Čitluk, 14. prosinca 2011. (Matica hrvatska) – Franjevac, pjesnik, pripovjedač, esejist, kritičar, pisac za djecu i prevoditelj fra Miljenko Stojić netom je objavio svoju novu knjigu, S druge strane, (p)ogledi iz suvremenosti. Nakladnici su Naklada K. Krešimir iz Zagreba i Matica hrvatska, ogranak Čitluk.

U svega šesnaest godina, koliko je prošlo od objavljivanja njegove prve knjige, fra Miljenko Stojić (rođen 1960. u Dragićini) izrastao je u jednog od najplodnijih hrvatskih književnika. K tomu, i u književnika najšireg tematskog zanimanja. Uz knjige pjesama, naime, koje su, treba naglasiti, njegovo prvotno ali i stvaralačko zanimanje, on neumorno radi i na prozi, prozi za najmlađe, esejistici, književnoj kritici te promišljanju stvarnosti. Kad je o posljednjem riječ, valja kazati da je njegov glas autentičan, na trenutke polemičan, a u cijelosti glas čovjeka koji argumentirano piše o svemu što se događa na društvenoj pozornici svijeta.

Na tragu toga promišljanja jest i knjiga S druge strane, (p)ogledi iz suvremenosti (126 stranica), koja sadrži trideset i šest eseja objavljenih u listu Glasnik mira, i jedan esej-najavu svoje nove knjige, U nebo zagledani. Prvi susret s naslovom – S druge strane – nedvojbeno nas navodi na pitanje s druge s strane čega? No, podnaslov – (p)ogledi iz suvremenosti – daje odgovor. A s te druge strane naše suvremenosti, zastrte različitim zastorima, zaista ima svega.

Čitajući novo Stojićevo djelo mnoge nam stvari i događaji, manipulacije politikom, gospodarstvom i vrjednotama postaju jasnije i bistrije.

Široki Brijeg, 5. prosinca 2011. (hrsvijet.net) – Zacijelo će ovih dana biti izrečeno puno toga zbog čega je HDZ izgubio izbore, a SDP dobio. No, nije srž u tome. Pravo je pitanje kako je uopće moguće da stranka nasljednica komunističke Partije može pomišljati na prva mjesta, ako joj je već uopće dopušteno djelovati.

No, sve je to zacrtano u namislima tajnih središta moći. Ona su učinila i da bude Bleiburg te da nas 45 godina tare komunističko jednoumlje umjesto da nam bude dopuštena demokracija. Nakon sloma tog vremena račune im je mrsio predsjednik Franjo Tuđman svojim ustrajavanjem na državotvorstvu. Njegovim nestankom stali su pronalaziti raznorazne sluge, neovisno koju boju nose. Usput su nas tako zadužili i smanjili nam standard da bismo se zabavili sami o sebi, a oni će nas povesti tamo kamo su naumili. Dok kao narod ovo ne shvatimo, bit će nam teško. A bolje bi bilo da nam je teško kad nas udaraju, nego da se damo da nas vode kao ovce na klanje.

Reagiranja

– Novi list (pdf)

Gospić, 3. prosinca 2011. (IKA) – U ordinarijatu u Gospiću održana je pod predsjedanjem gospićko-senjskog biskupa Mile Bogovića sjednica odbora komisije HBK za martirologij, a vezano za održavanje simpozija pod nazivom »Žrtve komunističkog režima« koji će se na proljeće održati u Zagrebu. Odbor čine uz predsjednika Komisije za martirologij biskupa Bogovića i dr. Jure Krišto iz Hrvatskog instituta za povijest, mr. fra Miljenko Stojić iz Hercegovačke franjevačke provincije i voditelj vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« te profesor na povijesti pri KBF-u Sveučilišta u Splitu dr. Josip Dukić.

Odbor je raspravljao o temama simpozija koji će se održati u travnju, a one će biti: o korijenima zločina, o zločinima i žrtvama na prostoru Hrvatske i Bosne i Hercegovine, o postupcima za proglašenje mučenika u biskupijama i provincijama te o istraživanjima žrtava i mučenika. Isto se tako raspravljalo kakvo je stanje u odnosu na poštovanje prema žrtvama Drugog svjetskog rata.

Zagreb, 24. studenoga 2011. (hkv.hr) – Dne 20. studenoga, dakle dva dana nakon obljetnice pada Vukovara, u večernjem dnevniku Hrvatske radio televizije (HTV), koga uređuje i vodi Zoran Šprajc, prikazan je prilog novinara Hrvoja Zovka o ratu u Vukovaru, u kojemu se je manipuliranjem, podmetanjem, krivotvorenjem i izvlačenjem iz konteksta nastojala iskonstruirati priča kako je Vukovar izdan, za što je okrivljen a tko drugi nego za Jugoslavene vječiti trn u oku, prvi predsjednik RH dr. Franjo Tuđman.

O obavještajnoj pozadini ovih konstrukcija podrobnije je pisano u hrvatskim medijima kroz reakcije koje su uslijedile, no ovdje se ipak nameće temeljno pitanje što u Hrvatskoj uopće predstavlja novinarska profesija? Koliko su danas novinari poput voditelja HRT-ovih Dnevnika – novinari, a koliko su nešto drugo? Odgovore na ova pitanja pokušali smo potražiti kod uglednih osoba iz hrvatskog javnog i medijskog života.

...

Uradak tajnih službi
»HTV već duže vrijeme zanemaruje svoje obveze javne televizije, dakle, ne samo u ovom slučaju. Umjesto da predstavljaju uravnoteženo stanje u društvu i služe hrvatskim društvenim probitcima, novinari, čast izuzetcima, predstavljaju neku svoju sliku. Zbog toga je već konačno vrijeme da se tom pojavom pozabavi Vijeće za elektroničke medije. Isto tako o svemu bi trebalo progovoriti i Hrvatsko novinarsko društvo, umjesto da šuti i javlja se samo onda kada na bilo koji način budu kritizirani gore spominjani novinari. Svi zajedno konačno bi morali naučiti razliku između javnih i privatnih elektroničkih medija. Tek je, naime, privatnima dopušteno iznositi neka svoja gledišta, ali u okviru koncesije, a neslužbeno i u okviru onoga što "gazda" kaže« – prvi je komentar novinara i književnika fra Miljenka Stojića.

»Glede gosp. Šprajca i "njegova" Dnevnika« – dodaje Stojić – »treba jasno reći, u skladu s riječima gosp. Tuđmana, da je to čisti uradak tajnih službi, odnosno zakulisnih središta moći. Sve je upereno na to da se ne bi netko slučajno usudio dati svoj glas na sljedećim izborima HDZ-u. Računa se na neobaviještenost šireg gledateljstva. Zbog toga je "zanemareno" spomenuti je li Anton Tus znao za plan komadanja Hrvatske, je li i sam sudjelovao u njegovu stvaranju, što bi bilo da je predsjednik Tuđman poslao tada raspoloživu hrvatsku vojsku na Vukovar...«

»Znalci kažu, da je predsjednik Tuđman učinio što Dnevnik misli da je trebalo učiniti, rat bi stvarno bio gotov. Međutim, Hrvati bi ga izgubili. Tenkovi, zrakoplovi i ogromno ljudstvo preplavili bi i ispresijecali napadnutu Hrvatsku. Vukovar vjerojatno ne bi bio razoren, ali bi bio poražen. To Dnevnik ne želi spomenuti, nego uobičajeno komentira događaje umjesto da nepristrano izvješćuje o njima i pušta gledateljstvu da na temelju provjerenih informacija stvara svoje zaključke. Ali, sve je ovo dio šireg plana. Za završetak prisjetimo se samo kako su diljem svijeta skakali kad je predsjednik Tuđman htio uvesti malo reda na HTV, a kako su šutjeli kad je Račan na stotine novinara doslovno istjerao na ulicu« – kazao je još Stojić.

Cjelokupan članak moguće je pročitati na stranicama portala ili u pdf-u.

Zagreb, 10. studenoga 2011. (hakave.org) – Uhićenje Josipa Boljkovca bila je zasigurno jedna od najkomentiranijih političkih tema prošloga tjedna. Iako svjesne da je riječ o predizbornome potezu (a neki mediji tvrde i o potezu Karamarka za unutarstranačke potrebe), žrtve jugokomunističkog terora uhićenje su uglavnom pozdravile, jer su svjesne da je ipak riječ o presedanu kakav do sada još nije viđen u Hrvatskoj. S druge pak strane, apologeti komunističkih zločina žurno su ustali u obranu Boljkovca. Mesić je tako njegovo uhićenje ocijenio kao »obračun s antifašizmom«, kolumnist »Jutarnjeg lista« Davor Butković uhićenje je ocijenio kao kraj Tuđmanove ideje o nacionalnoj pomirbi (pritom, naravno, valja imati na umu da tzv. ljevičari i Jugoslaveni Tuđmana inače redovito difamiraju, ali se na njega pozivaju samo kada im to odgovara), dok je dopredsjednik SDSS-a Milorad Pupovac izjavio da će Hrvatsku prijaviti tijelima Europske unije.

Za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća o uhićenju Boljkovca, i o reakcijama koje su na to uhićenje uslijedile, govore ugledne osobe iz hrvatskoga javnog života.
 

»Neka institucije rade svoje posao«
Književnik fra Miljenko Stojić u razgovoru za Portal istaknuo je kako u ovome slučaju nije bitna ličnost Josipa Boljkovca. »Može on biti i nevin, iako po svemu sudeći nije. Bitan je početak raščišćavanja s komunističkim zločinima te s neviđenim i besramnim kultom Titove ličnosti. To je sve prava Huda jama u koju treba pustiti svjetlo da konačno prodišemo kao ljudska bića na hrvatskim zemljama koje se prostiru s obje strane današnje granice. Ta nam vremena nisu stvorila današnju hrvatsku državu koju imamo, nego su uvijek bila protiv nje i krivac su da je Domovinski rat bio krvaviji nego što je trebao biti, odnosno da je uopće počeo. A današnju kakvu takvu demokraciju i slobodu zahvaljujemo samo onima koji su devedesetih godina prošlog stoljeća, slabo obučeni i naoružani, uz protivljenje svjetskih moćnika i s krunicom oko vrata, krenuli u zaustavljanje raspojasanog napadača.«

»Imajući sve ovo na umu« – dodao je Stojić – »malo je reći da čude reakcije Josipovića, Nobila, Mesića, Kajina, Butkovića, Pusićke, Pupovca i raznih drugih baštinika propale ideologije koji se danas busaju u prsa da su demokrati. Oni to nisu, jer da jesu ne bi nametali svoju istinu svima ostalima, nego bi je uspoređivali s drugim istinama i onda nakon toga prihvaćali ono što je dobro i odbacivali ono što je zlo.« »Treba, dakle, pozdraviti napore službene hrvatske vlasti oko raščišćavanja komunističkih zločina i "pustiti da institucije rade svoj posao", kako neki vole reći. Nadajmo se samo da ovo ne će biti ujedno i početak i kraj.« – zaključio je Stojić.

Cjelokupan članak moguće je pročitati na stranicama portala ili u pdf-u.

Mostar, 7. studenoga 2011. (bljesak.info) – U okviru XII. humskih dana poezije, večeras je u Maloj dvorani Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače održan »Peti ikavski skup«. Organizator je Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne i Odjel za hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Mostaru.

»Kako ne bi potpali pod utjecaj suvremenih medija pokušavamo se izvući iz svega onoga što nije dobra ponuda, pa se onda okrenuti svojstvima dobroga, neko će kazati, najhrvatskijeg govora, uzimajući u obzir ritmičnost, sposobnost brzog snalaženja, okretnost, bistrinu, jezgrovitost … ikavskog govora«, istaknuo je Antun Lućić, sveučilišni profesor, govoreći o svrsi organiziranja skupa.

Josip Grubeša je govoreći o jeziku pradjedova obradio trojezični rječnik Blago jezika slovinskoga (latinsko-talijansko-hrvatski) fra Ljudevita Lalića »u kome izgovaraju se riči diačke, latinske i slovinske.«

Skup je bio podijeljen u tri dijela: Filološki pogledi, književni prinosi i etnološki prizor. Nastupili su Josip Grubeša, Antun Lučić, Nikolina Pandža, Slavo Antin Bago, Ljubo Krmek, Miljenko Stojić, Maja Tomas i Frano Vukoja. Bjonda Visković zbog zdravstvenih poteškoća nije mogla doći iz Zagreba. U okviru trećeg dijela večeri izveden je odlomak iz predstave »U godinama gladi«.

Zagreb, 30. listopada 2011. – (IKA) Druga sjednica Komisije Hrvatske biskupske konferencije za hrvatski martirologij održana je u subotu 29. listopada u prostorijama zgrade HBK u Zagrebu, pod predsjedanjem gospićko-senjskog biskupa Mile Bogovića.

Predsjednik je izvijestio članove o aktivnostima i događajima nakon prve sjednice. Na svom prošlom zasjedanju Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine potvrdila je da Komisiju smatra i kao svoje tijelo u zadanim okvirima. U međuvremenu je posvećena Crkva hrvatskih mučenika na Udbini, a u Širokom Brijegu održan je simpozij o istraživanju žrtava u Hercegovini.

Glavna tema sjednice bila je organiziranje znanstvenog skupa o slučajevima mučeničkih stradanja Hrvata i katolika u 20. stoljeću. Znanstveni skup na tu temu predviđen je u travnju iduće godine. Premda su uzročnici tih stradanja bili u ideološkom i nacionalnom smislu raznih usmjerenja i pripadnosti, znanstveni skup će se posvetiti žrtvama komunističkog režima.

Predviđeno je da skup obradi tri glavne skupine tema. Najprije će se analizirati korijeni komunističkih progona: iz čega izviru i na čemu se temelje vlastitosti i snage komunizma da je u svijetu pobio stotinjak milijuna ljudi, a Hrvatima nanio demografske gubitke kakve nisu imali već više stoljeća? Koliko je tu bilo uvezenih i već definiranih »alata« iz SSSR-a, a koliko je na našim prostorima komunizam bio kreativan u svojoj destruktivnosti?

U drugom dijelu bit će prikazani gubitci među Hrvatima na području republika Hrvatske i Bosne i Hercegovine, među svećenicima, redovnicima i vjernicima laicima. Svaka biskupija i svaka redovnička zajednica iznijet će što se zbilo na njezinom prostoru i u njezinim redovima. Posebno će biti prikazani postupci za službeno proglašenje mučenicima, koji su u tijeku.

U trećem dijelu bit će obrađeno kakvo je sjećanje na ta stradanja na crkvenim i državnim razinama, odnosno kako se odnosimo prema žrtvama i mjestima njihova stradanja. Zbornik tih radova treba biti knjiga koja će na jednom mjestu objediniti raznovrsna dosadašnja istraživanja i ukazati na posao koji nam još preostaje.

Znanstveni skup nema kao prioritetni cilj isticati veličinu zločina, nego veličinu žrtve koja zaslužuje naše sjećanje i poštovanje, pa i u slučajevima kada nema besprijekornu prošlost. Činjenica da će se znanstveni skup baviti poglavito stradanjima Hrvata i katolika, nipošto ne znači da su na ovim prostorima samo oni stradavali.

Izabran je i pripremni odbor u sastavu: Mile Bogović (predsjednik), Jure Krišto, Miljenko Stojić i Josip Dukić ml. Odbor će razraditi tematiku i povezati se sa znanstvenim ustanovama i poznatim stručnjacima.

Komisija apelira na sve odgovorne da se u okvirima svojih nadleštava i mogućnosti pobrinu kako bi se našao primjeren način za rješavanje problema koji su se pojavili otkrivanjem brojnih jama hrvatskih civila i vojnika u Sloveniji. O kakvim razmjerima je riječ, govorio je fra Marko Prpa, hrvatski dušobrižnik u Ljubljani. Jednako tako Komisija apelira da se pronađeni ljudski ostatci u masovnim grobnicama u Hrvatskoj što prije smjeste na dolično mjesto, možda zajednički grob, jer se ljudske kosti na više mjesta i dalje nalaze u vrećama za smeće. Više članova je istaknulo da se o počiniteljima zločina često u javnosti govori kao da nemaju ni imena ni prezimena, ni ideološke ni nacionalne pripadnosti.

Komisija je izrazila zahvalnost don Anti Bakoviću za uspješan rad na skupljanju i objavljivanju podataka o našim stradalnicima i mučenicima i preporučuju njega i njegov tim crkvenim i državnim ustanovama za novčanu potporu kako bi mogao taj rad nastaviti. Komisija se nada da će u svom radu imati podršku crkvenih i državnih ustanova, a od ovih drugih napose preko Ureda za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkih zločina nakon drugog svjetskog rata.

Zagreb, 21. listopada 2011. (hakave.org) – Krajem prošlog tjedna mediji su prenijeli vijest kako je Europska unija odlučila da žene treba oslovljavati osobnim imenom zbog stava da su titule gospođica ili gospođa seksističke i diskriminirajuće. U Bruxellesu je izdan letak s uputama kako koristiti rodno neutralan rječnik kojeg se moraju držati europski političari. Feministice tvrde da su titule gospođa ili gospođica uplitanje u privatnost, jer žene moraju otkriti kakva je točno njihova ljubavna situacija, a mjerna jedinica je brak.

Također vrijedi primijetiti kako su u Europskoj uniji, kao i općenito na Zapadu, sve više prisutne i tendencije da se ukinu nazivi otac i majka te da se zamijene »neutralnim« izrazima »roditelj 1« i »roditelj 2« pod izlikom da sadašnje nazivlje diskriminira homoseksualce koji žele, a u nekim zemljama već i mogu, posvajati djecu.

Što se skriva iza ovakvih manifestacija političke hiperkorektnosti, ne dovode li one do obrnute diskriminacije, tj. diskriminacije većine od strane manjine, kome je u interesu mijenjanje tradicionalnih, kroz stoljeća i tisućljeća uvriježenih naziva, ne kriju li se iza takvih poteza neki ezoterični ciljevi koji s političkom korektnošću uistinu nemaju veze, upitali smo ugledne osobe iz hrvatskoga intelektualnog života.

...

