Mostar, 15. prosinca 2009. (Fena) – Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne (DHK HB) 17. prosinca u Mostaru organizira Božićnu večer knjige i književne riječi. Tom prigodom nastupit će pjesnici Slavo Bago, Josip Milić, Antun Lučić, Miljenko Stojić, Marina Kljajo-Radić, Petar Milić, Pero Pavlović, Ljubo Krmek, Vesna Hlavaček, Sonja Jurić i Viktorija Aničić.
           Božićna večer knjige bit će upriličena u Hrvatskom domu herceg Stjepan Kosača u 19.00, priopćeno je iz DHKHB.

Mostar, 8. prosinca 2009. (DHK HB) – Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne poziva Vas na predstavljanje knjige Vrijeme ljevorukih Marka Matića iz Zagreba, dopredsjednika DHK HB.

U programu uz autora sudjeluju: Mijo Tokić, Miljenko Stojić i Maja Lasić.

Predstavljanje će biti upriličeno u Maloj dvorani Hrvatskog doma herceg Stjepana Kosače u Mostaru u petak, 11. prosinca 2009., u 18.00.

»Vrijeme ljevorukih zbir je probranih, programski povezanih, objavljenih i neobjavljenih Matićevih publicističkih članaka esejističke vrste. Njegov program je svakodnevna borba protiv sve prisutnije demontaže države Hrvatske od vanjskih moćnika preko domaćih izdajnika. Bog, Hrvatska i moral glavne su odrednice u svim njegovim aktivnostima.«

Široki Brijeg, 30. studenoga 2009. (Višnja Spajić / Vicepostulatura) – Posmrtni ostatci hercegovačkog franjevca fra Maksimilijana Jurčića, kojega su partizani 1945. zajedno s još petero ljudi, najvjerojatnije civila, ubili i bacili u masovnu grobnicu kod Vrgorca, pokopani su u nedjelju, 29. studenoga 2009. u samostanskoj crkvi u Širokom Brijegu u grobnicu u kojoj je već pokopan 21 ubijeni hercegovački fratar.
           Uprava provincije, u dogovoru s Vicepostulaturom, odlučila je da ovogodišnji Kapitul na rogožinama, dan okupljanja cijele Provincije na Širokom Brijegu, a koji se slavi 29. studenoga na spomendan Svih svetih Franjevačkoga reda, bude danom ukopa zemnih ostataka fra Maksimilijana Jurčića.
           Sv. misno slavlje predslavio je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Ivan dr. Sesar, u suslavlju 70 svećenika među kojima su bili splitski provincijal fra Željko dr. Tolić, gvardijan širokobriješki fra Branimir Musa, vicepostulator fra Miljenko Stojić i vrgorački župnik fra Petar Vrljičak. Sv. misi je nazočila i fra Maksimilijanova obitelj i rodbina.
           Provincijal je u propovijedi istaknuo da se Provincija nikada nije prestala zanimati za svoju nevinu pobijenu braću, te da nas nije okupila mržnja ni želja za osvetom, nego vjera u uskrsnuće i želja za istinom, te fra Maksimilijanov povratak na Široki Brijeg na kojem je činio svoje prve fratarske korake, među ostalu pobijenu braću sahranjenu u crkvi.
           Kovčeg s fra Maksimilijanovim posmrtnim ostatcima bio je izložen pred oltarom širokobriješke crkve sat prije početka sv. mise i obreda pokopa koji su bili u 16.00. Sv. misi je prethodila kratka meditacija o zrnu i povratku koju je izrekao fra Josip Vlašić, ceremonijer slavlja, zatim je mlada Lucija Hrstić otpjevala pjesmu Sveti pastiri, posvećenu pobijenim fratrima, a za koju je sama napisala stihove i glazbu. Potom je na velikom platnu, tako da su je mogli vidjeti svi nazočni u prepunoj crkvi na Širokom Brijegu, prikazana video prezentacija o fra Maksimilijanovu životu za koju je tekst napisao fra Ante Marić.
           Na kraju euharistijskog slavlja nazočnima se obratio vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« fra Miljenko Stojić izrekavši riječi zahvale svima koji su pomagali da se pronađu pobijeni fratri, te pozvao sve koji nešto znaju o preostalim pobijenim fratrima, kojima se ne zna za grob, da se jave u Vicepostulaturu.
           Po završetku sv. mise lijes s fra Maksimilijanovim ostatcima do grobnice je ponio fra Hadrijan Sivrić, uz pratnju fra Vinka Dragićevića i fra Dobroslava Begića. Oni su pokojnika osobno poznavali.
           Fra Maksimilijan Jurčić identificiran je 27. travnja 2009. na patologiji za sudsku medicinu KBC Split. U zadnjih 5 godina identificirana su još tri hercegovačka franjevca: fra Melhior Prlić, fra Zdenko Zubac i fra Julijan Kožul, koji su pokopani također u širokobriješkoj crkvi. Tako sada u grobnici, smještenoj u desnoj lađi širokobriješke bazilike, počivaju posmrtni ostaci 22 fratra Hercegovačke franjevačke provincije od ukupno 66 ubijenih, uglavnom po završetku II. svj. rata. Njihov grob, koji uređuju članovi III. reda sv. Franje, nezaobilazno je mjesto molitava vjernog puka. Za posmrtne ostatke 35 pobijenih hercegovačkih fratara još se ne zna.
           Dan ranije u Vrgorcu je pokopano pet nepoznatih stradalnika, vjerojatno civila, pronađenih skupa s fra Maksimilijanom.

Zagreb, 26. studenoga 2009. (Tomislav Kvesić / Večernji list) – U nedjelju će biti pokopani zemni ostatci fra Maksimilijana Ljube Jurčića, jednoga od 66 ubijenih hercegovačkih fratara. Fra Maksimilijan je ubijen u siječnju 1945. u Vrgorcu, gdje je bio i pokopan u neobilježenoj masovnoj grobnici. Bit će pokopan u širokobriješkoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije. Obred pokopa započet će u 16.00, a zemni ostatci fra Maksimilijana Jurčića bit će izloženi ispred oltara u crkvi u 15.00. U povodu toga razgovaramo s fra Miljenkom Stojićem, vicepostulatorom postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«.

Fra Maksimilijan je tek četvrti ubijeni franjevac čije su kosti pronađene u novije vrijeme. Imate li podatke gdje bi se mogle nalaziti još neke grobnice ubijenih franjevaca? Hoće li biti uskoro novih otkapanja?
Tijekom II. svj. rata i u poraću komunisti su ubili 66 hercegovačkih franjevaca. Potrebno je naglasiti da su samo dvojica ubijena prije siječnja 1945. Bilo je to 1942. i 1944. Ostala 64 ubijena su od siječnja do srpnja 1945. Hercegovački franjevci nikada nisu prestali tragati za kostima svoje pobijene braće. Čim su se ukazali prvi traci slobode 1971., počeli su skupljati njihove razasute kosti. Iz ratnog skloništa u samostanskom vrtu na Širokom Brijegu iskopali su posmrtne ostatke 12 ubijenih i zapaljenih franjevaca te 6 njih iz Mostarskog Graca. Pokopali su ih u samostanskoj crkvi na Širokom Brijegu. Već nakon samog ubojstva teškom mukom u Međugorju je pokopan 1 franjevac, u Čitluku 3, 2 na Kočerinu. U Maclju su 1992. otkopana još 3 hercegovačka franjevca i 2005. pokopani u crkvi Muke Isusove u Đurmancu. Nakon toga, kao što ste spomenuli, pronašli smo još posmrtne ostatke 4 franjevca. Tako sada znamo za posljednja počivališta njih 31-oga. Hvala Bogu, izgleda da ovo nije kraj. Pronašli smo svjedoke koji nam tvrde da u dvije masovne grobnice, na Širokom Brijegu i u Ljubuškom, ima pobijenih fratara. Trenutno činimo sve potrebne predradnje, to lijepo napreduje i zbog toga mislim da ćemo vrlo brzo prići i njihovom otkopavanju i kasnijoj mogućoj identifikaciji pobijenih franjevaca, ovisno o istrošenosti posmrtnih ostataka.

Ostatak članka možete pročitati u pdf obliku.

