* Ponekad pjesme pojedinih svećenika više nalikuju na propovijed, a ponekad sama propovijed više sliči pjesmi. Koliko Vam u svakodnevnom svećeničkom poslanju Vaš pjesnički dar koristi, a koliko smeta?

– I smeta i koristi. Propovijed je nešto za sebe što se drugačije izražava od pjesme. Ali u srži propovijedi stoji pjesnički, molitveni stav prema životu. Ako čovjek ima takav stav prema životu, onda je lako izgovoriti jednu propovijed. Današnje pjesništvo kao da je krenulo krivim putem. Jer svijet je u ovo suvremeno vrijeme pošao od pretpostavke da Bog ne postoji, da nam uostalom nije ni potreban, te da se čovjek može potpuno izraziti kroz mogućnosti svoga razuma. Tako je pjesništvo ostalo bez duše. I onda se pribjeglo nekakvim eksperimentima, tome da nikada ne smiješ znati što ta pjesma znači, nego o njoj moraš razmišljati dane i dane, i opet ne biti siguran što je ona! A mi smo ljudi konkretna bića, ma koliko to ponekad drukčije djelovalo, želimo da se sve nazove pravim imenom. Ako je nešto lijepo, zašto to ne bismo i kazali. I obratno. Zašto bi, uostalom, sebe sprečavali da svim srcem i svom dušom uživamo u ovome svijetu!

Vesna Zovko, Poezija je poput molitve, Vjesnik, LVIII, 17867, Zagreb, 17. srpnja 1997., str. 16.; Glas Brotnja, 44/45, Čitluk 1997., str. 17.