Antologije, izbori, pregledi... u koje je uvrštavan:
– Šimun Musa – Gojko Sušac: Nisam mrtav samo sam zemlju zagrlio, HKD Napredak, Mostar, 1995.
– Šimun Musa – Krešimir Šego: Zri znak, Općinsko vijeće, Čitluk, 1996.
– Božidar Petrač: Kip domovine, Alfa, Zagreb, 1996.
– Božidar Petrač: Majci, Kraljici mira, ICMM, Međugorje, 1998.
– Bratulić – Brešić – Damjanović – Petrač: Mila si nam ti jedina, Alfa, Zagreb, 1998.
– Vinko Grubišić – Krešimir Šego: Pod nebom Bleiburga, Naklada Brotnjo, Međugorje, 1998.
– Neven Jurica – Božidar Petrač: U sjeni transcendencije, Školska knjiga, Zagreb, 1999.
– Zdravko Kordić – Krešimir Šego: Mnogoglasje, Osvit, 1 – 2, Mostar, 2000.
– Božidar Petrač: Hrvatska božićna lirika, Naklada Jurčić, Zagreb, 2000.
– Božidar Petrač: Hrvatska uskrsna lirika, Naklada Jurčić, Zagreb, 2001.
– Vjekoslav Boban: Hercegovina, Zagreb, 2002.
– Zdravko Kordić: Jezik i hrid, Neovisna naklada, Zagreb – Mostar, 2005.
– Vladimir Lončarević, Krist u hrvatskom pjesništvu od Jurja Šišgorića do naših dana. Antologija duhovne poezije, Verbum, Split, 2007.

Djela:

 

IZVORNICI NA HRVATSKOM

 

Pjesme

Unatoč svemu (Naša ognjišta, Tomislavgrad, 1994.)

Pjesma blizini (Ceres, Zagreb, 1995.)

Kaplja (Ziral, Mostar – Zagreb, 1997.)

Sirovi blues (Ziral, Mostar – Zagreb, 2001.)

Golgote glas (DHK HB – Matica Hrvatska, Mostar – Čitluk, 2002.)
Dobro jutro, kolonijo (DHK HB i Dan, Mostar – Zagreb, 2006.)

Izabrane

Prijatelji (Naklada Jurčić, Zagreb, 2000.)

 

Kratke priče

Ne dirajte bijelo labuda (FRAM-ZIRAL – NAKLADA K. Krešimir, Mostar – Zagreb, 2005.)

 

Ogledi

Ta vremena (K. Krešimir, Zagreb, 1995.)

Paljenje svijeće (ICMM, Međugorje, 1998.)

Raspretavanje vatre (ICMM, Međugorje, 2001.)

Rijeka (ICMM, Međugorje, 2002.)

Književna kritika

Riječ po riječ (Naklada DHK HB – Dan; Mostar – Zagreb, 2007.)

 

Slikovnice

Čudesni dani (u Miljenko Stojić – Krešimir Šego, Anđeli moji, ICMM, Međugorje, 1999.)

Moj molitvenik (u Miljenko Stojić – Krešimir Šego, Anđeli moji, ICMM, Međugorje, 1999.)

Priča o Suzani (u Miljenko Stojić – Krešimir Šego, Anđeli moji, ICMM, Međugorje, 1999.)

Kraljica mira (u Miljenko Stojić – Krešimir Šego, Anđeli moji, ICMM, Međugorje, 1999.)

Ivan pod križem (ICMM – Cvitak, Međugorje, 2001.)

 

Romani

Računalko (DHK HB – FRAM-ZIRAL – Dan; Mostar – Zagreb, 2007.)

 

Prijevodi

Sa svetom Klarom (Vijeće franjevačkih zajednica, Zagreb, 1993.)

S onu stranu side (Cenacolo, Saluzzo, 1999.)

Razgovori svetaca na Trgu sv. Petra (Ziral, Mostar – Zagreb, 2001.)

 

Multimedija

Svetište Kraljice mira (ICMM, Međugorje, 2000.)

 

 

PRIJEVODI DJELA

 

Poljski

Wybór poezji (Zakonu Pijarów, Kraków, 2001.)

Pieśń bliskości (rukopis, 2001.)

Kropla (rukopis, 2001.)

Te czasy (ICMM – Zakonu Pijarów, Međugorje – Kraków, 1999.)

Rozpalanie świecy (Zakonu Pijarów, Kraków, 2003.)

Rzeka (Zakonu Pijarów, Kraków, 2003.)