Mostar, 13. studenoga 2009. (Fena) – U sklopu 46. Šimićevih susreta Društvo hrvatskih književnika Herceg-Bosne uručilo je večeras književniku Mili Pešordi godišnju nagradu Antun Branko Šimić za poemu »Baščanska ploča«, koja je objavljena 2008. u nakladi zagrebačke kuće Alfa.
           Poema »Baščanska ploča« sastavljena je od dvadeset i pet pjesama u kojima se prepleću literarne reminiscencije iz svjetske lirike i judeokršćanske tradicije s Baščanskom pločom kao narodnim simbolom.
           Profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru i predsjednik povjerenstva za dodjelu nagrade Šimun Musa kazao je da je Pešorda pronašao iskrenu inspiraciju te stvorio originalnu i individualnu pjesmu kroz koju progovara o univerzalnoj ljepoti i univerzalnim značenjima.
           »Mile Pešorda, pjesnik iz kamena, držeći se uzorita glasa svojih prethodnika koji su pisali na istu temu – također pjesnika rođenih na kamenu Kranjčevića, Nazora, Pupačića i drugih – zagledan u baščanski kamen, vjerno svjedočanstvo naše povijesne sudbine, sriče glagoljicom napisane riječi koje snagom evokacije odzvanjaju iz daleke hrvatske prošlosti sve do danas«, naglasio je Musa.
           O knjizi su još govorili Marina Kljajo-Radić i Miljenko Stojić.
           Samo autor, govoreći o svom djelu, kazao je kako poema »Baščanska ploča« uspostavlja civilizacijsku, etičku i estetičku okomicu, na način da se želi otvoriti istini umjetnosti riječi, čovjeka i svijeta.
           »Ova pjesma je nastala između Hercegovine, Zagreba i Pariza, i ona u biti sažimlje jedno iskustvo pjevanja i mišljenja koje je obilježilo, kako su to kritičari govorili, pjesnički opus koji istražuje jezik, istražuje ono što je neimenljiva bit čovjeka u vremenu i prostoru«, dodao je Pešorda.
           Mile Pešorda rođen je 1950. u Grudama, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je na sarajevskom Filozofskom fakultetu romanske jezike i književnost.
           Prvu zbirku pjesama »Život vječni« objavio je 1971. Slijedi zbirka »Zipka zebnje« (1975.), zatim »Slušam tvoj glas« (1980.), »Prelijevanja« (1981.), »Izabrane pjesme« (1985.), »Orfički fragmenti« (1987.), »Knjiga ljubavi i gnjeva« (1998.), »Baščanska ploča« (2008.).

Split, 8. studenoga 2009. (Saša Horvat / Slobodna Dalmacija) – U samostanskoj crkvi u Širokom Brijegu 29. studenoga ove godine bit će pokop fra Maksimilijana Jurčića, kojega su partizani krajem siječnja 1945. likvidirali u Vrgorcu. Nećak ubijenog, novopostavljeni predsjednik Nadzornog odbora posrnule Podravke Ljubo Jurčić, za Slobodnu Dalmaciju prvi put progovara o tom zločinu.

Kako se na vašu obitelj odrazilo fra Maksimilijanovo ubojstvo?
To je bio dodatak na tragediju koju je moja obitelj proživljavala, jer se tada nije znalo ni za tri njegova brata koja su nestala u ratu. Dvojica se nikad nisu javila, a treći se nakon nekog vremena javio iz Argentine.
           Cijelu tu situaciju gledam preko majke Milke, za koju je to bilo najteže. Ona je i svoju krv dala za DNK analizu kad su pronašli tijela.

Spominje li ga se obitelj kroz priču?
Sjetimo ga se od situacije do situacije, kad se priča o ljudima iz tih vremena. Pričamo o tom naraštaju, o ratnim događanjima, bilo da se govori o Crkvi ili o vjeri. Mislim da je on bio i ostao jedini fratar iz moje obitelji. Ljudi koji su rođeni dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća bili su svjedoci i oni pričaju o njemu. Kažu da je bio humanist i duhovan čovjek.

Kako gledate na činjenicu da još postoje neotkopana tijela? Mislite li da se šuti o tim zločinima, kako smatra fra Miljenko Stojić iz Vicepostulature?
Ni moji nisu htjeli govoriti o progonu. U ljude je ušao strah. Tako i kad sam insistirao na tome da dođe ujak iz Argentine, obitelj je bila protiv, jer su mislili da ti ljudi još uvijek postoje. Želim reći da se pritisak koji je stvorila socijalistička Jugoslavija njima urezao u mozak. To je tragedija koja je žalosna i teška – bila je šok onda, ali i dandanas.

No, i dalje postoje neotkopana tijela?
Možda je financijski razlog u pitanju. Što se tiče mene, ne vidim razloga da se te stvari ne stave na mjesto, i radi kostiju i radi humanosti.

Fra Maksimilijana su ubili partizani, a vi ste u SDP-u?
Moja je socijaldemokracija bliska socijalnom nauku Crkve, tako sam odgojen, za razliku od desnih koji isključivo insistiraju na tradiciji, za tradicionalne su vrijednosti, dok sam ja za reforme. Kod mene je humanost na prvome mjestu i ponosan sam što sam Hrvat. Odgojen sam u Crkvi i bio sam kum više od sto puta.

Nastavak, odnosno čitav članak možete pročitati na stranicama Slobodne Dalmacije ili u pdf obliku ako kliknete ovdje.

Široki Brijeg, 5. studenoga 2009. (www.sirokibrijeg.ba) – U kinu Borak večeras je predstavljena knjiga »Priče i legende iz Hercegovine« autora Grge Mikulića. Osim samog autora Grge Mikulića ovu zanimljivu i jedinstvenu knjigu predstavili su Krešimir Šego i fra Miljenko Stojić. Fra Miljenko Stojić u svom predstavljanju je između ostalog istaknuo da je autor Grgo Mikulić i ne htijući u ovoj knjizi ukratko opisao povijest ovog kraja. Jer, kako reče fra Miljenko Stojić, »ova knjiga počinje s Trojom, nastavlja sa Teutom odnosno Ilirima i Rimljanima, Divom Grabovčevom, Andrijicom Šimićem, a završava pričom o sestrama Čuljak«.
           Mikulić je predstavljajući knjigu pročitao jednu od 27 priča iz knjige »Priču o Ivanu Mikuliću i Mujagi Aršinoviću«. Ta priča govori o Ivanu Mikuliću, koji je da bi osvetio smrt Stojana Jankovića kojega je ubio Mujaga Aršinović, otišao na neprijateljsko područje, stekao Mujagino povjerenje te ga na kraju ubio. Autor zaključuje da je rijetko bilo da se nitko ne bi našao, pa makar morao i pod lažnim imenom kao Ivan Mikulić, otići na neprijateljsko područje i pokazati mu kako tu ne će biti miran sve dok krv ne bude osvećena.

Promocijom počeli Humski dani poezije

Mostar, 28. listopada 2009. (A. C. / Dnevni list) – Deseti Humski dani poezije u organizaciji Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne počeli su u ponedjeljak navečer, 26. listopada, promocijom zbirke pjesama Mile Tokića pod nazivom »Sjaju li zvijezde« (Naklada DHK HB, Mostar, 2009.) u Galeriji kraljice Katarine u Kosači. O knjizi su govorili Marina Kljajo-Radić (predsjednica DHK HB-a), Marko Tokić i Miljenko Stojić. Program je vodila Tina Čović.

Ako je pjesma, a jest
Mijo Tokić rođen je 1951. u Kongori kod Tomislavgrada. U Zagrebu je objavio prvu zbirku pjesama »Knjiga nemira« (1990.), a u Mostaru drugu i treću zbirku »Drago kamenje« (2000.) i »Oteto sunce« (2006.). Ovo mu je četvrta stihozbirka. Marina Kljajo-Radić (urednica) svoju recenziju je naslovila »Ako je pjesma, a jest«. Pjesništvo Mije Tokića okarakterizirala je jednostavnim do sažetosti, nenametljivo jasnim, a ipak puno stimula koji pokreću čitateljeve emocije, slike i otkrivaju stvarnu društvenu zbilju. »Egzistencijalna i ljudska drama u njegovu pjesništvu nastala je iz stvarnog porinuća čovjeka u more sveopćeg zla. Mijo Tokić uzlazi na planinu života, sam, a katkad i bez sebe. Dotiče nebo i Bogočovjeka već na zemlji – u riječi, kriku i koncu na kojem čvrsto visi život vezan njegovim stihovima«, kazala je Kljajo-Radić.