Nasilje manjine nad većinom
Književnik fra Miljenko Stojić mišljenja je da »iako su usta zapadnih političara puna demokracije, stvarnost je ipak drukčija«. »Trenutno vlada nasilje manjine nad većinom. Ta manjina jesu svi oni koji odbacuju tradicionalne ljudske vrijednosti. Umjesto da te manjine ukrote, političari naviještaju njihove tzv. nove vrjednote ili zabijaju glavu u pijesak boreći se za svoje dosegnuto mjesto na društvenoj ljestvici« – kazao je Stojić u nastavku i zaključno dodao: »Zbog toga oni koji su svjesni pogubnosti ovakvih društvenih strujanja, bez obzira bili vjernici ili ne, trebaju zajedno raditi na očuvanju svijeta u kojem je prirodno imati oca i majku, biti muško ili žensko, mladić ili gospođica, gospođa ili gospodin... Prosvjed, dakle, treba početi odmah, a ne kada vatra dogori do prstiju kao na bankarskom ili gospodarskom području«.

Cjelokupan članak može se pročitati na stranicama portala ili u pdf-u.

Kiseljak, 8. listopada 2011. (tvkiss.net) – Tv Kiss ovih je dana na Širokom Brijegu snimala emisiju o radu Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«. Uz razgovor s fra Miljenkom Stojićem, vicepostulatorom, u emisiju su uvršteni i prilozi o radu povjerenstava za uređivanje i obilježavanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području općina Široki Brijeg i Ljubuški te izjava žive svjedokinje tih dana. Isječak iz emisije, koja nosi naziv Extra plus, prikazan je u Dnevniku Tv Kiss 6. listopada i može se vidjeti na YouTube, a čitava emisija bit će prikazana u ponedjeljak u 20.00.

Široki Brijeg, 2. listopada 2011. (Marijana Bošnjak / Vicepostulatura) – Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, na čelu s vicepostulatorom fra Miljenkom Stojićem, danas je na Širokom Brijegu priredila 3. simpozij »Stopama pobijenih«. Svrha simpozija je istraživati ubojstvo 66 hercegovačkih franjevaca tijekom i u poraću Drugog svjetskog rata da bi jednoga dana mogli biti proglašeni blaženima i svetima. Istražujući njihovu smrt nezaobilazno je istraživanje i smrti ostaloga vjernog puka koje je u to vrijeme snašla slična sudbina.

I ove godine program je započeo svetom misom u 11.00. Misu je predslavio dr. fra Robert Jolić, glavni urednik Naših ognjišta, a suslavili su fra Miljenko Stojić, vicepostulator, te fra Sretan Ćurčić, širokobriješki gvardijan. U svome nagovoru dr. fra Robert Jolić se zahvalio fra Miljenku Stojiću na njegovom trudu oko istraživanja života i okolnosti smrti naših franjevaca, a u svojoj propovijedi je istaknuo kako se ne trebamo s mržnjom sjećati onih koji su ubijali nevine već sjećati se onih, kako naših franjevaca tako i ostaloga puka, koji su položili svoj život za vjeru i za opstanak svoga naroda. Fra Robert je spomenuo i blagopokojnoga papu Ivana Pavla II. koji je također osjetio snažnu potrebu današnjih kršćana za primjerima običnih ljudi koji su polagali svoje živote za vjeru. Osvrnuo se i na nedavno događanje u Udbini, posvećenje crkve Hrvatskih mučenika, kojem je nazočio kardinal Josip Bozanić. On je tom prilikom između ostaloga rekao da će se »na Udbini u središtu Hrvatske simbolički skupiti svi spomeni na stratišta hrvatskih ljudi, da bi bili prisutniji našemu duhovnomu zrenju i razmatranju Kristova križa.«

Po završetku misnog slavlja nastavio se program simpozija izlaganjima prof. dr. sc. Branimira Lukšića, prof. dr. sc. Ive Lučića te gosp. Vice Nižića.

Najprije je fra Miljenko Stojić pozdravio sve prisutne i zahvalio se na odazivu na ovakav jedan događaj. Nakon toga je pozvao prof. dr. sc. Branimira Lukšića koji je imao izlaganje na temu Hrvatski križni put i britanska uloga u njemu. On se tu osvrnuo na strašne događaje koji su pratili one nedužne ljude, igrom slučaja, zatečene u monstruoznom kažnjavanju bez suđenja. Brojke koje su ovdje iznesene bile su šokantne i na izrazima lica se moglo primijetiti zgražanje i nevjerica. Ipak, kad čujete kako je »Prema britanskom vojnom arhivu kod Bleiburga na jugoslavensko-austrijskoj granici bilo 200.000 hrvatskih vojnika i oko 500.000 civila koji su tamo došli predati se britanskim postrojbama, no Britanci su ih na vjeroloman način izručili Titovim komunistima koji su velik broj njih, prema riječima engleskog povjesničara Nikolaja Tolstoja, poubijali u uvjetima bezobzirnog divljaštva«, teško da će netko ostati ravnodušan.

Iza ovoga izlaganja uslijedilo je izlaganje prof. dr. sc. Ive Lučića na temu Pronalaženje posmrtnih ostataka ubijenih u Drugom svjetskom ratu i poraću te doprinos Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«. I ovdje se susrećemo s brojkama koje su poražavajuće za opstanak hrvatskoga naroda na našim prostorima i samim tim mora se nešto raditi na pronalasku tih, još uvijek nebrojenih, žrtava. A kad uzmemo za činjenicu da je Komunistička partija to ubijanje pravdala popravljanjem naroda, kao što jedno izvješće govori, ne smijemo ostaviti sve nerazjašnjeno i zemljom skriveno. Prof. dr. sc. Ivo Lučić osvrnuo se i na sve one masovne grobnice koje su u zadnjih nešto više od godinu dana otkrivene i koje jasno pokazuju kako se radilo o nasilnoj smrti koja je snašla te ljude, krive samo što su bili Hrvati i što nisu htjeli napustiti svoga Boga.

Treće izlaganje koje se moglo čuti na ovom simpoziju jest izlaganje gosp. Vice Nižića. On se osvrnuo na Rad Povjerenstava za uređivanje i obilježavanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području općina Široki Brijeg, Ljubuški, Neum, Posušje i Busovača. Ovdje smo slušali kako pet povjerenstava, a to su povjerenstva u pet općina, radi i funkcionira. Dobili smo presjek svih projekata koji su se radili i koji tek slijede, a na kraju je gospodin Nižić iskoristio priliku kako bi pozvao »i ostale općine da pokrenu proceduru u općinskim vijećima o ustrojavanju povjerenstava za istraživanje grobišta na području svojih općina, jer svima nam je znano da je na kraju i nakon Drugog svjetskog rata počinjen stravičan zločin nad hrvatskim narodom.«

Svi smo bili ugodno iznenađeni kad nam je fra Miljenko rekao kako je među nama i biskup dr. Mile Bogović. Inače, on je gospićko-senjski biskup i crkveni povjesničar. Naravno, fra Miljenko ga je zamolio da nam se obrati što je on i učinio rekavši kako je došao vidjeti kojim sve to tokom ide i kako bi čuo nešto poticajno što bi se moglo i u Hrvatskoj primijeniti. Pohvalio je osnivanje povjerenstava po općinama i izrazio nadu da se nešto slično pokrene i u Hrvatskoj. Mi, s ove strane granice, iskreno se nadamo da će to biti i moguće. Nije skrivao činjenicu da bilo što što se naziva hrvatsko, a još pritom i kršćansko, nailazi na otpor. Ali, nadodao je, da unatoč tome treba nastaviti raditi.

Propovijed sa sv. mise, predavanja i reagiranja mogu se naći na portalu Vicepostulature: www.pobijeni.info.

Široki Brijeg, 26. rujna 2011. (Vicepostulatura) – U organizaciji Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće, na čelu s vicepostulatorom fra Miljenkom Stojićem i Franjevačkog samostana, na čelu s gvardijanom fra Sretanom Ćurčićem, na Širokom Brijegu je prije dva mjeseca počela obnova ratnog skloništa. Na mjestu istrulog starog križa postavljen je novi, kao i oblikovan prostor za paljenje svijeća. Napravljena je i drvena klupa za one koji se ovdje dolaze moliti. Stube koje od ceste vode prema skloništu te sami pristup ulazu skloništa također su obnovljeni i učinjeni pristupačniji moliteljima i posjetiteljima. Duž čitave ceste koja nadvisuje sklonište i niz stube koje vode prema njemu, postavljena je ograda za pripomoć starijim i nemoćnijim osobama te onima koji dovoljno ne paze.

Nabrojano su ustvari nužni i jedino mogući zahvati u ovome trenutku. Trebat će u što žurnijoj budućnosti spriječiti propadanje samog ratnog skloništa, jer ga je dobro nagrizao zub vremena. A onda će trebati pristupiti i radovima na samom okolišu. Da bi se sve ovo izvelo, najprije će se uz pomoć stručnjaka morati izraditi plan obnove. Nadamo se da ne ćemo morati na to dugo čekati. Nakon što on bude usuglašen s mjerodavnim tijelima Provincije pristupit će se samoj obnovi.

Također su počeli radovi na što boljem prihvatu onih koji pohode, ne samo ratno sklonište i grob naše pobijene braće u samostanskoj crkvi, nego općenito naš samostan na Širokom Brijegu. U tijeku je dovršetak izgradnje novog nužnika na mjestu staroga te dovršetak pravljenja planova za obnovu prostora ispred crkve.

Ljubuški, 30. kolovoza 2011. (M. Jurković / hrsvijet.net) – U središtu Ljubuškog, točnije u neposrednoj blizini zgrade MUP-a Županije Zapadnohercegovačke (ŽZH), u tijeku su aktivnosti ekshumiranja posmrtnih ostataka pronađenih u masovnoj grobnici nastaloj na koncu Drugog svjetskog rata. Rezultat je to aktivnosti Povjerenstva za uređivanje i obilježavanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području Općine Ljubuški, na čijem je čelu Vice Nižić, te Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« na čelu s fra Miljenkom Stojićem.

Na spomenutom lokalitetu iskapanja su, pod vodstvom arheologa Tihomira Glavaša, otpočela još polovicom proteklog tjedna, a prvi ostatci ljudskih kostiju pojavili su se u prošli petak (26. kolovoza), kada su pronađeni i obilježeni ostatci pet ljudskih tijela. Prema podatcima koje smo dobili u Povjerenstvu za uređivanje i obilježavanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području Općine Ljubuški, danas su se aktivnostima priključili i forenzičari Marija Definis Gojanović i Pero Bubalo, pod čijom je stručnom asistencijom obavljana ekshumacija ove masovne grobnice nastale u masovnim likvidacijama zarobljenih vojnika i civila, obavljenih u režiji OZN-e i KPJ, na koncu Drugog svjetskog rata i u poraću.

Prema saznanjima kojima raspolažemo, predstavnici općinskog i županijskog MUP-a su također upoznati s aktivnostima Povjerenstva i pronalaskom masovne grobnice u Ljubuškom. Međutim, njihove aktivnosti svode se isključivo na osiguravanje ovog lokaliteta, ali ne i na zakonom predviđene predistražne i istražne radnje i uključivanje županijskog tužiteljstva u zakonom predviđeni postupak. S druge, pak, strane županijski tužitelji Vesna Ćavar, Ljiljanko Naletilić, Ivan Hrstić i Gordan Škobić mjesecima sustavno ignoriraju ekshumiranja žrtava iz Drugog svjetskog rata i poraća, kako u Ljubuškom, tako i u Širokom Brijegu.

Iscrpnije izvješće objavit ćemo sljedećih dana.

Široki Brijeg, 27. kolovoza 2011. (Velimir Mabić / ABCportal.info) – Svjedočenjem Mate Sesara, pripadnika ustaške Željezničke bojne i još uvijek živućeg sudionika teških i krvavih borbi za obranu Širokog Brijega pred zločinačkim komunističko-partizanskim osvajačima i okupatorima krajem 1944. i početkom 1945., u Buhovu je 25. kolovoza završeno snimanje dijela dokumentarnog filma o tim vjerojatno najpogubnijim danima u povijesti Širokog Brijega. Višestruko nagrađivani autor, redatelj i producent Christoph Boekel, profesionalni snimatelj Axel Brandt, te službena prevoditeljica, magistrica povijesnih znanosti (priprema doktorsku disertaciju iz područja povijesti XX. stoljeća) koja radi kao asistentica na sveučilištu u Bernu, Sanela Hodžić, tri su dana snimali kadrove za ovaj najnoviji Boekelov dokumentarac koji će u središtu zanimanja imati završne borbe neposredno prije pada Širokog Brijega, s posebnim naglaskom na borbe u Duhanskoj stanici u tri posljednja dana obrane od komunističko-partizanskih osvajača i okupatora, u dane 6., 7. i 8. veljače 1945.

Što je utjecalo i kako je uopće došlo do toga da autor, redatelj i producent Christoph Boekel snima dokumentarni film baš kod nas u Širokom Brijegu? Krenimo redom!

Poručnik Walter Boekel, otac redatelja Christopha, u Drugom svjetskom ratu bio je pripadnik 369. Vražje divizije. U odori njemačkog vojnika poručnik Boekel obišao je gotovo sva ratišta Drugog svjetskog rata. Naime, ratni put započeo je u Francuskoj, zatim je prebačen u Rusiju, iz Rusije je preko Belgije, Francuske i Italije prebačen u Sjevernu Afriku gdje je bio teško ranjen. Nakon afričkog ranjavanja bio je transportiran na liječenje u Njemačku, a kad je zaliječen u svibnju 1944. poslan je na ispomoć u južnu Dalmaciju, na taj strateški važan pravac za izvlačenje njemačkih postrojbi iz Grčke. Po dolasku u Slano iskrcali su se na plato Rudine iznad samog mjesta, odakle se ubrzo moraju povlačiti prema Neumu, gdje u Vukovu Klancu u teškom okršaju ginu gotovo sve njegove kolege i ostaju bez oružja. Preko Metkovića i Ljubuškog poručnik Boekel konačno u listopadu 1944. stiže u Široki Brijeg, u čijoj će obrani sudjelovati do samog kraja i njegova konačnog sloma i pada. Na sam dan pada Širokog Brijega, u teški borbama za Duhansku stanicu, bio je gelerom teško ranjen u pluća (2 cm ispod srca) odakle ga Pero Periša Mandić i Dragan Mandić, otac i stric osamdeset-dvogodišnjeg svjedoka Dragana Mandića koji je ovih dana svjedočio o stravičnim događajima iz 1945., na improviziranim nosilima prenose preko rijeke Lištice i donose do tadašnje Bolnice časnih sestara (kasnije »Stanica milicije«) gdje je previjen (a vjerojatno i operiran kako bi mu bio odstranjen geler). Kolima njemačkog saniteta Poručnik Boekel odatle je prebačen do Knešpolja gdje je također bila ambulanta i gdje je ostao neko vrijeme, odatle nastavlja dalje prema Mostaru, onda prema Sarajevu, da bi u Slavonskom Brodu prešao u vlak koji ga je odveo do Baden-Wirtenberga i rodnog mu Göppingena. Umro je u dubokoj starosti 1999. (u 81. godini života).

Christoph Boekel, sin poručnika Waltera, autor, producent i redatelj, došao je na ideju da krene očevim ratnim putem i snimi dokumentarni film. Prateći ratni put svog oca, prvi dokumentarni film pod nazivom »Die Spur des Vaters« (»Očevim tragom«) u koprodukciji ZDF-a i Eikon filma 1989., Christoph Boekel snimio je u Rusiji na prostorima na kojima je ratovao njegov otac. Ova snimanja u Širokom Brijegu dijelovi su drugoga dokumentarnog filma koji obrađuje istu tematiku, ratni put njegova oca, poručnika Waltera Boekela. Prije dolaska u Široki Brijeg ekipa filma snimanja je obavila u Slavonskom Brodu, mjestu prekrcaja njegova oca s vlaka na vlak.

Inače, autor, redatelj i producent Christoph Boekel diplomirao je na Visokoj školi za televiziju i film u Münchenu (HFF) nakon čega osniva »Baum film« i otada samostalno piše, režira i producira. Između ostalog, docent je na njemačkoj Akademiji za film i televiziju u Berlinu. Christoph Boekel do sada je uradio 14 dokumentarnih filmova, a nositelj je pet prestižnih nagrada za dokumentarni film koje je zavrijedio u svojoj domovini Njemačkoj (od kojih je jedna i svojevrsni njemački »Ooskar za dokumentarni film«), četiri nagrade dobio je u Americi, te po jednu u Poljskoj, Rusiji, Slovačkoj, Portugalu, Turskoj i Engleskoj.

Drugi član snimateljske ekipe Axel Brandt, najprije je studirao teologiju u Hamburgu, a zatim se premjestio na njemačku Akademiju za film i televiziju u Berlinu. Samostalni je snimatelj za igrane i dokumentarne filmove, a posebno se specijalizirao za vrhunske »Prime-Time« dokumentarce za ARD i ZDF. Snimatelj je režije za ZDF, NDR, TSR i BR. Između ostalih, snimao je filmove: »Hitler i Staljin – portret jednog neprijateljstva«, »Walter Merz – čovjek koji ne odustaje«, „Mielkina osveta Stasi oficira Wernera Teska«, »Mi od "tamo" – s "trabantom" u svijet« i dr.

Magistrica povijesti Anela Hodžić, službena prevoditeljica za vrijeme ovog snimanja, studirala je povijest u Münchenu i Firenci, a magistrirala je 2006. na Ludwig-Maximilijan sveučilištu u Münchenu. Od tada radi kao asistentica na Sveučilištu u Bernu, gdje priprema doktorsku disertaciju iz povijesti XX. stoljeća. Svih troje članova snimateljske ekipe jamstvo su da će posao biti dobro i kvalitetno obavljen.

U protekla tri dana, pored već spomenutog ustaše Mate Sesara iz Buhova, svoja su svjedočenja dali i Berislav Topić, Karlo Kutle, Mirko Mandić i Dragan Mandić iz Širokog Brijega, te Drago Ćavar iz Knešpolja, a snimanje svjedočenja Božice Kopilaš planirano je u povratku filmske ekipe iz Stona za nekoliko dana. U pripremi i organizaciji snimanja, pronalasku svjedoka te snalaženju na prostoru Širokog Brijega, »filmašima« su pri ruci bili članovi širokobriješkog Povjerenstva za istraživanje i obilježavanje grobišta Drugog svjetskog rata i poraća Mile Lasić i Velimir Mabić na čelu s predsjednikom Perom Kožulom, kao i vicepostulator Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« fra Miljenko Stojić.