Cudowne dni (Miljenko Stojić – Krešimir Šego, Moi aniołowie, Drobiazg – Danuta Majewska, 1999.)

Mój modlitewnik (Miljenko Stojić – Krešimir Šego, Moi aniołowie, Drobiazg – Danuta Majewska, 1999.)

Opowieść o Zuzannie (Miljenko Stojić – Krešimir Šego, Moi aniołowie, Drobiazg – Danuta Majewska, 1999.)

Królowa Pokoju (Miljenko Stojić – Krešimir Šego, Moi aniołowie, Drobiazg – Danuta Majewska, 1999.)

 

Njemački

Diese Zeiten (K. Krešimir – Kulturkontakt, Zagreb – Wien, 1997.)

Sonderbaretage (Miljenko Stojić – Krešimir Šego, Meine Engel, ICMM, Međugorje, 2000.)

Mein Gebetbuch (Miljenko Stojić – Krešimir Šego, Meine Engel, ICMM, Međugorje, 2000.)

Susans Geschichte (Miljenko Stojić – Krešimir Šego, Meine Engel, ICMM, Međugorje, 2000.)

Die Königin des Friedens (Miljenko Stojić – Krešimir Šego, Meine Engel, ICMM, Međugorje, 2000.)

Johannes unter dem Kreuz (ICMM, Međugorje, 2001.)

 

Engleski

Those times (K. Krešimir, Zagreb, 1998.)

Wonderful days (Miljenko Stojić – Krešimir Šego, My angels, ICMM, Međugorje, 2000.; 2005.)

My prayer book (Miljenko Stojić – Krešimir Šego, My angels, ICMM, Međugorje, 2000.; 2005.)

A story about Suzanne (Miljenko Stojić – Krešimir Šego, My angels, ICMM, Međugorje, 2000.; 2005.)

The Queen of the peace (Miljenko Stojić – Krešimir Šego, My angels, ICMM, Međugorje, 2000.; 2005.)

John under the cross (ICMM, Međugorje, 2001.)

 

Talijanski

Quei tempi (K. Krešimir, Zagreb, 1997.)

Giovanni sotto la croce (ICMM, Međugorje, 2001.)
I giorni prodigiosi (Miljenko Stojić – Krešimir Šego, Angeli miei , ICMM, Međugorje, 2006.)
Il mio libro di preghiere (Miljenko Stojić – Krešimir Šego, Angeli miei , ICMM, Međugorje, 2006.)
La storia di Suzana (Miljenko Stojić – Krešimir Šego, Angeli miei , ICMM, Međugorje, 2006.)
La Regina della Pace (Miljenko Stojić – Krešimir Šego, Angeli miei , ICMM, Međugorje, 2006.)

 

Francuski

Jean sous la croix (ICMM, Međugorje, 2001.)

 

Španjolski

Juan bajo la cruz (ICMM, Međugorje, 2001.

...

U Svetištu Kraljice Mira u Međugorju 25. studenoga 1993. posvećuje se izgradnji profesionalnog izvješćivanja iz ovoga svetišta. Okuplja prve suradnike i zamisli daje ime Informativni centar »Mir« Međugorje. U svojstvu ravnatelja tijekom godina u okrilju ovoga Centra ustanovljuje i razvija odjele: Izvještajna agencija; Multimedijalni odjel s Internet stranicama na 7 svjetskih jezika i vlastitim poslužiteljem; Ured informacija; Društvo vodiča za hodočasnike u župi Međugorje; Nakladnička djelatnost; Radiopostaja »Mir« Međugorje.

Vođenjem emisija profesionalno se počeo baviti nakon što je utemeljio Radiopostaju »Mir« Međugorje 25. studenoga 1997. Imao je tada tu čast i tu zadaću da je trebao osmisliti programsku shemu i voditi sve one emisije koje još nitko nije imao voditi. Kako je pronalazio i obučavao djelatnike, tako im je prepuštao vođenje pojedinih emisija. Dugo nakon toga, tek 6. svibnja 2002., posvetio se samo jednoj emisiji pod nazivom Riječ po riječ. Trenutno vodi emisiju Jasnoća pogleda koja ide svakog ponedjeljka u 13.15.

...

* Ponekad pjesme pojedinih svećenika više nalikuju na propovijed, a ponekad sama propovijed više sliči pjesmi. Koliko Vam u svakodnevnom svećeničkom poslanju Vaš pjesnički dar koristi, a koliko smeta?

