Bez savjetovanja s biračima, političari diljem svijeta potpisivali su multilateralne ugovore s Ujedinjenim narodima i drugim nadnacionalnim globalnim organizacijama. Ovo potpisivanje obično je popraćeno usvajanjem zakonodavnog akta u parlamentu ili kongresu kojim se ugovor uključuje u domaći zakon, također bez savjetovanja s biračima. Među pojedincima poput Malcolma McGurea i skupinama diljem svijeta sve više jača svijest da su ovi zakoni doneseni bez pristanka javnosti tehnički nevažeći. Dakle, kao takvi, smatraju se ilegalno ozakonjenima, pa izdajnički političari stvaraju izdajničke vlade koje postaju sluge globalne vlade. Te strukture formiraju globalnu pritajenu vladu koja strpljivo čeka vrijeme kad će im svjetska imovina i ljudi biti u potpunosti predani u ruke. Svjetska vlada je osnovala sve potrebne instrumente uključujući i Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO), koja služi kao trgovinska policija da sve korporacije imaju sigurno tržište za svoju robu, čak i kad se to protivi želji naroda – kao što se događa kad WHO redovno prijeti pravnim mjerama zemljama koje ne žele kupovati genetski modificirane proizvode. Svjetska banka (World Bank) i Međunarodne monetarni fond (IMF) služe kao svjetski bankari, klika ekstremno bogatih pojedinaca koji imaju hipoteku nad svjetskom imovinom (bez pristanka vlasnika). Svjetski kongres uključuje Generalnu skupštinu i Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda, NATO kao policiju, a svjetsko sudstvo je Međunarodni sud pravde.
 

Ustav SAD-a na strani običnih ljudi

Za razliku od debelih parlamentarnih zakona, ustavi mnogih demokratskih zemalja, Povelja o pravima i Magna Carta elegantno izražavaju običajne zakone zajednice – zakone koji podržavaju standarde zajednice u svezi s moralnošću, prirodnim zakonom i zdravim razumom. Parlamentarni zakoni su često u neskladu i potpunoj suprotnosti s ustavnim zakonima. Ustav SAD-a i ustavi raznih zemalja Commonwealtha jamče da vrhovna vlast ostaje u rukama naroda, koji imaju pravo odbiti poštovati loše zakone. Ti loši »zakoni« koji služe interesima korporacija i moćnih elitnih skupina sve češće bivaju prepoznati od pojedinaca i skupina kao iskvareni, nepravedni, protuustavni i ilegalni. Takvi pojedinci i skupine stvaraju moćnu viziju postkorporatizma, odnosno, postglobalizma.

                                                                                                                                                                                                                Nermin Bise

Dnevni list, Mostar, 28. rujna 2004., str. 51.