Vrlo zadovoljan gostoprimstvom, ali i obavljenim poslom, Christoph Boekel je najsrdačnije zahvalio i sa zagonetnim osmijehom prihvatio naš poziv na sljedeći »Mediteran film festival« (MFF), naravno u kategoriji gosta. Domaćinima je na kraju, nakon nekoliko pića i opuštanja, ipak nekako uspjelo nagovoriti simpatičkog Nijemca da nam obeća dolazak na idući MFF.

Široki Brijeg, 9. kolovoza 2011. (sirokibrijeg.ba / hrsvijet.net) – »U Ugrinovu pristupu nema žutila i dodvoravanja različitim interesnim skupinama. U njegovu objektivnom pristupu koji je obilježen obranom čovjekoljublja, domoljublja, bogoljublja i kršćanskih vrijednosti, prepoznat ćemo jedini ispravan put kojim hrvatski narod treba ići da ponosno iziđe iz trenutnog stanja beznađa i depresije«, rekao je Petar Škorić u ime nakladnika Časničkog zbora grada Splita na samom početku predstavljanja knjige »Gori-doli...« novinara i publiciste Ivana Ugrina, održanom u kinu »Borak« u Širokom Brijegu.

Knjigu »Gori-doli...« su osim autora Ivana Ugrina predstavili i Miljenko Stojić i Zdenko Ćosić koji je između ostalog istaknuo da je knjiga »Gori-doli...« živa i da je napisana u slavu pravde i morala te da će zasigurno naći mjesto u informacijskom bespuću današnjeg svijeta.

Drugi dio programa, predstavljanje »Vitka«, časopisa širokobriješkog ogranka Matice hrvatske, započeo je sjećanjem na fra Didaka Buntića, godine gladi u Hercegovini i fra Didakov trud u spašavanju gladne djece. Fra Didaka je odigrao prof. Andrija Zeljko uz asistenciju voditeljice programa Željke Šaravanje. Glavni urednik časopisa »Vitko« Gojko Jelić zahvalio se najprije urednicima dosadašnjih 12 brojeva »Vitka« (prof. dr. sc. Ivo Čolak i Blanka Kraljević). Nakon toga je pročitao imena autora i naslove članaka objavljenih u XIII. broju časopisa »Vitko« te autorima zahvalio i pozvao ih na daljnju suradnju.

Široki Brijeg, 6. kolovoza 2011. (Matica hrvatska) – Predstavljanje knjige Gori-doli, autora Ivana Ugrina, održat će se u ponedjeljak, 8. kolovoza 2011., u širokobriješkom kinu Borak s početkom u 21.00.

O knjizi će govoriti književnik i novinar fra Miljenko Stojić, predsjednik Vlade ŽZH Zdenko Ćosić, Petar Škobić te sam autor.

»Autor ovih tekstova zna da pasivni promatrači nisu bezopasni. Oni potiču druge ljude da postanu pasivni promatrači. Zato, kada ugledaš pasivnog promatrača, smatraj ga odgovornim. Djeluj odmah! Nemoj samo nijemo prolaziti preko zločina! Zapamti riječi Svetog Pisma: "Nemoj slijedili mnoštvo u činjenju zla"«, napisao je vlč. Zlatko Sudac u recenziji ove knjige.

Organizator ovog predstavljanja je ogranak Matice Hrvatske u Širokom Brijegu. Uz Ugrinovu knjigu, bit će predstavljen i novi broj časopisa Vitko, čiji je urednik Gojko Jelić.

Široki Brijeg, 3. kolovoza 2011. (sirokibrijeg.ba) – Danas su na stratištu Pobranica u središtu Širokog Brijega završila iskapanja zemnih ostataka žrtava suludoga komunističkog zločina iz Drugog svjetskog rata. Tužna bilanca iskapanja jest sedam posmrtnih ostataka, sedam kostura, koji su odmah po završetku radova prebačeni u širokobriješku mrtvačnicu, odakle će dalje biti prebačeni na primarnu obradu u Mostar, a zatim prema potrebi i u Split na DNK analizu.

Po završetku radova lokalitet Pobranica vraćen je u prvobitno stanje, te je obilježen, za ovu prigodu, posebno pripravljenim obilježjem, križem s pločicom na kojoj stoje osnovni podatci, a posmrtni ostatci ljudi koje su partizani u veljači 1945. poklali i koji su tu u vodonatapnom kanalu ležali sve ove godine, kreću polako na svoje posljednje putovanje u potrazi za konačnim smirajem nakon gotovo 70 godina.

Arheolog mr. Tihomir Glavaš, izvanredni profesor Sveučilišta u Mostaru i jedan od ljudi bez kojih ovaj posao ne bi bio moguć, nakon završetka iskapanja kratko je komentirao: »Čovjek se osjeća iznimno zadovoljno kad radi ovakav posao i, ma koliko on težak bio, osobno ga radim sa zadovoljstvom. Spreman sam u svako doba odazvati se širokobriješkom Povjerenstvu i Vicepostulaturi na nastavak ovih iskapanja, jer se ovdje radi o ljudskoj i civilizacijskoj obvezi. A prema podatcima kojima raspolažemo, ovaj će postao svakako potrajati dugo, ali bez obzira na sve treba ustrajati i ovo dovesti do kraja.«

Današnji preostali forenzički posao obavio je dr. Pero Bubalo, koji je i pored svoga redovitog posla i obveza u SKB Mostar, nesebično odvajao vrijeme za potrebe ovih iskapanja u Širokom Brijegu. Zadovoljstvo svih sudionika završetkom iskapanja na lokalitetu Pobranica u Širokom Brijegu nedvojbeno je veliko, ali su svi svjesni da predstoji još ogroman posao da bi se obradilo svih 61 grobište u Širokom Brijegu za koliko ih je svjedočenjem potvrđeno i dokazano da kriju ljudske ostatke. Nitko iz Županijskog tužiteljstva, kojemu je još prvog dana iskapanja uredno prijavljen pronalazak ljudskih ostataka, ni danas se nije pojavio na grobištu Pobranica.

Široki Brijeg, 2. kolovoza 2011. (sirokibrijeg.ba) – U nastavku iskapanja (2. kolovoza) posmrtnih ostataka žrtava bestijalnoga komunističkog zločina iz veljače 1945. na lokalitetu »Pobranica« u središtu Širokog Brijega, neposredno iza negdašnje zgrade časnih sestara, ponovno su se u točno zakazano vrijeme okupili svi oni bez kojih ovaj nadasve humani čin ne bi bio moguć. Nadzor i tijek iskapanja kao i uvijek do sada prate, nadziru i usmjeravaju čelni ljudi i članovi Povjerenstvo za obilježavanje i uređenje grobišta Drugog svjetskog rata i poraća općine Široki Brijeg i Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«.

Stručni nadzor i stručne poslove kao i prvog dana iskapanja izvodili su arheolog mr. Tihomir Glavaš, profesor mostarskog sveučilišta, forenzičar dr. Pero Bubalo s Odjela sudske medicine SKB Mostar, a od jutros s njima je i forenzičarka Marija Definis-Gojanović s Odjela sudske medicine KBC Split. Inače, gospođa Definis-Gojanović široj je javnosti poznata po tome što je 30. prosinca 2005., zajedno s Davorkom Sutlović i ostalim kolegama i suradnicima na Odjelu sudske medicine KBC Split pomoću DNK analize identificirala prvu žrtvu iz Drugog svjetskog rata i poraća na području Hrvatske, BiH i Slovenije, a ta je žrtva bio hercegovački franjevac fra Melhior Prlić, pronađen u masovnoj grobnici u Zagvozdu u travnju 2004.

U jučerašnjim iskapanjima prvi su posmrtni ostatci izdvojeni oko 14.30, a do 17.30 i zaključenja iskapanja ukupno su izdvojena četiri tijela poubijanih njemačkih vojnika. Pretpostavku da se radi o masakriranim njemačkim vojnicima potvrdile su pločice koje su pronađene uz tijela žrtava, a na kojima se još uvijek relativno jasno vidi tekstualno-brojčani sadržaj. Osim toga pored tijela pronađeni su i razni drugi predmeti, poput češljeva, ogledalca, ostataka duhanskih lula i drugih osobnih stvari, a potvrdu da se radilo baš o njemačkim ranjenicima (koji su izvedeni iz bolnice časnih sestara i poklani na ulaznom pragu) potkrijepila su i medicinska pomagala – razni metalni fiksatori, koje su forenzičari pronašli na kosturima pobijenih.

Iskapanje na »Pobranici« posjetili su predsjednik Vlade Županije Zapadno-hercegovačke Zdenko Ćosić, načelnik Širokog Brijega Miro Kraljević te zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH iz naše Županije Predrag Kožul. Inače, Vlada Županije Zapadnohercegovačke na svojoj je posljednjoj sjednici donijela odluku o financijskoj potpori radu Povjerenstva i Vicepostulature, te izrazila i svaku drugu potporu u obavljanju ovog humanog djela. Valja naglasiti da je glavni teret svih dosadašnjih iskapanja i aktivnosti podnosila uglavnom općina Široki Brijeg.

Iako je Povjerenstvo za obilježavanje i uređenje grobišta Drugoga svjetskog rata i poraća općine Široki Brijeg 1. kolovoza 2011., dakle prvog dana iskapanja, uredno u pismenom obliku obavijestilo Tužiteljstvo Županije Zapadno-hercegovačke i temeljem toga očekivalo njihovo pojavljivanje i eventualno iniciranje istrage, oni se nisu pojavili. Na temelju njihovog nepojavljivanja na mjestu masovne grobnice moramo se zapitati na temelju kojih zakona i po čijim uputama Tužiteljstvo Županije Zapadno-hercegovačke uopće radi svoj posao!?

Video

Široki Brijeg, 1. kolovoza 2011. (sirokibrijeg.ba) – U organizaciji i suradnji Povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta Drugoga svjetskog rata i poraća općine Široki Brijeg i Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrovića i 65 subraće« u Širokom Brijegu nastavljeno je iskapanje posmrtnih ostataka žrtava partizansko-komunističkog terora i pustošenja na području širokobriješke općine.

Nakon što je prošle godine krajem svibnja i početkom lipnja obavljeno iskapanje, a od prije mjesec dana i obilježavanje masovne grobnice u knešpoljskoj Dubravi, u kojoj je na tri mikrolokacije pronađeno 28 žrtava, u ponedjeljak (1. kolovoza 2011. u 7.30 sati) u središtu Širokog Brijega nastavljena su navedena iskapanja.

Inicijatori i organizatori ovog nadasve humanog djela, te stručno i pomoćno osoblje, praćeni policijskim osiguranjem, započeli su novo iskapanje na lokalitetu Pobranica u središtu Širokog Brijega iza zgrade časnih sestara, u kojoj je za vrijeme II. svjetskog rata bila bolnica. Prema zapisanom svjedočenju jedne zločinu nazočne svjedokinje, na navedenoj lokaciji Pobranica u središtu grada zatrpano je 13 njemačkih ranjenika koji su bili smješteni i liječeni u bolnici časnih sestara, a koje su odmah prvog dana po ulasku u Široki Brijeg partizani okrutno bajunetama poklali, izvodeći ih jednog po jednog na prag zgrade na klanje.

Vrlo brzo nakon početka iskapanja na Pobranici otkriveni su i prvi posmrtni ostatci koji su pod stručnim nadzorom arheologa mr. Tihomira Glavaša i forenzičara dr. Pere Bubala pažljivo markirani, prije nego što je iskapanje nastavljeno. Predsjednik Povjerenstva Pero Kožul i Vicepostulator fra Miljenko Stojić zadovoljni su učinjenim prvog dana iskapanja, bez obzira što je kiša jednim dijelom pokvarila planove.

O početku ovih novih iskapanja posmrtnih ostataka žrtava komunističkog divljanja 1945. godine i neposredno nakon nje, u gradu Širokom Brijegu i njegovoj okolici, te o njihovim prvim rezultatima i otkrićima, Povjerenstvo i Vicepostulatura već su obavijestili krovnu njemačku Udrugu za otkrivanje i zbrinjavanje ratnih grobova, Njemačko veleposlanstvo u Sarajevu, te Tužiteljstvo Županije Zapadnohercegovačke u Širokom Brijegu.

Ukoliko vrijeme dopusti i bude išlo na ruku, iskapanja bi trebala biti završena u sljedeća dva-tri dana, a samim tim poznat i konačan broj poubijanih i zatrpanih na »Mandića« Pobranici.

Video

Široki Brijeg, 23. srpnja 2011. (Marko Knezović 7 Večernji list) – Prije dvije godine fra Miljenko Stojić dao je ideju za uspostavu Povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugoga svjetskog rata i poraća na području općine Široki Brijeg. Ono je uskoro i utemeljeno (30. kolovoza 2009.) te odmah počelo raditi u suradnji s Vicepostulaturom postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«. Jedan od ciljeva Povjerenstva je ustanoviti istinu i razotkriti događanja iz olovnih vremena s kraja Drugoga svjetskog rata i poslije njega na području širokobriješke općine.

Ratni sukobi
Poznato je da su počinitelji ovih zločina partizani komunisti, pripadnici NOV-a, KNOJ-a, Ozne I Udbe. O radu ovoga povjerenstva saznali smo razgovarajući s fra Miljenkom Stojićem, Perom Kožulom, dr. sc. Milom LasIćem I Velimirom Mabićem. U Povjerenstvu su još fra Ante Marić, Gojko Jelić, Ivo Slišković, Božo Zovko, Marko Martinović i Eugen Zeljko.

»Od početka našega rada prikupljamo informacije s terena, pa smo do sada na području općine Široki Brijeg utvrdili i dokumentirali oko stotinu lokacija pojedinačnih ili masovnih grobišta i stratišta s oko 300 ukopanih stradalnika. Pretpostavljamo da ih ima još pedesetak. Velik dio pokopanih su vojnici, najviše Nijemci, što poginuli u ratnim sukobima, što smaknuti nakon njih, ali ima i dosta civila. Još nema potvrde, ali sve indicije govore da su među pokopanima u ovim grobištima fratri Nevenko Mandić, Bono Andačić, Marko Dragićević, vjerojatno i Mariofil Sivrić, za kojega se pretpostavlja da je ukopan u masovnoj grobnici u Dubravi, u selu Knešpolje. Iz tri grobnice u Dubravi u svibnju i lipnju 2010. ekshumirano je ukupno 28 kostura. Na groblju u Kočerinu ukopani su fra Valentin Zovko i fra Andrija Topić, koji su ubijeni u Župnom dvoru u Kočerinu«, rekao nam je Pero Kožul, pročelnik Povjerenstva.

Cjelokupan članak može se pročitati u pdf-u.

Široki Brijeg, 18. srpnja 2011. (sirokibrijeg.ba) – Povjerenstvo za obilježavanje i uređivanje grobišta Drugog svjetskog rata i poraća na području općine Široki Brijeg, predvođeno predsjednikom Pero Kožulom i fra Miljenkom Stojićem vicepostulatorom postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, na lokalitetu Knešpolje-Dubrava počelo je s obilježavanjem grobišta žrtava komunističkih zločina na području Općine Široki Brijeg. Obilježena su tri grobišta iz kojih su, u lipnju prošle godine, iskopani ostatci 28 žrtava partizanskih zločina počinjenih u veljači 1945., i to dva grobišta na lokalitetu Dubrava-Stipetina ograda i jedno grobište na lokalitetu Dubrava-Kruške.

Iskapanje masovnih grobnica u Knešpolju je, početkom lipnja prošle godine, provelo Povjerenstvo za obilježavanje i uređivanje grobišta Drugog svjetskog rata i poraća općine Široki Brijeg, uz pomoć Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« i JU Coming. Iskapanje su predvodili Marija Definis-Gojanović, specijalistica za sudsku medicinu splitskog KBC Firule i mr. arheolog Tihomir Glavaš. U prvoj masovnoj grobnici pronađeni su ostatci osam žrtava partizanskog zločina, u drugoj 12, a u trećoj masovnoj grobnici pronađeni su ostatci 8 žrtava, kao i brojne čahure, novčići, cipele i drugi predmeti na temelju kojih se vrši identifikacija žrtava.

Na području Općine Široki Brijeg prema pouzdanim saznanjima nalazi se 65 masovnih grobnica, a za još 40 masovnih grobnica se zna, ali još nema pouzdanih dokaza. Sve ove radnje pronalaska, iskapanja i premještanja masovnih grobnica iziskuju određena novčana sredstva pa se stoga pozivaju svi koji mogu novčano pomoći rad Povjerenstva da sredstva uplaćuju na namjenski otvoren podračun kod UniCredit Banke 3382202257086560 sa svrhom doznake »Uređenje grobišta«. Uskoro će na našoj web stranici biti objavljena karta lokaliteta grobišta, žrtava partizanskih zločina, na području Općine Široki Brijeg.

Počitelj, 17. srpnja 2011. (Ivan Stojanović / hrsvijet.net) – Poetsko-književna manifestacija Književna večer »Rijek iz kamena« postigla je svoj cilj, a to je promicanje kulture pisane i čitane riječi uz ugodno druženje književnika i gledateljstva. Književna večer »Rijek iz kamena« održana je po drugi put, a korača prema tradiciji i kontinuitetu održavanja.

Po odazivu i reakcijama gledateljstva pokazano je zanimanje za ovakve kulturne događaje koji promiču kulturu i turističku sliku općine Čapljina. Književnici su predstavili književnost pisanu na tlu BiH i šire.

Poseban događaj je obilježio književnu večer. Akademiku Veselku Koromanu je Stjepan Šešelj uručio književnu nagradu koju je dobio još 2005. Naime, riječ je o nagradi za poeziju DUBRAVKO HORVATIĆ hrvatskog tjednika Hrvatsko slovo.

Po svršetku književne večeri, uz ugodno druženje, književnici su najavili svoj dolazak u većem broju na Književnu večer Neretvanske vedrine koja će se održati početkom rujna u starom rimskom kompleksu Mogorjelo u sklopu Mogorjelo Ambient Live.

