Široki Brijeg, 9. svibnja 2012. (Gojko Jelić) – U utorak, 8. svibnja, u kinu Borak u Širokom brijegu, u sklopu tradicionalne manifestacije »Svibanjska sjećanja« koja je prisjećanje na obljetnicu Bleiburga i Križnog puta '45., zaustavljanje tenkova u Pologu '91. i smrti ministra obrane RH Gojka Šuška '98., predstavljena je knjiga »Uspomene iz doba mučeništva« fra Jerke Karačića što ju je uredio fra Vendelin Karačić. Knjigu su objavili vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« te nakladnička kuća Nova stvarnost iz Zagreba. Autor je ove uspomene zapisao u Frohnleitenu (Austrija) od listopada 1972. do srpnja 1973. na poticaj fra Lucijana Kordića.

Knjiga je podijeljena na dva poglavlja: Ružići, travanj 1945. – svibanj 1946., koji sadrži 11 pripovijesti te Ljuti Dolac, svibanj 1946. – listopad 1952. koji sadrži 34 pripovijesti. Kao dodatak ovoj knjizi uvrštena je crtica Strašan trenutak koju je napisao fra Jerkin brat fra Blago. Ona opisuje događaj iz sredine veljače 1945. kada je fra Jerko umalo stradao. Uz kratki fra Jerkin životopis, bogatstvu knjige doprinosi i posljednji dio knjige Fra Jerkin život u slikama.

Fra Vendelin Karačić je u svome predstavljanju knjige naglasio: »Fra Jerko piše kao sudionik i svjedok, i to svjedok koji ima oštro zapažanje i ispravan pristup u interpretaciji doživljenoga, pri čemu prednost pripada ljudskoj duši i nutrini koja reagira na vanjske događaje. Osim što se knjiga odlikuje ljepotom jezika i stila, njezin sadržaj otima zaboravu jedno mučno i krvavo vrijeme u kojem je došla do izražaja duhovna snaga našeg hrvatskog naroda u ovom kraju i uloga kršćanske vjere bez koje je nezamislivo naše narodno biće.«

Hrvatski književnik Krešimir Šego je predstavljajući knjigu istaknuo: »Nažalost, ovakvih je djela do sada vrlo malo, a kako vrijeme prolazi, sve je manje prilika da će biti napisana. Otud i prijepori koji traju i danas – o broju nestalih i ubijenih, o masovnim grobištima, o identifikaciji žrtava … Uspomene iz doba mučeništva, objavljene četrdeset godina nakon nastanka, još jedanput upućuju na karakter i ciljeve "narodne vlasti" i još jedanput, snažno, pozivaju kako se ne smije prestati istraživati i sve ono što se, i ovdje, događalo. Riječ je o, uvjetno kazano, monografiji vremena i malih zemljopisnih prostora, ali snažnom svjedočenju koje nadilazi te prostore i daje snažnu sliku općeg stanja. Fra Jerko je umro na Širokom Brijegu 31. prosinca 1987., miran jer je zapisao ono što je doživio u doba mučeništva, vjerojatno se nadajući da će doći i vrijeme kad će zapisi biti objavljeni.«

U drugom djelu Svibanjskih sjećanja dr. sc. Mile Lasić, docent Pravnog fakulteta Sveučilišta u Mostaru predstavio je rad vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« i Povjerenstva za obilježavanje i uređivanja grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području Općine Široki Brijeg te u kratkim crtama iznio naglaske svog znanstvenog rada »Zakonske osnove i mogućnosti istraživanja zločina i žrtava u BiH«, koji je predstavljen na znanstvenom skupu »Hrvatski mučenici iz vremena komunističke vladavine«, održanom krajem prošlog mjeseca u Zagrebu. Dr. Lasić je pobrojio međunarodne i europske dokumente te one u samoj BiH koji čine zakonski temelj za istraživanje zločina te zatim spomenuo tko je sve dao značajan doprinos na istraživanju žrtava partizansko-komunističkih zločina (župe u Hercegovini, Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, Savez udruga bivših političkih uznika i žrtava komunizma, Hrvatski intelektualni zbor, općinska povjerenstva). S druge strane državne institucije u BiH istražuju samo ratne zločine počinjene 1992. – 1995., a Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu istražuje žrtve bosanskih Muslimana. Zatim je nabrojio neke od dokumenata koje bi trebalo donijeti (Zakon o pronalaženju, obilježavanju, uređivanju i održavanju prikrivenih grobova, Popis žrtava, Zakon o pravima političkih zatvorenika, Zakon o lustraciji, Zakon o denacionalizaciji…) što bi omogućilo dekomunizaciju hrvatskog i bosansko-hercegovačkog društva, jer je uklanjanje komunističkog naslijeđa europski zahtjev. Na kraju svog izlaganja dr. Lasić je pročitao i zaključke sa spomenutog znanstvenog skupa koji su upućeni hrvatskoj javnosti.

Na kraju ovog skupa nazočnima se obratio i vicepostulator fra Miljenko Stojić koji je izrekao riječi zahvale svim sudionicima te najavio sljedeće projekte koje priprema Vicepostulatura.

Program Svibanjskih sjećanja vodio je Marinko Karačić, novinar Radiopostaje Široki Brijeg.

Zagreb, 27. travnja 2012. (IKA) – Okupljeni na međunarodnom skupu »Hrvatski mučenici i žrtve iz vremena komunističke vladavine«, koji je održan 25. i 26. travnja u zgradi Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu, nastojali su sagledati tragove mučeništva naše nedavne prošlosti te su došli do određenih zaključaka. U donesenim zaključcima koje potpisuje Komisija HBK i BK BiH za hrvatski martirologij ističe se da je potrebno da svaka biskupija imenuje povjerenika za hrvatski martirologij, koji će koordinirati rad u biskupiji i župama. Kao polazište rada biskupijskih povjerenstava treba biti stvaranje popisa svih žrtava u svakoj katoličkoj obitelji. Na taj način će se, uz ostalo, u memoriju pojedinih obitelji ugradit i one osobe o kojima se dugo nije smjelo govoriti.

U zaključcima se potiče Crkvu u hrvatskom narodu da nastavi i dovrši rad na pronalaženju mučenika među žrtvama i za njih pokrene kanonski postupak. Predlaže se da svaka biskupija na svome području odredi Dan mučenika i način proslave toga dana. Potiču se župnici da nastoje oko prikupljanja svjedočanstava živućih svjedoka. U svrhu djelotvornijeg praćenja ovih djelatnosti i njihovog usmjeravanja Komisija HBK i BK BiH za hrvatski martirologij nastavit će razvijanje zajedničkog glasila i portala te uznastojati oko osnivanja ureda. Ta Komisija će u što skorije vrijeme objaviti zbornik radova s ovoga znanstvenog skupa i prema procjeni organizirati nove skupove. Pozivaju se državne vlasti u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini da što prije dovrše cjelovit popis žrtava iz Drugoga svjetskoga rata i poraća tako da se onemoguće manipulacije žrtvama. Pozivaju se državne vlasti u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini da odlučnije djeluju u osudi zločinačke komunističke ideologije te promiču demokraciju i slobodu svake osobe.

Simpozij je snimala Riječka kršćanska televizija. Video priloge moguće je pogledati na sljedećim stranicama: 1; 2; 3; 4; 5; 6; 7; 8; 9

Zagreb, 20. travnja 2012. (Branko Pilaš / Hrvatsko slovo) – Otvarajući stranice Stopama pobijenih čitateljevu pozornost odmah privlači niz fotografija pobijenih hercegovačkih franjevaca. U vremenskom razdoblju od 1942. do 1945. nestalo je 66 franjevaca. Njihovi su grobovi samo jednim dijelom poznati. U Širokom Brijegu počivaju 22, u Kočerinu 2, Čitluku 3, Međugorju 1 i u Macelju 3 franjevca. Uredništvo obavješćuje čitatelje da su franjevce »pobili komunisti« i u isto vrijeme traži »svjedočenje glede njihova pogubljenja«. Osim toga čitatelji se pozivaju da »objave ako su na njihov zagovor dobili neku milost ili čudo«. Za sve one čitatelje koji imaju neke spoznaje, ali i za one koji se žele pretplatiti na glasilo evo i adrese: Vicepostulatura postupka mučeništva, 88220 Široki Brijeg, Kard. Stepinca 14; tel. (039) 700-325. Već je uobičajeno da na početku svakog novog broja glasila čitamo uvodnu riječ glavnog i odgovornog urednika fra Miljenka Stojića. Upravo ta riječ, koja nam otkriva i istaknutog književnika, ponajbolji je uvod u sadržaj glasila. Stopama pobijenih prepoznatljivo je glasilo po već spomenutoj stranici s fotografijama, ali i posebno po tome što je jedinstveno po svome sadržaju i po tome što su »pobijeni hrvatski puk i pobijeni hercegovački franjevci u javnosti progovorili na nov način«. U uvodnoj riječi fra Miljenko Stojić napominje da je uz sljedeću obljetnicu pobijenih franjevaca pokrenut natječaj za radove iz područja književnosti, glazbe, likovne kulture, povijesti, računalstva, umjetničke fotografije i videa. Iako je natječaj pobudio veliko zanimanje, za požaliti je što o tom natječaju nismo čitali i u drugim listovima, novinama i časopisima. Urednik najavljuje nešto što mora obradovati čitatelje, a to je da će se glasilo moći nabaviti i na kioscima. Jedna od urednikovih poruka, tj. njegov poziv, svakako će razvedriti lica mnogih čitatelja: »Zar ima išta ljepše nego vidjeti plodove svojih ruku? Skupimo, dakle, hrabrost i krenimo mijenjati sebe i društvo koje nas okružuje. Bog će nam u tome pomoći.« U nizu kraćih napisa upoznajemo se s obilježavanjem grobišta, otkrivanju i rasvjetljavanju grobišta, prilozima za životopise, o snimanju dokumentarnog filma o padu Širokog Brijega, simpoziju Stopama pobijenih, o jednom natječaju za djecu i mlade, itd. Obnova franjevačke mlinice i izgradnja zaobilaznice, naslov je rada Mile Lasića. Autor donosi podatke o izgradnji zaobilaznice, zatim o glavnom projektu, o zaštiti spomeničko-prirodnog kompleksa Široki Brijeg i još niz drugih podataka Vrijedni čitateljeve pozornosti prilozi su autora Vice Nižića, Roberta Jolića, Damira Šimića, Radojka Karamana, Marije Biško, Anđelka Mijatovića... U razgovoru s fra Damjanom Rozićem, koji je bio župnik u Kongori od 1942. do 1948. doznajemo da je u župi stanje »bilo očaj no«. Zatim postavlja se pitanje »Je li Tito osobno zapovjedio masovne likvidacije političkih neistomišljenika«. Stranice glasila često su posvećene onima koji su izgubili živote. Tako čitamo o fra Križanu Galiću, njegovu životu, redovništvu, bolesti, starosti i ubojstvu. Isto tako pratimo dane Križnoga puta fra Slobodana Lončara i fra Zdenka Zupca. Krešimir Šego razgovara s fra Bazilijem Pandžićem, uglednim hrvatskim povjesničarom. Treba naglasiti da je glasilo gotovo na svim stranicama popraćeno brojnim fotografijama koje čitatelju još više približavaju tekstove, ali i brojne ljude koji su svojim životima i mučeništvom postali dio hrvatske prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, ili bolje reći, dio hrvatske povijesti.

Članak možete pročitati i u pdf-u.

Zagreb, 20. travnja 2012. (Ljubo Krmek / Hrvatsko slovo) – Ovih je dana u mostarskom samostanu sv. Petra i Pavla, točnije u čitaonici Franjevačke knjižnice, postavljen reljef u kamenu s portretima ubijenih hercegovačkih franjevaca iz istog samostana. Izradio ga je ak. kipar Toni Marić Bazić. Reljef je urađen u kamenu miljevini, dimenzija 115x214x10. U središnjem dijelu plohe je glava Isusa Krista, a oko njega su glave sedmorice ubijenih fratara (dr. fra Lea Petrovića, fra Grge Vasilja, fra Joze Bencuna, fra Bernardina Smoljana, fra Rafe Prusine, fra Kažimira Bebeka i fra Nenada Pehara). Kako je čitaonica Franjevačke knjižnice u prostoru bivše samostanske razgovornice, reljef je postavljen na mjestu ondašnjih vrata razgovornice. I djelo i kamen (kamenolom je vlasništvo Jure Krtalića) dar su Provinciji i Franjevačkom samostanu Mostar. Iz tiska je izašla i jedna vrijedna knjiga. Riječ je o uratku vjerodostojnog svjedoka Drugog svjetskog rata i poraća, franjevca koji je vremena mučeništva proživio sa svojom subraćom i pukom o kojemu je dušobrižnički skrbio, fra Jerke Karačića, naziva Uspomene iz doba mučeništva. Knjigu je uredio fra Vendelin Karačić, a nakladnici su Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« – Široki Brijeg i Nova stvarnost – Zagreb. Vrijedno je zabilježiti i to da je Godišnja nagrada Općine Ljubuški za iznimna postignuća, priznanje koje se dodjeljuje u povodu Dana općine, uručena baš Vicepostulaturi, koja potiče i sudjeluje u traženju posmrtnih ostataka ubijenih iz zloga vremena. U ime Vicepostulature nagradu je primio vicepostulator fra Miljenko Stojić.

