ubijenoj glavi, svome mužu, ocu, bratu... Još živi svjedoci govore da je ovdje ubijen i jedan franjevac. Svojim su rukama kopali grob za njega i ostale, stajali po strani kad su ga i kad su ih ubijali, nakon toga ih zatrpavali dok partizan nije viknuo da je gotovo. Ostala je ograda, ostala je priča, ostala je krivnja u dušama zločinaca. Da, ostala je i gora koja je čuvala pobijene. Svukud okolo se širila, ali ne i po njihovim grobovima.

Opširnije...

URANJANJE

Print Friendly, PDF & Email
On je zapadnjak. Uspješan u svome poslu, poučava, slika i piše. Poznat je. Ostvario je svoj san, rekli bismo, a posebno bi to rekli oni koji snuju kako otići na taj bajni Zapad. Radi se o Michaelu O'Brienu. Imali smo prilike susresti se s njim ovih dana na našem prostoru ili smo barem o tome čitali u medijima, istina prilično sramežljivo, nastranu oni crkveni, ali bolje i to nego ništa. Njegove riječi odskaču, naime, od nauka tih medija pa ga se nastoji prešutjeti. On se ne brine oko toga nego ide svojim putem. I ne doživljava se uspješnim na način s početka ovoga teksta. Svjedoči da nadahnuće crpi iz molitve. Tek ako se uspije staviti u Božju nazočnost, drži da je uspješan. Tako on svojim djelovanjem stvara zbrku u nastupajućem novom svjetskom poredku kojemu neznajući počesto i sami pristupamo.

Opširnije...

ONI ZNAJU

Print Friendly, PDF & Email

Stajao sam pred samostanom na Širokom Brijegu da uhvatim još malo sunca, istina jesenjeg, ali vrijedi. Približiše mi se dvoje hodočasnika, negdje s engleskog govornog područja. Mislio sam da će me upitati malo o povijesti, pobijenim fratrima, jer sam ih vidio da dolaze iz pravca ratnog skloništa. Međutim, upitaše me nešto drugo. Zanima ih što ovoliki broj mladih radi u crkvi, u rani popodnevni čas. Nasmiješih se. Shvatio sam njihovu zbunjenost. Rekoh im da je to ovdje nešto prirodno, mladež ide u obližnju srednju školu pa prije početka nastave ili na njezinom kraju svrate pomoliti se Bogu. Odvratiše mi da kod njih takve stvari nisu prirodne i da nam se dive. Što drugo, odgovorih im zadovoljnim smiješkom.

Opširnije...

Osobno