Jesu li zvijezde prosjajile?
Miljenko Stojić smatra kako jedna posebna osobina krasi sve Tokićeve pjesme – aforističnost, što se najbolje vidi pri kraju knjige.
           »Pjesnik se ozbiljno igra sa stvarnošću i prosijava je kroz rešeto svojih snova, kao njegova majka pšenicu u ranom djetinjstvu. Imajući na umu njegovo prijašnje stvaranje, možemo govoriti o tokićevskom načinu pjevanja. Jasnim jezikom i dotjeranim stilom pred nama se polako zatvaraju korice rukopisa. Jesu li zvijezde prosjajile? Pitanje je to za odgovoriti dok i sami kroz vjeđe motrimo sebe i svoju stvarnost. Tokić je ostvario zrelo djelo i vjerujem da će se svidjeti čitateljima«, ocijenio je Stojić.

Drinovci, 25. listopada 2009. (Vicepostulatura) – U organizaciji vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, danas je u župnoj crkvi u Drinovcima obilježena 100. obljetnica rođenja fra Radoslava Glavaša (29. listopada 1909.). Spominjana su i ostala 6-orica ubijenih hercegovačkih franjevaca, rodom iz Drinovaca: fra Krešimir Pandžić, fra Arkanđeo Nuić, fra Borislav Pandžić, fra Žarko Leventić, fra Anđelko Nuić i fra Emil Stipić. Nisu zaboravljeni ni svećenici Mostarsko-duvanjske i trebinjsko-mrkanske biskupije: don Ante Krešimir Buconjić, don Andrija Majić, don Jerko Nuić i don Ilija Tomas. Molilo se i za časnog brata isusovca patera Ivana Šimića. Sve njih pobili su komunisti tijekom i u poraću II. svj. rata.
           Na početku sv. mise nazočne je pozdravio župnik fra Ivan Boras. Istaknuo je ljubav Drinovčana prema pobijenim duhovnim predvodnicima iz svoga mjesta.
           Fra Ante Marić, definitor hercegovačke franjevačke provincije, predvodio je sv. misu. U propovijedi je između ostaloga istaknuo potrebu da progledamo, ali ne u zrelim godinama, nego dok smo još mladi, u obitelji. Ovo naše podneblje, čija je kraljica Katarina umrla na današnji dan prije 531. godine, treba kršćanskih i domoljubnih svjedoka.
           Nakon sv. mise nazočne je kratko pozdravio vicepostulator fra Miljenko Stojić i predstavio im rad vicepostulature. Pozvao ih je da svojim možebitnim svjedočenjem o okolnostima ubojstva hercegovačkih franjevaca pomognu u njihovu proglašenju blaženima i svetima.
           Fra Robert Jolić, hercegovački franjevački povjesničar, održao je prigodno predavanje. Govorio je uglavnom o fra Radoslavu Glavašu. Kod njega je naročito zanimljivo da je jedini od 66 ubijenih hercegovačkih franjevaca kojemu je sudio kakav takav sud. Bilo je to 28. lipnja 1945. u skupini s još njih 57. Svi su suđeni u jednom danu, fra Radoslav kao 21. po redu, i gotovo svi su osuđeni na smrt strijeljanjem. Prema nekim svjedočenjima imao je priliku pobjeći prije suđenja, ali to nije htio učiniti jer se osjećao nevinim.
           Na kraju je riječ ponovno preuzeo vicepostulator fra Miljenko Stojić. Zahvalio se nazočnima što su ispunili drinovačku crkvu i pozvao ih da 7. veljače dođu na Široki Brijeg kada je središnje obilježavanje ubojstva svih 66 hercegovačkih franjevaca.

Čitluk, 21. listopada 2009. (brotnjo.info) – Doista je rijetkost da se iste večeri predstave dvije knjige istog autora. To se sinoć dogodilo u čitlučkom hotelu Brotnjo, gdje su, u sklopu ovogodišnjih »Dana Matice hrvatske u Brotnju«, na svečan način predstavljene dvije nove knjige autora prof. Emila Raspudića: »Božo Miletić – od Lipna do svjetskih sportskih arena« i »Planinske priče.
           Tom kulturnom događaju nazočili su brojni ljubitelji pisane riječi iz čitlučke i susjednih općina, među kojima i gospodin Velimir Pleša, konzul RH u Mostaru.

           Ostatak članka, odnosno čitav članak možete pročitati na stranicama portala brotnjo.info ili u pdf obliku ako kliknete ovdje.

Mostar, 7. listopada 2009. – U prigodi proslave 800. obljetnice utemeljenja Franjevačkog reda, u utorak 6. listopada, u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače u Mostaru održan je cjelodnevni znanstveni simpozij »Franjevci i Hercegovina«. Nazočnost Velimira Pleše, konzula RH, Ljube Bešlića, gradonačelnika Mostara, Vlade Majstorovića, rektora Sveučilišta, Josipa Jurčevića, povjesničara i predsjedničkog kandidata, te još mnogih uglednika pokazuje koliko je Franjevački red cijenjen u Hercegovini. Čuj sv. Franjo nas – skladbom koju je izveo Zbor svete Cecilije pri župi sv. Petra i Pavla u Mostaru, započeo je simpozij koji je organizirala Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM. Dvadesetpetorica poznavatelja franjevaca, 16 fratara i 9 drugih znanstvenika, pokušali su s različitih vidika ocijeniti povijest, stradanja, poslanje, književne i druge pokušaje, te općenito rad ovog, u Hercegovini iznimno cijenjenog Reda.
           Simpozij je otvorio dr. fra Ivan Sesar, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, koji je nakon pozdrava govorio o teškim putovima franjevaca kroz proteklih 800 godina, posebice u ovim krajevima. »Oni koji su tuda prolazili, nisu ništa uzimali jedino kada ništa nisu imali uzeti. Uvijek su bila burna vremena, uvijek su postojale nevolje i prepreke na tom putu, ali naša je uloga uvijek ista.« Prof. dr. don Tomo Vukšić ispričao se što mons. dr. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski, nije bio u mogućnosti sudjelovati na ovom simpoziju te je prenio njegove pozdrave, ističući da su franjevci tijekom višestoljetnog djelovanja na ovim prostorima bezuvjetno služili Crkvi te da od svetoga Franje trebamo svi učiti. Skupu se obratio i konzul RH koji je, između ostalog, kazao: »I dok je još sveti Franjo bio u životu, njegovi su sljedbenici stigli i na hrvatske prostore u BiH, gdje su nazočni stoljećima. Oni su u silnim stradanjima naroda bili i ostali oni koji su pratili narod i nudili mu duhovnu podršku. Ali i čuvali mu vjeru, jezik i narodnu svijest. Zato i nije čudo da povjesničar hrvatskih franjevaca u 18. stoljeću Emerik Pavić pripisuje franjevcima uzrečicu "Kud Turčin ćordom, tud’ fratar torbom". Gledajući svojim očima sve ono što mi je pruženo u ovom razdoblju života na prostorima Hercegovine, kao diplomat hrvatske države ovom prigodom svjedočim otvoreno da su u današnje vrijeme upravo franjevci i Hercegovina potrebni jedni drugima«, zaključio je generalni konzul RH u Mostaru Velimir Pleša. Početci visokog školstva na ovim prostorima djelo su franjevaca – utemeljili su Franjevačku teologiju još 1895., istaknuo je rektor Sveučilišta dr. Vlado Majstorović.
           Nakon uvodnih obraćanja i pozdrava započeo je cjelodnevni rad sudionika simpozija, čija će izlaganja biti tiskana u sljedećem broju Hercegovine franciscane, a koji će biti od iznimne koristi kao trajna uspomena na ono što su radili franjevci na ovim prostorima. Uz moderatore, kroz program Simpozija posjetitelje i predavače vodili su djelatnici Radiopostaje »MIR«Međugorje Sanja Pehar i Dragan Soldo. U glazbenom dijelu još je nastupila Lucija Hrstić uz klavirsku pratnju Ane Ćorić. Na simpoziju je predstavljena i poštanska spomen-markica posvećena proslavi 800. obljetnice Franjevačkog reda. Prepoznatljivi motivi na spomen-markici su franjevački pasić, prema kojem su, inače, franjevci prepoznatljivi, te stara crkva na Čerigaju koja je u svoje okrilje primila prve fratre koji su prije 165 godina stigli iz Kreševa. Sudionici znanstvenoga simpozija u Mostaru iskazali su veliku zahvalnost Hrvatskoj pošti koja ja izdala prigodne markice. Nominalna vrijednost markice od 1 KM već je u službenoj uporabi.

           Znanstvenom simpoziju nazočio je i vicepostulator fra Miljenko Stojić. Njegovo izlaganje možete pročitati u priloženoj datoteci.

