Mostar, 15. prosinca 2009. (Fena) – Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne (DHK HB) 17. prosinca u Mostaru organizira Božićnu večer knjige i književne riječi. Tom prigodom nastupit će pjesnici Slavo Bago, Josip Milić, Antun Lučić, Miljenko Stojić, Marina Kljajo-Radić, Petar Milić, Pero Pavlović, Ljubo Krmek, Vesna Hlavaček, Sonja Jurić i Viktorija Aničić.
           Božićna večer knjige bit će upriličena u Hrvatskom domu herceg Stjepan Kosača u 19.00, priopćeno je iz DHKHB.

Mostar, 8. prosinca 2009. (DHK HB) – Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne poziva Vas na predstavljanje knjige Vrijeme ljevorukih Marka Matića iz Zagreba, dopredsjednika DHK HB.

U programu uz autora sudjeluju: Mijo Tokić, Miljenko Stojić i Maja Lasić.

Predstavljanje će biti upriličeno u Maloj dvorani Hrvatskog doma herceg Stjepana Kosače u Mostaru u petak, 11. prosinca 2009., u 18.00.

»Vrijeme ljevorukih zbir je probranih, programski povezanih, objavljenih i neobjavljenih Matićevih publicističkih članaka esejističke vrste. Njegov program je svakodnevna borba protiv sve prisutnije demontaže države Hrvatske od vanjskih moćnika preko domaćih izdajnika. Bog, Hrvatska i moral glavne su odrednice u svim njegovim aktivnostima.«

Široki Brijeg, 30. studenoga 2009. (Višnja Spajić / Vicepostulatura) – Posmrtni ostatci hercegovačkog franjevca fra Maksimilijana Jurčića, kojega su partizani 1945. zajedno s još petero ljudi, najvjerojatnije civila, ubili i bacili u masovnu grobnicu kod Vrgorca, pokopani su u nedjelju, 29. studenoga 2009. u samostanskoj crkvi u Širokom Brijegu u grobnicu u kojoj je već pokopan 21 ubijeni hercegovački fratar.
           Uprava provincije, u dogovoru s Vicepostulaturom, odlučila je da ovogodišnji Kapitul na rogožinama, dan okupljanja cijele Provincije na Širokom Brijegu, a koji se slavi 29. studenoga na spomendan Svih svetih Franjevačkoga reda, bude danom ukopa zemnih ostataka fra Maksimilijana Jurčića.
           Sv. misno slavlje predslavio je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Ivan dr. Sesar, u suslavlju 70 svećenika među kojima su bili splitski provincijal fra Željko dr. Tolić, gvardijan širokobriješki fra Branimir Musa, vicepostulator fra Miljenko Stojić i vrgorački župnik fra Petar Vrljičak. Sv. misi je nazočila i fra Maksimilijanova obitelj i rodbina.
           Provincijal je u propovijedi istaknuo da se Provincija nikada nije prestala zanimati za svoju nevinu pobijenu braću, te da nas nije okupila mržnja ni želja za osvetom, nego vjera u uskrsnuće i želja za istinom, te fra Maksimilijanov povratak na Široki Brijeg na kojem je činio svoje prve fratarske korake, među ostalu pobijenu braću sahranjenu u crkvi.
           Kovčeg s fra Maksimilijanovim posmrtnim ostatcima bio je izložen pred oltarom širokobriješke crkve sat prije početka sv. mise i obreda pokopa koji su bili u 16.00. Sv. misi je prethodila kratka meditacija o zrnu i povratku koju je izrekao fra Josip Vlašić, ceremonijer slavlja, zatim je mlada Lucija Hrstić otpjevala pjesmu Sveti pastiri, posvećenu pobijenim fratrima, a za koju je sama napisala stihove i glazbu. Potom je na velikom platnu, tako da su je mogli vidjeti svi nazočni u prepunoj crkvi na Širokom Brijegu, prikazana video prezentacija o fra Maksimilijanovu životu za koju je tekst napisao fra Ante Marić.
           Na kraju euharistijskog slavlja nazočnima se obratio vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« fra Miljenko Stojić izrekavši riječi zahvale svima koji su pomagali da se pronađu pobijeni fratri, te pozvao sve koji nešto znaju o preostalim pobijenim fratrima, kojima se ne zna za grob, da se jave u Vicepostulaturu.
           Po završetku sv. mise lijes s fra Maksimilijanovim ostatcima do grobnice je ponio fra Hadrijan Sivrić, uz pratnju fra Vinka Dragićevića i fra Dobroslava Begića. Oni su pokojnika osobno poznavali.
           Fra Maksimilijan Jurčić identificiran je 27. travnja 2009. na patologiji za sudsku medicinu KBC Split. U zadnjih 5 godina identificirana su još tri hercegovačka franjevca: fra Melhior Prlić, fra Zdenko Zubac i fra Julijan Kožul, koji su pokopani također u širokobriješkoj crkvi. Tako sada u grobnici, smještenoj u desnoj lađi širokobriješke bazilike, počivaju posmrtni ostaci 22 fratra Hercegovačke franjevačke provincije od ukupno 66 ubijenih, uglavnom po završetku II. svj. rata. Njihov grob, koji uređuju članovi III. reda sv. Franje, nezaobilazno je mjesto molitava vjernog puka. Za posmrtne ostatke 35 pobijenih hercegovačkih fratara još se ne zna.
           Dan ranije u Vrgorcu je pokopano pet nepoznatih stradalnika, vjerojatno civila, pronađenih skupa s fra Maksimilijanom.