Na ovogodišnjoj manifestaciji sudjelovali su sljedeći književnici svojim literarnim djelima u kojima su gledateljstvu predstavili svoj stvaralački i književni opus:

1. Marina Kljajo-Radić – književnica, Mostar
2. Admiral Mahić – književnik, Sarajevo
3. Hrvoje Barbir – književnik, Ploče
4. Antun Lučić – književnik, Mostar
5. Miljenko Stojić – književnik, Široki Brijeg
6. Stjepan Šešelj – književnik, Zagreb
7. Srećko Marijanović – književnik, Stolac
8. Josip Milić – književnik, Mostar
9. Vesna Hlavaček – pjesnikinja, Mostar
10. Zoran Jurišić – književnik, Split
11. Fabijan Lovrić – književnik, Knin
12. Đuro Vidmarović – književnik, Zagreb
13. Mile Pešorda – književnik, Zagreb
14. Damir Pešorda – književnik, Zagreb
14. Enerika Bijač – književnica, Koprivnica
15. Petar Milić – književnik, Mostar
16. Nikola Martić – književnik, Split
17. Veselko Koroman – književnik, Ljubuški
18. Ljubo Krmek – književnik, Čapljina

Književnu večer vodila je Tina Laco, a glazbeni dio večeri uveličao je Dragan Grgić –Godra.

Široki Brijeg, 13. srpnja 2011. (Gojko Jelić / Vicepostulatura) – »Isus Krist je davno govorio o osloboditeljskoj ulozi istine i taj je govor mijenjao i mijenja ljudsku povijest. Sebi ne umišljamo posebne uloge i posebne dosege, ali da ćemo uvijek tražiti istinu, tražit ćemo je.« Ovim riječima vicepostulator i glavni urednik glasila »Stopama pobijenih« fra Miljenko Stojić započinje svoj Uvodnik i tako nastavlja hvalevrijedno traganje za istinom o pobijenim hercegovačkim franjevcima i o povijesnim okolnostima u kojima se to dogodilo.

U rubrici Iz ljetopisa saznajemo o događajima u posljednjih pola godine počevši od obilježavanja 66. obljetnice komunističkog ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca diljem domovine pa do predstavljanja rada Vicepostulature kroz to vrijeme.

Rubrika Podsjetnik donosi »Upute mnogopošt. Ocima Provincijalima Hrvatskih franj. Provincija« koje su donesene u Rimu početkom Drugog svjetskog rata. Fra Krešimir Pandžić, provincijal, upozorava braću »na mogućnost zaraznog utjecaja duha ovog svijeta posebno u opojnim danima novostečene državne nezavisnosti«, te nastavlja u svome pismu: »Poznato je, da se nijesmo ogriješili o krv ili imovinu tuđu. Strahote zabluda i orgije strasti oko nas nijesu nam pomutile čistoću vjere i spoznaje, da su pred Bogom svi ljudi, bez razlike vjere i imena, braća. Mnogi između nas, s pohvalom ističem, spasavali su živote, otirali suze, ublaživali bijedu i zalagali se za uklanjanje bezakonja. Sotonska zloba i ljudska ludost neće nas razumjeti. Dosta nam je svijest, da će nas za to Bog nagraditi i da nismo iznevjerili duhovnu baštinu sv. Franje.« Provincijal hercegovačkih franjevaca fra Leo Petrović u Mostaru u kolovozu 1943. svoj poštovanoj braći u provinciji piše: »Budućnost je naša u Božjim rukama. Njegova providnost ravna udesom svemira, svjetova i pojedinaca. O sudbini čovječanstva razbijaju glave najveći umovi svijeta, ali je konačna odluka u rukama vječnog Neimara, Stvoritelja svega vidljivog i nevidljivog. Naše je da radimo i da se usrdno molimo za milosrđe i pomoć. Pobožno molenje našega Breviara i drugih naših privatnih pobožnosti jest mjerilo duhovnog života.«, te posebno naglašava: »Stoga u sporazumu s otcima provincije najstrože pod prijetnjom kaznenih sankcija zabranjujemo svima i svakome u javnosti i uobće pred vanjskim osobama davati izjave o prilikama u Domovini i javno kritikovati rad naših vlasti, prognosticirati budućnost u svietu i kod nas, te iznositi svoje mišljenje o svjetskim problemima i događajima.« Navedeni dokumenti govore koliko se pozornosti posvećivalo odnosu prema vlasti u tim vremenima. Oni koji su nam krojili povijest kroz »svoju istinu« drukčije su nam govorili.

Fra Ante Marić piše kako je mostarska franjevačka knjižnica očuvala mnoge tajne o patnjama i mučeništvu hercegovačkih franjevaca. S temeljitom obnovom knjižnice započelo se 2005. i tada su pronađeni razni, dobro skriveni predmeti koji su pripadali ubijenim hercegovačkim franjevcima. Tako su pronađene različite knjige s njihovim potpisom i nadnevkom kad su ih nabavili. Tu je i pribor za sv. misu kojim su se služili fra Smiljan Zvonar i ostali slaveći sv. misu u tamnici, te plahta s krvavom mrljom fra Andrije Topića, ubijenog na Kočerinu.

U rubrici Povijesne okolnosti fra Mladen Barbarić svjedoči o pokolju njemačkih ranjenika smještenih u samostanu časnih Školskih sestara franjevaka na Lištici.

Skup održan na zagrebačkom Trgu (još uvijek) maršala Tita u svibnju 2011. podsjetio je na krvavi svibanj 1945. Prosvjedu protiv naziva trga datog po visokorangiranom svjetskom zločincu pridružio se i fra Miljenko Stojić mudrim i argumentiranim govorom.
U novoj rubrici Povjerenstva glasilo donosi pregled rada povjerenstava za obilježavanje i uređivanje grobišta Drugog svjetskog rata i poraća u Širokom Brijegu, Ljubuškom, Neumu, Posušju i Busovači. Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće je inače njihov idejni začetnik.

Dr. fra Andrija Nikić u rubrici Stratišta donosi svjedočenje fra J. D., đaka širokobriješke Franjevačke klasične gimnazije, kako je odluka o rušenju Širokog Brijega donesena u komunističkom skrovištu na Biokovu.

Damir Šimić istražuje je li Josip Broz Tito osobno zapovjedio masovne likvidacije političkih neistomišljenika? Autor dokumentirano tvrdi da je Tito osobno zapovijedao završnim partizanskim napadima na Široki Brijeg i Mostar.

Ante Mijatović istražuje zbog čega se fra Bogomir Zlopaša silno zamjerio Juri Galiću, nekadašnjem komunističkom vođi i ilegalcu u zapadnoj Hercegovini.

Dr. fra Andrija Nikić donosi i svjedočenje o susretu šibenskog biskupa Josipa Arnerića s oficirom J. V., koji se 1945. nalazio na Širokom Brijegu. Svjedok je izjavio: »Crkva je obeščašćena. Ušao sam u crkvu. Tamo su konje uvodili, kipove lupali, razbacivali sve što su rukom dohvatili. Meni se smrklo pred očima i smutilo u duši. Kad sam progledao odlučio sam spasiti bar štogod od tog modernog vandalizma. Dao mi je jedan križ – nastavio je biskup Arnerić. "Ovaj križić (veličine dlana) uzeo sam iz širokobriješke crkve, uzeo sam ga i sakrio da ga ne bi partizani obeščastili. Dajem ga Vama."«

Drugi tekst u rubrici Glas o mučeništvu donosi svjedočenje fra Zlatka Sivrića koji je s dr. fra Andrijom Nikićem razgovarao u rujnu 1971. o njegovim uspomenama na borbe oko Širokog Brijega. Fra Zlatko na šest stranica svoga svjedočenja donosi potresne podrobnosti o stradanju fratara u Hercegovini. »Dana 19. ožujka 1945. na Širokom Brijegu se skupilo svijeta. Tog dana mlađarija se već vratila iz mobilizacije, a bilo je tu i ljudi. Možda su se i dogovorili, ali oni su tada došli do skloništa, koje je bilo obično zatvoreno s nekoliko stijena. Tada su mladići odvalili te stijene. Pogledali su i vidjeli da se unutra nalaze naslagana tjelesa i zapaljena, jedino po neki dio tijela je ostao netaknut. Doletjela je tu milicija s Lištice. Nisu mogli ništa učiniti. Svijet se zgrnuo, bilo je plača, uzvikivanja, zaziva, molitve ... Milicija je telefonirala u Mostar i iz Mostara je stigao jedan odred vojske. Vojska je zatrpala ulaz. Tako zatrpan je ostao sve do sada. Tu je bila prisutna majka + fra Branka Šuška. Pričala mi je da je kad je ulazila prepoznala nogu fra Arkanđela Nuića po papuči. Sve ostalo mu je izgorjelo. Kad sam to slušao plakao sam kao dijete...«

Dr. fra Robert Jolić u rubrici Pobijeni donosi životopis okrutno ubijenog kočerinskog župnika fra Valentina Zovke. O ubojstvu njega i njegova sestrića fra Andrije Topića prvorazredno je svjedočanstvo ostalo sačuvano u dopisu šefa Ozne za Kočerin, istočnohercegovačkog Srbina i donedavnog četnika Danila Pecelja koji je najizravnije bio umiješan u smrt navedene dvojice franjevaca. Partizani su čak nastojali prekriti tragove optužujući za njihovu smrt ustaše, što im, dakako, nitko nije povjerovao.

Krešimir Šego je razgovarao s fra Častimirom Majićem, autorom knjige U nebo zagledani koji i u svojoj 98. godini života svježim duhom prati zbivanja oko sebe. Fra Častimir je sve ubijene fratre o kojima piše u svojoj knjizi osobno poznavao, s njima se često susretao i zajednički dijelio životnu sudbinu na Širokom Brijegu i u Mostaru. Na kraju zanimljivog razgovora fra Častimir poručuje da se nada da ćemo pobijene hercegovačke franjevce uskoro štovati na našim oltarima.

Široki Brijeg, 22. lipnja 2011. (Ivan Kraljević / abcportal.info) – U veljači 1945. i u poraću komunisti su mučki pobili i spalili 66 hercegovačkih franjevaca. Do sada se zna za posljednje počivalište samo njih 31. Predmnijeva se da su još 3 pronađena prošlog ljeta prilikom iskapanja masovnih grobnica u Knešpolju i u Ljubuškom, ali to će pokazati DNK analiza koja je u tijeku. Iz širokobriješke samostanske zajednice sveukupno je ubijeno 30 franjevaca, još 4 na samostanskom području, što je, dakle, sveukupno više od polovice. Nije stoga čudno da puk od samog početka pobijene hercegovačke franjevce časti kao »Širokobriške mučenike«.

Jedno od spomen mjesta na pobijene franjevce zacijelo je franjevačka mlinica i hidrocentrala na rijeci Lištici u Širokom Brijegu. Kad je počeo završni komunistički napad na Široki Brijeg, 9 franjevaca s nekolicinom đaka iz svoje klasične gimnazije i mnoštvom okolnog puka sklonili su se u ova dva zdanja budući da su bila zaklonjena i zbog toga sigurna. Odatle su se 8. veljače 1945. ujutro pješice zaputili stazom koja je vodila do samostana. Po svjedočenjima, neki su ih partizani tu našli i rekli im da su borbe završene. Došavši pred klasičnu gimnaziju kod samostana svi su zajedno zarobljeni. Nakon postrojavanja i pogrdnih riječi, đaci i puk su poslani kućama, a franjevci su zadržani. Kasnije su odvedeni nekamo prema Splitu i otada im se gubi svaki trag. Fra Mariofil Sivrić još je neko vrijeme viđan na području Širokog Brijega kao zarobljenik. Vjerojatno im je trebao da im pokaže kako se radi s hidrocentralom. Do sada je jedino u masovnoj grobnicu u Zagvozdu pronađen i na Patologiji u Splitu 30. prosinca 2005. identificiran fra Melhior Prlića. To je ujedno prva identifikacija pomoću DNK metode neke žrtve iz Drugog svjetskog rata na području Hrvatske, Slovenije i BiH.

U znak sjećanja na svoju pobijenu braću Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, na čelu s vicepostulatorom fra Miljenkom Stojićem i Franjevački samostan na Širokom Brijegu, na čelu s gvardijanom fra Sretanom Ćurčićem, započeli su jučer čistiti zapušteni prostor na kojem se nalaze ruševna franjevačka mlinica i hidrocentrala. Mlinica je od davnina hranila ovaj kraj (1868.), a hidrocentrala je omogućila da je 1934. zasvijetlila prva žarulja na Širokom Brijegu. Zbog toga je žalosno što su ovako značajna mjesta zapustili oni koji su do danas vodili ili vode Široki Brijeg. Još je žalosnije i nerazumljivije da je nakon pada komunizma zaobilaznica, koja je bila potrebna Širokom Brijegu, prošla ovim područjem i čak prekrila jedan dio mlinice te prekinula predivnu pješačku stazu kroz šumu prema samostanu. Ruku na srce, mogla je ona ići i drugim smjerom te tako ne nagrditi ovo područje i oskrnaviti spomen mjesto na pobijene hercegovačke franjevce, ali...

Fratri su, dakle, odlučili konačno stati u kraj nemaru pa i neznanju vlasti i građana. Uz pomoć nekolicine članova Franjevačkog trećeg reda i vjernika zasukali su rukave i po vrućem danu prionuli poslu. Makar i razrušeni, mlinica i hidrocentrala još plijene svojom ljepotom, značenjem i uspomenama. Ispod njih prema rijeci se pruža jedna od luka koje put nije zahvatio i koja se također čisti. Prolazeći vozilima mnogi su zastajali, gledali što se radi i trubili u znak odobravanja. Prema riječima franjevaca obnova je započela s namjerom da se od ostataka mlinice i hidrocentrale napravi mjesto molitve i sjećanja na pobijene franjevce. Također se namjerava očistiti staza kojom je bilo moguće pješice doći do samostana ili otjerati samljeveno brašno svojoj obitelji. Ta staza sad će biti staza molitve. Trebat će samo još pomoću stuba i prokopa ispod ceste ili na neki drugi prikladan način premostiti dio preko kojega je prošla cesta.

Zagreb, 18. lipnja 2011. (IKA) – U prostorijama Tajništva Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu održana je, pod predsjedanjem gospićko-senjskoga biskupa Mile Bogovića, prva sjednica Komisije HBK-a RH i BiH za hrvatski martirologij.

Predsjednik je iznio razloge za osnivanje komisije i njezine ciljeve. Ona želi odgovoriti na poziv pape Ivana Pavla II. na pragu III. tisućljeća da svi narodi popišu svoje mučenike i da slijede njihovo vjerno svjedočenje. U nas je već mnogo u tom smislu učinjeno, ali je još daleko više ostalo što treba učiniti. Najviše su ostvarile razne postulature za proglašenje blaženima. Većina vice/postulatora je u članstvu komisije. U članstvu su također vrsni poznavatelji povijesti Drugog svjetskog rata i poraća, jer je u to vrijeme bilo najviše nevino stradalih, a mnogi od njih upravo zbog svoje vjere.

U daljnjem radu prve sjednice donesene su okvirne smjernice za daljnji rad komisije. Premda komisija nema za cilj cjeloviti popis stradalih u doba Drugog svjetskog rata i poraća, jasno je da će raditi i na tome te poticati druge da se taj posao konačno dovrši, jer se inače i dalje ostavlja veliki prostor za razne nečasne manipulacije, kakvih je do danas bilo na pretek.

Komisija je ozbiljno razmatrala pitanje izradbe kriterija za istraživanje žrtava, uključujući i izradbu povijesnog okvira u kojemu su žrtve stradale. Posebno je važno istaknuti da je cilj komisije popis žrtava podnesenih zbog vjere. Komisija će pomagati i poticati odgovorne da žrtve komunističkoga terora ostvare svoje civilizacijsko pravo na humani pokop i na dolično obilježje, što je dobrim dijelom zacrtano i u Zakonu o pronalaženju, obilježavanju i održavanju grobova žrtava komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata, koji je donio Hrvatski sabor. Nažalost, ostaje činjenica da se ono što je zapisano, čak i zakonom određeno, i dalje zanemaruje i ne ostvaruje. U tom smislu, bilo je govora i o »Svehrvatskom grobu«, u kojemu bi našli svoje zadnje počivalište zemni ostatci neidentificiranih žrtava. Komisija će se u svome radu koristiti radovima naših znanstvenika, a i sama će promicati znanstvena istraživanja u području svojih zadaća.

Komisija predlaže da se izradi cjeloviti nacionalni martirologij, a to će biti daleko lakše ako to učine pojedine biskupije za svoje područje, kao i svaka župa. Komisija predlaže da svaka biskupija osnuje svoje povjerenstvo koje bi iniciralo i koordiniralo takav rad na vlastitome području. Ujedno predlaže da svaka biskupija, kao i svaka župa, odredi svoj dan sjećanja na svoje mučenike.

Komisija je izabrala svoje dužnosnike i tako je u cijelosti uspostavljena. Razmotren je i način komuniciranja s javnosti preko web-stranica, časopisa te elektronskih i drugih medija.

Uskoplje, 2. lipnja 2011. (ktabkbih.net) – Književna nagrada Stjepan Džalto za 2011. pripada priči »Nezamislivi cirkus Gospodina K.« (kako počinju smrti najvećih) autorice Lidije Butković iz Zagreba. Tako je jednoglasno odlučilo Prosudbeno povjerenstvo književne nagrade Stjepan Džalto, čiji je predsjednik književnik i sveučilišni profesor Antun Lučić. Autorici će uz prigodnu plaketu biti dodijeljen i iznos od 500 KM, saopćeno je iz Udruge Uskoplje.

Povjerenstvo je u travnju iz mnoštva pristiglih radova na Natječaj za ovu nagradu nominiralo i istaknulo sedam ostvaraja, za koje je, uz pobjedničku priču Lidije Butković, organizatoru natječaja, Hrvatskoj uzdanici Uskoplje, dalo preporuku za tiskanje u zasebnoj knjizi s tekstovima s prvog i drugog natječaja. To su priče »Zapali iz hrvatske ruke« autora Miljenka Stojića, »Pijetao« autorice Tine Laco iz Mostara, »Epilog« autora Abida Jarića iz Zenice, »Suho zlato« autora Krunoslava Šetke iz Mostara, »Dom« autorice Jasmine Sertić iz Slavonskog Broda, te »Dokaži« autora Rajka Glibe iz Zadra.