Split, 20. rujna 2009. (Saša Horvat / slobodnadalmacija.hr) – Za vrijeme i u poraću 2. svjetskog rata 664 Hrvata u crkvenoj službi su ubijena – što bez ikakva suda na masovnim stratištima, što zvjerski mučeno, što otrovano, što osuđeno na smrt i smaknuto. Podatak je to što Hrvatsku stavlja u sam vrh po brojnosti ubijenih crkvenih djelatnika za vrijeme komunističkog režima. Za toliki broj likvidacija doslovno nitko nikada nije odgovarao. Stoga čudi što ne postoji intenzivniji oblik istraživanja tih zločina.
           Naime, postoje brojne lokacije za koje se utemeljeno tvrdi kako skrivaju kosti žrtava, ali i dalje nisu otkopane. Zanimljivo je i to da nije realizirano vraćanje crkvenih matičnih knjiga koje su oduzete 1945. svim biskupijama, a što su bivši premijer Ivo Sanader i kardinal Josip Bozanić dogovorili 2005. godine. U knjigama se nalaze važni dokazi o zločinima, a u ovom trenutku povjesničari nemaju pristup tim vrelima.
           No, ipak ima ljudi koji se brinu da se krvava povijest ne zaboravi. Naime, ubojstvo 66 hercegovačkih fratara istražuje i prikuplja dokumente i svjedočenja za njihovo proglašenje blaženima i svetima Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, sa sjedištem u Humcu u BiH. Vicepostulator je fra Miljenko Stojić, koji nas je uputio u postupak.

U Rim na proučavanje
– U kojoj je fazi istraživanje i prikupljanje dokumenata?
Trenutačno prikupljamo svjedočanstva još živućih svjedoka. Nakon toga prikupljenu građu uputit ćemo u postupak na biskupijskoj razini, dovršetkom tog postupka sve ide u Rim na daljnje proučavanje. Predmnijevam da nam treba barem još pet godina da to dođe do Rima. Tamo će trebati i više. Očito će postupak biti dug, ali to nije važno, najvažnije je skupiti kvalitetne dokaze i širiti duhovnost koja proizlazi iz žrtve pobijenih fratara.

Ostatak članka, odnosno čitav članak možete pročitati na stranicama Slobodne Dalmacije ili u pdf obliku ako kliknete ovdje.

Široki Brijeg, 1. rujna 2009. (www.sirokibrijeg.ba) – Pod predsjedanjem predsjednika Pere Kožula održana je konstituirajuća sjednica Povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta II. svj. rata i poraća na području općine Široki Brijeg. Na sjednici je dogovoren način rada ovog Povjerenstva i predložen okvirni plan rada. Sve aktivnosti ovog Povjerenstva bit će predočene javnosti putem medija, župnih ureda i predstavnika mjesnih zajednica.
           Na 12. sjednici Općinskog vijeća Širokog Brijega održanoj 28. svibnja 2009. pokrenuta je Inicijativa kluba vijećnika HDZ-a BiH o osnivanju ovog Povjerenstva. Na 13. sjednici održanoj 30. lipnja 2009. donesena je Odluka, a na 14. sjednici Općinskog vijeća održanoj 4. kolovoza 2009. imenovano je Povjerenstvo za obilježavanje i uređivanje grobišta II. svjetskog rata i poraća na području općine Široki Brijeg u sastavu: Pero Kožul, predsjednik i članovi fra Miljenko Stojić, fra Ante Marić, Gojko Jelić, Ivo Slišković, Marko Martinović, Božo Zovko, Eugen Zeljko i dr. sc. Mile Lasić.

Humac, 22. lipnja 2009. (Gojko Jelić / Vicepostulatura) – Borba hercegovačkih franjevaca za izlazak na vidjelo istine o njihovoj pobijenoj subraći traje još od prvih dana njihove smrti. Preko naredbi i preporuka, tihog rada u tajnosti, došlo se, nakon Domovinskog rata, do ustanovljenja Povjerenstva za pripremu kauze mučenika. Nedugo nakon toga rađa se Postupak mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«. Postulatorom postaje fra Luca M. De Rosa, a vicepostulatorom fra Miljenko Stojić. Vicepostulatura najprije svoje sjedište ima u Mostaru, a potom na Humcu gdje je i sada.
           U srpnju 2008. izlazi 1. broj glasila Vicepostulature pod imenom Stopama pobijenih. Glavni i odgovorni urednik je fra Miljenko Stojić. Od prvog broja ustanovljenje su rubrike: Iz ljetopisa, Podsjetnik, Povijesne okolnosti, Polja djelovanja, Stratišta, Svjedočanstva, Odjek u umjetnosti.
           Ovih dana iz tiska je izišao 3. broj glasila koje slijedi dosadašnju uređivačku politiku, nudeći ovaj put puno bogatiji sadržaj.
           Već sama naslovna stranica najavljuje temu broja obrađenu kroz nekoliko naslova. Dokument Općinskog povjerenstva Komunističke partije za Kočerin iznosi partizansko priznanje ubojstva fra Valentina Zovke i fra Andrije Topića na Kočerinu u svibnju 1945. U svome izvješću Sreskom komitetu u Mostaru, nakon što zaključuje da se situacija na ovom terenu pogoršala i da je milicija potpuno beskorisna, piše: »Povodom svega ovoga, na ovaj teren je došao drugi bataljon narodne odbrane, čijemu je štabu ovo povjereništvo kao i sekretar ove opštine iznio stav fratera u samom Kočerinu kao i njihov reakcionerski stav, na osnovu čega je navedeni bataljon likvidirao ove reakcionare pod kamuflažom neprijatelja/ustaško-četničkih bandi/. Prema našem uviđanju kod naroda vlada veliko ožalošćenje, mada je kroz narod prosvirano da su to učinile ustaško-četničke bande… Po ovoj tački uzeti su zadatci: da se održi zbor na sahrani ovih bandita, preko kojega će se ukazati narodu na zlodjela ustaško-četničkih bandi, kao i preko daljih konferencija ukazivati na reakcionarski posao, raskrinkavati ih, te na osnovu kojih će se dokumenata govoriti o bratstvu i jedinstvu...«
           Glasilo donosi svjedočenje Stanka Zovke iz Širokog Brijega koji je bio u župnoj kući na Kočerinu u trenutku ubojstva ove dvojice fratara.
           Posebno je zanimljiva priča fra Vinka Dragićevića, tadanjeg župnog vikara na Kočerinu, koji je nakon nekoliko prijetnji smrću, uz nagovor fra Valentina i fra Andrije, napustio župu. Fra Vinko danas kaže: »Pristao sam i otišao i evo me među živima nakon šezdeset godina produženog života. Bogu hvala i kućnoj čeljadi na Kočerinu!«
           Rubrika Iz ljetopisa donosi pregled događaja vezanih za rad Vicepostulature, obilježavanje obljetnica ubojstva fratara kao i izvješće sa Znanstvenog simpozija – Stopama pobijenih održanog u Širokom Brijegu.
           U rubrici Podsjetnik doneseno je glasovito Pastirsko pismo katoličkih biskupa izdano u Zagrebu 20. rujna 1945. koje analizira novu vlast, njezin novi sustav vrijednosti nametnut u tisku, odgoju, braku, školi, gospodarstvu, bolnicama. Biskupi pišu: »Tko može dokazati da su toliki na smrt osuđeni katolički svećenici uistinu zločinci, koji zaslužuju smrtnu osudu? Tako su na pr. u franjevačkom samostanu na Širokom Brijegu poubijani bez sudskog postupka svi franjevci, koji su se tamo nalazili – njih 28 na broju – premda nitko od njih nije uzeo ni puške u ruke, a kamo li se borio…« Hrvatski biskupi osuđuju širenje materijalističkog duha. Unatoč svim nevoljama, s pouzdanjem gledaju u budućnost jer se u pučanstvu probudio vjerski duh, osobito štovanje Majke Božje.
           Rubrika Povijesne okolnosti donosi tekst Patnje hercegovačkih franjevaca 1945. –1990. iz pera prof. dr. fra Andrije Nikića s poimeničnim popisom imena hercegovačkih franjevačkih uznika, njih 91, i 225 godina, 4 mjeseca i 16 dana njihova dugotrajnog ubijanja, čamenja, mučenja i raspadanja u komunističkim zatvorima. U povijesti Hercegovine, gdje franjevci postoje i rade gotovo osam stoljeća, nije bilo toliko osuđenih franjevaca kao za vrijeme komunističke strahovlade.
           Od 66 ubijenih hercegovačkih franjevaca njih 34 je službovalo na širokobriješkom samostanskom području. Fra Ante Marić donosi kratke životopise ubijenih fratara.
           U zajedničkom naslovu Trojica s Križnog puta dr. fra Robert Jolić donosi iscrpan tekst o trojici, od 14 stradalih hercegovačkih franjevaca na Križnom putu. Fra Bruno Adamčik, profesor glazbe u širokobriješkoj gimnaziji, poznat je i po tome što je po naredbi provincijala fra Lea Petrovića fotografirao mnoge ljude, objekte i događanja. Prema osobnom kartonu u arhivu Provincije stoji da je ubijen 10. svibnja 1945. Za grob mu se ne zna. Fra Svetislav Markotić, rođen 1921. u Vitini, prema svjedočenju posljednji je put viđen u svibnju 1945. u partizanskom logoru u Mariboru. Fra Lujo Milićević rođen je 1919. u Studencima. Svjedoci govore da je u mariborskom logoru mogao spasiti život samo da je skinuo fratarski habit. Rekao je da se na njega zavjetovao i da će ga nositi do kraja života. Posljednji put ga je u mariborskom logoru, kao i fra Svetislava, vidjela jedna časna sestra.
           Stradanje hercegovačkih fratara odavno je imalo odjeka u umjetnosti. U ovom broju glasila nalaze se radovi Mile Pešorde i Andrije Vučemila.
           Glasilo zacijelo popunjava veliku prazninu u poznavanju povijesti stradavanja hercegovačkih fratara i svega puka te vrjednovanju njihove žrtve. Svako svjedočanstvo o njihovom životu, kao i izjave o postignutim milostima po njihovu zagovoru, doprinijet će uspješnosti postupka za njihovo proglašenje blaženima i svetima.
           Podrobne obavijesti o glasilu, djelomične njegove stranice i cjelokupne stranice prošlih brojeva u pdf obliku, kao i načine kupovine i pretplate može se naći na stranicama www.pobijeni.info. One naravno sadrže i sve drugo čime se Vicepostulatura bavi.