Cjelokupan članak pročitajte u pdf-u.

Zagreb, 17. travnja 2012. (Davor Dijanović / hkv.hr) – Posljednjih je mjeseci u medijima donekle otupila oštrica kritika protiv HDZ-a, te se stječe dojam kao da oporbe u državi niti nema. Čini nam se, međutim, da je medijskim napadima posljednjih mjeseci posebno izložena Katolička Crkva – kao jedino preostalo čvrste uporište naroda, što je kulminiralo i posljednjih dana u izjavama nekih političara i javnih djelatnika. Tu poglavito mislimo na problematiku umjetne oplodnje, vjeronauka u školama, ugovora s Vatikanom itd., koji su iskorišteni kako bi se udarilo na Crkvu i njezinu ulogu u društvu. O medijskim napadima na Crkvu za portal pišu don Anđelko Kaćunko, Đuro Vidmarović, dr. Damir Pešorda, Damir Borovčak, dr. Darko Richter i fra Miljenko Stojić.

...

Fra Miljenko Stojić, svećenik, književnik: Crkva kao zadnje uporište
Ovo što se trenutno događa u državi Hrvatskoj samo je vidljivi dio udara na nju. Onaj nevidljivi traje nesmiljenom žestinom od same naznake pada komunizma. Tvorcima jugoslavenstva ne sviđa se hrvatska samostalnost pa svim silama na nju udaraju. Na djelu su raznorazne smicalice. Jedno vrijeme kričali su o kriminalnoj pretvorbi (nije da je nije bilo, ali ne onako kako oni govore, njihovi su prsti tu glavni), zatim o detuđmanizaciji, pa smo sada došli do raspada gospodarstva i rastakanja HDZ-a, pokreta koji je stvorio Hrvatsku. No, nisu samo oni krivi. Počesto smo pristajali uz njihovu igru. Prihvatili smo da Sanader pokrade glasove, da uz malo rogoborenja uhite naše generale, nasjeli na priču o njihovu poštenju pa ih ponovno birali... I sad smo tu gdje jesmo.

Ostala je još Crkva kao zadnje uporište onoga što bismo trebali biti. Nasrću na nju iz svih oružja. Pitanje je samo koliko im plješćemo ili koliko im govorimo da drže prste k sebi. Nije me strah da će se njoj nešto dogoditi. Bilo je i silnijih napada pa je preživjela. Ali, kakva će slika ostati o nama? Vrijeme je da počnemo razmišljati svojom glavom i prema tome djelovati. Ljudi smo i kršćani, čega se bojimo? Koji je razlog da dopuštamo da nas svedu na bića koja samo razmišljaju o korici kruha za preživjeti? To je položaj roba. Nije valjda da smo se na to privikli? Zar smo zaboravili devedesete godine prošlog stoljeća? Navalili na nas sa svih strana, a mi ništa nemamo osim želje za slobodom. I pobijedili smo. Pa su jači igrači ušli u igru. Drugo je poluvrijeme, čini mi se negdje oko sredine. Tko će na kraju pobjedonosno uzdići ruke? Zaista, puno pitanja kad počnemo razmišljati. Ali ta nas pitanja vode u slobodu. Crkva to zna, postavlja ih i zbog toga je napadaju. Ponavljam, na koju ćemo se stranu svrstati?

Cjelokupan članak možete pročitati na stranicama portala HKV-a ili u pdf-u.

Sjeverna Koreja. Umro veliki vođa. Mediji su prikazivali da svi plaču, ne mogu zamisliti život bez tog svoga velikog vođe. Kasnije izvijestiše da su neki dospjeli u tamnicu i popravne logore. Prevarili se, nisu dovoljno uvjerljivo plakali. Sjećamo se toga, nije bilo davno. A meni je na pamet padalo moje vrijeme u JNA. Umirao je 10. na popisu suvremenih zločinaca, zvali su ga maršal drug Tito. I tada se plakalo. Također se za neuvjerljivost išlo u tamnicu. Znao sam to pa sam mislio neke svoje misli, dok su se oni pitali kako ćemo bez njega.

Uspomene ponovno oživljavaju ovih dana. Čačić dreknu da nije oholo reći da je njegovo poslanje i poslanje njegovih pajdaša sudbonosno za Hrvatsku. Spasit će je. Dotle je nezaposlenih sve više. Državu neprestano omalovažavaju, a o njezinim se braniteljima nitko ne brine. Veljka Marića osudiše u Beogradu na 12 godina tamnice. Navodno je u Domovinskom ratu, koji se vodio na hrvatskom tlu, počinio neki zločin. Da, Hrvat je i hrvatske je državnosti. Na koji način spada pod srbijansku nadležnost nitko živ ne zna, osim spomenutog Čačića, Josipovića, Mesića, raznih nevladinih udruga... i nas. Točno, nas. Birali smo spomenute likove ili se iz našeg poreza izdvaja za njihovo uzdržavanje i rad. Stali su nam na čelo i vode nas. Dokle? Dok se ne probudimo.

Nekada su nam vođe bile drukčije. Hajde, usudimo se sjetiti predsjednika Tuđmana, velikog predsjednika, i nemojmo odmah uz to lijepiti »ali«. Nema tu »ali«, prvih deset godina bilo je deset krvavih i sjajnih godina. Od tada filozofiramo i srljamo u propast. Sasvim nam je prirodno da neka Građanska akcija, za pivo i ćevape, izvjesi natpis protiv Crkve poručivši joj: Krpelji jedna. Takvi su nekada bili u zapećku, sada su u medijima. Te, pak, medije, kupujemo, gledamo, slušamo. Mlinsko kolo neprestano vješamo o svoj vrat. Kako si pomoći, puče moj!?

Slušamo li ovih dana Papu dok je na putu u Latinsku Ameriku? Ili možda i sami bacamo kamen na njega? Neki su svećenici navodno ili stvarno učinili nešto gnusno pa bi on trebao odgovarati. Pokušali su to u SAD-u učiniti tako da se pojavi na sudu i odgovori na sve optužbe. Trenutno nisu uspjeli. Ima vremena, bit će još afera. Ne spominje se pritom da Crkva svojim naučavanjem i djelovanjem nikoga ne gura u tome pravcu, dok jesu oni koji napadaju Crkvu zbog svega toga. Svaka čast dečki, prodajite maglu dok vam to ide. Papa će dotle kriminalcima reći da njihovo djelovanje u Meksiku nije u skladu s Božjim i prirodnim zakonima, vlastima na Kubi poručit će da je marksizam povijesna ropotarnica i da život treba graditi na drugim temeljima. Ne boji se biti svjetionik u uzburkanim vodama suvremenosti. To se naravno ne zaboravlja. Iz potajice se sprema i izvodi protunapad. Kao onaj događaj s Napoleonom. Negdašnji vođa, koji me istina nešto posebno ne zanima osim kao povijesna ličnost, da je izgubio kod Waterlooa, namrijeli su mu masoni. Samo malo poremetili kotač ratnog stroja, oni koji su trebali nisu stigli na vrijeme, i povijest je krenula drugim tijekom. Pripominjem ovo samo kao primjer kako se radi. Pišu o tome novine ovih dana u bajnoj Europi kojoj hrlimo. Posve drukčijoj nego što je ona iz Srednjeg vijeka. Masoni su i tu imali svoje prste, svakim danom to biva vidljivije.

Herceg Bosna, koju neprestano tope na užarenim političkim odnosima u BiH, još uvijek ne pristaje na bezvezarije zamotane u šarene omote. Cijeni sebe i cijeni svoju prošlost. Ovih dana kraj gradske vijećnice u Mostaru odali su počast sedmorici poginulih pripadnika Vojne policije HVO-a. Postavili su im spomen obilježje u obliku stećka. On je naš »bilig«. Imali smo iz toga razdoblja i crkava, i raznih građevina, ali drukčija uljudba koja zavlada sve otpuha. Danas se dižemo iz pepela. Križevi na stećcima neprestano su nam poručivali da se ne smijemo predati. Gledam tu mladost i znam da nismo. Prave vođe su u našim glavama, ne krivotvorine.

Uhićenici najbolje znaju što znači biti slobodan. Takvi svoju pravednu ili nepravednu kaznu odsluže do kraja. Drugi se ubijaju. Čine to zbog toga što su im sputali ne samo tijelo nego i dušu. Današnji prodavatelji magle dobro znaju što to znači. Zbog toga su njihovi napori usmjereni upravo na dušu. Lome je, napadaju svakojakim gadostima ne bi li njome zavladali. Čine to u ime slobode. Sve je dopušteno, stil života koji ti nitko ne smije uskratiti. I nađeš se na stranputici, učiniš nešto što ne valja i oni te počnu razvlačiti. Rob si, njima takvi trebaju, ne slobodni.

Giuseppe Toniolo dobro je upućen u stvari duše i razuma. U 19. st. u Italiji podučava pravo na sveučilištu. Vrijeme je to kad se tzv. revolucionarna gibanja šire Europom i pale je uzduž i poprijeko. Svjestan svega govori o kršćanskoj demokraciji. Naučava je na svome laičkom, ne crkvenom, sveučilištu. Puno toga stavlja na kocku. Nije čudo da će ga Papa krajem travnja proglasiti blaženim. Idući za pravim vođom postao je i sam vođa.

Mediji srljaju dalje. Sve je manja razlika između onih komercijalnih i javnih. Prekidač mi lebdi pred očima, a na drugoj strani mediji koje smo stvorili osobnim rukama, zbog svojih potreba. I moram reći da mi je lijepo, unatoč baruštini kojom nas svako malo zapljuskuju. Odmakao sam se, naime od nje, jedino me njezin smrad zapuhne od vremena do vremena.

Miljenko Stojić

hrsvijet.net, 28. ožujka 2012.

Razgovor s fra Miljenkom Stojićem, vicepostulatorom postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«

Veljača 2012. zaista je bila vrlo znakovita za Vicepostulaturu postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«. Naime, u vrlo kratkom vremenu dogodilo se nekoliko iznimno važnih događaja za Vicepostulaturu, počevši s obilježavanjem 67. obljetnice ubojstva hercegovačkih franjevaca preko pohvale Komisije za hrvatski martirologij i godišnje nagrade općine Ljubuški za izuzetna postignuća pa do odluke o obilježavanju Dana sjećanja na pobijene franjevce i puk. Ovo nabrojeno, ali i inače izuzetna zauzetost u istraživačkom radu, razlog su razgovoru s fra Miljenkom Stojićem, vicepostulatorom postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«.

Fra Miljenko, možete li za početak naše čitatelje ukratko upoznati s radom Vicepostulature? Kada je Vicepostulatura započela radom, koji su dosadašnji rezultati, a koji su ciljevi?
Imenovanjem vicepostulatora 19. rujna 2007. Vicepostulatura je započela sustavan posao glede utvrđivanja svih okolnosti ubojstva hercegovačkih franjevaca tijekom i u poraću drugog svjetskog rata. No ne smijemo zaboraviti ni Povjerenstvo za pripremu kauze mučenika ustrojeno 2004., kao ni napore poduzete od samog početka ubojstva franjevaca. Zajedno s uvjerenjem puka, koji je pobijene fratre prozvao »Širokobriški mučenici«, sve je to doprinijelo da smo uspjeli pronaći mnoge dokumente, saslušali mnoge svjedoke, kao i ustanoviti posljednje počivalište njih 31 od 66 ubijenih. I mjesni biskup don Ratko Perić dao je svoj obol ustrojivši Crkveni sud koji je ispitao sve svjedoke koje smo mu predložili. Još nam preostaje da mjesni biskup, nakon svih potrebnih predradnji, službeno pokrene postupak mučeništva i kandidate proglasi slugama Božjim. Trenutno smo na samom pragu. Među pobijenima zaista ima skupina za koju ne će biti teško dokazati da su mučenici. Čak smo pronašli i izvorne komunističke dokumente u kojima priznaju svoj zločin i zbog čega su ga napravili.

Vicepostulatura ima i glasilo Stopama pobijenih, kao i vrlo pregledne mrežne stranice. Na oba se mjesta mogu uvijek pročitati najnovije informacije vezano za Vaš istraživački rad. Sve se čini cjelovito, sustavno, ali i ostavlja dojam velikih napora i uloženog truda. Kako sve uspijevate? Koliko osoba sudjeluje u radu?
Kad su ove stvari u pitanju, nikada se ne pitam može li se nešto, nego što treba učiniti. Velika je, naime, čast sve ovo raditi. Trenutno sam samo ja zaposlen čitavim radnim vremenom, ali iza mene stoji Hercegovačka franjevačka provincija tako da rad nikada nije pod znakom pitanja. Naravno da tražim i pronalazim potrebne suradnike. Nije to previše teško jer ljudi zahvaljuju Bogu što se konačno nešto počelo raditi oko svega ovoga. Na kraju se dobije dobro uhodana mreža koja jednostavno mora uroditi plodovima. Zbog svega toga uživam u poslu i ništa mi nije teško, dapače izazov mi je iz raznih razloga.

