Print Friendly, PDF & Email

GUTLJAJ BLIZINE

Možda se ruši svijet oko mene,
možda bih nekamo trebao bježati,
možda je sve samo puki privid.

Spopadaju me ove misli,
dok hladnoća caruje vani,
a vijesti sukljaju iz medija.

Znam, treba mi gutljaj blizine,
zgrijao bih ove svoje nevoljne dane,
razumio što se to zbiva s nama.

Stupi u moj dom, Bože, po domaću,
ne obaziri se na propuste i nered,
sjedni pokraj prozora da priča poteče.

Sjećam se, nikoga nisi napuštao,
čak ni onoga nesretnog Judu,
do zadnjeg časa pružao si mu ruku.

Prolazit će tako vrijeme i suton stići,
pružit ćemo si prijateljski ruke,
putovanje u drugi dom započinje.

 


PRED NJENIM LICEM

S krunicom u ruci,
zagledana u daljinu,
tvoja majka čeka na te.

Ako misliš da si tako sam,
ona će ti pružiti oslonac,
zgrijati te blagom blizinom.

Pamti da joj je suza teška,
zasluži onu od ponosa i sreće,
bježi od one sramote i jada.

Samo ona sanjat će za te,
pitati se spavaš li lagano,
jesi li brige ostavio za vratima.

Svoje korake prisloni njezinima,
znat ćeš što je ovaj tu svijet,
znat ćeš što je onaj tamo gore.

                                      Miljenko Stojić

Ljubo Krmek (uredio), Vidoška pjesnička noć, Matica hrvatska, Stolac, 2021., str. 36. – 37.

Osobno