Humac, 8. lipnja 2009. (Vicepostulatura) – Hercegovačka franjevačka provincija nikada nije prestala tragati za svjedočenjima o okolnostima pogubljenja i posmrtnim ostatcima svojih pobijenih članova. Činila je to i u komunističko vrijeme, pa makar noću pred nosom milicije, kao što je bilo u slučaju fra Maksimilijana Jurčića. Zahvaljujući tome u posljednje vrijeme identificirana su četvorica hercegovačkih franjevaca. Najprije je identificiran fra Melhior Prlić (30. prosinca 2005.), nakon njega identificirani su fra Zdenko Zubac (27. listopada 2006.) i fra Julijan Kožul (15. siječnja 2007.). Posljednji identificirani je fra Maksimilijan Jurčić (15. svibnja 2009.).
           Evo njegova kratkog životopisa. Rođen je 9. listopada 1913. u Ružićima. Roditelji su mu: Jozo i Matija r. Ćorluka. Franjevački habit obukao je 29. lipnja 1932. na Humcu. Vječne zavjete položio je 2. srpnja 1936. u Mostaru, a za svećenika je zaređen, također u Mostaru, 2. srpnja 1936. Kad su ga komunisti uhitili 28. siječnja 1945., službovao je kao pomoćnik učitelja novaka i župni vikar na Humcu. Najprije je bio zatvoren u tamnici u Ljubuškom, a onda je, prilikom bijega komunističke vojske pred braniteljima Širokog Brijega, zajedno s 40-ak civila odveden prema Vrgorcu gdje su svi poubijani na 2 različita mjesta.
           Fra Maksimilijana Jurčića komunisti su ubili s još 5-oricom, najvjerojatnije civila. Po trojicu su ih pokopali u 2 škrape, na lokaciji Belića gumno, lijevo i desno od puta koji vodi prema vrgoračkom polju i selu Kotezi. Vrgorčani su čuvali uspomenu na njihovo pogubljenje i zahvaljujući živoj svjedokinji M. E., koja je to prenijela i na svoje potomstvo, uspjelo se doći do mjesta gdje bi vrijedilo početi istraživati njihova posljednja počivališta. Vlasnici zemljišta nisu imali ništa protiv pa su radovi započeli 11. listopada 2008. U ime Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« (Vicepostulatura), na čijem je čelu vicepostulator fra Miljenko Stojić, vodio ih je član povjerenstva Vicepostulature za istraživanje i prikupljanje građe fra Ante Marić, koji je inače vodio i iskapanje drugih pogubljenih franjevaca. Ispred Odjela za patologiju i sudsku medicinu KB Split (Patologija) stručni dio otkapanja vodila je Marija Definis Gojanović. Pomagao je i arheolog Tihomir Glavaš. Svojim sudjelovanjem u otkapanju doprinijeli su i mjesni župnik fra Petar Vrljičak, gradonačelnik Boris Matković, ravnatelj policije Ivan Kalajžić te sudac Stanko Grbavac. O svemu je opširno izvijestio portal Vicepostulature www.pobijeni.info. Nakon što su 17. listopada završeni radovi tijela su prenesena na Patologiju u Split. Budući da su kosti bile previše trošne, postupak identifikacije zahtijevao je mnogo više vremena nego inače.
           Svakako treba spomenuti da su sve nabrojane identifikacije obavljene na Patologiji u Splitu. Učinili su to Marija Definis-Gojanović, Davorka Sutlović i njihovi suradnici. Postupak identifikacije pobijenih hercegovačkih franjevaca dotični su obradili u stručnom članku i objavili u poznatom stručnom časopisu Croatian medical journal, a i u knjizi koju je uredio fra Ante Marić Tragom ubijenih hercegovačkih franjevaca. Članak je pobrao najviše stručne ocjene i ušao kao nastavno gradivo Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Inače, identifikacija fra Melhiora Prlića (30. prosinca 2005.) prva je identifikacija Patologije u Splitu, odnosno na prostorima bivše Jugoslavije, posmrtnih ostataka nekoga iz vremena II. svjetskog rata te je to početak današnjeg studija forenzike na Sveučilištu u Splitu. Stoga ne stoji tvrdnja koja se ovih dana pojavila u nekim javnim glasilima da je to identifikacija 5 žrtava II. svjetskog rata pronađenih u masovnoj grobnici u Škofjoj Loki u Sloveniji.
           Posmrtni ostatci fra Maksimilijana Jurčića bit će pokopani u samostanskoj crkvi na Širokom Brijegu, a ostatci do sada neidentificiranih civila na mjesnom groblju u Vrgorcu. Točan nadnevak pokopa ovisi o brzini sređivanja potrebne dokumentacije i nekih drugih pripremnih radnji.
           Ovo je početak iskapanja masovnih grobnica u Vrgorcu. Na Novom groblju nalazi se jedna velika masovna grobnica s 40-ak civila dovedenih iz ljubuške tamnice. Nadamo se da će se vrgoračke i ljubuške društvene vlasti što prije složiti oko početka iskapanja te odrediti gdje se može dati krv za uzimanje DNK uzorka u svrhu uspoređivanja s DNK uzorkom otkopanih iz masovne grobnice. Vicepostulaturi se već prijavilo dosta osoba iz Hercegovine koje traže svoje najmilije pobijene u II. svjetskom ratu na području Vrgorca.

Mostar, 20. svibnja 2009. (Darko Juka / Večernji list) – Mrežna elektronička izdavačka kuća Digitalne knjige na adresi www.digitalne-knjige.com objavila je knjigu uglednoga hrvatskog književnika Miljenka Stojića nazivlja »Dobro jutro, kolonijo«, koja je već objavljena u svojem tiskanom izdanju.

Tim su potezom sam auktor Stojić i Nenad Grbavac, glavni i odgovorni urednik spomenute stranice, dodatno popularizirali promoviranje hrvatske nacionalne književnosti preko Mreže. Mladi, naime, sve manje idu u knjižnice, a školarci se, nažalost, »švercaju« koristeći sažete inačice književnih klasika za obradu školske lektire. Dodatnu poteškoću u duhovnoj nadgradnji Hrvata stvara i činjenica da je mnoštvo lektira u knjižnicama još uvijek na srpskom jeziku, čak i na mnogima teško razumljivom pismu ćirilici.