Ovakav složen i zahtjevan istraživački rad (službena putovanja, pronalaženja i iskapanja ubijenih, DNK analize…) zacijelo iziskuje i novčana sredstva kojih, uvjerena sam, uvijek nedostaje. Kako se nosite s tim poteškoćama?
Poslan sam u ime zajednice pa se ona najprije brine za potrebita novčana sredstva. Međutim, tu su i dobrovoljni prilozi, kao i određena zarada na izdavaštvu. Društvene vlasti s obje strane granice do sada nisu u ovome sudjelovale. Na stranu svjesni pojedinci u tim vlastima koji su činili i čine što mogu, na čemu im se ovom prilikom zahvaljujem. Nismo čak uspjeli dobiti ništa ni od one pomoći Hrvatima u BiH. Ali, Bog je s našim radom, pa se ne treba brinuti. Ne kažem ovo kao floskulu, nego kao osobno doživljeno iskustvo. Naša pobijena braća i puk zavrijedili su da nešto od onoga što imamo potrošimo na otkrivanje istine i na taj način zapravo pomognemo samima sebi.

Nedavno je obilježena 67. obljetnica ubojstva hercegovačkih franjevaca, a još uvijek se ne zna za grobove 35-orice ubijenih. Živućih je svjedoka sve manje. Hoće li se moći pronaći posmrtni ostatci svih ubijenih franjevaca?
Svih ne će, jer su im kosti rasute diljem Hrvatskog križnog puta, odnosno diljem lijepe naše s obje strane granice. Ipak i nadalje saznajemo za njihova posljednja počivališta. Trenutno smo na tragu barem jednoga ovdje na Širokom Brijegu, dvojice u Ljubuškom, jednoga na Čitluku i najvjerojatnije skupine njih u masovnoj grobnici na Biokovu. Neke smo već i otkopali i očevidom se uvjerili da bi to oni mogli biti, jer su uz njihova tijela pronađeni ostatci habita i krunica, ali DNK analiza koja je u tijeku reći će jesmo li u pravu. Krajem srpnja pokopat ćemo 28 tijela iz masovne grobnice u mjesno groblje na Širokom Brijegu, a ako među njima bude franjevac on će biti pokopan u samostanskoj crkvi. I nakon toga netko tko bude mislio da je netko njegov među pokopanima moći će jednostavno iz grobnice izvući limeni lijes koji nosi sve potrebne oznake gdje su posmrtni ostatci pronađeni, to odnijeti na DNK analizu i saznati pravu istinu. Posmrtne ostatke, naime, ne miješamo jedne s drugima, kao što je to učinila hrvatska država u slučaju Maclja, nego ih pojedinačno pohranjujemo.

Dobili ste općinsko priznanje za svoj rad, a donesena je i odluka o obilježavanju Dana sjećanja na pobijene franjevce i puk. Što to znači za Vas i za Vicepostulaturu? Je li to znak da je lokalna zajednica prepoznala vrijednost žrtve pobijenih franjevaca?
Lokalna zajednica uvijek je bila povezana s franjevcima i Vicepostulaturom. Ovo priznanje općine Ljubuški zapravo je zahvala za ono što je Vicepostulatura učinila u dotičnoj općini. Ne zaboravimo da su iz rada Vicepostulature izrasla povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području općina Široki Brijeg, Ljubuški, Neum, Posušje, Busovača, Čitluk, Tomislavgrad, a i još se neke općine spremaju krenuti ovim putem. U Ljubuškom smo tako do sada zajedno iskopali 3 masovne grobnice s oko 60-ak ubijenih, a otkopali smo i jednog američkog časnika. Nagrada je, dakle, logički došla u ruke Vicepostulature i vrlo nam je draga. Općina Široki Brijeg, pak, proglasila je 7. veljače Danom sjećanja na pobijene franjevce i puk. Ustanove su pozvane popodne zatvoriti svoja vrata i dolično obilježiti taj dan kad su komunisti na Širokom Brijegu u samostanu ubili i zatim spalili u ratnom skloništu 12 franjevaca, a na području općine za tih nekoliko dana napravili preko 100 većih i manjih masovnih grobnica. Isto tako danas se u čitavoj županiji Zapadno-Hercegovačkoj tih dana djeci u školi govori što se točno dogodilo i zbog čega. Također imaju priliku sudjelovati i u Natječaju na temu pobijenih hercegovačkih franjevaca. Mislim da se ovim zaokružilo ovo razdoblje i konačno do kraja pobrisao tzv. »7. februar, dan oslobođenja Lištice«.

Ostvarili ste suradnju i s ostalim institucijama i osobama koje se bave istraživanjima na temu Drugog svjetskoga rata i poraća. Kako gledate na sve te suradnje i daju li one svoje rezultate?
Ubojstvo hercegovačkih franjevaca nije se dogodilo izvan prostora i vremena, nego u određenom povijesnom kontekstu. Zbog toga nastojimo surađivati sa svima onima koje zanima istina o Drugom svjetskom ratu i poraću. Jedan od oblika te suradnje jest i simpozij kojega svake godine držimo ovdje na Širokom Brijegu. Nastojimo dovesti priznate stručnjake te preko njih još više učvrstiti svoju povezanost s raznim ustanovama. Isto tako otvorili smo i stranice glasila Vicepostulature Stopama pobijenih onima koji imaju i znaju što reći. U sklopu svega toga govorio sam prošle godine i na prosvjednom skupu Kruga za trg glede promjene imena Trga maršala Tita, nastupao u tv emisijama, govorio za različita javna glasila. Također pišem za različita javna gasila o ovim i sličnim stvarima. Jednostavno rečeno mnogo je onih koji su otvoreni ovim temama, samo treba zasukati rukave i pristupiti im. Nema smisla govoriti da nemamo ovo i ono te čekati da do toga dođemo. Najbolja prilika jest sada.

Član ste i Komisije za hrvatski martirologij koja Vas je pohvalila za sustavan i predan rad. Može li Komisija cjelokupan istraživački rad izdignuti na višu razinu (ujediniti sva saznanja, istraživanja, rezultate…) i ubrzati ga? Što je potrebno za to?
Komisija već sada na tome radi, iako to promatrači sa strane ne mogu trenutno jasno razabrati. Još smo, naime, zaokupljeni udaranjem temelja ili ustrojstvom. Ali je to pri kraju i prvi vidljivi plod svega toga nastojanja bit će simpozij na temu komunističkih zločina koji bi se trebao održati u travnju. Biskup Mile Bogović neumorno radi oko toga i ne treba dvojiti da uspjeha ne će biti. Treba mu samo pomoći koliko možemo i ništa više. Nadam se da ćemo to shvatiti i prihvatiti. Rad Komisije će se, naime, protegnuti na čitavu crkvu u Hrvata, a ne samo na njezine članove. Svatko će zaista imati priliku doprinijeti koliko može. Na kraju ćemo se iznenaditi koliko smo velik narod i koliko smo svoju vjernost Bogu i domovini zapečatili mučeničkom krvlju.

Poznato Vam je da je u Hrvatskoj pokušano u nedavno obavljeni Popis pučanstva uvrstiti i pitanja vezana za žrtve komunizma, no u tome se nije uspjelo. Isto tako, nedavno je osnovan Ured za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava zločina poslije Drugog svjetskog rata, no i on nailazi na svojevrsne zaprjeke, a da ne govorimo o nekadašnjoj Komisiji za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava čiji je rad također zaustavljen. Je li moguće da na državnoj razini nema volje da se utvrdi činjenično stanje stvari?
Iz ovoga što ste naveli to je očito. Dio je to širih geopolitičkih kretanja, htjeli mi to ili ne. Određene društvene snage još nisu prežalile Jugoslaviju. Htjele bi pošto poto vratiti barem neki njezin oblik. A tko je podesniji da se to postigne nego oni koji su bili čuvari Jugoslavije. Zbog toga smo imali detuđmanizaciju, progon hrvatskih branitelja, uhićivanje generala, dovođenje na vlast onih koji izravno svjedoče i rade protiv svoje države. Žao mi je da narod nije bio mudriji i bolje se odupro svim ovim pokušajima. Sve još traje. Komunistička svijest umjesto da bude prognana, vraća se u naše društvene odnose. Zar je onda čudno da smo zaduženi, da se ne želi govoriti o komunističkim zločinima? Oni uredno rade svoj sluganski posao radujući se crkavici koju će za to dobiti. Do nas je koliko ćemo im to dopustiti. Ne smijemo samo reći da ne možemo ništa učiniti. Možemo. Počnimo se barem moliti za duhovnu obnovu hrvatske države i prestanimo rabiti javna glasila koja su u njihovim rukama.

Na koncu, koja je poruka naših mučenika i njihove žrtve?
Naši su nam mučenici svojom krvlju dokazali da nam netko može uzeti glavu, ali ne i ono što je u njoj. Međutim, bude li obrnuto, što će nam glava? Zbog toga nema druge nego govoriti o njima i saznavati istinu o tim teškim danima. Sve da su i bili zločinci, nisu zaslužili da im kosti leže po kojekakvim jamama i smetlištima. To je s njima mogla učiniti samo zločinačka komunistička ideologija. Spoznavši to uspjet ćemo početi graditi društvo u kojem mjesta imaju svi, bez obzira na svoja politička, vjerska i ina uvjerenja. Važno je samo da se drže ljudskih zasada koje su nam svima zajedničke. A oni koji uz to još i vjeruju u svemu će prepoznati prst Božji i moliti se da naši mučenici što prije budu uzdignuti na čast oltara i tako vidljivo bude prepoznata njihova žrtva koja će nam pokazivati naš daljnji put.

Irena Šupuković

Narod, 203., Zagreb, ožujak 2012., str. 16. – 17.; hrsvijet.net, 22. ožujka 2012.

Zagreb, 19. ožujka 2012. (IKA) – IV. sjednica Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij održana je, pod predsjedanjem gospićko-senjskog biskupa Mile Bogovića, u subotu 17. ožujka u prostorijama zgrade Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu. Glavna tema bila je priprava Međunarodnoga znanstvenog skupa na temu: »Hrvatski mučenici iz vremena komunističke vladavine«.

Međunarodni znanstveni skup održat će se 25. i 26. travnja u prostorijama Hrvatske biskupske konferencije (Ksaverska cesta 12 A) pod pokroviteljstvom biskupskih konferencija Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Prihvaćen je prijedlog Josipa Jurčevića da se pozove predstavnika iz Vijeća Europe. Organizator je Komisija HBK i BK BiH uz suradnju Hrvatskog instituta za povijest i Instituta za društvena istraživanja »Dr. Ivo Pilar«. Skup je otvorenog tipa, tj. poslat će se pozivnice, ali moći će nazočiti i oni bez pozivnica. Program Skupa ima šest tematskih cjelina: Korijeni komunističkih progona i sustav represije (dr. Josip Jurčević i dr. Jure Krišto, dr. Miroslav Akmadža); Zakonske osnove i mogućnosti istraživanja zločina i žrtava: u Hrvatskoj (mr. Tomislav Jonjić), Bosni i Hercegovini (dr. Mile Lasić) i Sloveniji (dr. Mitja Ferenc); Ured za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata (dr. Tomislav Anić). Žrtve i mučenici Drugoga svjetskog rata i poraća: u Hrvatskoj (dr. Vladimir Geiger) i Bosni i Hercegovini (mons. dr. Tomo Vukšić). Žrtve i mučenici po nad/biskupijama i redovničkim zajednicama (postojeća literatura i njezina kvaliteta, arhivska građa, svjedočanstva, popisi žrtava i masovnih grobišta, tragovi mučeništva, perspektive za temeljitiji rad, što bi trebalo učiniti s državne i crkvene strane). Rezultati i planovi postojećih Postulatura i Vicepostulatura za proglašenje mučeništva i Smisao i načini čuvanja memorije mučeništva i mučenika (mons. dr. Mile Bogović) i zaključci Skupa.

Na sjednici je prihvaćen prijedlog predsjednika Komisije za održavanje paralelne izložbe na temu simpozija. Svaka biskupija, redovnička zajednica koja ima izvješće i svaka vice/postulatura trebaju donijeti organizatoru literaturu za izvješće koja će biti izložena na posebnom stoliću. Svoj stol imat će Hrvatski institut za povijest i Memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata koji će svoja izdanja ponuditi po povoljnoj cijeni. Oveći stol bit će potreban za opću literaturu na temu Skupa, zatim za literaturu koja je nastala u hrvatskoj emigraciji (priređuje Ante Beljo). Predloženo je da se organizacija izložbe povjeri Hrvatskom katoličkom sveučilištu s time da ono po zatvaranju izložbe izloženo dobije na dar. Time bi se utemeljila knjižnica potrebna za daljnje proučavanje žrtava komunističkog režima, a bila bi korisna za potrebe studija povijesti na Sveučilištu i za potrebe eventualnog Instituta koji se preporučuje na tom Sveučilištu. Istaknuto mjesto na izložbi dat će se knjizi don Ante Bakovića »Hrvatski martirologij XX. stoljeća«. Preporučuje se također popratna izložba o ubijenima o kojima se piše u knjizi.