Čitluk, 1. lipnja 2011. (bljesak.info) – U sklopu obilježavanja 20. obljetnice obnoviteljskog rada Matice hrvatske Ogranaka Čitluk sinoć je u hotelu »Brotnjo« u Čitluku predstavljen najnoviji romana Zdravka Nikića »Sime života vičnoga – Zapisi Stipana Trnovca«. Roman koji govori o životu u jednom hercegovačkom selu, o čemu u obliku zapisa priča glavni protagonist romana Stipan Trnovac u ikavskom izgovoru bekijskog kraja, predstavili su fra Miljenko Stojić, Tanja Vučić, Andrija Stojić i autor Nikić.

»Kao i prema svemu drugome, tako i prema kraju u kojem si rođen i odrastao možeš se odnositi na različite načine. Slaviti ga i drugome ga nametati, mrziti ga i pokušati se ukorijeniti negdje drugdje, lutati svijetom, ali mu se ponovno vraćati... Čini mi se da se ljudi najviše drže ovog zadnjeg. Nakon što sve vidiš shvatiš da ti je ipak mjesto tu jer se ti i to podneblje najbolje razumijete«, kazao je prilikom predstavljanja knjige Miljenko Stojić.

Po njegovom mišljenju, i Nikić je krenuo tim putem. On, odnosno profesor ili pripovjedač u knjizi, promatra svoj život kroz ljude i kraj iz kojeg je potekao. Nije to priča o tvarnom bogatstvu, priča je to o bogatstvu duše. Pred našim očima neprestano titra sklad podneblja i ljudi koji ga nastanjuju. Bude tu i krivih nota, povišenih glasova, ali na kraju sve opet nekako dođe na svoje, ako se čovjek usudi povjerovati onome dubinskome u sebi.

!U središtu je radnje Stipan Trnovac, dok su profesor i Mate, Stipanov sin, sporedne bitne ličnosti. Upravo tako. Bez njih bi govorenje Stipana Trnovca ostalo bez glasa. A nijedan od sve trojice nije obećavao da će ostati na škrtom ozemlju. Stipan se najprije otisnuo u svijet da bi postao fratar, nakon toga promijenio je život i počeo studirati te onda naprasno prekinuo taj studij i vratio se kući. Mate odlazi u svijet nakon što mu se otac ne da oženiti djevojkom koju je zavolio. Profesor dolazi iz grada, voli čitati knjige i pričati s ljudima te im pomagati svojim rašljarskim umijećem da u škrtom ozemlju pronađu vodu. Povijest s krša počinje se rasplitati pred našim očima. Pisac poput grčkog rapsoda prebire po žicama svoga književnog glazbala i na primjeru malog kraja priča nam o cjelokupnoj duši hercegovačkog krša, kazao je Stojić.

Cjelokupna vijest može se pročitati na stranicama portala bljesak.info ili u pdf-u.

Čitluk, 21. svibnja 2011. (brotnjo-online.com) – U Velikoj dvorani Kulturno-informativnog centra Čitluk sinoć je upriličeno predstavljanje knjiga »Spomenik izdaji« Joška Čelana i »Mirkove priče« fra Miljenka Stojića. O ovim vrijednim izdanjima govorili su prof. Andrija Stojić, Krešimir Šego, fra Miljenko Stojić i Joško Čelan.

Na početku programa nazočne je pozdravio predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Čitluku Andrija Stojić koji je predstavio autore izdanja te naglasio njihovu vrijednost. »Knjiga Joška Čelana, uglednog splitskog novinara osebujan je prilog životopisu splitskog novinara i scenariste Miljenka Smoje, ali i kronologija burnih političkih sukoba u splitskom i hrvatskom novinarstvu u posljednjih 50 godina«, kazao je prof. Stojić.

Predstavljajući knjigu Mirkove priče, književnik Krešimir Šego je kazao sljedeće. »Mirkove priče ispričane su stilom i jezikom svojstvenim ovom autoru, čisto, razumljivo djetetu, rekao bih kristalima koji čine djetinji svijet zasvagda čistim, anđeoskim. Stojić suvereno vlada temom prošlosti i sadašnjosti, zemaljskog i duhovnog. Antologijske stranice, poput priče Suza, nenametljivo uče o ljudskom, svagdašnjem, o tome da smo svi slični i pozvani činiti dobro. Plijeni svježina Mirkovih priča, kratkih zapisa stopljenih u jedinstvenu cjelinu, njihov jezik, blagost i ljubav spram djeteta kojem su napisane.«
U svome obraćanju autori su zahvalili Ogranku Matice hrvatske u Čitluku, predstavljačima i svima koji su pridonijeli izdavanju ovih djela.

U glazbenom dijelu programa nastupio je učenik 3. razreda Osnovne glazbene škole »Brotnjo« Josip Kvesić.

Otvorena izložba skulptura Ilije Skočibušića
Prvoga dana obilježavanja Dana općine Čitluk, u Galeriji kluba Matice hrvatske, upriličeno je otvaranje izložbe skulptura akademskog kipara Ilije Skočibušića. Izložbu je otvorio generalni konzul Republike Hrvatske u Mostaru Velimir Pleša.

O umjetničkom stvaralaštvu i izložbi Ilije Skočibušića govorio je fra Vendelin Karačić, voditelj Likovne akademije u Širokom Brijegu. »Lakoća i brzina kojom stvara – bilo da modelira u podatnoj glini, bilo da kompozicije ili figure pravi od lima i priručnih, nerijetko odbačenih materijala – očito govori o Skočibušićevoj samonikloj ili baštinjenoj spontanosti. Skočibušić projektima pristupa trijezno, polazeći od spoznajno-informacijskih i emocionalnih činjenica, "prokuhavajući" ih u samome sebi, te spontano svoj unutarnji svijet unosi u kiparska djela. U dosadašnjim Skočibušićevim radovima prevladavaju sakralni motivi, što je razumljivo s obzirom na umjetnikovu intimu koja je duboko prožeta vjerom i zaokupljena sv. Franjom Asiškim kao uzorom«, kazao je fra Vendelin Karačić.

Ilija Skočibušić rođen je u Tomislavgradu 1981. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu diplomirao je u klasi prof. Nikole Vučkovića, kiparski odjel. Autor je više djela u sakralnim prostorima.

Čitluk, 15. svibnja 2011. (brotnjo.info) – Nizom kulturnih, športskih, glazbenih i drugih događanja Brotnjaci će obilježiti 24. svibnja, Dan svoje općine i 706. obljetnicu prvog poznatog pisanog spomena imena Brotnjo. Ovogodišnji program obiluje nizom aktivnosti, a trajat će pet dana. Prvoga dana, u petak 20. svibnja, u Velikoj dvorani KIC-a Čitluk s početkom u 20.00 bit će predstavljanje knjige »Spomenik izdaji« Joška Čelana i »Mirkove priče« fra Miljenka Stojića.

Sat poslije u Galeriji kluba Matice hrvatske Čitluk u Gradskoj športskoj dvorani bit će otvorena izložba skulptura akademskog kipara Ilije Skočibušića.

Drugoga dana, u subotu 21. svibnja, u GŠD Čitluk s početkom u 9.30 bit će održan Stolnoteniski turnir – Brotnjo open 2011.

Trećeg dana, u nedjelju 22. svibnja, u Velikoj dvorani KIC-a s početkom u 20.00 bit će predstavljena knjiga fra Roberta Jolića »Župa Krista Kralja u Čitluku«.

Četvrtoga dana, u ponedjeljak 23. svibnja, u Amfiteatru Herceg etno-sela u Međugorju biti će održana »Večer klapske pjesme u Brotnju«. Početak programa je u 20.00.

U utorak, 24. svibnja, na središnji dan proslave Dana općine Čitluk program započinje u 10.45 sati polaganjem vijenaca ispred Spomen križa za sve poginule hrvatske branitelje Brotnja. U 11.00 je sveta misa zahvalnica u župnoj crkvi Krista Kralja u Čitluku.

S početkom u 12.30 u Velikoj dvorani KIC-a biti će održana Svečana sjednica Općinskog vijeća Čitluk na kojoj će biti uručena javna priznanja općine Čitluk zaslužnim pojedincima i pravnim osobama u znak zahvalnosti za iznimna dostignuća i doprinos od osobitog značaja za razvitak i promidžbu ugleda općine Čitluk.

Večernji sati namijenjeni su za kazališnu predstavu »Nitko, nitko, ali nitko nikad nije tako igrao Fausta« koja će, u izvedbi teatra Rugantino, biti održana u Velikoj dvorani KIC-a s početkom u 20.00.

Zagreb, 7. svibnja 2011. (hrsvijet.net) – Ispred zagrebačkoga Hrvatskog narodnog kazališta danas je, u organizaciji građanske inicijative Krug za trg, održan prosvjedni skup pod geslom »Uklonimo komunističkog diktatora Tita iz Zagreba i Hrvatske«. Prosvjednicima su se obratili Tomislav Jonjić, fra Miljenko Stojić, Jože Dežman, Zdravka Bušić, Josip Miljak, Željko Tomašević te predsjednica udruge »Krug za trg« Maja Runje.

Javno okupljanje, poručeno je s ovog skupa, potaknuto je civilizacijskim obvezama hrvatskog društva koje proizlaze iz Rezolucije Vijeća Europe o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih režima te Deklaracije Hrvatskog sabora o osudi komunističkog režima.

Tita smatraju odgovornim za poslijeratna stradanja u Bleiburgu i mnogobrojnim križnim putevima smrti, o čemu svjedoče stotine još neistraženih masovnih grobišta u Sloveniji, Hrvatskoj i BiH, kao i masovna zatvaranja ljudi tijekom njegove vladavine i ubojstva političkih neistomišljenika. Samo u Hrvatskoj bilo je 40 tisuća političkih zatvorenika, rečeno je na današnjem skupu.

»Da bi Jugoslavija živjela, Hrvati moraju umrijeti. Titovo ime, dakle, nije samo simbol jedne zločinačke ideologije kao što je to komunistička. Ona je i više od toga. Ona je simbol Jugoslavije i jugoslavenstva. I dokle god naše ulice i trgovi nose to ime, mi nosimo biljeg vlastitoga ropstva, a narod koji šutke podnosi znamenje ropstva i ne zaslužuje slobodu«, kazao je na današnjem skupu urednik časopisa Politički zatvorenik Tomislav Jonjić.

»Razmišljajmo i pronalazimo prave vrijednosti da bi nam jugoslavenski komunizam i sva slična razmišljanja što prije isparili iz glave. Da se to dogodilo, već bi davno krvavi maršal ostao bez ovog prelijepog trga. Samo mi možemo preporoditi jedinu nam domovinu, nitko više. Karika smo lanca koji ne smije puknuti nego odigrati svoju ulogu. Učinimo to, puče hrvatski, i imajmo konačno svoju Hrvatsku. Suočimo se s prošlošću, ali ne na način REKOM-a i drugih sličnih podvala. Državu smo stvorili, izaberimo i dostojnu hrvatsku vlast jer onda ne ćemo brinuti za njezinu budućnost. U protivnom, neka nam je dragi Bog na pomoći«, naglasio je na današnjem prosvjednom skupu fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva Fra Leo Petrović i 65 subraće« te književnik i kolumnist Hrsvijeta.

Cjelokupan članak može se pročitati na stranicama portala hrsvijet.net ili u pdf-u.

Govori:
– Tomislav Jonjić
– Jože Dežman
– fra Miljenko Stojić

Ovdje možete pročitati kako su o svemu izvješćivala neka javna glasila:
– Bljesak
– Dubrovački vjesnik
– HKV
– hrsvijet
– HRT
– Nacional
– Poskok
– Tportal

Zagreb, 2. svibnja 2011. (Krug za trg) – »Krug za trg«, građanska inicijativa za povratak imena Kazališni trg zagrebačkom trgu nazvanom imenom komunističkog diktatora maršala Tita, u subotu, 7. svibnja 2011. u 11.00, pred Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu, organizira veliki javni prosvjed.

Ovim prosvjedom, u duhu Rezolucije Vijeća Europe o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih režima, Deklaracije Hrvatskog sabora o osudi zločina komunističkog poretka u Hrvatskoj te Rezolucije europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu, tražimo povratak imena Kazališni trg zagrebačkom trgu nazvanom imenom komunističkog diktatora Tita, priopćeno je iz udruge »Krug za trg«.

»Maršal Tito odgovoran je za masovna poslijeratna pogubljenja na Bleiburgu i križnim putovima te također za ubijanja, zatvaranja i mučenja ljudi tijekom svih godina svoje vladavine. Samo kroz kaznionice na prostoru današnje Hrvatske prošlo je četrdeset tisuća političkih zatvorenika. Izlagani su batinanju, sakaćenju, električnim šokovima, prisilnom hranjenju na gumu, izvođenju pred streljački stroj, gladi i studeni, a više tisuća je na najstrašnije načine ubijeno«, kaže se u pozivu organizatora koji je potpisala Maja Runje, koordinatorica udruge »Krug za trg«.

Nazočnima će se obratiti: Tomislav Jonjić, odvjetnik i publicist; Jože Dežman, predsjednik Komisije Vlade Republike Slovenije za rješavanje pitanja prikrivenih grobišta; fra Miljenko Stojić, franjevac, svećenik, književnik, vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«.

Podadrežanj, 25. travnja 2011. (brotnjo-online.com) – Danas, na Uskrsni ponedjeljak, na lokalitetu Podadrežanj u Donjem Velikom Ograđeniku, u čast petorici hrvatskih časnika i dočasnika Marka Stojića, Ivana Juričića – Ćurde, Jure Dodiga, Franje Miloša i Ivana Milićevića – Milića koje su komunističke vlasti zvjerski pogubile 1946. godine, služeno je misno slavlje kojega je predvodio fra Miro Šego, župnik u Čitluku.
...
Na misi su suslavili fra Dario Dodig, župnik u Čerinu, fra Miljenko Mića Stojić, vicepostulator kauze »fra Leo Petrović i 65-orica subraće«, fra Miljenko Mika Stojić, direktor Caritasa BK BiH i don Jakov Jurić. Misno slavlje pjevanjem su uveličali članovi Frame Čerin te članovi HKUD-a Sveti Stjepan iz Čerina.

Cjelokupan članak može se pročitati na stranicama portala brotnjo-online.com ili u pdf-u.

Uskoplje, 22. travnja 2011. (hrsvijet.net) – Prosudbeno povjerenstvo književne nagrade Stjepan Džalto, ove godine se dodjeljuje drugi put, iz opsega pristiglih kratkih priča na Natječaj odabralo je sedam naslova u uži izbor.

To su sljedeće priče: Nezamislivi cirkus gospodina K., Zapali iz hrvatske ruke, Pijetao, Epilog, Suho zlato, Dom, te Dokaži.

Prosudbeno povjerenstvo, čiji je predsjednik književnik i sveučilišni profesor Antun Lučić, tijekom svibnja će odabrati najbolju kratku priču i proglasiti pobjednika drugog natječaja za rečenu nagradu Stjepan Džalto, koja će, uz plaketu, dobitniku donijeti i novčani iznos od 500 KM, a organizator natječaja, Hrvatska uzdanica iz Uskoplja, odabrane priče pristigle na natječaj prošle i ove godine tiskat će u zasebnoj knjizi.

Pri završetku Prosudbeno povjerenstvo sa zadovoljstvom ističe činjenicu da je broj pristiglih priča ove godine znatno veći nego prošle, a taj rast, što je još važnije, pratila je i osjetna kakvoća uradaka, pristiglih iz Hrvatske i brojnih gradova u BiH, priopćeno je iz udruge Hrvatska uzdanica iz Uskoplja.

Čitluk, 5. travnja 2011. (Dnevni list) – U sklopu tradicionalne kulturne manifestacije »Uskrs s Maticom u Brotnju«, u petak, 1. travnja, u Čitluku je predstavljen rad Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«. Program je započeo sv. misom i putom križa u mjesnoj crkvi u Čitluku te se nastavio u Galeriji fra Didaka Buntića. Upriličeno je i predstavljanje glasila Vicepostulature »Stopama pobijenih« o kojem je govorio Krešimir Šego, a vicepostulator fra Miljenko Stojić je, pred više od 250 zainteresiranih, govorio o tome što je Vicepostulatura učinila kroz proteklu godinu, kazavši kako je tijekom cijele godine radila na otkrivanju istine o tim teškim danima.
 

Rad Vicepostulature
Prema njegovim riječima, jedna od najbitnijih stvari koja je napravljena protekle godine svakako je iskapanje na Širokom Brijegu u Knešpolju te u Ljubuškom na Tomića njivi.

»U Dubravi u Knešpolju pronašli smo 28 tijela među kojima bi, prema svjedočenjima, trebao biti i jedan franjevac. Na Tomića njivi također smo pronašli 28 tijela i prema vanjskim znakovima, ostacima tkanine koja neodoljivo podsjeća na habit i ostacima franjevačke krunice, vjerujemo da su tu pokopana i najmanje dvojica franjevaca«, istaknuo je fra Miljenko, koji je naveo da je jako bitan događaj bio i premještanje Vicepostulature s Humca na Široki Brijeg prošle godine.

»Sada se Vicepostulatura može više posvetiti čuvanju, razvoju i izgrađivanju ovog središnjeg žrtvoslovnog mjesta naše provincije, nadovezujući se tako na sve ono dobro što su u tom pogledu fratri ovdje učinili. Bilo bi potrebno još stvoriti prostore za spomen-izložbu koja bi bila trajan znak što se dogodilo i zbog čega se dogodilo. Kao logičan nastavak žrtvoslovnih mjesta to bi svakako bila zgrada sjemeništa u nastavku samostana. Komunisti su je oduzeli franjevcima i pozvali smo društvene vlasti da učine sve što je u njihovoj moći da tu zgradu što prije vrate njezinom pravom vlasniku«, zaključio je na kraju fra Miljenko. Ispitivanje i pronalaženje još živućih svjedoka polako se bliži kraju, a fra Miljenko se nada da tih svjedoka ima još.