»Projekt digitalne knjige pokrenulo je nekoliko nas pojedinaca i zaljubljenika u knjigu kako bismo hrvatsko kulturno naslijeđe, napose vrijedne i znamenite knjige hrvatskih pisaca, spasili od zaborava, propadanja i nečitanja te ih učinili što dostupnijima svim Hrvatima. Želimo postati mala virtualna knjižnica hrvatske nacionalne književnosti«, stoji na spomenutoj stranici s koje je moguće u cijelosti skinuti vrhunska djela hrvatske književnosti, poput »Dubravke« Ivana Gundulića, »Jame« Ivana Gorana Kovačića, »Karanfila s pjesnikova groba« Augusta Šenoe, »Razgovora ugodnog naroda slovinskoga« Andrije Kačića Miošića ili »Izabranih pjesama« S. S. Kranjčevića. Osim starih, poput Ujevića, Cesarića, Krleže i Matoša, tu su i djela suvremenih auktora, zatim knjige povijesne tematike te digitalne slikovnice, a Digitalna knjiga najavljuje skorašnje izdanje vječnih »Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića« Ivane Brlić-Mažuranić.
Stranica nudi i životopise stvaratelja, pregled objavljenih djela te izvode iz kritika. Objavili su nešto više od 20 knjiga, najavljuju još mnoštvo novih, a u samo nekoliko mjeseci postojanja, posjetilo ih je više od 50.000 čitatelja koji su skinuli 5.000 primjeraka.

Knjigu Miljenka Stojića, Dobro jutro, kolonijo, možete preuzeti ako kliknete ovdje ili ako kliknete na stranice http://www.digitalne-knjige.com/stojic.php.

Mostar, 5. svibnja 2009. (Darko Juka / večernji list) – U povodu 14. obljetnice postojanja tjednika »Hrvatsko slovo«, a u organizaciji Hrvatske kulturne zaklade, hercegovački je književnik Miljenko Stojić nagrađen plaketom »Dubravko Horvatić« za pjesnički ostvaraj u 2008. Nagrađen je 3. nagradom za ciklus od šest pjesama »Tvojom i mojom ulicom«, u kojima se bavi temama poratnoga hrvatskog i hercegbosanskoga, ali i bosanskohercegovačkog društva uopće.

Stojić je ovih dana, u zajedničkoj nakladi Informativnoga centra »Mir« Međugorje i K. Krešimir iz Zagreba, objavio i uspjelu knjigu pjesama »Stopama mira«, sročenu na temu otajstava krunice u 22 pjesme, utkane u cikluse: Pogled, Drugi, Ti, Suza, Prosvjetljenje, Korak, odnosno Priprava, Radosna otajstva, Otajstva svjetla, Žalosna otajstva, Slavna otajstva, Zahvala. Urednik je Krešimir Šego, a ocjenjivači su Marko Vasilj i Ljerka Car Matutinović.

Potonja, u osvrtu »Blagotvorni disaj pjesme-molitve« zapisuje kako »prateći božansko poslanje Mariji pjesnik, oplemenjen svojim duhovnim ozračjem, izriče istinu o kušnjama i nedoumicama čovjekovim, o njegovoj žudnji da se uzdigne iznad nepravde i bijede.« Nadodaje da »Neko čudesno, nedokučivo bratstvo živi u molitvenim stihovima Miljenka Stojića. Njegova je vjera zanos srca. On se prepušta tome ushitu, iako nema odgovore na sva pitanja.«.

Pjesmotvori iz nove Stojićeve knjige objavljeni su u Glasniku mira, tijekom 2006. i 2007. Autori fotografija, koje prikazuju umjetničke ostvaraje otajstava krunice na Brdu ukazanja i pokraj crkve sv. Jakova u Međugorju, jesu Tvrtko Bojić i Miroslav Šego.

Zagreb, 1. svibnja 2009. (Matej Škarica / Hrvatsko slovo) – U Povodu 14. obljetnice tjednika Hrvatsko slovo u Zagrebu su u utorak 28. travnja u organizaciji Hrvatske kulturne zaklade dodijeljene književne nagrade Dubravko Horvatić s područja proznog i pjesničkog stvaralaštva. Prije početka dodjele nagrada okupljenim suradnicima i gostima prigodnim riječima obratili su se Stjepan Šešelj, Nenad Piskač i Ante Beljo. Nagrade u obliku plaketa dodijeljene su za radove objavljene u navedenom tjedniku kroz proteklu 2008.

Dobitnici na području proze su Tomislav Marijan Bilosnić, Franjo Plavšić i Stjepan Svedrović. Nagrade za najbolja pjesnička ostvarenja dobili su Božica Zoko, Tomislav Domović i Miljenko Stojić.

Stojić je nagrađen za ciklus pjesama pod nazivom Tvojom i mojom ulicom sačinjen od šest pjesama u kojima se na uspješan te spretan način bavi temama poratnog hrvatskog i bosanskohercegovačkog društva. U tim se pjesmama on kao svojevrsni svjedok i promatrač kroz svoju osobnost suočava sa svakodnevnicama što ih kroje svjetske političke igre na našim prostorima, naslijeđem povijesti što se reflektira u nesigurnoj – često prevrtljivoj sadašnjosti te se djelomično hvata u koštac s moralnim dvojbama koje tište čovjeka rastrganog između svojeg plemenitijeg ja i ovozemaljskih potreba.

Obrazloženje Ocjenjivačkog suda napisao je i pročitao Ivan Božičević. Možete ga cjelokupnog skinuti s ovih stranica u pdf obliku.

Zagreb, 30. travnja 2009. (Matej Škarica) – U Zagrebu su se u srijedu 29. travnja u prostorijama kluba Društva hrvatskih književnika (DHK) javnosti predstavili članovi Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne (DHK HB). Tročlano izaslanstvo DHK HB iz Mostara vodila je predsjednica Marina Kljajo-Radić. U izaslanstvu su još bili Josip Milić i Miljenko Stojić. Ovo troje sada već potvrđenih herceg-bosanskih pisaca predstavilo se okupljenom slušateljstvu čitanjem svojih odabranih pjesničkih radova uglavnom novijeg nadnevak.

Tom prigodom je predsjednica Kljajo-Radić pozdravila nazočne i upoznala ih s radom, dosezima, ali i vidljivim ograničenjima s kojima se Društvo susreće posljednjih godina. Zaključak je kako je osnažena daljnja suradnja između dvaju društava te je najavljen uzvratni posjet u Mostaru.

Program je vodio predsjednik DHK-a Borben Vladović.

Zagreb, 21. travnja 2009. (www.dhk.hr) – Nadnevka 29. travnja 2009. održati će se susret s književnicima DHK Herceg Bosne u prostorijama DHK, Trg bana Josipa Jelačića 7/I, Zagreb. Susret počinje u 12.00. Sudjelovat će Marina Kljajo-Radić, predsjednica DHK Herceg Bosne, Josip Milić i Miljenko Stojić. Susret će voditi Božidar Petrač, dopredsjednik DHK.

Mostar, 15. travnja 2009. (www.rak.ba) – Vijeće Regulatorne agencije za komunikacije (RAK) uputilo je Vijeću ministara BiH utvrđeni popis kandidata za nove članove Vijeća Agencije u skladu sa Zakonom o komunikacijama BiH. Na javni poziv za prijavu kandidata za članove Vijeća Agencije prijavilo se ukupno 49 kandidata.

Vijeće Agencije je razmotrivši sve pristigle prijave odbacilo šest prijava kao nekompletne. Razmatrajući prijave ostalih kandidata, a imajući u vidu kriterije u smislu stručnih kvalifikacija i iskustva, potencijalne strukture novog saziva Vijeća Agencije i postojanja eventualnog sukoba interesa, Vijeće Agencije je tajnim glasanjem usvojilo popis od 20 kandidata koji su ušli u uži izbor.

Pet članova Vijeća Agencije iz starog saziva iskoristilo je zakonsku mogućnost da aplicira za drugi mandat u Vijeću. Nakon obavljenih razgovora s kandidatima iz užeg izbora, te obavljenog tajnog glasovanja, Vijeće Agencije je utvrdilo popis od 14 kandidata s najvećim brojem glasova, koji je jednoglasno prihvaćen od Vijeća Agencije.

Kako je priopćeno iz RAK-a, u skladu sa Zakonom o komunikacijama Vijeće ministara BiH će na osnovu utvrđenog popisa od 14 kandidata utvrditi prijedlog od sedam kandidata za članove novog saziva Vijeća Agencije, te prijedlog uputiti Parlamentarnoj skupštini BiH na imenovanje.

Predloženi kandidati za članove Vijeća Agencije su: Slobodan Bošković, Adisa Busuladžić, Svetlana Cenić, Miroslav Džidić, Mahir Hadžiahmetović, Mehmed Halilović, Ivan Lovrenović, Angela Medić, Sead Mulabegović, Mehmed Spaho, Miljenko Stojić, Vehid Šehić, Branko Todorović i Tanja Topić.