Predsjednik Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij izvijestio je članove o inicijativi za osnivanje biskupijskih povjerenstava za Hrvatski martirologij u svakoj biskupiji na prostoru dviju biskupskih konferencija (HBK i BK BiH). Prijedlog je sada u postupku.

Članovi Komisije pozdravili su taj prijedlog i rado će se svi uključiti da povjerenstva što prije prorade. Jedino tako može se računati da će se u ovo vrijeme dobiti željena svjedočanstva o tragovima mučeništva u vrijeme komunističkog režima.

Predsjednik je također izvijestio Komisiju o dvama sastancima koje je imao s predstavnicima hrvatskih ustanova koje se bave tematikom simpozija. Predviđen je sastanak ravnatelja tih ustanova i Predsjednika Komisije s rektorom Hrvatskog katoličkog sveučilišta u vidu stvaranja zajedničkog koordinacijskog tijela koje bi pomagalo da se u planiranju istraživanja vodi briga o ključnim temama za razumijevanje stradanja u vrijeme komunističke vlasti.

Tiskovna konferencija bit će 23. travnja u 10.30, a vodit će je članovi Organizacijskog odbora.

Zagreb, 29. veljače 2012. (hkv.hr) – Više od šesnaest godina dijeli nas od potpisivanja tzv. Daytonskog sporazuma kojim je završen rat u Bosni i Hercegovini (BiH). Taj sporazum iako je značio prekid rata u BiH, u toj je zemlji uspostavio duboko nepravedno stanje, jer je s jedne strane legalizirao zločinom nastalu tzv. Republiku Srpsku – kao danas de facto drugu državu Srba u Europi, dok je s druge strane Hrvate u Federaciji BiH izručio na milost i nemilost brojnijim i dominantnijim Bošnjacima, koji u potrazi za tzv. životnim prostorom (Lebensraum), na kojemu bi organizirali vlastitu državu, provode neviđenu majorizaciju hrvatskog korpusa.

Jedna od posljedica hrvatsko-bošnjačkog rata, Daytonskog sporazuma, kao i današnje miloševićevske politike Zlatka Lagumdžije jest i činjenica da veliki broj Hrvata u BiH, poglavito u Hercegovini i Srednjoj Bosni, boreći se za goli opstanak veće simpatije gaji prema Srbima, nego prema bosanskohercegovačkim Muslimanima. Dobar broj Hrvata u BiH tako zaštitnika od velikobošnjačke majorizacije ne gleda niti u Zagrebu, a dobrim dijelom niti u Mostaru, nego u Banjoj Luci i Miloradu Dodiku.

S druge strane, iako je Hrvatska Ustavom, Daytonskim sporazumom i drugim ugovorima obvezna štititi Hrvate u BiH, ona to osim na deklarativnoj razini uopće ne čini posljednjih jedanaest godina. Hrvatska politika, očito nesvjesna (ili ipak svjesna?) da nestanak Hrvata u BiH – radi geopolitičkih razloga – dugoročno ugrožava i opstanak Republike Hrvatske, osim verbalnog isticanja kako Hrvati u BiH trebaju postati stvarno ravnopravni i konstitutivni, na političkoj i diplomatskoj razini ne čini ništa kako bi se položaj Hrvata u BiH uistinu poboljšao, a kada nešto i čini, to je uglavnom na štetu hrvatskog korpusa u BiH. A kako bi se spriječila mogućnost da se hrvatski građani senzibiliziraju oko položaja Hrvata u BiH, hrvatski mediji, osobito oni EPH provenijencije, konstantno šire neistine i laži o tome dijelu hrvatskog naroda.
 

Hrvati u BiH nakon rata prepolovljeni
Ulazak Hrvatske u EU 1. srpnja sljedeće godine, te kasnije uvođenje tzv. shengenske granice, još bi dodatno mogli odsjeći Hrvate u BiH od Hrvata u RH, a radi posla i egzistencijalnih pitanja nije isključeno da će se nakon ulaska Hrvatske u EU dobar broj Hrvata preseliti iz BiH u Hrvatsku, što će značiti dodatno slabljenje hrvatskog korpusa u BiH koji je nakon rata i ovako prepolovljen (od prijeratnih 800.000 katolika u BiH, danas je broj smanjen na otprilike 440.000).

Sve navedeno, kao i aktualni posjet predsjednika vlade Zorana Milanovića BiH prilika su da se pozabavimo pitanjem položaja Hrvata u BiH odnosno da za komentar o toj temi upitamo ugledne osobe iz hrvatskoga javnog i političkog života. Tim više što se o ovoj temi, koja je od vitalnog značenja za hrvatske nacionalne interese, u hrvatskim medijima ili uglavnom šuti ili se za sugovornike pozivaju osobe koje su ili nekompetentne ili njihovi stavovi u pravilu ne korespondiraju s hrvatskim nacionalnim interesima.

O položaju Hrvata u BiH i mogućim modelima hrvatskog organiziranja u BiH za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća govore dr. Nino Raspudić, dr. Damir Pešorda, fra Miljenko Stojić, Mate Kovačević i Marijan Majstorović.

...

Novinar i književnik fra Miljenko Stojić mišljenja je kako su zakulisni igrači iz sjene okupljeni oko jugoslavenske namisli dopustili da počne rat ne bi li ta namisao preživjela. »Kad su zbog hrvatske hrabrosti kola krenula drukčije, čine sve da ih zaustave. U najtežem je položaju onaj dio hrvatskog naroda koji se nalazi u Herceg Bosni i BiH. Hrvatsku su državu najprije natjerali da im ugasi politički okvir Herceg Bosnu, a nakon toga da digne ruke od njih. Proradio je tzv. Daytonski mirovni sporazum, sredstvo da se nemiri zapale kad god se želi. U takvom položaju Hrvatima je ostalo tražiti savezništvo, na dulje ili kraće vrijeme, i s onima s kojima su do jučer ratovali. Nema se tu što nitko iščuđavati. To je borba za goli opstanak.«

»Da je poštenja i demokracije u tzv. Međunarodne zajednice i tuđmanovske pobjedničke politike kod vlasti u hrvatskoj državi, stvari bi išle drukčije. No, što je tu je. Borili smo se i borit ćemo se opstati na prostorima Herceg Bosne i BiH. Bog i Kraljica mira na našoj su strani, a hrvatska država kako kad. Nažalost, ne zbog nas, nego zbog nje. Poraz Hrvata s ove strane granice, težak je poraz Hrvata i s druge strane te granice. A igrači iz sjene, da se vratimo njima, upravo bi to htjeli. Hoćemo li konačno progledati i ohrabriti se uzeti sudbinu u svoje ruke?« – dodao je još Stojić.

Cjelokupan članak možete pročitati na stranicama portala HKV-a ili u pdf-u.

Zagreb, 24. veljače 2012. (hkv.hr) – Tijekom nedavnog posjeta Izraelu predsjednik Republike Hrvatske dr. Ivo Josipović – koji bi po logici svoje funkcije u inozemstvu trebao štititi dignitet i interese Republike Hrvatske – pred izraelskim je političkim, diplomatskim i intelektualnim vrhom, među ostalim, izjavio i to kako se je unutar korpusa hrvatskog naroda »pojavio i bio prihvaćen, kako potporom tako i bezobzirnim nehajem, jedan od najužasnijih zločinačkih nacističko kolaboracionističkih režima u Europi«.

Josipović, međutim, nije stao na toj izjavi, nego je i dalje dodao: »Otrovna je guja puštena da izgmiže iz srca naše nacije u pokušaju da se istrijebe Srbi, Židovi i drugi samo zbog toga što oni jesu ili što zastupaju. Trebamo se zagledati u svoje srce i pomiriti se s najtamnijom mrljom u svojoj povijesti i političkoj kulturi. Trebamo znati: zmija je sad oslabljena, ali je još uvijek tu. Tu je, duboko u našim srcima, tamo gdje počinje stvarna pomirba. Uvijek se trebamo sjećati i, živjeti zajedno sa žrtvama, u sjećanju. To je naša odgovornost. Jer, naša djeca trebaju znati što je dobro, a što zlo, što je pravo, a što krivo«.

Potonjom izjavom Josipović je de facto hrvatski narod – koji nikada nije vodio osvajačke ratove i u čijim redovima nije moguće pronaći niti jedan državno-politički dokument koji bi išao za istrebljivanjem drugih naroda (čime se mnogi drugi narodi Europe ne mogu pohvaliti) – okvalificirao kao genocidan narod, što će u budućnosti za Hrvatsku lako moguće imati nepopravljive političke, diplomatske, psihološke i financijske implikacije. Ovakvim postupcima Josipović se je bez ikakve ograde svrstao uz jugoslavensko-velikosrpske mitove i laži, zbog kojih je hrvatski narod tijekom 45. godina jugokomunističke tiranije bio izvrgnut progonima, a što je svoje krvavo finale imalo u Domovinskome ratu. Također, on je time dao legitimitet onima koji konstantno Hrvatsku prozivaju za fašizam i kršenje ljudskih prava, iako je svakom razumnom čovjeku vrlo dobro poznato da u Hrvatskoj ne postoji spomena vrijedna fašistička politička snaga, za razliku od brojnih zemalja Europske unije – koje su često se kaže svijetli uzor – gdje postoje registrirane neofašističke stranke i udruge.

Skandalozne izjave predsjednika Josipovića za Portal komentiraju Hrvoje Hitrec, prof. dr. Branimir Lukšić, dr. Damir Pešorda, fra Miljenko Stojić, dr. Darko Richter i Mate Kovačević.

...

Zmija je u srcima onih koji koji ne vole Hrvatsku
Književnik fra Miljenko Stojić mišljenja je kako je Ivo Josipović, trenutni hrvatski predsjednik, napola rekao istinu. »Zmiju zaista treba iščupati, kad već voli takve riječi, ali ne iz srca hrvatskog naroda, nego iz njegova i srca svih onih koji su za njega glasovali. Hrvatski je narod davno platio kaznu za nepromišljenost na koju su ga navukli, baš kao što su htjeli i tijekom Domovinskog rata. Međutim, oni koje su navukli da budu provoditelji te "pokore", još u svome srcu gaje želju za osvetom, još se nisu pokajali, još nisu prihvatili hrvatsku državu. Oni sanjaju o jugoslavenstvu, "regionu" i sličnim udruženim zločinačkim pothvatima. Zmija je u njihovom srcu.

Nastanila se tamo kad su povjerovali svojim učiteljima i očevima.

Ne zaboravimo, dok su mnoga hrvatska djeca odrastala bez svojih roditelja, Ivo je odrastao mažen i pažen u kući koju su mu roditelji dobili od svoje vjerne komunističke partije. A ona... Zatim, dok mu je otac 1971. slamao Hrvatsko proljeće, kao što je nakon Drugog svjetskog rata u odori oficira OZNE slamao preživjele s raznih križnih putova, dotle je Ivo sviruckao, učio jezike. Kad je počeo Domovinski rat, sklonio se dok to ne prođe, a vršnjaci su mu dotle ginuli. I na kraju balade hrvatski ga puk bira za svoga predsjednika unatoč tome što je jasno i glasno rekao da će zacrveniti Hrvatsku kad to postane. I što bismo sada htjeli?

»Zmija umilno progovara kroz ovo vrijeme, baš kao nekada u zemaljskom raju. Ljudi, zaustavimo se dok nije kasno. Korizma nam je pokucala na vrata i zove nas na obraćenje. A bez njega nema uskrsnuća« – upozorio je zaključno fra Miljenko.

Cjelokupan članak možete pročitati na stranicama portala HKV-a ili u pdf-u.

Široki Brijeg, 24. veljače 2012. (Velimir Mabić) – Na svojoj 45. sjednici, održanoj u četvrtak 23. veljače, Općinsko vijeće Široki Brijeg, pod točkom 7. Dnevnog reda, jednoglasno je, bez suzdržanih ili glasova protiv, donijelo Odluku o proglašenju 7. veljače »Danom sjećanja na pobijene franjevce i puk«. Sjednica je bila zakazana za 6. veljače, ali zbog elementarne nepogode – obilnih snježnih padalina, nije mogla biti održana te je stoga morala biti odgođena.

Usvajanje ove odluke zajednički su predložili Povjerenstvo za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća (POUG) općine Široki Brijeg i Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, a pripremio ju je dr. Mile Lasić, sveučilišni profesor u Mostaru i član POUG-a.