»Njihovo svjedočenje bilo bi jedan od bitnih elemenata da Crkva jednoga dana našu pobijenu braću proglasi blaženima i svetima«, kazao je fra Miljenko.

Cjelokupan članak može se pročitati na stranicama Dnevnog lista ili u pdf-u.

Široki Brijeg, 4. travnja 2011. (Vicepostulatura) – Stopama pobijenih, glasilo Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« što ga uređuje fra Miljenko Stojić, ušlo je u četvrtu godinu svog izlaženja. Sudeći po odzivu čitateljstva naišlo je na dobar odjek. Zbog toga je Vicepostulatura uvezala prvih pet brojeva, odnosno godišta 2008. – 2010. Svi dosadašnji brojevi u papirnatom izdanju su rasprodani te je moguće samo još nabaviti određeni broj ovih uvezanih primjeraka po cijeni od 20 KM.

Izdanja Vicepostulature u BiH pouzećem možete naručiti preko e-adrese: mostar(et)pobijeni.info ili izravno nabaviti u franjevačkom samostanu na Širokom Brijegu i u suvenirnici župnog ureda u Međugorju. U Hrvatskoj to možete učiniti u različitim knjižarama ili naručiti pouzećem kod Nove stvarnosti preko e-adrese: nova.stvarnost(at)gmail.com.

Čitluk, 31. ožujka 2011. (brotnjo-online.com) – U sklopu tradicionalne kulturne manifestacije »Uskrs s Maticom u Brotnju«, 1. travnja u Čitluku će se predstaviti rad Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«. Također će se upriličiti i predstavljanje glasila Vicepostulature »Stopama pobijenih«.

Predstavljanje je najavljeno u 19.30 u Galeriji »Fra Didak Buntić«.

Čitluk, 31. ožujka 2011. (citluk.ba) – Ogranak Matice hrvatske Čitluk predstavio je svoje bogato nakladničko djelovanje u Zaboku. Tim povodom predstavljena su najnovija izdanja čitlučkog Ogranka, roman Zdravka Nikića »Sime života vičnoga – Zapisi Stipana Trnovca«, knjige »Međugorje – 30 godina fenomena« Marijana Sivrića i Ive Šćepanovića te glasilo »Stopama pobijenih«, Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«.

...

Predstavljajući aktivnosti Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, kao i knjigu »U nebo zagledani« dr. fra Častimira Majića, devedesetosmogodišnjeg fratra rodom iz Vitine koji živi u Chicagu, vicepostulator fra Miljenko Stojić govorio je o do sada učinjenom na pronalaženju tjelesnih ostataka 66 franjevaca koje su tijekom Drugoga svjetskog rata pobili partizani.

»Jedna od bitnih stvari koja je napravljena ove godine svakako je iskapanje na Širokom Brijegu u Knešpolju te u Ljubuškom na Tomića njivi. Vicepostulatura je to učinila zajedno s povjerenstvima za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća u tim općinama koje je imala čast idejno potaknuti. Hvala svima koji su sudjelovali i sudjeluju u njihovom radu, kao i u radu onih u općinama Neum i Posušje koja su također započela radom. Još neke općine namjeravaju isto učiniti. U Dubravi u Knešpolju pronašli smo 28 tijela među kojima bi, prema svjedočenjima, trebao biti i 1 franjevac. Na Tomića njivi također smo pronašli 28 tijela i prema vanjskim znakovima, ostatcima tkanine koja neodoljivo podsjeća na habit i ostatcima franjevačke krunice, predmnijevamo da su tu pokopana i najmanje dvojica franjevaca. Posmrtne ostatke prebacili smo na Medicinski fakultet u Mostaru i o kome se točno radi znat ćemo nakon DNK analize. Budući da je veoma skupa, jedan pokušaj na jednom tijelu stoji preko 4.000 kn, povjerenstva su objavila žiro-račune na koje svoje priloge mogu doznačiti svi oni koji su u mogućnosti i žele pomoći da se identificiraju svi pobijeni u spomenutim masovnim grobnicama i u drugima koje čekaju na otkopavanje«, kazao je fra Miljenko.

On je nazočnima ukratko ispričao i kako je tekao sam tijek likvidacije širokobrijeških franjevaca, na koji su način ubijani bez suda i sudišta, samo zato što su na sebi imali odjeću sv. Franje.

Za knjigu »U nebo zagledani« u kojoj se govori o pobijenim fratrima, fra Miljenko je rekao kako je njezina specifičnost u tome što o njima piše čovjek koji ih je sve poznavao.

Cjelokupan članak može se pročitati na stranicama portala citluk.ba ili u pdf-u.

Široki Brijeg, 25. ožujka 2011. (Vicepostulatura) – U ovoj korizmi Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« predstavit će svoj rad u Zaboku i Čitluku.

U sklopu predstavljanja redovitog i nakladničkog ostvarenja Matice hrvatske, ogranak Čitluk, u Zaboku bit će predstavljen i rad Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«. O njemu će govoriti vicepostulator fra Miljenko Stojić. Predstavljanje započinje 29. ožujka u 19.00 u Vatrogasnom domu. Vicepostulatura će biti predstavljena zajedno s časopisima Cvitak i Školarac, romanom Sime života vičnoga, monografijom Brotnjo i knjigom Međugorje.

Manifestacija »Uskrs s Maticom u Brotnju« održava se već dugi niz godina zahvaljujući čitlučkom ogranku Matice hrvatske na čijem je čelu Andrija Stojić. Između ostaloga ove godine bit će predstavljen i rad vicepostulature. Vicepostulator fra Miljenko Stojić govorit će što je Vicepostulatura učinila kroz proteklu godinu, a Krešimir Šego predstavit će prvih 5 brojeva glasila Vicepostulature Stopama pobijenih. Program započinje 1. travnja sv. misom i putom križa u mjesnoj crkvi na Čitluku u 18.00, te se nastavlja u Galeriji fra Didaka Buntića.

Mostar, 19. ožujka 2011. (bljesak.info) – Književnom večeri pod nazivom »Hrvatski književni kutak Rondo« sinoć je najavljen ciklus sličnih poetskih maratona čiji je pokrovitelj mostarski restoran Rondo. Umjetnički organizator je Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne.

Uz odličnu atmosferu, ugodan ambijent restorana »Rondo« jednostavno je inspirirao 30 pjesnika iz Bosne i Hercegovine te Hrvatske da prirede istinski poetski cjelovečernji maraton.

Stihove su čitali kako afirmirani, tako i mladi pjesnici.

Sudjelovali su: Marina Kljajo-Radić, Miljenko Stojić, Antun Lučić, Miljenko Buhač, Tina Laco, Fabijan Lovrić, Šima Majić, Hrvoje Barbir, Jelena Tadijanović, Damir Šetka, Toni Krilić, Jozo Jakiša, Srećko Marjanović, Marela Jerkić-Jakovljević, Ivan Baković, Dragan Marjanović, Mirko Božić, Vesna Hlavaček, Sonja Jurić, Lidija Pavlović-Grgić, Dragana Vučić, Mario Knežević, Martina Jurković, Silvestar Ištuk, Slavo Antin Bago, Dubravka Bandić, Ružica Bošković, Darko Juka, Ljubo Krmek, Ivana Erić...

Praktično, nakon velike književne manifestacije Humski dani poezije bilo je to po prvi put da se na jednom mjestu predstavi toliko pjesnika.

Program je inspirativno vodila Tina Laco, koja je s kolegicom glumicom Majom Lasić ujedno čitala stihove preminulih pjesnika Ferde Kovača, Vesne Parun, Dragana Šimovića...

»Ova književna večer ostvarena je idejom kolege Ljube Krmeka da se na jednom mjestu okupi što više književnika, kako bi se probudio interes za književnu riječ i njezino vrednovanje u javnosti. U situaciji smo kad je kultura zamrla i kada nikome nije stalo do nas, ali mi smo odlučili da nama bude stalo do nas samih. Brojka od 30 pjesnika sigurno bi trebala javnosti nešto značiti i, evo, na ovaj način želimo prezentirati ljepotu književno-umjetničke riječi te istaknuti njezin značaj za hrvatsku i kulturu općenito na ovim prostorima«, kazala je predsjednica Društva književnika Kljajo-Radić.

Cjelokupan članak može se pročitati na stranicama portala bljesak.info, na stranicama Dnevnog lista ili u pdf-u.

Široki Brijeg, 17. ožujka 2011. (Vicepostulatura) – Prije kratkog vremena iz tiska je izišla knjiga dr. fra Častimira Majića U nebo zagledani. Uredio ju je fra Miljenko Stojić, a nakladnik joj je Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«.

Na širokom čitateljstvu pristupačan način autor je obradio život, rad i ubojstvo svakog od 66 pobijenih hercegovačkih franjevaca tijekom i u poraću Drugog svjetskog rata. Vrijednost i zanimljivost ovog njegovog rada je i u tome što je on svakog opisanog osobno poznavao. K tomu treba dodati da je svoj rad započeo u 95. godini života i za 3 godine ga dovršio.

Knjiga se može naručiti na adresi Vicepostulature (Kard. Stepinca 14, 88220 Široki Brijeg; tel.: (039) 700-325; faks: 039) 700-326; e-adresa: mostar@pobijeni.info). Tvrdo je ukoričena i cijena joj je 25 KM (100 kn; 13 EUR; 16 CHF; 18 USD).

Vrgorac, 2. ožujka 2011. (hrsvijet.net) – Priča o partizanskom zločinu u Vrgorcu 15. lipnja 1942. i ubojstvu 33 civila koju je prije nekoliko dana pokrenuo HRsvijet, čini se, dobiva svoj epilog i u ostalim medijima. Nakon sarajevske Slobodne Bosne o ovome piše i današnja Slobodna Dalmacija. Dvojbeno je samo što čekaju istražna tijela u Zagrebu i Sarajevu.

»Učestvovao sam kao podrška u akciji u kojoj je oslobođen Vrgorac polovicom 1942. godine. Nisam učestvovao u samom napadu i znam da je tamo ubijeno između dvadeset i trideset Vrgorčana, o čemu su dalmatinski partizani šutili kao ribe. Bila je to osveta komšija-komšiji, koji su na taj način riješili njihove lokalne obračune i tu je stradalo najmanje dvadeset, trideset nevinih ljudi.« Ovo je u intervjuu za sarajevski tjednik »Slobodna Bosna« izjavio Jure Galić (rođen 20. rujna 1921. godine u Bijači kraj Ljubuškog), aktualni predsjednik SUBNOR-a BiH i pripadnik Biokovskog partizanskog odreda od njegova osnutka 7. lipnja 1942. godine.
...
»Prilikom povlačenja iz zapade Hercegovine partizani su iz ljubuškog zatvora prema Vrgorcu odveli više od četrdeset civila, među kojima je bio i fra Maksimilijan Jurčić (ujak bivšeg SDP-ova gospodarskog stratega Ljube Jurčića). Potom su ih odvojili u dvije skupine, jednu grupu su strijeljali na putu prema Kotezima, a drugu na vrgoračkom Novom groblju. Pretpostavlja se da se u toj grobnici nalazi četrdesetak žrtava. Vjerujem da su u tom događaju sudjelovali Jure Galić, Marijan Primorac i Pero Jelčić, a o tome je Galić i pisao u svojoj knjizi »Vrijeme i ljudi« – naglasio je fra Miljenko Stojić, voditelj Vicepostulature za istraživanje i prikupljanje građe o stradalim hercegovačkim franjevcima, te dodao kako se nada da će uskoro početi iskapanja i na toj masovnoj grobnici.

Cjelokupan članak može se pročitati na stranicama portala hrsvijet.net ili u pdf-u.

Široki Brijeg, 28. veljače 2011. (abcportal.info) – Cjelokupna hrvatska zajednica u Bosni i Hercegovini pokrenula je pitanje zločina koje su na ovim prostorima počinili partizani i komunističke vlasti. Tek sada, nakon više od 60 godina, zločin poprima svoje obrise. O njemu se u bivšoj državi nije govorilo, a oni koji su se usudili pričati na ovu temu ili su zatvarani ili ubijani, piše Pogled.ba.

Fra Miljenko Stojić, jedan od najaktivnijih pojedinaca na ovom projektu rekao nam je kako samo u Širokom Brijegu ima oko stotinu masovnih grobnica u kojima su tijela ubijenih Hrvata. Trenutno se iskapanja vrše na području općine Ljubuški, gdje su na nekoliko lokacija pronađene ljudske kosti.

Većina općina u Hercegovini formirala je posebna povjerenstva koja se trenutno bave iskapanjem tijela iz masovnih grobnica. Neum, Ljubuški i Široki Brijeg dobili su ova povjerenstva, a očekuje se kako će uskoro i ostale općine formirati ova tijela.

Ova priča ne pogađa samo Hrvate Hercegovine. Hrvatski intelektualni zbor je ovih dana izašao s podatcima o žrtvama partizanskih zločina na području općine Travnik. Prema službenim podatcima, samo na ovom području je ubijeno oko
3.000 ljudi.

Cjelokupan članak može se pročitati na stranicama portala abcportal.info ili u pdf-u.

Travnik, 28. veljače 2011. (Zvonimir Čilić / Večernji list) – Postupak istraživanja, obilježavanja i uređivanja grobišta Drugoga svjetskog rata i poraća bila je tema sastanka održanog proteklog vikenda u Travniku. Organizator sastanka je Hrvatski intelektualni zbor u BIH, a uz dr. Milu Lasića, predsjednika Upravnog vijeća HIZ-a, i vicepostulatora fra Miljenka Stojića, sastanku su bili prisutni hrvatski dužnosnici općinskih i županijskih struktura političke, izvršne i zakonodavne vlasti.
 

Sustavne aktivnosti
Fra Miljenko Stojić, koji uporno i sustavno vodi aktivnosti traženja tijela ubijenih hercegovačkih franjevaca, a uključen je i u potragu za grobištima drugih žrtava partizansko-komunističkog terora i zločina, kazao je kako se od države ne može dobiti pomoć bilo koje vrste u ovim aktivnostima, ali to ne znači da se od potrage za grobištima žrtava treba odustati.
 

Primjer Širokog Brijega
A dobar primjer za to su aktivnosti koje se već godinu i pol vode u općini Široki Brijeg. Naime, u ovoj je općini još u rujnu 2009. formirano općinsko Povjerenstvo za obilježavanje i uređivanje grobišta Drugog svjetskog rata i poraća, a odnedavno i u još nekim zapadnohercegovačkim općinama. Cilj je, kako je kazao dr. Lasić, krenuti s ovakvim aktivnostima i na drugim područjima gdje žive Hrvati, konkretno na području središnje Bosne, o čemu se na sastanku u Travniku razgovaralo, prije svega, informativno i savjetodavno. »Zakonske regulative za ovakve aktivnosti u BiH i nema i uopće je ne treba čekati s viših razina vlasti i dovoljlno je općinskom odlukom formirati istražno povjerenstvo«, kazao je dr. Lasić naglasivši kako najveći broj partizansko-komunističkih žrtava nije imao nikakva prava na suđenje, na obranu, nisu imali pravo na život, pa ni na grob i znano mjesto vječnog počivališta.

Cjelokupan članak može se pročitati na stranicama Večernjeg lista ili u pdf-u.

Sarajevo, 14. veljače 2011. (Dnevni avaz) – Masovne grobnice u zapadnoj Hercegovini, koje kriju tijela ubijenih Hrvata u godinama nakon Drugog svjetskog rata, najbolji su dokaz zločina ogromnih razmjera koji su počinjeni za vrijeme komunističkog režima. Kaže to u izjavi za Dnevni avaz fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, književnik i novinar. On se nalazi na čelu komisije koja je u proteklom periodu radila na iskopavanju masovnih grobnica u Širokom Brijegu i Ljubuškom.

 
Strašne brojke
»Ono što je do sada istraženo ukazuje da se radio o strašnim brojkama. U Širokom Brijegu smo u zadnje dvije godine ustanovili preko stotinu grobnica. Prošle godine smo iskopali jednu masovnu grobnicu u kojoj smo pronašli 28 tijela.

U Ljubuškom imamo četiri velike masovne grobnice. Jednu smo iskopali, u kojoj smo također pronašli 28 tijela. Drugu još kopamo, a do sada smo u njoj pronašli devet tijela. Očekuje nas treća grobnica u Ljubuškom, tačnije kod zgrade Kantonalnog MUP-a, za koju očevici kažu da sadrži više od stotinu tijela«, ističe fra Stojić.

Ostatak članka možete pročitati na portali Dnevnog Avaza ili u pdf-u.

Široki Brijeg, 8. veljače 2011. (Gojko Jelić / Vicepostulatura) – Još jedna veljača na Širokom Brijegu obilježena je molitvom za pobijene hercegovačke franjevce i vjerni Božji puk. Partizanski zločinci su u svome krvavom naumu mislili da na Široki Brijeg, poslije onog krvavog sedmog dana u veljači 1945., ne će više kročiti nijedna stopa. Međutim, s vjerom i nadom u Boga Hercegovačka franjevačka provincija liječila je svoje rane, a krv mučenika rađala je novim redovničkim i svećeničkim zvanjima. Narod je molio i izmolio nova zvanja i s fratrima obnovio Široki Brijeg čuvajući uspomene na nevino pobijenu braću fratre. I u godinama kada se to nije smjelo s ponosom je o njima govorio, molio se za njih i utjecao se njihovom zagovoru.

Od samostana do ratnog skloništa i ovog 7. veljače krenula je kolona od 66 svećenika, skupina novaka i ministranata stazom kuda je prije 66 godina prošlo 12 čuvara franjevačkog samostana. Molitva gvardijana i pjesma Frame ujedinila je brojni vjernički puk u jednoj misli – da se ovakvi zločini više nikada ne ponove. Procesija zatim ulazi u crkvu prepunu vjernog puka, a na grobovima 22-ojice fratara slijedi čitanje njihovih imena. Koliko su podijelili sakramenata krštenja, koliko su ljudi ispovjedili i pričestili, vjenčali i duhovno poučavali samo Bog zna. Koliko su sjemena Božje riječi posijali, a ploda nisu dočekali? Plodovi njihovog redovničkog i svećeničkog poziva i mučeničke smrti vidljivi su danas.