Zagreb, 26. studenoga 2009. (Tomislav Kvesić / Večernji list) – U nedjelju će biti pokopani zemni ostatci fra Maksimilijana Ljube Jurčića, jednoga od 66 ubijenih hercegovačkih fratara. Fra Maksimilijan je ubijen u siječnju 1945. u Vrgorcu, gdje je bio i pokopan u neobilježenoj masovnoj grobnici. Bit će pokopan u širokobriješkoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije. Obred pokopa započet će u 16.00, a zemni ostatci fra Maksimilijana Jurčića bit će izloženi ispred oltara u crkvi u 15.00. U povodu toga razgovaramo s fra Miljenkom Stojićem, vicepostulatorom postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«.

Fra Maksimilijan je tek četvrti ubijeni franjevac čije su kosti pronađene u novije vrijeme. Imate li podatke gdje bi se mogle nalaziti još neke grobnice ubijenih franjevaca? Hoće li biti uskoro novih otkapanja?
Tijekom II. svj. rata i u poraću komunisti su ubili 66 hercegovačkih franjevaca. Potrebno je naglasiti da su samo dvojica ubijena prije siječnja 1945. Bilo je to 1942. i 1944. Ostala 64 ubijena su od siječnja do srpnja 1945. Hercegovački franjevci nikada nisu prestali tragati za kostima svoje pobijene braće. Čim su se ukazali prvi traci slobode 1971., počeli su skupljati njihove razasute kosti. Iz ratnog skloništa u samostanskom vrtu na Širokom Brijegu iskopali su posmrtne ostatke 12 ubijenih i zapaljenih franjevaca te 6 njih iz Mostarskog Graca. Pokopali su ih u samostanskoj crkvi na Širokom Brijegu. Već nakon samog ubojstva teškom mukom u Međugorju je pokopan 1 franjevac, u Čitluku 3, 2 na Kočerinu. U Maclju su 1992. otkopana još 3 hercegovačka franjevca i 2005. pokopani u crkvi Muke Isusove u Đurmancu. Nakon toga, kao što ste spomenuli, pronašli smo još posmrtne ostatke 4 franjevca. Tako sada znamo za posljednja počivališta njih 31-oga. Hvala Bogu, izgleda da ovo nije kraj. Pronašli smo svjedoke koji nam tvrde da u dvije masovne grobnice, na Širokom Brijegu i u Ljubuškom, ima pobijenih fratara. Trenutno činimo sve potrebne predradnje, to lijepo napreduje i zbog toga mislim da ćemo vrlo brzo prići i njihovom otkopavanju i kasnijoj mogućoj identifikaciji pobijenih franjevaca, ovisno o istrošenosti posmrtnih ostataka.

Ostatak članka možete pročitati u pdf obliku.

Mostar, 13. studenoga 2009. (Fena) – U sklopu 46. Šimićevih susreta Društvo hrvatskih književnika Herceg-Bosne uručilo je večeras književniku Mili Pešordi godišnju nagradu Antun Branko Šimić za poemu »Baščanska ploča«, koja je objavljena 2008. u nakladi zagrebačke kuće Alfa.
           Poema »Baščanska ploča« sastavljena je od dvadeset i pet pjesama u kojima se prepleću literarne reminiscencije iz svjetske lirike i judeokršćanske tradicije s Baščanskom pločom kao narodnim simbolom.
           Profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru i predsjednik povjerenstva za dodjelu nagrade Šimun Musa kazao je da je Pešorda pronašao iskrenu inspiraciju te stvorio originalnu i individualnu pjesmu kroz koju progovara o univerzalnoj ljepoti i univerzalnim značenjima.
           »Mile Pešorda, pjesnik iz kamena, držeći se uzorita glasa svojih prethodnika koji su pisali na istu temu – također pjesnika rođenih na kamenu Kranjčevića, Nazora, Pupačića i drugih – zagledan u baščanski kamen, vjerno svjedočanstvo naše povijesne sudbine, sriče glagoljicom napisane riječi koje snagom evokacije odzvanjaju iz daleke hrvatske prošlosti sve do danas«, naglasio je Musa.
           O knjizi su još govorili Marina Kljajo-Radić i Miljenko Stojić.
           Samo autor, govoreći o svom djelu, kazao je kako poema »Baščanska ploča« uspostavlja civilizacijsku, etičku i estetičku okomicu, na način da se želi otvoriti istini umjetnosti riječi, čovjeka i svijeta.
           »Ova pjesma je nastala između Hercegovine, Zagreba i Pariza, i ona u biti sažimlje jedno iskustvo pjevanja i mišljenja koje je obilježilo, kako su to kritičari govorili, pjesnički opus koji istražuje jezik, istražuje ono što je neimenljiva bit čovjeka u vremenu i prostoru«, dodao je Pešorda.
           Mile Pešorda rođen je 1950. u Grudama, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je na sarajevskom Filozofskom fakultetu romanske jezike i književnost.
           Prvu zbirku pjesama »Život vječni« objavio je 1971. Slijedi zbirka »Zipka zebnje« (1975.), zatim »Slušam tvoj glas« (1980.), »Prelijevanja« (1981.), »Izabrane pjesme« (1985.), »Orfički fragmenti« (1987.), »Knjiga ljubavi i gnjeva« (1998.), »Baščanska ploča« (2008.).