Odluka o proglašenju 7. veljače »Danom sjećanja na pobijene franjevce i puk« kratka je odluka od svega četiri članka u kojima se precizira da se ona proglašava i vrijedi na prostoru općine Široki Brijeg, da se Dan sjećanja ima obilježiti svake godine prigodnim simpozijima, okruglim stolovima, izložbama, satovima povijesti u školama i drugim sadržajima, te da će institucije na području općine Široki Brijeg svoje radno vrijeme prilagoditi programu njezina obilježavanja.

U svome prigodnom obraćanju vijećnicima Općinskog vijeća Široki Brijeg, Pero Kožul, predsjednik POUG-a, nakon što je zahvalio vicepostulatoru fra Miljenku Stojiću na trajnoj potpori i suradnji, između ostalog je kazao: »Danas, punu 21 godinu nakon što je nova demokratska vlast u Širokom Brijegu ukinula "7. februar" kao Dan općine Lištica te vratila staro i stvarno ime Širokom Brijegu, evo svečano proglašavamo 7. veljače Danom sjećanja na pobijene franjevce i puk širokobriješki u Drugom svjetskom ratu i poraću. Tako je i pravedno! Na taj simboličan način želimo se odužiti nepravedno pobijenim franjevcima koji su svojim svestranim i požrtvovnim djelovanjem zadužili naš kraj, ali i svim širokobriješkim žrtvama Drugog svjetskog rata i poraća, ističući da svaka ljudska žrtva ima pravo na grob i spomenik sukladno katoličkim i civilizacijskim stečevinama. A također ovim činom općina Široki Brijeg skromno doprinosi provedbi europskih rezolucija i deklaracija koje govore o potrebi suočavanja svih europskih država sa zlom komunizma koje ih je sustiglo, odnosno o stravičnim zločinima koje je u Europi komunizam počinio.«

Ljubuški, 21. veljače 2012. (Damir Šimić / hrsvijet.net) – Godišnja nagrada Općine Ljubuški za izuzetna postignuća, priznanje koje se dodjeljuje u povodu Dana općine, uručena je Vicepostulaturi postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, koja traži pobijene hercegovačke franjevce u Drugom svjetskom ratu i poraću, ali i potiče i sudjeluje u traženju posmrtnih ostataka drugih iz tog vremena.

Svečanoj sjednici Općinskog vijeća 20. veljače, kad su nagrade uručene, nazočio je velik broj uzvanika, uključujući generalnog konzula Republike Hrvatske u Mostaru Velimira Plešu, predsjednika HNS-a BiH Dragana Čovića, predsjednika vlade ŽZH Zdenka Ćosića, ministre Dragana Vrankića i Barišu Čolaka, rektora Sveučilišta u Mostaru Vladu Majstorovića, humačkog gvardijana fra Velimira Mandića i mnoge druge.
U ime Vicepostulature nagradu je primio vicepostulator fra Miljenko Stojić.

»I ova nagrada potpora je na putu čiji je temeljni cilj da Crkva jednoga dana barem neke od pobijenih franjevaca, na temelju prikupljene građe, proglasi mučenicima, odnosno blaženima i svetima. A to će onda osvijetliti ne samo žrtvu svih ostalih pobijenih franjevaca, nego i žrtvu mnoštva pobijenih iz puka. Njihovo tadašnje zajedništvo putokaz je nama danas«, kazao je u povodu uručivanja nagrade vicepostulator fra Miljenko Stojić.

Primajući nagradu fra Miljenko Stojić je također istaknuo da je to poglavito nagrada pobijenima u Drugom svjetskom ratu i poraću. »Pobijene franjevce i pobijeni puk ujela je zmija, ali to nije zmija o kojoj ovih dana govori trenutni hrvatski predsjednik Ivo Josipović, već zmija jugoslavenstva, zmija "regiona", zmija Zapadnog Balkana i drugih sličnih udruženih zločinačkih pothvata. Međutim, ništa im nije mogla. Ona je otišla u povijest, a njihova žrtva je izišla na svjetlo dana.«

O radu Vicepostulature
Inače Vicepostulatura je krenula radom 19. rujna 1997. i slijednik je djelatnosti koje je od 2004. vodilo Povjerenstvo za pripremu kauze mučenika, odnosno onoga što su od samog početka ubojstva franjevaca pokušala učiniti preživjela braća.

Odmah nakon utemeljenja Vicepostulatura je pokrenula internetski portal www.pobijeni.info, koji svakodnevno objavljuje sve važnije informacije vezane za rad Vicepostulature, a nedugo nakon toga pokrenuto je i glasilo Stopama pobijenih.

Tragom svakodnevno prikupljanih svjedočanstava o komunističkim zločinima nad hercegovačkim franjevcima, Vicepostulatura je u listopadu 2008. uspješno riješila enigmu ubojstva fra Maksimilijana Jurčića, čiji su posmrtni ostatci identificirani 27. travnja 2009. na Zavodu za sudsku medicinu KBC Split.
 

Suradnja s općinskim povjerenstvima
Uz redovite djelatnosti Vicepostulatura idejno potiče i djelatno sudjeluje i u drugim – srodnim djelatnostima. Tako je upravo ona potaknula ustrojavanje povjerenstava za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području više općina s hrvatskom većinom u BiH. Upravo zahvaljujući zajedničkim djelatnostima Vicepostulature i općinskih povjerenstava ovom se problemu prišlo vrlo studiozno. U većini općina gdje su povjerenstva do sada ustrojena sačinjene su baze podataka o masovnim grobnicama, a također se prikupljaju svjedočenja preživjelih.

Najdalje se otišlo na području općina Široki Brijeg i Ljubuški, gdje je zajedničkim aktivnostima do sada ekshumirano nekoliko masovnih grobnica. Ipak, dvije od njih privlače osobitu pozornost. Riječ je o masovnim grobnicama Dubrava u Knešpolju i Tomića njivi u Ljubuškom, koje bi, sudeći prema prosudbama i vjerovanjima, mogle otkriti tajnu vezanu za smrt još najmanje trojice franjevaca – žrtava komunizma.

Široki Brijeg, 8. veljače 2012. (Gojko Jelić / Vicepostulatura) – Mržnja je 7. veljače 1945. posijala Širokim Brijegom krv i pepeo. Stvoritelj je u svoje dlanove krvlju nevino pobijenih franjevaca upisao njihova imena. Fratri su ubijeni i spaljeni, mjesto ubojstva sakriveno, svjedoci ubijeni ili zaplašeni, ali Široki Brijeg nije ostao prazan i pust. Stvoritelj je u ovu zemlju posijao sjeme svoje Riječi i ona je uvijek rađala novim plodovima. Na Široki Brijeg su uvijek vodili svi putevi, narod se nikada nije prestajao moliti Bogu, utjecati Gospi, štovati pobijene fratre i poštovati žive čuvare svetišta.

I tako je svih ovih godina. Zbog toga je i lako i teško odgovoriti na pitanje: Zbog čega je Široki Brijeg simbol čitavom hrvatskom puku? On je dio nas, dio naše krvi, one iste krvi koju proliše za Boga, narod i istinu svi fratri i vjerni Božji puk.

Ljubav nije dopustila da snijeg i led okuju staze prema Gospinoj crkvi. Našli su se oni koji su, najprije srcem, a onda vrijednim rukama očistili puteve prema crkvi, samostanu i skloništu.

Nevrijeme je spriječilo dolazak provincijala fra Ivana Sesara, pa je svetu misu zadušnicu predvodio gvardijan fra Sretan Ćurčić uz sumisništvo vicepostulatora fra Miljenka Stojića i sve braće iz samostana kojima se pridružio fra Ljubo Čutura iz župe Kočerin.

Program je započeo u 16.00. Na ulazu u sklonište, mjestu ubojstva i spaljivanja dvanaest fratara, fra Miljenko čitajući ulomak iz knjige o Jobu kao da prenosi njihove misli u času smrti: »Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi!« Zajednička molitva za pokoj njihovih duša i onda dostojanstvena povorka kreće prema crkvi i zastaje na grobu u kojima se nalaze kosti 22-ice fratara. Prigodni recital koji su izveli širokobriješki framaši vratio je spomen na 66 franjevaca. Od nekih nam ostade samo ime i ponosno sjećanje. Za grobove njih 35- orice još se ne zna.

Sveto misno slavlje svojim pjevanjem uzveličao je župni zbor sv. Cecilija, a misna čitanja i molitvu vjernika pročitali su članovi Frame.

Na početku svete mise fra Sretan je kazao: »Vjerujemo da su oni zacijelo zadobili Božje kraljevstvo, ali na poseban način molimo da ih Crkva uzdigne na čast Oltara i proglasi blaženima i svetima. Fratri su zajedno sa svojim narodom prošli i propatili mnoge Kalvarije. Mi moramo živjeti s tim. Ne zaboravimo što se dogodilo, ali praštajmo svima. Čovjek koji je oprostio jedino može biti slobodan čovjek. Čovjek koji ne prašta postaje samom žrtvom zločina. Na ovoj svetoj misi, moleći za svoje pokojne, molimo da nam Bog udijeli milost praštanja kako bi preko nas oprostio onima koji su našem narodu i nama nanijeli zlo, a isto tako da i nama oprosti svaki grijeh kojim smo uvrijedili Božju ljubav.«

Umjesto propovijedi fra Sretan je pročitao izvorni zapisnik razgovora koji su dr. fra Bonicije Rupčić i dr. fra Rufin Šilić vodili s časnom sestrom Emeranom Kozina 23. listopada 1945. u Mostaru radi rasvjetljavanja okolnosti ubojstva širokobrijeških fratara. Božja providnost je htjela da OZNA ne pronađe ovaj zapisnik u pretresu, mjesec dana poslije ovog razgovora. S. Emerana (krsno ime Dragica) Kozina rođena je 1916. u Međugorju. Bila je u Širokom Brijegu na službi od rujna 1944. do 8. veljače 1945 kao kuharica u samostanskoj kuhinji. Iz njezinog svjedočenja ističemo: »Sestro! Partizani pričaju na sva usta da su franjevci na Širokom Brijegu pucali na njih iz strojnica. Što vi kao očevidac mislite o tome?«

"Ja mogu svagdje i svakome reći, da nije nijedan, koji je bio sa mnom u samostanskom podrumu, a bili su svi osim fra Dobroslava, izvinite bio je stari fra Marko Barbarić bolestan i ležao je u svojoj sobi u samostanu. Ja mislim nije mogao pucati, kad se nije mogao ni ustati s kreveta. Kad je bio zdrav, jedva je držao kašiku u ruci."

»Jesu li franjevci znali, da će partizani zauzeti Široki Brijeg? Ako su znali, zašto onda nisu bježali?«

"U zadnje vrijeme sigurno su znali i govorili da će partizani doći na Široki Brijeg, ali su govorili: 'Mi nismo ništa krivi, pa što ćemo bježati'"

»Sestro, pripovjeda se, da su franjevci ispovijedali jedan drugoga i da su se uvečer svi pričestili, pošto su donijeli Svetootajstvo iz crkve. Što Vi znate o tom?«

"O pričešćivanju ne znam ništa, jer sam već u četiri sata bila odijeljena od njih. Dok sam bila s njima, vidjela sam neke da se ispovijedaju, npr. fra Borislava i fra Žarka. Fra Dobroslav je i mene upozorio bih li se ja ispovjedila, ali stojeći, da ne bi stražar primijetio. Tako su činili i svećenici. Uostalom dok smo još bili u podrumu, primili smo svi zajedničko odrješenje. Podijelio nam ga je vlč. fra Stanko."

Na kraju sv. mise zadušnice vicepostulator fra Miljenko Stojić izdvojio je bitne naglaske iz rada Vicepostulature u protekloj godini istakavši pronalaženje i ispitivanje još živućih svjedoka te se zahvalio Crkvenom sudu što je uredno primao i ispitivao svjedoke. Pozvao je sve one koji nešto znaju o ubojstvu hercegovačkih franjevaca da to što prije dojave.

Zatim je istaknuo: »U svemu ovome nismo zaboravili ni posmrtne ostatke onih koje smo iskapali u različitim masovnim grobnicama. Prikupivši početni iznos novčanih sredstava, započeli smo s DNK analizom onih pobijenih u Knešpolju među kojima je najmanje 1 franjevac. Bude li sve kako je dogovoreno, njihovo dostojno pokapanje trebalo bi biti krajem srpnja ovdje na Širokom Brijegu. U međuvremenu prikupljamo i drugi dio novčanih sredstava, kao i novčana sredstva za DNK analizu pobijenih u Ljubuškom među kojima su najmanje 2 franjevca.«

Vicepostulator se zahvalio svima koji pomažu Vicepostulaturi u radu (bratstvu na Širokom Brijegu, na čelu s gvardijanom fra Sretanom Ćurčićem, Provinciji, ali i svima koji su došli na obilježavanje 67. obljetnice ubojstva hercegovačkih franjevaca).

