PONUDA
- Detalji
- Kategorija: Periodika
- Objavljeno: Subota, 14 Lipanj 2014 16:33
- Hitova: 1346
Prije dvadesetak dana pred jednim restoranom u Odžaku na obali Save voda je potopila igralište za odbojku. Razjasnili su nam što se dogodilo kada smo ih upitali zbog čega vire ona dva željeza. Bio je to vrh odbojkaške mreže. Danas je očito potopljen i restoran. Tada se o svemu nije govorilo, sada se to naizgled čini. Zaigrali se mediji pa prikazuju zaista kataklizmu. Ljudi u trenu ostaju bez ičega. Kao da nije bio malo rat, kriza, još i ovo. I posrami ih Hercegovina. Priskoči u pomoć svojoj Bosni, iako su neprestano pričali protiv nje. Međutim, za razliku od nje, oni ne priskočiše. U zavjetrini, da ne bi smočili cipelice, umuju kako se sve ovo moglo dogoditi. Usput smišljaju najlakši način za izvući korist iz svega. Njih, naime, ne zanima, jasno razlikovanje dobra i zla, njih zanima sloboda savjesti. A to je gadna podvala ljudskom rodu. Jednako kao liberalizam, komunizam, fašizam i slično.
Promicala je Lika ispred naših očiju. Pusta i prazna. Kad bi ona Krbavska bitka, i razne druge bitke, ostavljena je sama sebi, zajedno s ostalim hrvatskim ozemljem. Neka se pati i tuče kako zna. Raznorazne političke teorije nesmiljeno su zatvarale ljudima oči. Dogodilo se što se dogodilo. Hrvatska bi svedena na ostatke ostataka, dok joj je zdvojni papa dao naslov »predziđe kršćanstva«. Ona to jest bila u njegovim i još nekim očima, ali ne i u njihovim. Oni su se igrali bogova rata.
Izlaz iz Zagreba prema Maclju brzo je stigao. Razgovarali smo o silnicama koje neprestano tuku po nama i vrijeme je brzo proletjelo. Išli smo pomoliti se za one što ih komunisti nesmiljeno pobiše početkom lipnja 1945. u Maceljskoj šumi. Kažu 15.000 – 30.000. Među njima je i 21 svećenik, redovnik i bogoslov. Ubili su ih sa skupinom hrvatskih časnika i zajedno zatrpali u jamu. Početkom devedesetih otkopani su, ali su im kosti pomiješane s drugima, sveukupno njih 1.163, te ostavljene u vrećama na tavanu Patologije na Šalati u Zagrebu da tamo trunu.
Crkva je preuzela stvar u svoje ruke i dostojno ih pokopala u zajedničku kosturnicu kraj crkve Muke Isusove u D. Maclju 2005. Ali mjesto njihova ubojstva ostalo je nezbrinuto. Jama ispunjena vodom, s drvenim križem iznad sebe koji polako propada. Nigdje natpisa, ništa. U blizini je odmorište. Kažu da je hrvatski političar Radimir Čačić tu namjeravao otvoriti športsko-rekreacijsko središte. Za ne povjerovati. Ali, zbog čega bi to bilo čudno kad ni navodni ubojica Stjepan Hršak nije smio biti upitan je li zaista počinio to što nesuđena žrtva Fran Živičnjak izričito tvrdi.
Ponovno smo išli prema Austriji. Tamnica Karlau u Grazu. Jedino smo danas bili opušteniji. Dario Kordić bit će među nama. Dočekat ćemo ga ispred tamnice, produžiti s njim do Hrvatske katoličke misije udaljene stotinjak metara i onda zajednički prema Frohnleitenu. Tamo su 1967. hercegovački franjevci preuzeli na skrb samostan i župu osnovanu 1050. Bila je to najbliža točka prema domovini. Tu se sastajalo, dogovaralo, sanjalo o slobodi. S druge strane granice bio je 10. po redu zločinac u suvremenoj povijesti Josip Broz Tito. I britansko-masonsko čedo Jugoslavija. Rodilo se u potocima hrvatske krvi. Hrvati se na Bleiburgu predadoše dotičnima vjerujući da će se držati potpisanih konvencija. Ma kakvi. Na prijevaru ih izručiše Titovim komunistima.