– I smeta i koristi. Propovijed je nešto za sebe što se drugačije izražava od pjesme. Ali u srži propovijedi stoji pjesnički, molitveni stav prema životu. Ako čovjek ima takav stav prema životu, onda je lako izgovoriti jednu propovijed. Današnje pjesništvo kao da je krenulo krivim putem. Jer svijet je u ovo suvremeno vrijeme pošao od pretpostavke da Bog ne postoji, da nam uostalom nije ni potreban, te da se čovjek može potpuno izraziti kroz mogućnosti svoga razuma. Tako je pjesništvo ostalo bez duše. I onda se pribjeglo nekakvim eksperimentima, tome da nikada ne smiješ znati što ta pjesma znači, nego o njoj moraš razmišljati dane i dane, i opet ne biti siguran što je ona! A mi smo ljudi konkretna bića, ma koliko to ponekad drukčije djelovalo, želimo da se sve nazove pravim imenom. Ako je nešto lijepo, zašto to ne bismo i kazali. I obratno. Zašto bi, uostalom, sebe sprečavali da svim srcem i svom dušom uživamo u ovome svijetu!

Vesna Zovko, Poezija je poput molitve, Vjesnik, LVIII, 17867, Zagreb, 17. srpnja 1997., str. 16.; Glas Brotnja, 44/45, Čitluk 1997., str. 17.

...

– Neke od Vaših pjesama uvrštene su u čitanke, a zbirka slikovnica Anđeli moji nalazi se u lektiri za osnovnu školu. Što mislite koliko je lektira važna za odgoj i izobrazbu? Zapravo, je li uopće važna?
U potrošačkom svijetu u kojemu živimo dogodi se ponekada da djeca i roditelji ne svraćaju dovoljno pozornosti na dvije stvari: književnost i vjeronauk. Kao, nije to tako potrebno, treba učiti nešto za život. Međutim, zaboravljaju da književnost i vjeronauk daju odgovore našemu duhu i našoj duši. Ako oni nemaju tih odgovora, uzalud je što čovjek ima ogromno bogatstvo. On zapravo tada nema ništa, budući da je nesretan. Zbog toga čitanje dobrih književnih djela, da se vratimo na njih, izoštrava naš osjećaj za svijet oko nas i daje nam primjer kako se sami izraziti.

– Kako se osjećate kad Vam neki učenik kaže da je pročitao jednu od Vaših knjiga, npr. Anđeli moji?
U takvim trenucima osjećam zahvalnost Bogu što mi je dao književni dar i što ga nisam protratio. Naravno, reknem hvalu i učeniku koji se potrudio pročitati moj književni uradak. Ujedno me to učvršćuje u uvjerenju da je moj način pisanja čitljiv za druge. Uzalud je, naime, pisati ako te drugi ne razumije, bez obzira što se takvo pisanje danas zna nazivati suvremenim.

– Kojih se knjiga Vi rado sjećate iz lektire, odnosno koje ste knjige više puta čitali?
Ne bih nabrojao ni jednu posebnu knjigu jer sam uistinu pročitao mnogo njih. Tek što sam naučio čitati i pisati počeo sam strastveno čitati, pa sam tako između ostaloga čitao lektire i knjige koje su čitala moja starija braća. Važno mi je samo bilo da one zadiru u srž života, da nisu »plačljive«, da su one koje imaju stav i želju uspjeti unatoč svemu.

Krešimir Šego, Razgovor s piscem iz lektire: Miljenko Stojić, Školarac, I. 7, Međugorje, ožujak 2006., str. 4. – 5.

...

Početak rata u Hrvatskoj fra Miljenka Stojića je zatekao u Rimu na postdiplomskom studiju kršćanske i franjevačke duhovnosti. Najteži mu je bio sam početak toga rata. Htio se vratiti nazad i pomoći u obrani. Nekako je razabrao da treba barem magistrirati ono što je započeo, a da u međuvremenu pomogne borbu za oslobođenje na sve moguće načine. Počeo je to ustrajno činiti. No, najviše ga je radovao rad s vojskom u trenucima kada bi ugrabio nešto vremena i došao kući. Naravno da je s tim nastavio i kada je počeo rat u Bosni i Hercegovini. Hercegovačka franjevačka provincija na sjednici 13. travnja 1992. određenu braću određuje za duhovnu skrb vojnicima. Nije bio među njima zbog studija u inizemstvu, ali je i dalje nastavljao svoj započeti rad. Dovršivši studij vraća se najprije u Hrvatsku, a onda u Bosnu i Hercegovinu. Nastoji što više biti s vojnicima. Osmišljava oznaku koju kasnije nose i drugi vojni dušobrižnici iz Hercegovačke franjevačke provincije.

...