Na kraju se gvardijan fra Sretan zahvalio svima koji su doprinijeli da se i ova obljetnica dostojno obilježi (fratri i časne sestre, čitači, framaši, trećari, mediji, čistači snijega te posebno zahvalio vicepostulatoru kojem je povjerena odgovorna dužnost) te na kraju istaknuo da je sveta dužnost fratara širokobriješkog samostana čuvati ovo mjesto, a vjerni Božji puk pozvao da i nadalje ne zaboravljaju svoje pobijene fratre.

Široki Brijeg, 7. veljače 2012. (Gojko Jelić / Vicepostulatura) – Svetu misu zadušnicu za pobijene fratre i nevino stradali katolički puk treće večeri na 2. danima pobijenih hercegovačkih franjevaca predslavio je fra Sretan Ćurčić, širokobriješki gvardijan, u suslavlju s vicepostulatorom fra Miljenkom Stojićem, fra Vitomirom Musom, fra Danom Karačićem i fra Vendelinom Karačićem. Misna čitanja i molitvu vjernika pročitali su članovi FSR-a Široki Brijeg, a liturgijsko pjevanje predvodila je č. s. Jasminka Pandžić.

I ovu sv. misu zadušnicu izravno su prenosili Radiopostaja Široki Brijeg te pomoću web kamere portali Hercegovina live i hrsvijet.net.

Na početku sv. mise fra Sretan je rekao: »Moleći se večeras za njih da ih Bog primi u svoje nebesko kraljevstvo, a Crkva da ih jednom proglasi svetima, mi se večeras također molimo za svoje živote. Molimo da u njima prepoznamo one istine i vrijednosti za koje se isplati živjeti, trpjeti, a ako treba i umrijeti.«

U propovijedi je širokobriješki gvardijan istaknuo: »U našoj provinciji, ovoj maloj provinciji od Duvna do Mostara, koncem Drugog svjetskog rata, ubijeno je 66 fratara. A samo iz našega širokobriješkog kraja ubijeno je 30 fratara; razlog njihove mučeničke smrti samo je to što su bili katolički redovnici – fratri. Nitko ih nije prije ubijanja prozvao imenom i prezimenom, a kamoli da ih je optužio za nekakav zločin. Nisu ih popisali niti nakon što su ih poubijali. Njihova krivnja je bila to što su nosili redovničko odijelo – habit.

Mogli su prije pobjeći, možda se i spasiti. Bilo im je čak i nuđeno: Pogazi križ, odreci se Krista i živjet ćeš. Ali oni su uistinu osjećali Božju prisutnost u svome životu. Nikoga i ničega se nisu bojali. Osjećali su da je važnije "biti", nego li "imati" u životu. Njihov životni stav bio je ukorijenjen u Bogu, zato su i krvlju posvjedočili svoj život.

Znali su da se jednom živi i jednom umire. Ali tko s Kristom umire, taj vječno živi. Tko za druge umire, taj se spašava. Tko nevin umire, taj zadobiva Kraljevstvo nebesko. A tako mogu umirati samo oni koji imaju vjere. I po vjeri se čovjek spašava. To su bili naši pobijeni fratri i zato ih s pravom slavimo. ... Budimo kao i oni svjesni svoga življenja, svjesni svoje prolaznosti. Život smo dobili na dar, pa stoga darujmo svoje živote drugima. Od nas se ne traži da budemo ubijeni, da budemo mučeni kao što su to bili oni. Ali se od nas traži da budemo pravi Kristovi svjedoci, pravi Kristovi vjernici koji se ne će nikada i nigdje stidjeti svoga Boga, nego će se svojim Bogom i svojim križem uvijek ponositi.«

Zatim je fra Sretan napomenuo da danas Crkva slavi spomendan japanskih mučenika, svećenika i redovnika te da je sveti Franjo želio biti misionar i dati svoj život za Krista. Kada su prvi fratri u Maroku prolili svoju krv za Krista, Franjo je tada rekao: »Tek sada imam pravu braću« te je zbog toga fra Sretan zaključio: »Čvrsto vjerujemo da se 7. veljače 1945. sveti Franjo iz Kraljevstva Božjeg nasmiješio i rekao: "Dođite, braćo moja mila, pridružite se slavnim mučenicima koji su kao i vi svoj život darovali Kristu."«

Na kraju sv. mise vicepostulator fra Miljenko Stojić pročitao je imena nagrađenih u Natječaju na temu pobijenih hercegovačkih franjevaca za uzrast odrasli. Prvu nagradu je dobio Dražen Barbarić za povijesni uradak, drugonagrađena je Iva Mandić za slikarski uradak, a trećenagrađeni je Nikola Koncul za literarni uradak.

Široki Brijeg, 6. veljače 2012. (Gojko Jelić / Vicepostulatura) – Svetu misu zadušnicu druge večeri 2. dana pobijenih hercegovačkih franjevaca predslavio je fra Miljenko Stojić u suslavlju s fra Vitomirom Musom, fra Danom Karačićem, fra Vendelinom Karačićem i fra Vinom Ledušićem. Misna čitanja i liturgijsko pjevanje animirali su članovi širokobriješke Frame. Ove večeri na sv. misi je sudjelovao veliki broj vjernika, koji je došao uglavnom pješice na Gospin brijeg probijajući se još uvijek teško prohodnim putevima.

Svetu misu su izravno prenosili Radiopostaja Široki Brijeg te portali Hercegovina live i hrsvijet.net.

Na početku sv. mise fra Miljenko je naglasio: »Kroz ovo vrijeme na poseban se način u ovim sv. misama zadušnicama molimo za duše pobijenih hercegovačkih franjevaca. Jednoga dana kad ih Crkva, ili barem neke od njih, proglasi mučenicima, odnosno blaženima i svetima, molit ćemo se njima. Dok ovo činimo, sjetimo se da ne smijemo mrziti. Trebamo oprostiti, ali ne zaboravljati učinjeno i iz svega izvlačiti određene zaključke.«

Fra Miljenko je nadahnut današnjim svetopisamskim čitanjima u propovijedi naglasio: »Naše nas kršćanstvo uvijek uči: biti hrabar i u isto vrijeme biti strpljiv. Nemoguće je u kratkom vremenskom razdoblju učiniti sve ono što je moralo biti učinjeno mnogo prije. Ne možemo preko noći postati slobodni, promijeniti navike koje smo stekli u komunizmu, izgraditi odjedanput državu u kojoj sve ide kako treba. Uz naše svakodnevne brige i poteškoće nas je danas zapala i ta dužnost da sudjelujemo u stvaranju jednog sna koji se zove: država. Dugo je nismo imali. Pokušavali su nas odviknuti da uopće na to mislimo. Nisu uspjeli.«

Fra Miljenko je iznio i jedan zoran primjer iz komunističko-bezbožničkog društvenog uređenja, kada je kršćanski vjerovjesnik bio uhićen zbog širenja vjerske promidžbe. Na sudu su ga upitali: »Zašto širiš te priče i obmanjuješ ljude?« Kršćanin im odgovori: »Evanđelje je najveća i najljepša vijest koja je ikad priopćena čovjeku, patniku i smrtniku. Teško bih se ogriješio o dobro čovjekovo kada bih tu predivnu i utješnu vijest zadržao samo za sebe.« »I ovaj je nepopravljiv«, reče sudac svome pomoćniku, »i njemu piši "doživotno"!«

Zatim je nastavio: »Nama starijima ovu je priču lagano shvatiti. Prošli smo kroz to. No, shvatit će i mlađi puno lakše ako im budemo svjedočili o svemu tome. Činimo li to? Dolaskom na ove dane pobijenih hercegovačkih franjevaca zacijelo da jesmo. Oni su bili ubačeni u taj žrvanj i danas skupljamo svjedočanstva i građu da bi ih Crkva jednoga dana priznala mučenicima, odnosno blaženima i svetima. Priznala makar samo jednoga bit će to veliko. On će svojim mučeništvom osvijetliti žrtvu sve ostale svoje braće i vjernog puka Božjeg. Jesmo li svega toga svjesni i kako zapravo svjedočimo?

Današnje naše svjedočenje ogleda se i u tome da na sebe preuzmemo sve dužnosti koje ovo vrijeme zahtijeva od nas. Ako treba braniti domovinu, mi je trebamo braniti, ako treba dati nešto od svoga bogatstva za dobro hrvatskog naroda mi to trebamo dati. Vrijeme je kada se ne smije biti po strani.

Velika je odgovornost na nama. Osjećamo se ponekad i umorni, ali nema nikoga drugog koji ovo može učiniti umjesto nas. Nemojmo dopustiti vremenu da ubije našu dušu kad već nije ubio naše tijelo. Nepravde je uvijek bilo i bit će je na ovome svijetu. Sada je ima više nego ikad prije. Međutim, nikakva nepravda nije na kraju pobijedila. Istina uvijek pobjeđuje.«

Na kraju propovijedi fra Miljenko je poručio: »Razmislimo zbog čega je ovaj Široki Brijeg simbol u čitavom hrvatskom puku, a tako je običan i ništa posebno nema na njemu. Neka nam to bude zadatak ovih dana.«

Na kraju sv. mise pročitana su imena nagrađenih u Natječaju na temu pobijenih hercegovačkih franjevaca za uzrast mladež. Prvonagrađena je Lucija Hrstić za glazbeni uradak, drugonagrađena je Sofija Naletilić za literarni uradak, a trećenagrađena Anđela Marušić također za literarni uradak. Radove je ocjenjivalo prosudbeno povjerenstvo: fra Vendelin Karačić, Krešimir Šego i fra Miljenko Stojić.

Široki Brijeg, 5. veljače 2012. (Gojko Jelić / Vicepostulatura) – Sinoć, u subotu, 4. veljače u samostanskoj crkvi na Širokom Brijegu u 18.00 započeli su 2. dani pobijenih hercegovačkih franjevaca. Sjećanje je to na ona vremena kad su komunisti tijekom Drugog svjetskog rata i poraća ubili 66 hercegovačkih franjevaca. Budući da Hercegovačka franjevačka provincija drži da su nevino pobijeni, nastoji se skupiti građa i svjedočenja da ih Crkva jednoga dana proglasi mučenicima, odnosno blaženima i svetima.

Zbog obilnog snijega, neuobičajenog za Hercegovinu, došlo je i do izmjena u objavljenom programu. Fra Zvjezdan Linić, najavljen kao predvoditelj sv. misa zadušnica i propovjednik kroz prva tri dana, nije uspio doći na Široki Brijeg pa su zadaću na se preuzela braća iz samostana.

Svetu misu zadušnicu ovaj prvi dan predslavio je fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« u suslavlju s fra Vitomirom Musom i fra Tomislavom Jelićem. Unatoč vremenskim neprilikama na sv. misi se skupilo 100-ak vjernika. Ostali su je mogli pratiti preko valova Radiopostaje Široki Brijeg.

Na početku sv. mise fra Miljenko je naglasio: »Poteškoće su uobičajene u krhkom ljudskom biću. No, to ne znači da se trebamo predati. Kao što smo danas čistili putove ispred naših domova, tako sada očistimo putove u svome srcu. Neka oni budu prohodni, ne samo za nas, nego i za svakoga tko s nama dođe u doticaj.«

Radosnu vijest s ulomkom iz Markova Evanđelja navijestio je fra Vitomir Musa. Znakovite su riječi: »Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu.« Znakoviti su bili i stihovi uvodne pjesme: »Spasitelju, dobri Isukrste,/ ti si dobar Pastir stada svog,/ ti nad njime lebdiš, bdiješ, paziš/ da ga ništa ne zadesi zlog.« U njima se prepoznaju oni tragični dani kada su komunisti pobili franjevce i Provinciju ostavili bez duhovnih pastira, ali Dobrog Pastira nisu mogli uništiti.

I molitva vjernika koju je predmolio fra Tomislav Jelić snažno je dirala u ovo danas i u one dane kada su ubijeni oni za koje smo večeras molili. Treba nam obiteljska molitva, zajedništvo, ljubav i razumijevanje. Mnoge je ovo nevrijeme vratilo u obitelj gdje su zajedno pratili sv. misu na radiju i zajedno molili. Moramo vidjeti i bližnjega u potrebi – baš ovih dana kada mnogima treba donijeti i hranu, i ogrjev, i lijek.

Poštujmo ljudski život. Oni za koje smo prikazali sv. misu zadušnicu dali su svoj život kao žrtvu za svoju vjeru i za svoj narod. Molili smo da ih Gospodin uvede u svoje kraljevstvo. Oni drugi koji su im ga oduzeli ne znaju što je čovjek ni što je Bog, ali su im njihove žrtve u ime Boga to oprostile.

Na kraju sv. mise fra Miljenko je pročitao ishod Natječaja s temom pobijenih hercegovačkih franjevaca za dječji uzrast. Dobitnici su: Petar Slišković za literarni rad, prva nagrada; Anica i Marija Ćužić za video uradak, druga nagrada; Anđela Spajić za literarni uradak, treća nagrada. Radovi će se moći pogledati ovih dana na portalu pobijeni.info, a nagrade će biti uručene 7. veljače.