Svetu misu predslavio je hercegovački provincijal dr. fra Ivan Sesar koji je na početku istaknuo riječi blaženog Alojzija Stepinca: »Kada vam sve oduzmu, ostat će vam dvije ruke, sklopite ih na molitvu i tada ćete biti najjači.«

Provincijal je u propovijedi istaknuo: I ovo naše okupljanje izraz je dubokog poštovanja i zahvalnosti pred onima koji su nesebičnim i neustrašivim življenjem zapaljenu baklju milosti Božje predali nama u ruke. Zahvaljujući njihovom svjedočanstvu hrabrosti i vjere dobro znam odakle dolazim, ali s puno nade i strepnje htio bih znati kamo ja i moj narod danas idemo.

Naša nas povijest obvezuje da tu baklju vjere i pripadnosti svome narodu čuvamo, rasplamsavamo i upaljenu predamo budućim pokoljenjima. Sjećanje na naše ubijene fratre, koji su svojim životom posvjedočili ljubav prema Bogu i svom narodu, potiče nas da i mi vršimo Gospodinovu zapovijed ljubavi. Svaki je od ovih 66 ubijenih fratara, kojih se danas spominjemo, na jedinstven način dao kršćanskoj nadi lice Bogu posvećujući svoj život i odgovarajući na potrebe vremena u kojemu su živjeli.

Braćo i sestre, kako ne bismo upali u napast da želimo postići slavu zbog onoga što su drugi učinili trebamo se zapitati nad našim životom, prihvaćajući otvorena i raspoložena srca primjer što su nam ga naša pokojna braća ostavila. Samo tako ćemo moći iskreno opjevati njihovu slavu. U ovom trenutku, u kojem sa zahvalnošću promatramo prošlost, usmjeravajući oči u budućnost prema kojoj nas Duh potiče i vodi pozvani smo sa zahvalnošću prihvatiti svoju povijest, s odgovornošću sadašnjost i s nadom budućnost.

Neka nam Gospodin pomogne da i mi svoje poslanje smjelo svjedočimo i promičemo svjesni da ni vrijeme ni mjesto ni političke niti bilo kakve druge okolnosti nisu presudne za ostvarenje svetosti, već život utemeljen na Evanđelju Isusa Krista.

Na kraju sv. mise okupljenom se puku obratio vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« fra Miljenko Stojić iznijevši iscrpne podatke o bogatom radu Vicepostulature u prošloj godini. Zahvalio je svima koji doprinose uspješnom radu Vicepostulature i sve pozvao na daljnju suradnju i potporu kako bi ovaj postupak, uz Božju pomoć, bio uspješno priveden svome kraju.

Širokobriješki gvardijan fra Sretan Ćurčić izrekao je riječi zahvale provincijalu i svim svećenicima koji su u velikom broju sudjelovali u slavljenju sv. mise te svima koji su ovih dana molitvom ispunjali širokobriješku crkvu, sudjelovali u programu 1. Dana pobijenih hercegovačkih franjevaca, a posebno je pozdravio obitelji pobijenih fratara te članove splitske podružnice Udruge Hrvatske Domovinske Vojske 1941. – 1945. Zahvalio je i Vicepostulaturi na njezinom zauzetom radu. Gvardijan je na kraju obećao da će s braćom fratrima čuvati mjesto ubojstva i pokopa naše braće, a sav puk pozvao na molitvu da ih Crkva uzdigne na čast Oltara.

Obljetnica ubojstva hercegovačkih franjevaca svečano je obilježena i u samostanu hercegovačkih franjevaca u Zagrebu u Dubravi. Na poziv gvardijana fra Draženka Tomića sv. misu, uz sumisništvo 16 svećenika, predvodio je gospićko senjski biskup dr. Mile Bogović. Oko 700 vjernika ispunilo je samostansku crkvu.

Biskup Bogović, započinjući propovijed riječima »Molimo se za njih, ali molimo se i njima!« istaknuo je kako hercegovački franjevci na čelu s Vicepostulaturom »Fra Leo Petrović i 65 subraće« spadaju među najzauzetije zajednice u radu na beatifikaciji svojih mučenika. Podsjetio je na nedavno izrečenu misao na otvaranju Dana pobijenih hercegovačkih franjevaca: »Nismo se ovdje sastali plakati, nego se radovati što su se naša braća ugradila u našu budućnost i budućnost našega naroda.« Nakon toga je nastavio: »Naše okupljanje je važno da prevladamo sve ono negativno što se govorilo o našim velikanima, kako bismo vedrije išli u budućnost, nasljedujući ih.« U nastavku propovijedi biskup se upitao koji su uzori ovom svijetu, jesu li to sveci koji su se odlikovali sebedarjem ili pak neki drugi. Sveci su oni koji u svojoj ljubavi grle cijeli svijet poput Krista, a oni koji su k tome iz ljubavi dali život za druge nazivaju se mučenici. Upravo će oni naći svoje mjesto u svehrvatskom projektu Crkve hrvatskih mučenika na Udbini.

Nakon sv. mise u prepunoj samostanskoj dvorani prikazana su dva filma: prvi o događanjima na Širokom Brijegu 1945. i drugi o iskapanju zemnih ostataka žrtava Drugog svjetskog rata u Knešpolju uz tumačenje fra Marina Karačića i fra Gorana Azinovića. Oni su okupljenima predstavili aktivnosti Vicepostulature »Fra Leo Petrović i 65 subraće«. Novi broj časopisa »Stopama pobijenih«, šesti po redu, predstavio je fra Ante Bekavac. Suorganizator susreta Zavičajna zajednica Široki Brijeg priredila je prigodni domjenak.

Široki Brijeg, 7. veljače 2011. (Gojko Jelić / Vicepostulatura) – U predvečerje 66. obljetnice ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca, 6. veljače, sv. misu zadušnicu predvodio je širokobriješki gvardijan fra Sretan Ćurčić u suslavlju s fra Danom Karačićem i dr. fra Andrijom Nikićem. Misno slavlje su svojim pjevanjem i čitanjem misnih tekstova animirali širokobriješki framaši koji su na ovoj nedjeljnoj svetoj misi ispunili do kraju širokobriješku crkvu.

Gvardijan je u propovijedi naglasio: Ovih dana se na poseban način sjećamo i molimo za nevino poubijane fratre koji su prolili svoju krv samo zato što su nosili habit. Taj habit je bio i ostao svjetlo našem čovjeku. Svjetlo povjerenja, utjehe i pomoći. Fratar s habitom je bio i ostao svjetlo i u turskim i u komunističkim režimima. Mnogi su mi naši branitelji posvjedočili, u ovom posljednjem Domovinskom ratu, kada bi se fratar pojavio u rovu kao da bi donio sa sobom jednu snagu i nadu. Znamo da je komunistički režim poubijao 66 fratara, uglavnom na koncu rata i u poraću. Većina njih se mogla spasiti. Mogli su pogaziti Isusa i svoj habit i biti spašeni. Ali ne! Oni su vjerovali u Isusa Krista koji je iznad smrti i ovoga zemaljskoga života. Vjerovali su da će ih Isus spasiti i privući u stanove vječne ljubavi. Oni danas pred nama stoje kao svjetlo i putokazi. Oni nam govore da se u životu isplati imati neprolazne ideale zbog kojih ako treba mogu i trpjeti i umrijeti. Ja sam danas, nakon 66 godina od njihove smrti, ponosan što sam fratar.

Prigodan program u sklopu 1. Dana pobijenih hercegovačkih franjevaca nastavljen je predstavljanjem knjige dr. sc. fra Častimira Majića U nebo zagledani. O njoj je govorio dr. sc. fra Robert Jolić. Knjiga je tiskana u nakladi Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« i »Alfe« iz Zagreba. Fra Častimir donosi podatke o svakom ubijenom, ali i svoje sjećanje na svakoga od njih, jer ih je osobno poznavao. Tako saznajemo i brojne dosada nepoznate podrobnosti o naravi svakog pojedinog franjevca, njegove vrline i način života. Autor donosi i svoja teološka, filozofska, nacionalna i pjesnička razmatranja o smrti i zločinu koja sretno uklapa u pojedinačne životopise. Predstavljač je s divljenjem istaknuo tu svježinu misli za osobu od 98 godina života koja i danas s nevjerojatnom upornošću prati američki i hrvatski tisak, pravi bilješke i iščitava stare knjige i dokumente. Dr. fra Robert Jolić je, uz pohvalu nakladniku, knjigu iskreno preporučio široj javnosti kao svjedočanstvo vremena, terora i straha, ali i vjere u Božju providnost i odlučnost da se ustraje do kraja.

Autor na kraju knjige zapisa: Široki Brijeg, Mostarski Gradac, Mostar, Kočerin, Čitluk, Međugorje, Ljubuški, Zagvozd, Macelj... kao i ostala stratišta fratara, postali su lančani mostovi koji nas spajaju u veliku kršćansku obitelj. A širokobriješka spomen-grobnica u crkvi Uznesenja BDM postala je hodočasničko mjesto koje okuplja tisuće katoličkih vjernika koji pred njom slave Boga i u svojim molitvama traže njihov zagovor na nebesima. Iznad ove grobnice i nepoznatih grobišta odzvanjaju Kristove riječi: Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje.

Obilježavanje 66. obljetnice komunističkog ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca počinje danas na Širokom Brijegu u 16.00. Najprije se moli molitva ispred ratnog skloništa gdje je ubijeno i spaljeno 12 fratara, nakon toga procesija ide u crkvu, slijedi molitva na grobu gdje su pokopana 22 ubijena fratra i započinje sv. misa zadušnica koju predvodi provincijal hercegovačkih franjevaca dr. sc. fra Ivan Sesar.

Široki Brijeg, 6. veljače 2011. (Gojko Jelić / Vicepostulatura) – Druga večer, 5. veljače, u sklopu 1. Dana pobijenih hercegovačkih franjevaca započela je sv. misom zadušnicom za pobijene hercegovačke franjevce i puk Božji koju je predvodio širokobriješki župnik fra Stipe Biško uz suslavlje više svećenika među kojima je bio i don Anto Jelić, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije.

Misna čitanja i molitvu vjernika pročitali su članovi FSR-a, koji već godinama, između ostaloga, s ljubavlju kite grob pobijenih fratara, mole se za njih i zahvaljuju Bogu na njihovoj žrtvi.

Fra Stipe je u propovijedi posebno naglasio: Nismo se ovdje sabrali plakati nego biti ponosni što su naša braća i sestre ugradili svoj život u našu budućnost, ne samo u budućnost naroda nego u budućnost kraljevstva Božjega i vjere na ovoj zemlji. Ne ćemo mi preteći sud Crkve niti donositi odluku, ali je za nas veliko i plemenito ono što je njih ponukalo da dadnu svoj život. Imamo to pravo priznati i kazati. Imamo pravo na to biti ponosni i moliti Gospodina da nam pomogne da u tome ustrajemo.

Poslije svete mise nastavljen je program predstavljanjem knjige »Prikrita grobišta« U knjizi su objavljeni radovi 11 autora na 436 stranica, te evidentirano 581 masovno grobište.

Kao uvod u predstavljanje prikazan je potresni dokumentarni film, autora Jože Dežmana, o masovnoj grobnici u nekadašnjem rudniku ugljena blizu sela Huda Jama (u prijevodu: grozna jama) kod Laškoga u Sloveniji. Jama je desetljećima bila blokirana 5,5 metara debelim zidom, ali je stravična istina o poslijeratnim partizanskim zločinima ipak izišla na vidjelo.

Predstavljači knjige bili su dr. sc. Mile Lasić, član širokobriješkog Povjerenstva za obilježavanje i uređenje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća i don Anto Jelić, predsjednik Hrvatskog katoličkog dobrotvornog društva, jedan od najboljih poznavatelja bleiburške tragedije i predvodnik, već niz godina, hodočašća od Zagreba do Bleiburga.

Izdavač i nakladnik knjige je Hrvatsko katoličko dobrotvorno društvo iz Sarajeva.

Knjiga, tiskana na 436 stranica, ustvari je stručno izvješće Komisije Republike Slovenije za rješavanje pitanja skrivenih grobišta. Fotografsko-ilustrativni dio sadrži tabelarne prikaze masovnih grobnica, s posebno naznačenim masovnim grobištima s hrvatskim žrtvama. U 122 masovne grobnice pronađene su hrvatske žrtve, a u 17 grobnica nalaze se Hrvati sa žrtvama iz drugih naroda. U Hudoj jami pronađeni su posmrtni ostatci preko 700 ubijenih Hrvata. Međutim, to nije konačan broj, jer još postoji 7 neiskopanih grobnica.

Dr. Lasić je iznio svijetle primjere nekih općina koje su počele istraživati masovna grobišta, a političare pozvao da donesu odgovarajuće zakone koji bi sustavno riješili ovaj problem koristeći iskustva iz Slovenije.

Don Anto Jelić je naglasio da je najveći zločin šutjeti o Bleiburgu i pozvao sve političare, hrvatske udruge i povjesničare da se najozbiljnije počnu baviti ovim problemom. Sama partizanska vlast je priznala da je 1945. – 1951. likvidirala 568.000 narodnih neprijatelja, a kroz logore je prošlo 3.777.776 zarobljenika. Rekao je također da je mnogo Hercegovaca svoje kosti ostavilo na križnim putovima, ali je Hercegovac svoj prkos znao kazati i u gangi: »Maribore da si malo bliže, ja bi rodijacim okitio križe!« Naša je obveza pronaći mjesta svih stradanja i stradalima odati ljudsku i kršćansku počast. To je je najmanje što za njih možemo učiniti.

Široki Brijeg, 5. veljače 2011. (Gojko Jelić / vicepostulatura) – Sinoć su, 4. veljače, u sklopu obilježavanja 66. obljetnice pobijenih hercegovačkih franjevaca i vjernog puka Božjeg na Širokom Brijegu započeli 1. Dani pobijenih hercegovačkih franjevaca. Sv. misu zadušnicu predvodio je fra Vine Ledušić uz sumisništvo fra Dane Karačića i fra Nikole Rosančića.

Dojmljiv je bio ulazak u prepunu crkvu procesije s koncelebrantima i s 40-ak ministranata. Fra Vine je u propovijedi upravo stavio naglasak na pučkoškolce sjećajući se svoga djetinjstva koje je bilo obilježeno velom šutnje o ljudima koji su nestali tijekom Drugog svjetskog rata. Iako su stariji morali kriti istinu o partizanskim zločinima, djeca su na svoj način pokazivala da znaju tko su ubojice njihovih nestalih tako što su iz svojih knjiga – bukvara kidali stranice sa slikom druga Tita. Pozvao je ministrante i sve mlade da budu čistih ruku i srca, jer i današnje vrijeme nosi bezbroj opasnosti. Mladi trebaju znati istinu o svjedocima vjere te su pozvani biti nositelji mira i praštanja, kao i molitelji za nevine žrtve, pa čak i za same zločince.

Poslije sv. mise, koju su svojim pjevanjem uljepšali pripadnici malog širokobriješkog zbora »Gospini slavuji«, nastavljen je program predstavljanjem glasila Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« – Stopama pobijenih. Predstavljač je bio ugledni hrvatski književnik gosp. Krešimir Šego koji je naglasio kako urednik glasila fra Miljenko Stojić dosljedno slijedi uređivačku koncepciju kroz svih šest dosadašnjih brojeva. Glasilo nije običan list neke vicepostulature, nego svojevrsna spomen-knjiga ispunjena dokumentima, fotografijama i svjedočenjima. Ono pomaže u skidanju prašine s desetljećima čuvanih tajni i tako doprinosi slaganju mozaika događaja iz krvavih dana divljanja partizanskih zločinaca. Gosp. Šego je istaknuo i neke posebno zanimljive tekstove čiji su autori vrsni istraživači franjevačke prošlosti fra Robert Jolić, fra Ante Marić, fra Andrija Nikić i brojni drugi...

Vicepostulatura preko svog glasila potiče istraživanje masovnih grobišta slijedeći izjave svjedoka događaja, kako onih sa strane žrtvi tako i samih zločinaca kojima je proradio glas savjesti.

Stopama pobijenih doista ide stopama mučenika i treba postati nezaobilazno štivo u svakoj obitelji.

Zagreb, 2. veljače 2011. (Glas Koncila) – Novi broj Glasa Koncila (s nadnevkom 6. veljače) ponovno daje »recept« za vjero(m)dostojan život. Tako već u svojemu naslovnom prilogu, »Na Boga i obitelj uvijek se može računati«, koji potpisuje novinar Vlado Čutura, objavljuje svjedočanstvo deveteročlane obitelji Zlopaša i peteročlane obitelji Kovač o smislu i ljepoti obiteljskog života te o ulozi obitelji kao temeljne ljudske zajednice u društvu i Crkvi.

»Povijest ne će oprostiti ako barem ne pokušamo« naslov je rubrike »Intervju«, čiji je gost u ovome broju tjednika fra Miljenko Stojić. Vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, taj je hercegovački franjevac, novinar i književnik zasigurno najkompetentniji sugovornik o temi mučeničkih ubojstava hercegovačkih franjevaca koja su u prošlome stoljeću učinili partizani i komunisti. Usporedivši hrvatske i hercegovačke prilike i pokušaje u otkrivanju istine o žrtvama komunističke ideologije, komentirajući nedavno priopćenje Komisije »Iustitia et pax« HBK, u kojem se apelira na Vladu i Sabor da u obrasce za popis stanovništva uvrste i pitanje: »Ima li u vašoj obitelji žrtava komunizma?«, Stojić je pozvao sve koji žele dobro »našoj državi i našem narodu da učine sve što je u njihovoj moći kako bi se što prije došlo do prave istine o tim događajima«, istaknuvši i konkretne primjere po kojima se vidi kako »oni pripadnici političkih stranaka koje baštine propalu ideologiju, uz pomoć raznih saveznika, čine sve da se podjele i nesporazumi u hrvatskom narodu nastave što više«, osobito kad je riječ o komunističkim zločinima.

Cjelokupnu najavu možete pročitati na portalu Glasa Koncila ili u pdf-u.