Prilikom utvrđivanja popisa od 14 kandidata Vijeće Agencije je vodilo računa i o nacionalnoj pripadnosti, starosnoj strukturi, entitetskoj pripadnosti te ravnopravnoj zastupljenosti spolova.

Mostar, 2. travnja 2009. (Fena) – Društvo hrvatskih književnika Herceg-Bosne organizirat će opću kulturnu tribinu »Korizmeni književni susret« 7. travnja u 19.00 u Hrvatskom domu herceg Stjepan Kosača u Mostaru, priopćeno je iz tog društva. Na tribini će, uz ostale, sudjelovati Pero Pavlović, Antun Lučić, Miljenko Stojić, Iva Nuić, Marina Kljajo-Radić, Vesna Hlavaček i Mate Grbavac.

Mostar, 2. travnja 2009. (Večernji list / Darko Juka) – Pitanje pokretanja istrage protiv egzekutora iz Kočevskoga Roga Sime Dubajića, aktualiziralo se i u Hercegovini. Istraživač Ivan Zlopaša, u pripremi knjige »Krvavi ples komunista«, na mrežnoj je stranici istoga imena, podsjetio je da su pripadnici 11. dalmatinske brigade upali u franjevački samostan u Širokome Brijegu 7. veljače 1945. i ondje ubili te u skloništu, u samostanskom vrtu, spalili 12 fratara.

Istraživači tragaju
»U toj su postrojbi komunista djelovali Ivan Guvo, Simo Dubajić, Milka Planinc, Grga Markić, Ljubo Periša, Ahmed Šeremet, Dominko Antunović..., dok su nalogodavcima bili Dušan Korać, Božo Božović, Boško Šiljegović i Petar Drapšin, izravno po zapovjednoj strukturi oslonjeni na Josipa Broza Tita«, kazao nam je Zlopaša podsjetivši kako Milka Planinc danas mirno živi u Zagrebu, a Simo Dubajić, rođen u Kistanjama kod Knina, živi u Srbiji gdje je nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. S obzirom na to da je 86-ogodišnjega Simu Dubajića još 1993. za terorizam teretilo karlovačko Vojno državno tužiteljstvo, zbog barikadiranja prometnica 1990. i organiziranja straža koje su pucale po civilima, što nikada nije procesuirano, čuveni istraživač Anto Beljo drži da je današnje podizanje optužnice čin skretanja pozornosti s onih zločinaca koji su dostupni hrvatskoj policiji.

Dubajićevo priznanje
»Dosad nisam naišao na tragove kojima bih povezao Dubajića sa Širokim Brijegom, ali je točno da je 11. dalmatinska (biokovska) brigada tamo bila. Od dalmatinskih je brigada nastala 26. dalmatinska divizija koja je kasnije ušla u sastav 8. dalmatinskog korpusa, a koji je ušao u sastav 4. armije JA, u tim završnim operacijama, kada su počinjeni najveći zločini«, svjedoči nam Beljo.

Dubajić je u svojoj knjizi »Život, greh i kajanje«, priznao da je zapovijedao u Kočevskom Rogu. »Sudjelovao sam u likvidaciji ljudi po naređenju. Od Tita sam 13. svibnja dobio depešu da nitko ne smije dirati nijednog zarobljenika. Onda sam iznenada dobio nalog da se 30.000 tih domaćih izdajnika pobije u Kočevskom Rogu. Naređenje su izdali Rankovićevi pomoćnici Ivan Matija Maček, Maks Baće i Jovo Kapičić. Takvu odluku nitko nije mogao donijeti, osim Tita. Samo je on mogao opozvati svoju raniju depešu. Taj masakr je izvršila 11. dalmatinska brigada u kojoj je politički komesar bila Milka Planinc«, zapisuje Dubajić potkrjepljujući Zlopašine sumnje.

Fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, komentira kako ubojstvo fratara u Širokome nije bilo neplanirano. Široki Brijeg je osvojen oko 10.00, a tek predvečer, oko 16.00, fratri su poubijani. Iako se točno zna koje su komunističke postrojbe napadale Široki Brijeg, još se istražuje tko je od njih pobio franjevce. Dosadašnja saznanja kazuju da bi to mogao biti tzv. ubilački odred čije su pripadnike Britanci obučavali na Visu, a u kojem su bili Milka Malada-Planinc i Simo Dubajić. Ako je hrvatskim vlastima stalo do otkrivanja istine, ne bi smjeli držati u ladici optužbu protiv Stjepana Hršaka iz Zagreba, za kojeg se sumnja da je u Maclju, između ostalih, ubio 21 svećenika, od toga 3 hercegovačka fratra«, poručio je Stojić. Još je dodao: »Neki danas živući hrvatski akademici napadali su Široki Brijeg kao partizanski komesari, pa bi bilo zanimljivo čuti što oni imaju reći, ali vlasti nikako da ih upitaju.«

Lomača mučenika Širokoga Brijega
Titova je vojska samokresima ubila, potom u skloništu, u samostanskom vrtu, spalila: fra Marka Barbarića-Lesku, fra Stanka Kraljevića, fra Ivu Sliškovića, fra Krstu Kraljevića, fra Arkanđela Nuića, fra Dobroslava Šimovića, fra Tadiju Kožula, fra Borislava Pandžića, fra Žarka Leventića, fra Viktora Kosira, fra Stjepana Majića i fra Ludovika Radoša. Ekshumirani su 1971. i pokopani u širokobriješkoj samostanskoj crkvi, a o zločinu je tek progovoreno nakon sloma zločinačke Jugoslavije.

Mostar, 26. ožujka 2009. (IKA) – Dok se u Sloveniji uz brojne poznate otkrivaju i istražuju nove masovne grobnice uglavnom iz razdoblja nakon II. svjetskog rata, sve se više govori o mjestima masovnih stradanja Hrvata u istom razdoblju u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini.

Nakon što je ovih dana otkrivena masovna grobnica u Vrgorcu, u kojoj su ostatci 30 – 40 mještana Ljubuškog, žrtve partizanskog zločina iz godine 1945., ovih je dana otvoreno pitanje još neistraženih, a među pukom i franjevcima poznatih stratišta hrvatskoga puka na samom prostoru Ljubuškog. Riječ je o grobnicama uz zgradu općine u Ljubuškom te kod Autoprijevoza, uz cestu. To mjesto, označeno križem, pobožni puk posjećuje i pali svijeće. Pretpostavlja se da bi se u tim masovnim grobnicama, kao i u onima kod Vrgorca, mogli nalaziti i posmrtni ostatci ubijenih hercegovačkih franjevaca. Na sličan je način u jednom vrtu u Zagvozdu kod Imotskoga godine 2005. pronađena masovna grobnica iz koje su do sada identificirana tri hercegovačka franjevaca. Od 66 ubijenih hercegovačkih franjevaca za grobove njih 36 još se ne zna.

»Ljude su u Ljubuškom bez suda ubijali sve do 1949., a jedno od najvećih stratišta je ledina gdje se sastaju rijeke Trebižat i Vrioštica«, posvjedočio je 92-godišnji fra Vinko Dragićević, koji je bio vjeroučitelj u Ljubuškom 1946. – 1949. »Trudimo se saznati istinu, a nadamo se i da će političke prilike i u RH i u BiH što prije sazreti, tako da se ove stranice naše povijesti pročiste i budu nam opomena na potrebu neprestanoga zajedništva, a ne ono pomoću čega će nas svađati i dijeliti«, rekao je fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«.

Prije tri godine pokrenuta je kauza mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, a generalni postulator Franjevačkog reda fra Luka M. De Rosa imenovan je postulatorom kauze.

Zagreb, 14. ožujka 2009. (www.vecernji.hr / Darko Juka) – Osam nestalih hercegovačkih franjevaca, koje su odveli partizani nakon svršetka rata, u svibnju 1945., vjerojatno leže u užasavajućim prokopima Barbarina rova u slovenskom rudniku Huda Jama.
 

Svjedočanstva

Vicepostulatora Postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« to drži mogućim, jer su neki hercegovački fratri posljednji put viđeni u logorima u Sloveniji. Fra Emil Stipić zadnji je put viđen u okolici Slovengradeca. Svjedok je mladomisnike fra Luju Milićevića i fra Svetislava Markotića vidio večer prije nestanka u logoru u Mariboru, između 15. i 21. svibnja. Profesor glazbe fra Bruno Adamčik, prema riječima svjedoka, nije mogao ići dalje te je ostao u malome mjestu u blizini Celja, gdje mu se gubi trag. Bez spoznaje o posljednjem mjestu viđenja Provincija traži još četiri franjevca s križnoga puta: fra Anđelka Nuića, fra Jenku Vasilja, fra Danu Čolaka i fra Tihomira Zupca.