Sve informacije o 2. Danima pobijenih hercegovačkih franjevaca mogu se pratiti na portalu pobijeni.info, hrsvijet.net i na Radiopostaji Široki Brijeg (radiosirokibrijeg.com). Program redovno započinje u 18.00, a na sam dan obljetnice u 16.00.

Zagreb, 3. veljače 2012. (Ljubo Krmek / Hrvatsko slovo) – Ovih dana u ruke mi dospije knjiga Trnovita desetljeća korjenitog domoljuba Bože Jelića, pripremio Ivica Karamatić. Moram priznati da sam ime ovoga posuškog pjesnika, pripovjedača, domoljuba, prvi put zamijetio prije 7-8 godina u Hrvatskom slovu. Koliko se sjećam, uglavnom se osvrtao na neprimjerene programe na dalekovidnicama, kako u BiH, tako i u Hrvatskoj.

...

No, na sreću ima i medija koji promiču ono za što se domoljubi zalažu. Pristigla mi pošta od fra Miljenka Stojića. Novi broj Stopama pobijenih, glasila Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«! Izlazi kontinuirano već petu godinu, postao je prepoznatljiv u svojim nakanama, a zauzeo je i svoje mjesto među Hrvatima diljem svijeta. Iako su rane svježe, nezarasle, istina znana, nije lako kazniti komunističke zločince koji su uspinjali hrvatski narod na Golgotu. Za progon i zatiranje cijelog jednog naroda danas nema krivca! Nitko ne odgovara! Nitko nije javno osuđen! Blijedi pokušaji privođenja pravdi postaju predmeti ismijavanja! Ali, glasila poput Stopama pobijenih ne će im dati mira! Neka im bar potomci čitaju »slavnu« prošlost! Iz proslova glavnog i odgovornog urednika doznajem da društvene vlasti s obiju strana granice ne sudjeluju u pomoći sustavnog istraživanja komunističkih zločina?! Otužno! A puna su im usta raščišćavanja s prošlošću u želji za okretanjem k budućnosti. Pa raščistite već jednom, gospodo! Ili čekate da pomru naredbodavci?!

Cjelokupan članak pročitajte u pdf-u.

Široki Brijeg, 30. siječnja 2012. (Damir Šimić / hrsvijet.net) – Godišnja nagrada Općine Ljubuški bit će dodijeljena Vicepostulaturi postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« Hercegovačke franjevačke provincije, pod čijim se nadzorom vrši obilježavanje i iskapanje žrtava iz Drugog svjetskog rata i poraća, priopćeno je ovih dana iz Općinskog vijeća Ljubuški. Dodjela ovog javnog priznanja bit će upriličena na svečanoj sjednici Općinskog vijeća koja će se održati u ponedjeljak, 20. veljače, u povodu Dana općine Ljubuški.

»Vicepostulatura postupka mučeništva "Fra Leo Petrović i 65 subraće" nije tako davno započela radom, 2007., ali se od prvog trenutka svojski dala na posao. Trebalo je sustići barem djelomično sve ove puste godine kroz koje se, zbog komunizma i kasnijih nesklonih okolnosti, nije sustavno radilo na rasvjetljavanju istine oko pobijenih hercegovačkih franjevaca. Naravno, sve ne započinje ovih godina, dosta njih je tijekom godina kriomice skupljalo građu i svjedočanstva, što je Vicepostulaturi uvelike olakšalo rad. Upravo ovih dana primio sam nešto takva«, kazao je tim povodom vicepostulator fra Miljenko Stojić.

Uz redovite aktivnosti, vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« bila je inicijator osnivanja Povjerenstava za uređivanje i obilježavanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća, koja danas djeluju pri Općinskim vijećima većine općina s hrvatskom većinom u BiH.
 

Crkva započela proces istraživanja komunističke represije nad svojim članovima

Sve to podržale su i biskupske konferencije Hrvatske i BiH. Prošle godine utemeljena je i Komisija za hrvatski martirologij, na čijem je čelu msgr. Mile Bogović, dok je uloga zamjenika biskupa Bogovića na čelu ove komisije dodijeljena fra Miljenku Stojiću, vicepostulatoru postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«

»Komisija će predložiti svim nad/biskupijama da se organiziraju istraživanja na terenu. To znači da bi u svakoj nad/biskupiji trebalo osnovati nad/biskupijsku komisiju (povjerenstvo) ili bar naći kontakt osobu koja će imati izravnu vezu s Komisijom. Neke biskupije su na tom polju već mnogo učinile. U radu treba surađivati s drugim ustanovama, ali ne preuzimati njihove zadaće niti ulaziti u njihove nadležnosti. Uvijek treba voditi računa o mučeničkoj sastavnici stradanja. Postojeću građu treba skupiti u biskupiji i s njome upoznati zajedničku Komisiju«, priopćeno je ovih dana sa sastanka komisije koja bi se službeno trebala zvati Komisija HBK i BK BiH za hrvatski martirologij.

»Sve je ovo prepoznala Crkva i društvo u kojem se krećemo. Hvala im na tome kao i na svim dosadašnjim doprinosima u radu Vicepostulature. To itekako doprinosi da Crkva jednoga dana barem neke od pobijenih franjevaca, na temelju prikupljene građe, proglasi mučenicima, odnosno blaženima i svetima. A to će onda osvijetliti ne samo žrtvu svih ostalih pobijenih franjevaca, nego i žrtvu mnoštva pobijenih iz puka. Njihovo tadašnje zajedništvo putokaz je nama danas«, kazao je fra Miljenko Stojić, u izjavi za HRsvijet.

Široki Brijeg, 30. siječnja 2012. (Vicepostulatura) – U samostanskoj crkvi Uznesenja BDM na Širokom Brijegu 4. veljače započinju 2. dani pobijenih hercegovačkih franjevaca. Ove godine bit će prenošeni i preko interneta, što će se moći pratiti preko portala vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« www.pobijeni.info.

Program započinje molitvom krunice i razmatranjem u 17.00, zatim slijedi sv. misa zadušnica u 18.00, a nakon nje Klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu u 19.00. Bit će tako 4. 5. i 6 veljače, a sve će predvoditi fra Zvjezdan Linić.

Kroz spomenuta tri dana podijelit će se i nagrade onima koji su sudjelovali na Natječaju s temom pobijeni hercegovački franjevci. Prvoga dana nagrade će dobiti nagrađeni pučkoškolci, drugoga mladež, a trećega odrasli.

Na sam dan obljetnice, 7. veljače, program započinje u 16.00 molitvom pred ratnim skloništem, gdje su ubijeni hercegovački franjevci, nastavlja se molitvom u crkvi na grobu 22-ice franjevaca, te sv. misom zadušnicom koju će predvoditi i na kojoj će propovijedati provincijal hercegovačkih franjevaca fra Ivan Sesar. Na kraju će vicepostulator fra Miljenko Stojić iznijeti rad vicepostulature kroz prošlu godinu, a gvardijan fra Sretan Ćurčić zahvaliti svima koji su sudjelovali u priređivanju ovih dana.

Ljubuški, 28. siječnja 2012. (Zorica Volarević / Dnevni list) – Općinsko povjerenstvo za dodjelu javnih priznanja sastalo se jučer kako bi predložilo Općinskom vijeću kandidate za javna priznanja koja će se uručiti na svečanoj sjednici Općinskog vijeća koja će se održati u ponedjeljak, 20. veljače, u povodu Dana općine Ljubuški.
 

Javna priznanja
Povjerenstvo u sastavu načelnik općine Nevenko Barbarić, predsjednik Općinskog vijeća te ujedno i predsjednik povjerenstva Vice Nižić, gvardijan fra Velimir Mandić, Ivo Nuić, Drago Vukojević, Stanko Ćane Primorac i Josip Grbavac za počasnog su građanina predložili obitelj Rašić iz Klobuka. Inače, riječ je o obitelji koja živi u Argentini te je uvelike pomogla u zapošljavanju ljudi s područja ove općine u Južnoj Americi, budući da su vlasnici farme koka nosilica. Kandidat nagrade za životno djelo je obitelj Sadiković, koja se naraštajima bavi prirodnom medicom, odnosno medicinom koja se zasniva na ljekovitom bilju. Godišnja nagrada Općine Ljubuški dodijelit će se Vicepostulaturi postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, pod čijim se nadzorom vršilo obilježavanje i iskapanje žrtava iz Drugog svjetskog rata i poraća. Ono što slijedi je predlaganje kandidata vijećnicima Općinskog vijeća, koji su svih godina do sada jednoglasno odobravali predložene kandidate. Prema najavi iz Ureda načelnika, sjednica Općinskog vijeća održat će se tradicionalno u veljači, a ove godine će to biti 20. veljače, s početkom u 11.00 u restoranu »Ohio«. Sjednici će prethoditi polaganje vijenaca na Trgu domovinske zahvalnosti u 9.00 te sveta misa u crkvi svete Kate s početkom u 9.30.
 

Program obilježavanja
Samom svečanom činu obilježavanja Dana općine prethodit će šest dana ispunjenih bogatim sadržajima. Tako će se u ponedjeljak, 13. veljače, održati prezentacija idejnog urbanističko-likovnog rješenja spomenika udovicama Drugog svjetskog rata i poraća, autora Stjepana Skoke, akademskog kipara. Koncert klasične glazbe učenika i studenata općine Ljubuški te svečano proglašenje športaša godine za 2011. bit će upriličeno u utorak, 14. veljače. Istu večer s početkom u 20.00 u gradskoj vijećnici bit će upriličeno predstavljanje zbirke pjesama »Nešto kao... sjećanje« autora Davora Hrstića. Predstavljanje će se održati u organizaciji ljubuške podružnice HKD-a »Napredak«, a o djelu će govoriti prof. Jelena Vujčić i prof. Alfred Petrović.

U srijedu, 15. veljače, Radoslav Dodig će predstaviti projekt »Istraživanje spomenika kulture na trasi autoceste Vc«. Bit će ovo večer kada će biti predstavljen i projekt pod nazivom »Hum i Hercegovina kroz povijest«. Osim Dodiga predstavljači će biti dr. Ivo Lučić, dr. Jasmina Turkalj te dr. Robert Skenderović. Tijekom ovih dana bit će predstavljene još tri knjige, točnije zbirke pjesama »Nemir tišine« i priča za djecu »Pepine čudesne zgode« autora prof. Mate Grbavca te promocija knjige »Iseljeništvo općine Ljubuški«, autora Jure Rupčića, Ante Čuvala, Mate Grbavca, Bože Skoke, Rudia Tomića te Drage Šaravanje.

Zagreb, 24. siječnja 2012. (Glas Koncila) – Izvanredno plenarno zasjedanje Hrvatske biskupske konferencije, pod predsjedanjem predsjednika HBK-a đakovačko-osječkog nadbiskupa Marina Srakića, održano je u ponedjeljak 23. siječnja u sjedištu Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu, priopćilo je Tajništvo HBK-a. Na zasjedanju je sudjelovao i apostolski nuncij u RH mons. Mario Roberto Cassari.

Izvješće o radu Komisije za hrvatski martirologij podnio je njezin predsjednik biskup Mile Bogović. Prema odluci HBK-a i BK BiH-a, komisija vodi brigu o žrtvama s područja Hrvatske i BiH. U svojem radu komisija surađuje s državnim Uredom za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobišta žrtava komunističkih zločina nakon Drugoga svjetskog rata. Kao primjer kvalitetnog rada biskup Bogović istaknuo je djelovanje hercegovačkih franjevaca koji sustavno rade na prikupljanju podataka o mučenicima na svome području. U pripremi je znanstveni skup koji će dati doprinos otkrivanju i uprisutnjenju vjerničko-mučeničkog elementa u stradanjima. Biskup Bogović je istaknuo da treba započeti s istraživanjima na terenu i odrediti u svakoj biskupiji odgovornu osobu.

Vlada Republike Hrvatske obavijestila je biskupe o novom sastavu Komisije za odnose s vjerskim zajednicama Vlade Republike Hrvatske. U Biskupsku komisiju HBK-a za odnose s državom, na čijem je čelu kardinal Josip Bozanić, uz postojeće članove izabrani su mons. Mate Uzinić i mons. Ivan Šaško.

Biskupi su se, kaže se u priopćenju, s čuđenjem osvrnuli na izjave ministra zdravlja Vlade Republike Hrvatske o početku ljudskoga života koje su u javnosti odjeknule kao nestručne, nehumane i ideološki motivirane.

Na zasjedanju je bilo govora i o funkcioniranju pojedinih tijela ureda i ustanova HBK-a te su određeni delegati koji će predstavljati HBK-a na pojedinim događanjima. Vijeće za obitelj HBK-a preimenovano je u Vijeće za život i obitelj.

Zagreb, 26. siječnja 2012. (IKA) – U srijedu, 25. siječnja, održana je u prostorijama zgrade Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu, pod predsjedanjem gospićko-senjskog biskupa Mile Bogovića, treća sjednica Komisije HBK za hrvatski martirologij.

