Joško Čelan, Spomenik izdaji, Vlastita naklada, Split, 2008.

Društvo novinara Hrvatske, tako se tada zvalo, na početku Domovinskog rata odlučilo je iz sredine svoga žiga maknuti zvijezdu petokraku. To i učiniše, ali je ne maknuše i iz svoga srca, primijetiše mnogi. I to je onaj uzrok zbog čega se dogodila ova knjiga, iako ga Čelan nigdje ne spominje i vjerojatno nije ni mislio na njega. Međutim, osjetio je da se ona vremena itekako vraćaju kad je splitska Gradska komisija krajem siječnja 2007. odlučila da će se u Splitu praviti brončani spomenici Tuđmanu, Smoji i osamnaestorici drugih velikana. Ta je kap prelila čašu i Čelan nije mogao ostati šuteći.

Po vlastitom priznanju Smoje je počeo zarađivati još u djetinjstvu, kao podvodač mjesnih prostitutki. Ćaća mu je bio propali student, ali to ga nije smetalo da u Prvoj Jugoslaviji postane »šef javne bezbednosti«, kasnije »šef bezbednosti« za cijeli bokokotorski zaljev. Tu »duhovnost« koju je upio u mladim danima Smoje je kasnije itekako revno slijedio. Ali nije bio sam. Kroz Čelanovu knjigu prolazi mnoštvo likova, poglavito sa splitske novinarske pozornice. Govori on i o splitskim novinama, Slobodnoj i Nedjeljnoj Dalmaciji. Pričajući priču o svima njima priča priču i o samome sebi. Ne skanjuje se priznati da se nekada kretao u Smojinim blizinama. Nije on, naime, bio bez dara, samo je taj dar okrenuo u krivo. Točka razdjelnica bio je Milošević. Smoje odlazi na jednu, a Čelan na drugu stranu. I to je ujedno početak jedne druge priče, one o Orjuni, partiji, komunizmu. Nije ta priča ni danas prestala. Prelila se u globalizatorske struje, kao što je Soros i slični. A tu je i Zapadni Balkan. Čelan pokušava zaustaviti ponovno vraćanje na staro, na vremena kada smo bili sirovina za neke bjelosvjetske pokuse i taljenja.

Čelanova knjiga nije zavičajno ograničena. Vrijedi ona za svako hrvatsko mjesto i grad. Možda nemaju svoju novinu, ali imaju svoje duhovnosti, svoje Smoje, Tomiće, Ivančiće, Dežuloviće, Paviće... Naravno, imaju i svoje Čelane, Joviće, Vukmane... Ukazivanje na lice kaljuže dovest će do pročišćenja i nekih novih, ljepših vremena.

Miljenko Stojić

Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, 7. lipnja 2010., 13.15 – 13.45