»Na grobištu u Maclju pronašli smo posmrtne ostatke fra Metoda Puljića, fra Darinka Mikulića i fra Julijana Petrovića.«
 

Šutnja politike i medija

Za njihovu i smrt još 18 svećenika i bogoslova, godine 1998. Fran Živičnjak u svojoj knjizi »U vječni spomen« okrivio je još živoga Zagrepčanina Stjepana Hršaka, ali Državno odvjetništvo RH s tim ništa nije uradilo.

»Čudi nas gotovo posvemašnja šutnja hrvatskih političara i velikoga dijela razvikanih javnih glasila glede iskapanja u Hudoj jami, ali i glede drugih komunističkih zločina. Trebamo otkrivati istinu, uklanjati zablude i na pravim temeljima graditi budućnost, a jedna od istina je da su Britanci omogućili, Tito naredio, a određeni komunisti pobili bez suda mnoštvo vojnika i civila s Križnoga puta.

Jedan od tih odreda, prema posljednjim istraživanjima, bila je i ubilačka četa sastavljena od biranih komunista koju su Britanci uvježbavali na otoku Visu, a koja je došla u Hercegovinu i, između ostaloga, pobila i fratre u Širokome Brijegu, nastavila prema Kninu i svoj krvavi posao zapečatila na Kočevskom rogu, pobivši oko 13.000 Hrvata. Brojila je oko 80 pripadnika i nije se borila, nego je u zavjetrini bitke odrađivala dodijeljenu joj zadaću. Nadam se da ćemo, kao društvo, steći dostatno snage suočiti se sa svojom komunističkom prošlošću te kao čovjekoljubi i domoljubi pristupiti izgradnji jedine nam domovine, za koju su pali i oni u Hudoj jami«, oštar je fra Miljenko Stojić, vicepostulator.

Od 66 pobijenih franjevaca, nađeno ih je 30, Vicepostulatura misli da je na tragu ostataka još dvojice, a za 34 još nema traga, osim ovoga u Hudoj jami. Prvi je fratar pogubljen 1942., drugi koncem 1944., a ostali od siječnja do srpnja 1945. U Jugoslaviji je robijao čak 91 franjevac iz Hercegovine.

Široki Brijeg, 8. veljače 2009. (IKA) – »Što ćeš naučiti, čovječe, na ovom mjestu? Zašto dolaziš ovamo? Zašto ovaj Brijeg svake godine u veljači mami tvoje korake? Zašto svake godine želiš čuti istu priču?«, pitanja su kojima je širokobriješka Franjevačka mladež započela molitvu na grobu u kojemu počivaju kosti dvadeset i jednog pobijenog franjevca u crkvi na Širokom Brijegu, na 64. obljetnicu smrti dvanaestorice od njih.

Partizani su 7. veljače 1945. upali u franjevački samostan na Širokom Brijegu u kojemu su našli dvanaestoricu franjevaca, sve ih pobili i potom zapalili. Prije tri godine pokrenute su pripreme za službeno otvaranje postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, a generalni postulator Franjevačkog reda fra Luka M. De Rosa imenovan je postulatorom kauze. On je, pak, kao svoga vicepostulatora, kako je to uobičajeno u Franjevačkom redu, imenovao fra Miljenka Stojića.

Hercegovačka franjevačka provincija nadnevak 7. veljače i Široki Brijeg izabrala je za središnje mjesto obilježavanja pogubljenja hercegovačkih franjevaca u ratu i u poraću II. svj. rata.. Misu zadušnicu u širokobriješkoj bazilici predslavio je provincijal fra Ivan Sesar zajedno sa 63 svećenika. »Braćo naša ubijena, puče ubijeni diljem krvavih križnih putova i razbacan po različitim jamama, evo nas danas na mjestu žrtvoslova Hercegovačke franjevačke provincije da za Vas i patnje Vaše, koje dragi Bog ima na svom dlanu upisane, slavimo ovu misu i da se nadahnemo za naš život, naše vrijeme, ovaj naš i vaš prostor kojeg ste krvlju svojom zalili da raste i cvjeta u miru i ljubavi. Budite našim nadahnućem i utjehom u vremenu u kojem živimo da bismo unatoč svim izazovima današnjeg svijeta ostali vjerni Bogu i božjim zapovijedima«, rekao je u propovijedi fra Ivan.

Vjernicima se obratio i širokobriješki gvardijan fra Branimir Musa, te pri kraju sv. mise fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva. Vicepostulatura nastoji prikupiti svjedočenja i građu koji bi pomogli u postupku uzdizanja hercegovačkih franjevaca na čast oltara. Zbog toga su pozvani svi oni koji nešto o svemu znaju, tako da su nazočili samom događaju ili su o tome čuli od nekoga tko je nazočio, da o tome što prije obavijeste Vicepostulaturu.

U II. svj. ratu poginulo je 66 hercegovačkih franjevaca. Pobili su ih komunisti u vrlo kratkom roku. Jedan je ubijen 1942., jedan krajem 1944., a svi ostali od siječnja do srpnja 1945. Srednja im je životna dob bila 41 godina. Danas se zna za grobove njih 30.

Na Širokom Brijegu komunisti su 7. veljače ubili i zapalili 12 franjevaca te zatrli glasovitu Franjevačku klasičnu gimnaziju. Sveukupno su iz širokobriješke samostanske zajednice pogubili 30 franjevaca. U samostansku crkvu na Širokom Brijegu preneseni su posmrtni ostatci 21 pogubljenog franjevca.

Humac, 26. siječnja 2009. (Vicepostulatura / Darko Juka) – Ovih je dana iz tiska izišao drugi broj Stopama pobijenih, polugodišnjega glasila Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM. Glavni i odgovorni urednik fra Miljenko, vicepostulator, zadovoljno kazuje kako je ta tiskovina već našla put u domove onih kojima je istina na srcu.

»Nije nam namjera povrjeđivati ničije rane ili pobuđivati na osvetu, nego samo istražiti istinu, koju je ponekad bolno sagledati, ali koja nas jedina može osloboditi«, zapisao je fra Miljenko u uvodniku, opetovano pozvavši sve koji znaju nešto o partizanskim zločinima nad hercegovačkim franjevcima tijekom i nakon II. svj. rata da se jave Vicepostulaturi na Humcu ili putom e-adrese: mostar@pobijeni.info.

Tema broja je iskopavanje posmrtnih ostataka pobijenih u Vrgorcu. Zapisano je kako, sukladno dekretu pape Urbana VIII. i uredbi II. vat. sabora, riječi »mučenik«, »mučeništvo« i »čudesa« imaju samo vrijednost ljudskoga svjedočenja.

Posebno je potresno svjedočenje fra Gaudencija Ivančića o partizanskom osvajanju Mostara 1945. te upadu u Franjevački samostan i ubijanju fratara. Također iz prve ruke, o »Krvavom plesu komunista na Širokom Brijegu« svjedoči fra Andrija Radoslav Glavaš, a s vremenskim odmakom o partizanskim zločinima nad Hrvatima u Maclju pisao je ugledni hrvatski pravnik Tomislav Jonjić.

Stopama pobijenih donosi povijesno bitnu Poslanicu Episkopata od 24. ožujka 1945., koju potpisuju nadbiskupi Alojzije Stepinac i Ivan Šarić, s još tri biskupa, a u kojoj se obraćaju hrvatskim katolicima uoči stvaranja komunističke Jugoslavije i na hrvatskom tlu.

Objavljen je i razgovor s hercegovačkim franjevačkim provincijalom, dr. fra Ivanom Sesarom, koji je poručio kako su fratri 1945. »ubijeni iz mržnje prema vjeri« te kako su ih ubili oni »koji su htjeli iskorijeniti vjeru«.

Glasilo je također obogaćeno pjesmama fra Miljenka Stojića, Zdravka Kordića i fra Ante Marića, a potonju je čak uglazbio fra Stanko Mabić. Rubrike u časopisu već su ustaljene pa donose izvješća o događanjima u proteklom razdoblju i kronike samostana, rezidencija i kuća, a sve je oslikano starim fotografijama, gdje posebno osjećaje budi prikaz bombardirane crkve Sv. Petra i Pavla u Mostaru 1945.

Prošli broj glasila Stopama pobijenih moguće je u pdf obliku cjelokupan skinuti sa stranica www.pobijeni.info. Tu se može upoznati i s ostalim radom Vicepostulature, odnosno s mnogim stvarima glede pobijenih hercegovačkih franjevaca.