Čitluk, 14. prosinca 2011. (Matica hrvatska) – Franjevac, pjesnik, pripovjedač, esejist, kritičar, pisac za djecu i prevoditelj fra Miljenko Stojić netom je objavio svoju novu knjigu, S druge strane, (p)ogledi iz suvremenosti. Nakladnici su Naklada K. Krešimir iz Zagreba i Matica hrvatska, ogranak Čitluk.

U svega šesnaest godina, koliko je prošlo od objavljivanja njegove prve knjige, fra Miljenko Stojić (rođen 1960. u Dragićini) izrastao je u jednog od najplodnijih hrvatskih književnika. K tomu, i u književnika najšireg tematskog zanimanja. Uz knjige pjesama, naime, koje su, treba naglasiti, njegovo prvotno ali i stvaralačko zanimanje, on neumorno radi i na prozi, prozi za najmlađe, esejistici, književnoj kritici te promišljanju stvarnosti. Kad je o posljednjem riječ, valja kazati da je njegov glas autentičan, na trenutke polemičan, a u cijelosti glas čovjeka koji argumentirano piše o svemu što se događa na društvenoj pozornici svijeta.

Na tragu toga promišljanja jest i knjiga S druge strane, (p)ogledi iz suvremenosti (126 stranica), koja sadrži trideset i šest eseja objavljenih u listu Glasnik mira, i jedan esej-najavu svoje nove knjige, U nebo zagledani. Prvi susret s naslovom – S druge strane – nedvojbeno nas navodi na pitanje s druge s strane čega? No, podnaslov – (p)ogledi iz suvremenosti – daje odgovor. A s te druge strane naše suvremenosti, zastrte različitim zastorima, zaista ima svega.

Čitajući novo Stojićevo djelo mnoge nam stvari i događaji, manipulacije politikom, gospodarstvom i vrjednotama postaju jasnije i bistrije.

Široki Brijeg, 5. prosinca 2011. (hrsvijet.net) – Zacijelo će ovih dana biti izrečeno puno toga zbog čega je HDZ izgubio izbore, a SDP dobio. No, nije srž u tome. Pravo je pitanje kako je uopće moguće da stranka nasljednica komunističke Partije može pomišljati na prva mjesta, ako joj je već uopće dopušteno djelovati.

No, sve je to zacrtano u namislima tajnih središta moći. Ona su učinila i da bude Bleiburg te da nas 45 godina tare komunističko jednoumlje umjesto da nam bude dopuštena demokracija. Nakon sloma tog vremena račune im je mrsio predsjednik Franjo Tuđman svojim ustrajavanjem na državotvorstvu. Njegovim nestankom stali su pronalaziti raznorazne sluge, neovisno koju boju nose. Usput su nas tako zadužili i smanjili nam standard da bismo se zabavili sami o sebi, a oni će nas povesti tamo kamo su naumili. Dok kao narod ovo ne shvatimo, bit će nam teško. A bolje bi bilo da nam je teško kad nas udaraju, nego da se damo da nas vode kao ovce na klanje.

Reagiranja

– Novi list (pdf)

Gospić, 3. prosinca 2011. (IKA) – U ordinarijatu u Gospiću održana je pod predsjedanjem gospićko-senjskog biskupa Mile Bogovića sjednica odbora komisije HBK za martirologij, a vezano za održavanje simpozija pod nazivom »Žrtve komunističkog režima« koji će se na proljeće održati u Zagrebu. Odbor čine uz predsjednika Komisije za martirologij biskupa Bogovića i dr. Jure Krišto iz Hrvatskog instituta za povijest, mr. fra Miljenko Stojić iz Hercegovačke franjevačke provincije i voditelj vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« te profesor na povijesti pri KBF-u Sveučilišta u Splitu dr. Josip Dukić.

Odbor je raspravljao o temama simpozija koji će se održati u travnju, a one će biti: o korijenima zločina, o zločinima i žrtvama na prostoru Hrvatske i Bosne i Hercegovine, o postupcima za proglašenje mučenika u biskupijama i provincijama te o istraživanjima žrtava i mučenika. Isto se tako raspravljalo kakvo je stanje u odnosu na poštovanje prema žrtvama Drugog svjetskog rata.

Zagreb, 24. studenoga 2011. (hkv.hr) – Dne 20. studenoga, dakle dva dana nakon obljetnice pada Vukovara, u večernjem dnevniku Hrvatske radio televizije (HTV), koga uređuje i vodi Zoran Šprajc, prikazan je prilog novinara Hrvoja Zovka o ratu u Vukovaru, u kojemu se je manipuliranjem, podmetanjem, krivotvorenjem i izvlačenjem iz konteksta nastojala iskonstruirati priča kako je Vukovar izdan, za što je okrivljen a tko drugi nego za Jugoslavene vječiti trn u oku, prvi predsjednik RH dr. Franjo Tuđman.

O obavještajnoj pozadini ovih konstrukcija podrobnije je pisano u hrvatskim medijima kroz reakcije koje su uslijedile, no ovdje se ipak nameće temeljno pitanje što u Hrvatskoj uopće predstavlja novinarska profesija? Koliko su danas novinari poput voditelja HRT-ovih Dnevnika – novinari, a koliko su nešto drugo? Odgovore na ova pitanja pokušali smo potražiti kod uglednih osoba iz hrvatskog javnog i medijskog života.

...