Predsjednik je izvijestio članove o aktivnostima i događajima nakon druge sjednice. Uži odbor izradio je prijedlog znanstvenog skupa i dostavio drugim članovima. Prijedlog je dostavljen objema biskupskim konferencijama (HBK i BK BiH). U međuvremenu Predsjednik se sastao s predstavnicima Hrvatskog instituta za povijest, Hrvatskog instituta za društvena istraživanja »Ivo Pilar« i Hrvatskog katoličkog sveučilišta. Prigodom tog sastanka opširno se govorilo o predstojećem znanstvenom skupu koji priređuje Komisija. Sudionici su obećali stručnu i organizacijsku pomoć. Dva dana prije sjednice (23. siječnja) održana je Izvanredna sjednica HBK na kojoj je predsjednik podnio izvješće o dosadašnjem radu Komisije i o programu za budućnost. Biskupi su se složili s prijedlogom znanstvenog skupa u travnju ove godine kao i s prijedlogom da se u svakoj nad/biskupiji osnuje posebno povjerenstvo koje će inicirati i koordinirati rad u župama. Podrobno izvješće predsjednik će podnijeti na zajedničkom zasjedanju HBK i BK BiH koje će se održati 30. i 31. siječnja u Sarajevu.

Novi broj Hrvatske vjernosti (br. 7) ima podnaslov: Časopis za Hrvatski martirologij. To znači da nije više samo glasilo Crkve hrvatskih mučenika. U tom smislu je Hrvatska vjernost tako preuređena da se u njoj mogu naći podatci o djelovanju Komisije za Hrvatski martirologij i o djelovanju pojedinih vice/postulatura (koji vode postupke za proglašenjem nekog mučenika blaženim ili svetim). Slično je preuređena i web stranica Crkve hrvatskih mučenika.

Fra Marko Prpa upoznao se sa sličnim inicijativama u Sloveniji i na temelju iskustva naših susjeda predložio je što bismo i mi trebali činiti. Važno je da na znanstvenom skupu sudjeluje stručnjak kojemu je poznato stradanje Hrvata u Sloveniji neposredno nakon Drugog svjetskog rata i koji može predložiti način kako bi se stradalima odalo dužno poštovanje (iskapanjem, obilježavanjem grobišta ili prenošenjem na druga groblja). Fra Miljenko Stojić izvijestio je o radu u Hercegovini, o čemu se može čitati na stranicama glasila Stopama pobijenih. Nedavno je izišao osmi broj tog glasila.

Glede znanstvenog skupa, prihvaćen je spomenuti prijedlog, uz neke ispravke i dodatke. Neki od članova Komisije smatraju da je za dobru pripremu znanstvenog skupa potrebno više vremena. Većina misli da treba prethodno ispitati je li to odgađanje potrebno glavnim referentima. Naime, izvješća iz pojedinih nad/biskupija, redovničkih zajednica i vice/postulatura ne trebaju se temeljiti na novim istraživanjima nego na trenutačnom stanju stvari, pa se pretpostavlja da za takva izvješća ne treba mnogo vremena.

Naglašeno je da na simpoziju treba jasno istaknuti pojam kršćanskog mučeništva (Dukić). Uz referat o represiji komunističkog sustava poslije rata (J. Jurčević), istaknuta je potreba da se posebno obradi represija prema crkvenim ustanovama i pojedincima.

Budući da je riječ o zločinima komunističkog režima, Komisija je većinom glasova odlučila da se simpozij ne će izravno baviti zločinima velikosrpske (četničke) i jugoslavenske orijentacije, iako je jasno, kako su s pravom neki isticali da je među njima i komunistima postojala nekada manja, nekada veća suradnja.

I dalje se ostaje pri tome da se znanstveni skup održi u prostorijama HBK da se istakne crkvena inicijativa, a druge ustanove mogu biti suorganizatori. Ponovno je naglašeno da simpozij treba staviti naglasak na mučeništvu i (nevinoj) žrtvi, a ne na okrutnosti mučitelja i nalogodavaca. Time bi se čistila naša memorija od svake mržnje i neprijateljstva a u sjećanje bi se ugrađivalo prave vrijednosti. Tu se od Crkve očekuje snažan poticaj i pomoć da se počne s isticanjem onoga što nam pomaže za postavljanje temelja boljoj budućnosti. A to je do sada uglavnom gurano na margine i prepuštano zaboravu.

Komisija će predložiti svim nad/biskupijama da se organiziraju istraživanja na terenu. To znači da bi u svakoj nad/biskupiji trebalo osnovati nad/biskupijsku komisiju (povjerenstvo) ili bar naći kontakt osobu koja će imati vezu s Komisijom. Neke biskupije su na tom polju već mnogo učinile. U radu treba surađivati s drugim ustanovama, ali ne preuzimati njihove zadaće niti ulaziti u njihove nadležnosti. Uvijek treba voditi računa o mučeničkoj sastavnici stradanja. Postojeću građu skupiti u biskupiji i s njome upoznati zajedničku Komisiju. Centrala (tajništvo) za sada je predloženo da bude u Gospiću. U sljedećem broju Hrvatske vjernosti bit će podrobne upute za rad tog nad/biskupijskog povjerenstva.

Komisija predlaže da se službeno zove Komisija HBK i BK BiH za hrvatski martirologij.

Široki Brijeg, 22. siječnja 2012. (Gojko Jelić / Vicepostulatura) – Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« već petu godinu preko svoga glasila »Stopama pobijenih« pred javnost iznosi istinu o pobijenim hercegovačkim franjevcima. Tako je i ovaj put, u 8. broju. Na svjetlo dana izlaze do sada skrivane i silom prešućivane činjenice koje govore da su hercegovački franjevci ubijeni iz mržnje prema vjeri. Evo nekih naglasaka.

Glasilo naslovnicom podsjeća na Odluku o zaštiti spomeničko-prirodnog kompleksa na području Širokog Brijega i postavlja pitanje: Čuvamo li Široki Brijeg sa svim njegovim vrijednostima?

Državne vlasti BiH nisu osnovale povjerenstva ili neko tijelo za istraživanje komunističkih zločina počinjenih u Drugom svjetskom ratu. Pet općina je to učinilo, a još se neke spremaju. Koji su plodovi dosadašnjeg rada? Što čekaju druge općine?

Fra Damjan Rozić (1909. – 1991.) spasio je oko 200 Srba, a zbog pomaganja škriparima osuđen je na pet godina tamnice. Bezgranična ljubav za svakog čovjeka…

Izvršitelji zločina nad fratrima iz Mostarskog Graca svjedoče: »Ovoga puta su fratri platili svoja zlodjela. Učestvovala sam u obračunu, a vojni sud pri Štabu brigade nekolicinu je osudio na smrt strijeljanjem.« Tko su naredbodavci i izvršitelji zločina nad hercegovačkim franjevcima?

Kako su hercegovački franjevci spasili isusovce u Travniku?

Tko je na Široki Brijeg donio molitvenik koji je pripadao nekom od pobijenih fratara?

Fra Križan Galić je druga žrtva partizanske vojske. Partizani su ga pokopali i »ispričali« se zbog njegova ubojstva. Zašto? Glasilo donosi odgovor na ovo pitanje.

Kakvi su bili posljednji dani križnog puta fra Slobodana Lončara i fra Zdenka Zupca?

Smrt pobijenih franjevaca našla je svoj odjek u umjetnosti. Ovo je samo dio stihova: I za svoje mučitelje / Franjevci se mole smjerno, / Duhom Svetim okrijepljeni, / Žrtvom slijede Krista vjerno. // Vodili ih nedužnike / Kao janjce na zaklanje, / Spalili im mrtva tijela, / Zabranili spominjanje. (fra Vendelin Karačić, Širokobriješkim mučenicima u čast)

Fra Bazilije Pandžić, hercegovački franjevac, vatikanski arhivar i povjesničar, rođen 1918., a i danas djelatan, svjedoči o stradanju hercegovačkih franjevaca i hrvatskog puka.

O ovim i drugim temama za glasilo pišu: dr. sc. Mile Lasić, Vice Nižić, dr. sc. fra Robert Jolić, Damir Šimić, o. Radojko Karaman, s. Ana-Marija BIško, dr. sc. Anđelko Mijatović, Vlatko Majić, Fabijan Lovrić, fra Vendelin Karačić, fra Umberto Lončar i Krešimir Šego.

Vicepostulator fra Miljenko Stojić na kraju, zahvaljujući svima koji dobrovoljnim prilozima, molitvom i radom podupiru pripremu postupka mučeništva pobijenih fratara, moli sve koji mogu da pomognu u prikupljanju novčanih sredstava za DNK analizu posmrtnih ostataka pobijenih i ekshumiranih iz grobnica u Knešpolju i Ljubuškom.

Dio 8. broja

Široki Brijeg, 19. siječnja 2012. (Vicepostulatura) – Iako je temperatura bila ispod ništice, nastavljeno je čišćenje franjevačke mlinice i hidrocentrale na rijeci Lištici u Širokom Brijegu. O prethodnim čišćenjima pisali smo više puta.

Čišćenje su uobičajeno proveli dragovoljci, članovi FSR-a i vjernici. Marljivo su radili, ali još nisu uspjeli do kraja završiti posao koji je ljetos započet. Kroz proteklo vrijeme nakupilo se, naime, puno smeća, a i priroda je nesmetano bujala. Zbog toga će posao biti nastavljen dok se sve ne privede u takvo stanje da poslije bude lagano dalje održavati.

Dragovoljce na čišćenju posjetili su fra Sretan Ćurčić, širokobriješki gvardijan, i fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«. Zahvalili su im na odzivu i na učinjenom poslu.

Pripomenimo da su franjevačka mlinica (1868.) i hidrocentrala (1936.) značajni ne samo zbog svoje povijesne važnosti, nego i kao spomen mjesta na pobijene hercegovačke franjevce. Tu se tijekom opsade Širokog Brijega u veljači 1945. sklonilo 9 franjevaca, zajedno s nekim đacima Franjevačke klasične gimnazije i skupinom vjernika. Nakon što su 8. veljače izišli i partizani ih zarobili, svi su bili spašeni osim franjevaca. Njih 8 odveli su nekamo prema Splitu da bismo ovih godina jednoga, fra Melhiora Prlića, identificirali među pobijenima u masovnoj grobnici u Zagvozdu. Fra Mariofila Sivrića su, pak, ostavili da bi im pokazao kako radi hidrocentrala, pa ga nakon toga najvjerojatnije ubili negdje na području Širokog Brijega.

Široki Brijeg, 10. siječnja 2012. (hrsvijet.net) – Zoran Milanović je prije nekoliko dana u javnost poslao poruku kako će posjet BiH biti jedan od njegovih prvih vanjskopolitičkih poteza. Ništa čudno, reći će mnogi. Riječ je o državi s kojom Republika Hrvatska ima iznimno dugu granicu a tamo živi i vrlo brojna hrvatska zajednica o kojoj je Republika Hrvatska, sukladno važećem ustavu, dužna voditi računa.

Novoizabrani hrvatski premijer najavio je kako će u sklopu posjeta BiH obići Sarajevo, Srebrenicu, Mostar i Široki Brijeg. To je sasvim drukčija poruka od one koju je tijekom nastupnog posjeta BiH odaslao Ivo Josipović. Prašina koju je tom prigodom, tijekom posjeta Sarajevu i Ahmićima, uskovitlao Josipović nije naime naišla na razumijevanje kod većine hrvatskog naroda. Poglavito su kritikama bile izložene njegove tadašnje izjave o »pogreškama hrvatske politike«, što je u sarajevskim velikobošnjačkim krugovima protumačeno kao službeno priznanje o hrvatskoj agresiji na BiH.

Za razliku od Josipovića, Milanović je puno bolje odabrao mjesta koja će posjetiti tijekom svog nastupnog posjeta, smatraju analitičari, dodajući kako za razliku od svih svojih prethodnika, izuzev Franje Tuđmana, bosansko-hercegovačkim Hrvatima odašilje poruku nade i prijateljstva.

Međutim, Milanovićev posjet Širokom Brijegu, kultnom mjestu stradanja hercegovačkih franjevaca i tamošnjeg puka, otvara i jedno pitanje. Riječ je o isprici za spomenute komunističke zločine, koji su se u veljači 1945. dogodili na Širokom Brijegu i zapadnoj Hercegovini, koja je u to vrijeme bila u zoni odgovornosti VIII. dalmatinskog korpusa, što je nepobitna povijesna činjenica.

Uz kazano, činjenica je također da je čitav tijek te operacije osobno nadgledao Vicko Krstulović, u to vrijeme visokopozicionirani dužnosnik KPH, pa se stoga otvara pitanje treba li se Milanović, koji je na čelu stranke pravne sljednice te iste partije, javno na tom mjestu ispričati za zločine.

...

Za komentar smo također zamolili i fra Miljenka Stojića, vicepostulatora postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« i kolumnistu HRsvijeta.

Cjelokupan članak moguće je pročitati na stranicama portala ili u pdf-u.