Čitluk, 31. listopada 2013. (Mile Pavlović / brotnjo.info) – U povodu svetkovine Svih svetih i Dušnog dana Brotnjaci su se danas s ponosom i dužnom zahvalnošću prisjetili i svojih pokojnih branitelja poginulih u Domovinskom i ostalim ratovima. Njima u spomen danas su roditelji, rodbina, prijatelji i suborci, predstavnici udruga, političkih stranaka i općinskih vlasti te ostali Brotnjaci upalili svijeće, položili cvijeće i pribivali zajedničkoj molitvi kod Spomen križa u središtu Čitluka. Nakon toga je u župnoj crkvi Krista Kralja u Čitluku prikazana sveta misa za sve poginule hrvatske branitelje Brotnja, koju je, uz suslavlje fra Miljenka Miće Stojića, fra Darija Dodiga i don Đure Bendera, predslavio čitlučki župnik fra Miro Šego.
Na početku svoje propovijedi fra Miro je biranim riječima ukazao na beskrajno značenje, neuništivu vrijednost i istinsku zahvalnost svim poginulim hrvatskim vitezovima Brotnja te podsjetio kako smo na nedavnom obilježavanju Dana branitelja naše općine vratili sjećanja i Bogu uputili molitve za sve poginule branitelje i one koji su umrli od posljedica rata.
U nastavku svoje propovijedi fra Miro je istaknuo: »U prvom današnjem čitanju u Knjizi mudrost čuli smo da je Bog našao dostojne naše branitelje, pripravne, spremne, da su bili na kušnji u vlastitom životu i odabiru, ali su zadobili obećanje Gospodnje – Bog je našao da su dostojni. Iako u promišljanju i pogledu na život ljudima danas misli i želje često vode prema ovozemaljskome, rekao bih da kušnja, koja je prije dvadeset i koju godinu više bila nad našim narodom, jest kušnja u kojoj su se našli svi, ali je Gospodin našao i dostojnost onih koji su bili spremni vlastiti život izložiti za dobro, odnosno u poziciji onoga što smo danas slušali u Isusovom evanđelju kada kaže: 'Ako pšenično zrno pavši na zemlju ne umre, ono ostaje samo, ako li umre ono donosi obilat rod'. Upravo je to, braćo i sestre, ono što bi i nas danas trebalo motivirati, odnosno izdignuti iz stanja duha u kojem se nalazimo u ovom našem vremenu, stanja duha u kojem je sve prožeto nekom sebičnošću, zatvorenošću i stvarima koje nimalo ne odišu što je u ovom temelju Isusova nauka. Jer sam Sin Božji darovao je svoj život za nas i bio je spreman poći na križ i u smrt da bismo mi imali život. To je temeljni princip kršćanskoga življenja kojega su proživjeli naši pokojnici, naši branitelji kojih se danas sjećamo, oni koji su, kao pšenično zrno, pali u zemlju i nisu ostali sami nego su dali roda, ploda. Oni su doista umrli da bi se život nastavio, da bi život bio. I ta slika jest slika svakoga od nas koji na bilo koji način i u bilo kojoj službi obnaša dužnost. Upravo je to smisao i vrijednost našega života, našega puta i našega odnosa i danas«, rekao je fra Miro. Nakon toga je dodao: »Kako danas u ovom vremenu u kojem živimo motivirati sebe, odnosno dopustiti da svaki dan umirem ili da svaki dan nestajem, da svaki dan polažem svoj život? Budimo sigurni, kao što reče Knjiga mudrosti, da je svaki od nas jednako tako na kušnji iz dana u dan. Pitanje je samo jesmo li dostojni, je li nas Gospodin našao dostojne, jesmo li doista, kao vjernici, kao kršćani, danas dostojni onoga što jesmo ili poziva u kojem jesmo, u ostvarenju onoga dobra na kojega smo pozvani i dobra koje smo poslani svjedočiti i činiti u vlastitom življenju, u svakodnevnom odnosu jednih prema drugima. Isus kaže 'Tko ljubi svoj život, izgubit će ga'. Budimo sigurni i budimo otvoreni da je to danas način života u kojem živimo i mi stariji, a pogotovo naši mladi. A budimo i toga svjesni da oni od nas uče, da oni nas promatraju, da i onda kada nam se čini da nas ne vide, itekako nas vide i osjete, prepoznaju i našu riječ, našu gestu, ponašanje i naš odnos. U svemu oni vide i doživljavaju upravo ono što mi činimo ili što govorimo. Isus danas pred nas stavlja ovaj izazov, izazov vlastitoga života, ali i svoga poziva: 'Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi'. Ići za Kristom, kao ljudima nam se često čini nemogućim, nestvarnim, teškim, nedokučivim. Ali onoga trenutka kad smo krenuli, kad smo odlučili i pošli, doista se događa ono što Isus kaže u evanđelju: 'Vi koji ste umorni i opterećeni, dođite i ja ću vas odmoriti.' Slijedeći Krista njegovim putem i noseći vlastiti križ, Isus daje da naš život, naš hod, uistinu postane ono što sam Gospodin reče u evanđelju 'slatki jaram i lako breme'. Bez obzira koliko se nama ljudima činilo, i teškim izazovima Gospodin daje snagu, Gospodin krijepi i Gospodin pomaže. Pokušajmo se i mi, braćo i sestre, u ovom našem vremenu oduprijeti današnjim izazovima, kušnjama, poteškoćama i problemima kako bismo mogli prepoznati vrijednost ovih Isusovih riječi, vrijednost onoga što Isus kaže: 'Ako pšenično zrno pavši u zemlju ne umre, ostane samo, ako li umre donosi obilat rod'. U tome pokušajmo i uskladiti svoj svakodnevni život i ostvariti sve ono što nam je zadano ili pozvano činiti u našem životu. Sa zahvalnošću danas iskazujemo naše molitve za naše pokojne branitelje, ali molimo Gospodina za dar milosti da i sami budemo nositelji Njegove istine u svakodnevnom vlastitome životu i u ovom svijetu punom izazova, prepunom varki, zamki i svega onoga što nas želi udaljiti i odvući od Krista. Molimo da nam Gospodin daruje dar svoje milosti i mudrosti u Njegovim riječima prepoznati istinsku vrijednost vlastitoga hoda. Amen.
Iako je današnjem polaganju vijenaca, paljenju svijeća i svetoj misi nazočilo nešto manje pučana čitlučke općine, još jednom se potvrdilo da svoje pokojne branitelje, poginule u Domovinskom ratu, Drugom svjetskom ratu i poraću, Brotnjaci nikada ne će zaboraviti te da će njihova žrtva svim budućim naraštajima biti vječno nadahnuće i svijetli primjer kako treba voljeti, cijeniti, braniti i žrtvovati se za svoju domovinu.