Široki Brijeg, 1. veljače 2011. (Vicepostulatura) – Komunisti su u Drugom svjetskom ratu i poraću ubili 66 hercegovačkih franjevaca. Prvi je ubijen oko 24. svibnja 1942., drugi 31. listopada 1944., a svi ostali su pobijeni od siječnja do kolovoza 1945. Hercegovačka franjevačka provincija, preko vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, nastoji da jednoga dana postanu mučenicima, odnosno blaženima i svetima.

Iz samostanske zajednice na Širokom Brijegu komunisti su ubili najviše članova, čak 30, te još 4 na njegovom području. Posebno je odjeknulo ubojstvo 12 fratara na Širokom Brijegu 7. veljače 1945. koje su kasnije i zapalili u ratnom skloništu u samostanskom vrtu. Taj događaj ušao je i u ono glasovito Pastirsko pismo hrvatskih biskupa iz rujna 1945. Danas u samostanskoj crkvi počivaju posmrtni ostatci njih 22. Sve ovo bio je dovoljan razlog da je od samog početka Široki Brijeg držan središnjim žrtvoslovnim mjestom Hercegovačke franjevačke provincije. Puk je, pak, o svemu izrekao svoj sud nazvavši pobijene franjevce »Širokobriški mučenici«.

Ove će godine u sklopu obilježavanja obljetnice pobijenih hercegovačkih franjevaca i vjernog puka Božjeg biti održani 1. Dani pobijenih hercegovačkih franjevaca. Program počinje 4. veljače sv. misom zadušnicom u 18.00 koju predvodi fra Vine Ledušić. Nakon nje Krešimir Šego će predstaviti dosadašnje brojeve glasila Vicepostulature Stopama pobijenih. Sutradan, 5. veljače, sv. misa zadušnica, koju predvodi fra Stipe Biško, također je u 18.00. Prigodan program nakon nje sastojat će se od predstavljanja knjige Prikrivena grobišta. O njoj će govoriti dr. sc. Mile Lasić i don Anto Jelić. I za treću večer, 6. veljače, predviđena je sv. misa zadušnica u 18.00, koju predvodi fra Sretan Ćurčić. Prigodan program nakon nje sastojat će se od predstavljanja knjige dr. sc. fra Častimira Majića U nebo zagledani. O njoj će govoriti dr. sc. fra Robert Jolić. Sam dan obljetnice, 7. veljače, ima nešto drukčiji program. Franjevci i svećenici u 16.00 u procesiji će poći na molitvu pred ratnim skloništem koju će predvoditi gvardijan širokobriješkog samostana fra Sretan Ćurčić. Po završetku molitve procesija ide u samostansku crkvu gdje će biti održana molitva na grobnici pobijenih franjevaca i sv. misa zadušnica koju će predvoditi provincijal Hercegovačkih franjevaca dr. sc. fra Ivan Sesar.

Ovo je ujedno i duhovna obnova za širokobriješki kraj i sve one kojima je na srcu ubojstvo hercegovačkih franjevaca i vjernog Božjeg puka. Zbog toga će prvog dana naglasak biti stavljen na pučkoškolce, drugog na odrasle te trećeg na mladež.

Široki Brijeg, 23. siječnja 2011. (Gojko Jelić / Vicepostulatura) – Sa zakašnjenjem od više desetljeća nastavlja se izlazak istine na vidjelo o pobijenim hercegovačkim franjevcima. To svjetlo neumorno donosi Stopama pobijenih, glasilo vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«. Pred nama je njegov 6. broj.

Glavni urednik i vicepostulator fra Miljenko Stojić u Uvodniku naglašava: »Zadaća je društvenih vlasti da u rasvjetljavanje mraka, što nam ga je ostavilo komunističko vrijeme, krene odlučnijim korakom. Na žalost, to se ne događa. Naprotiv, neki se odlučnije vraćaju u taj mrak.

I dok mi još tražimo kosti razbacane po raznim masovnim grobnicama, dotle društvene vlasti okreću svoju glavu kao da se ništa ne događa. Na stranu svjesni pojedinci koji čine sve što je u njihovoj moći da bi se stvari pokrenule s mrtve točke. Jedna od stvari koje su u zadnje vrijeme pokrenute, upravo zahvaljujući svjesnosti, jesu povjerenstva za uređivanje i obilježavanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području općina Široki Brijeg, Ljubuški, Neum i Posušje. Vicepostulatura ima čast da je bila njihov idejni začetnik i da prema svojim mogućnostima pridonosi njihovom uspješnom radu. Uz Božju pomoć dovršit ćemo započeti posao i onda zadovoljno odahnuti jer smo učinili što smo mogli. Od svakoga od nas zaista se ne traži ništa drugo.«

Fra Ante Marić piše o posljednjim ratnim danima na Širokom Brijegu zaključujući kako komunistima ništa nije bilo sveto. »Crkveni oltari obeščašćeni, kipovi iznakaženi, malom Gospinom kipu pilane su ruke. Narod Širokog Brijega priča da su se nakon ulaska partizana u samostan događale čudne stvari.« Tko je žena u bijelom koja je potjerala partizane iz širokobriješke crkve pročitajte, dakle, u tekstu pod naslovom: Komunističko obeščašćenje crkve na Širokom Brijegu.

Glasilo donosi i dva odlomka iz knjige fra Jerke Karačića Uspomene iz doba mučeništva koja uskoro izlazi iz tiska u izdanju Vicepostulature. Sljedeći redci su uistinu potresni: Pužući između pojedinih zatvorenika, dopustio sam, na zamolbu, da oni stavljaju svoje usne na moje uho, onda ja svoje usne na njihovo uho – tako da je izišlo da je to bila noć ispovijedanja; mnogima sam tako podijelio odrješenje – ispovjedio ih. Nedugo nakon toga većina je od njih ubijena.

O devet dana iskapanja masovne grobnice Tomića njiva u Ljubuškom piše fra Miljenko Stojić u obliku dnevnika. Tijekom komunizma milicija je revno privodila one koji bi se usudili pohoditi to mjesto i barem se kratko na njemu zadržati. Međutim, njegovim padom puk je sve događaje nastojao otrgnuti od zaborava. O njima se počelo javno govoriti i zahvaljujući poglavito franjevcima iz samostana na Humcu na mjestu masovne grobnice podignut je željezni križ s natpisom. Dnevnik donosi svaku podrobnost iz ovih devet dana koje su sudionici i svi oni koji su posjećivali mjesto iskapanja doživjeli kao novi susret sa žrtvama. Svjedoci i rodbina pobijenih iznosili su dragocjene podrobnosti iz vremena stradanja, tako da je sve to bila svojevrsna devetnica, ljubavlju izrečena za ove mučenički ubijene nevine ljude, među kojima je najvjerojatnije i nekoliko franjevaca. Koliko samo teških ljudskih sudbina... Što sve kriju posmrtni ostatci ubijenih, pokazat će daljnja stručna analiza, a potresni dnevnički zapisi slažući svjedočenja i zatečene posmrtne ostatke daju mozaik strašnih vremena. »Oko 9.30 kraj tijela br. 18, koje je bilo omotano pelerinom za koju zaključismo da je mogla biti iznad habita nekog fratra, pronašli smo i ostatke franjevačke krunice kao i dijelove habita, različite od pelerine. Ubrzo pronađosmo i dijelove moćnika koji je dotični imao uz sebe. Je li to fra Paško Martinac, fra Martin Sopta ili neki drugi ubijeni franjevac za kojeg nismo ni pretpostavljali da bi mogao biti ovdje? DNK analiza kazat će nam o kome je točno riječ. Tada će biti skinuta i žica oko njegovih šaka koja se, krvnički stegnuta, zajedno s habitom prilijepila uz kost.« Dnevnik završava riječima: »Hvala ubijenima što su nam dopustili dirati im u mir ispod gomile smeća koju su komunisti ciljano dopustili da se stvara na tom mjestu. Čim prođu svi potrebni postupci, dostojno ćemo ubijene pokopati da u miru Božjem počivaju do Sudnjega dana.«

Dr. Ante Čuvalo donosi svoj pogled na iskapanje grobišta na Tomića njivi. »Moralo bi svima biti jasno da ovdje nije riječ o traženju osvete i o nečijem zatvaranju i progonu nego o želji da se sazna povijesna istina, da naši mrtvi ne ostanu prešućeni, da ih se pokopa na dostojanstven način i da im se oda dužno poštovanje. Ako se to napravi, bit će lakše djeci i rodbini pobijenih. Bit će mirniji i oni koji su doprinijeli i sudjelovali u ovim zločinima. Traži se samo da istina već jednom ugleda svjetlo dana, a istina oslobađa. Oslobađa sve!«

Damir Šimić opisuje okolnosti partizanskih napada na Široki Brijeg i njihov zločin nad hercegovačkim franjevcima. Autor donosi kakav je bio stav hercegovačkih franjevaca prema politici. »Iz širokobriješke franjevačke gimnazije je 1943. zbog članstva u ustaškom pokretu, bio izbačen i Benedikt Benko Penavić. Dakle, Crkva u svojim redovima nije uopće dopuštala pripadnost bilo kojem pokretu, nego je samo poticala domoljublje.« Zašto zločin? »Onog trenutka kad je visokim oficirima OZNE, putem izvješća koja su dobivali s terena, postalo vidljivo da ne će moći osigurati otvorenu franjevačku potporu partizanskom pokretu i Titovoj KPJ, očito je u samom partijskom vrhu donesena politička odluka da franjevci moraju dijeliti sudbinu poraženih ratnih protivnika i drugih političkih i klasnih neistomišljenika. Takva politička odluka nije mogla biti donesena ni na razini korpusnih ni divizijskih štabova, oblasnih ili okružnih komiteta KPJ u Hercegovini ili Dalmaciji, a niti u područnim uredima OZNE. Odluku o masovnim fizičkim likvidacijama političkih neistomišljenika mogao je donijeti isključivo Josip Broz Tito.«

Dr. fra Robert Jolić predstavlja lik fra Mariofila Sivrića. »Prije nego što su partizani došli, stari svećenici su mu govorili da bježi jer je mlad i može se izvući. Međutim, fra Mariofil je rekao: "Ja ne ću od svoga naroda", te je tri dana nakon masakra pokopavao mrtve svećenike, a kasnije su partizani došli, odveli ga iz samostana iz Širokog Brijega i ubili. Trenutno je teško reći gdje je točno ubijen i pokopan. Prema svjedočenjima to bi moglo biti u novootkrivenoj masovnoj grobnici u Dubravi u Knešpolju. DNK analiza na koju se čeka odgovorit će na to pitanje.«

Fra Slavko Soldo, bivši hercegovački provincijal i jedan od najzaslužnijih za pokretanje sadašnje brige o pobijenim hercegovačkim franjevcima u razgovoru za glasilo svjedoči: »Pojedinosti o stradanju fratara prvi sam put čuo pred ulazak u novicijat. Sada već pokojni, fra Blago Karačić nam je držao duhovne vježbe koncem lipnja 1967. u Slanom. U predvečerje smo se izvezli samostanskom barkom na sredinu slanskog zaljeva. Bila je bonaca. Spustili smo sidro i izmolili krunicu. Potom nam je fra Blago imao nešto važno kazati o našoj Provinciji. Govorio nam je o stradanjima kroz koja je Provincija prošla zajedno s narodom i fratrima. Pričao je s osjećajima i proživljeno na način kako to samo on može i zna. Osjetio sam da ti trenutci imaju veliko značenje. Možda su na mene ostavili dublji dojam nego sam čin oblačenja redovničkog odijela koji je uslijedio za nekoliko dana.«

Veličanstveno, krv mučenika sjeme je novih zvanja!

Dr. fra Miljenko Šteko, razlažući teološku potku kulta svetaca, govori kako se on razvijao kroz povijest. Puk je uvijek igrao i igra jednu od glavnih uloga. Nemoguće je biti svetac ako takvim nisi priznat, a Crkva je tu da to službeno ispituje i objavljuje. Zaključimo da zbog svega toga ovi postupci ovako dugo traju. No, to nije ni bitno, bitno je iznijeti istinu na vidjelo jednoga dana.

I ovoga puta glasilo Stopama pobijenih u svojim redovitim rubrikama donosi bogatstvo informacija i tako, pišući o našoj krvavoj prošlosti, postaje sve neophodnijim pomagalom u našem putovanju kroz danas i sutra. A urednik u svome Uvodniku zaključi: Svojim djelovanjem rasvijetlimo mrak oko sebe. Usudimo se misliti i bit će nam jasno što i kako trebamo učiniti.

Glasilo Stopama pobijenih je zacijelo glas istine. Kako doći do njega, najlakše se može saznati preko portala www.pobijeni.info.

Djelomični primjerak u pdf-u.

Međugorje, 19. siječnja 2011. (Cvitak) – U nakladi Alfe iz Zagreba i Cvitka iz Međugorja objavljena je knjiga Miljenka Stojića Mirkove priče. Riječ je o knjizi za djecu i mladež koja je u nastavcima objavljivana u listu za sretno djetinjstvo Cvitak. Kao dobar poznavatelj dječjeg svijeta, pisac nas uvodi upravo u taj bogati, maštom oplemenjeni svijet, koji gotovo nikada ne odlazi daleko od našega svijeta i stvarnosti. Bajkovito ispričane priče pretapaju se u svojevrstan roman odrastanja, igre, prijateljstva i druženja, roman poučan ne samo za djecu već i za odrasle. Čitajući ovu knjigu, često puta dođemo na pomisao kako svijet djetinjstva ni na trenutak ne gubi na svojoj ljepoti, žaru i plemenitosti, ma kakva bila vremena u kojima živimo. Knjiga Mirkove priče (178 stranica) podijeljena je u četiri cjeline, četiri godišta, s ukupno četrdeset naslova.

Mirkove priče su dvadeset i prva knjiga pjesnika, pripovjedača, kritičara i esejista te prevoditelja, fra Miljenka Stojića, jednoga od najplodnijih hrvatskih književnika. Podsjetimo se da je Stojić svoju prvu knjigu, zbirku pjesama Unatoč svemu, objelodanio 1994., nakon čega su uslijedili brojni naslovi koje je književna kritika, ali i čitatelji, s respektom primala. Obogaćujući književnost za odrasle, Stojić objavljuje i djela za djecu – ponajprije slikovnice, a prije Mirkovih priča objavio je i roman Računalko, što ga ne čini samo jednim od najplodnijih već i tematski najradoznalijih naših pisaca.

Ljubuški, 12. siječnja 2011. (Z. Volarević / ljportal.com) – Radovi na iskapanju druge masovne grobnice na lokaciji Bare u Ljubuškom, koji su počeli 27. rujna prošle godine, a privremeno su obustavljeni zbog nepovoljnih vremenskim prilika, mogli bi biti nastavljeni već sutra.

 
Do sada devet žrtava
Tu nam je informaciju kazao Vice Nižić, predsjednik Općinskog vijeća Ljubuški i predsjednik Povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području općine Ljubuški, dodajući kako se nada da će radovi na ovoj masovnoj grobnici iza stare upravne zgrade Javnog komunalnog poduzeća Ljubuški biti uskoro gotovi, nakon čega će se moći pristupiti iskapanju preostalih dviju masovnih grobnica na području općine, onoj iza zgrade Ministarstva financija i onoj iza zgrade općine. Podsjetimo kako izvodi iz Povjerenstva kazuju kako je masovna grobnica Bare nastala krajem Drugog svjetskog rata, 1945. i 1946.

»Nakon što su komunisti osvojili zapadnu Hercegovinu, u tamnicu su dovodili mnogobrojne uhićenike i redovito ih ubijali. Do prvih posmrtnih ostataka na Barama uspjelo se doći tek 1. listopada, budući da je na tom prostoru bilo komunalno poduzeće, a do sada su otkriveni ostatci devet žrtava«, kazao je Nižić.

 
Pomoć građana
Dodao je kako se pomoću DNK analize radi i na utvrđivanju identiteta žrtava čiji su ostatci pronađeni u masovnoj grobnici Tomića njiva, koja je bila prva otkopana masovna grobnica na prostoru općine Ljubuški. Radovi na njezinom otkopavanju trajali su od 19. do 28. srpnja prošle godine. Ponovno je upućen poziv svim građanima, koji znaju bilo što o pokopanima u ovim masovnim grobnicama da se jave kako bi se cijeli posao uspješno priveo kraju. Ukoliko je netko u rodbini imao nekoga tko je pokopan u masovnoj grobnici, uzimaju se uzorci krvi radi što lakšeg utvrđivanja identiteta pobijenih. Podsjetimo i na to kako su za sve ove radove, naročito za identifikaciju, potrebna velika novčana sredstva, pa je Povjerenstvo, uz potporu Vicepostulature i vicepostulatora fra Miljenka Stojića koji je njegov član, u sklopu općinskog žiro-računa kod UniCredit banke – poslovnica Ljubuški, otvorio podračun 3381602276734328, gdje se mogu uplatiti novčani prilozi.

Široki Brijeg, 11. siječnja 2011. (sirokibrijeg.ba) – Ovih dana je u UniCredit banci otvoren podračun Proračuna općine Široki Brijeg za rad Povjerenstva za obilježavanje i uređenje grobišta Drugog svjetskog rata i poraća na području općine Široki Brijeg. Broj podračuna je 3382202257086560 sa svrhom doznake »Uređenje grobišta«.

U organizaciji Povjerenstva, na čelu s predsjednikom Perom Kožulom, i uz veliku pomoć fra Miljenka Stojića člana Povjerenstva i vicepostulatora Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, u lipnju prošle godine na lokaciji Dubrava-Knešpolje pronađeni su ostatci 28 žrtava koje su partizani komunisti u veljači 1945. zatvorili te nakon nekoliko dana poubijali i zakopali na ovom mjestu. Ostatci žrtava iz masovnih grobnica u Knešpolju prebačeni su na Medicinski fakultet Sveučilišta u Mostaru. U tijeku je DNK analiza žrtava koju provodi Medicinski fakultet Sveučilišta u Mostaru u suradnji s Medicinskim fakultetom Sveučilišta u Splitu i uz pomoć Marije Definis-Gojanović, specijalistice za sudsku medicinu splitskog KBC Firule. Sve ove radnje iziskuju i određena novčana sredstva pa se stoga pozivaju svi koji mogu novčano pomoći rad Povjerenstva da sredstva uplaćuju na namjenski otvoren podračun.