Uradak tajnih službi
»HTV već duže vrijeme zanemaruje svoje obveze javne televizije, dakle, ne samo u ovom slučaju. Umjesto da predstavljaju uravnoteženo stanje u društvu i služe hrvatskim društvenim probitcima, novinari, čast izuzetcima, predstavljaju neku svoju sliku. Zbog toga je već konačno vrijeme da se tom pojavom pozabavi Vijeće za elektroničke medije. Isto tako o svemu bi trebalo progovoriti i Hrvatsko novinarsko društvo, umjesto da šuti i javlja se samo onda kada na bilo koji način budu kritizirani gore spominjani novinari. Svi zajedno konačno bi morali naučiti razliku između javnih i privatnih elektroničkih medija. Tek je, naime, privatnima dopušteno iznositi neka svoja gledišta, ali u okviru koncesije, a neslužbeno i u okviru onoga što "gazda" kaže« – prvi je komentar novinara i književnika fra Miljenka Stojića.

»Glede gosp. Šprajca i "njegova" Dnevnika« – dodaje Stojić – »treba jasno reći, u skladu s riječima gosp. Tuđmana, da je to čisti uradak tajnih službi, odnosno zakulisnih središta moći. Sve je upereno na to da se ne bi netko slučajno usudio dati svoj glas na sljedećim izborima HDZ-u. Računa se na neobaviještenost šireg gledateljstva. Zbog toga je "zanemareno" spomenuti je li Anton Tus znao za plan komadanja Hrvatske, je li i sam sudjelovao u njegovu stvaranju, što bi bilo da je predsjednik Tuđman poslao tada raspoloživu hrvatsku vojsku na Vukovar...«

»Znalci kažu, da je predsjednik Tuđman učinio što Dnevnik misli da je trebalo učiniti, rat bi stvarno bio gotov. Međutim, Hrvati bi ga izgubili. Tenkovi, zrakoplovi i ogromno ljudstvo preplavili bi i ispresijecali napadnutu Hrvatsku. Vukovar vjerojatno ne bi bio razoren, ali bi bio poražen. To Dnevnik ne želi spomenuti, nego uobičajeno komentira događaje umjesto da nepristrano izvješćuje o njima i pušta gledateljstvu da na temelju provjerenih informacija stvara svoje zaključke. Ali, sve je ovo dio šireg plana. Za završetak prisjetimo se samo kako su diljem svijeta skakali kad je predsjednik Tuđman htio uvesti malo reda na HTV, a kako su šutjeli kad je Račan na stotine novinara doslovno istjerao na ulicu« – kazao je još Stojić.

Cjelokupan članak moguće je pročitati na stranicama portala ili u pdf-u.

Zagreb, 10. studenoga 2011. (hakave.org) – Uhićenje Josipa Boljkovca bila je zasigurno jedna od najkomentiranijih političkih tema prošloga tjedna. Iako svjesne da je riječ o predizbornome potezu (a neki mediji tvrde i o potezu Karamarka za unutarstranačke potrebe), žrtve jugokomunističkog terora uhićenje su uglavnom pozdravile, jer su svjesne da je ipak riječ o presedanu kakav do sada još nije viđen u Hrvatskoj. S druge pak strane, apologeti komunističkih zločina žurno su ustali u obranu Boljkovca. Mesić je tako njegovo uhićenje ocijenio kao »obračun s antifašizmom«, kolumnist »Jutarnjeg lista« Davor Butković uhićenje je ocijenio kao kraj Tuđmanove ideje o nacionalnoj pomirbi (pritom, naravno, valja imati na umu da tzv. ljevičari i Jugoslaveni Tuđmana inače redovito difamiraju, ali se na njega pozivaju samo kada im to odgovara), dok je dopredsjednik SDSS-a Milorad Pupovac izjavio da će Hrvatsku prijaviti tijelima Europske unije.

Za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća o uhićenju Boljkovca, i o reakcijama koje su na to uhićenje uslijedile, govore ugledne osobe iz hrvatskoga javnog života.
 

»Neka institucije rade svoje posao«
Književnik fra Miljenko Stojić u razgovoru za Portal istaknuo je kako u ovome slučaju nije bitna ličnost Josipa Boljkovca. »Može on biti i nevin, iako po svemu sudeći nije. Bitan je početak raščišćavanja s komunističkim zločinima te s neviđenim i besramnim kultom Titove ličnosti. To je sve prava Huda jama u koju treba pustiti svjetlo da konačno prodišemo kao ljudska bića na hrvatskim zemljama koje se prostiru s obje strane današnje granice. Ta nam vremena nisu stvorila današnju hrvatsku državu koju imamo, nego su uvijek bila protiv nje i krivac su da je Domovinski rat bio krvaviji nego što je trebao biti, odnosno da je uopće počeo. A današnju kakvu takvu demokraciju i slobodu zahvaljujemo samo onima koji su devedesetih godina prošlog stoljeća, slabo obučeni i naoružani, uz protivljenje svjetskih moćnika i s krunicom oko vrata, krenuli u zaustavljanje raspojasanog napadača.«

»Imajući sve ovo na umu« – dodao je Stojić – »malo je reći da čude reakcije Josipovića, Nobila, Mesića, Kajina, Butkovića, Pusićke, Pupovca i raznih drugih baštinika propale ideologije koji se danas busaju u prsa da su demokrati. Oni to nisu, jer da jesu ne bi nametali svoju istinu svima ostalima, nego bi je uspoređivali s drugim istinama i onda nakon toga prihvaćali ono što je dobro i odbacivali ono što je zlo.« »Treba, dakle, pozdraviti napore službene hrvatske vlasti oko raščišćavanja komunističkih zločina i "pustiti da institucije rade svoj posao", kako neki vole reći. Nadajmo se samo da ovo ne će biti ujedno i početak i kraj.« – zaključio je Stojić.

Cjelokupan članak moguće je pročitati na stranicama portala ili u pdf-u.