2002.; 2003.; 2004.; 2005.; 2006.; 2007.
IZLOŽBA SLIKA FRA VINKA MIKULIĆA U MASNOJ LUCI
Masna Luka, 20. travnja 2008. (MIRIAM) – U Kući molitve Hercegovačke
franjevačke provincije u Masnoj Luci, u nedjelju, 20. travnja u 10.00,
pred prepunom crkvom vjernika, sv. misno slavlje predvodio je
provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Ivan Sesar.
Suslavili su fra Petar Krasić, fra Jozo Pejić, fra Vinko Mikulić, fra
Miljenko Stojić i fra Ante Marić. Pod sv. misom pjevao je zbor sv.
Stjepana Prvomučenika iz Gorice i Klapa Bratovština Gorice i Sovića.
Provincijal je sažetom i bogatom riječju ohrabrio nazočne kročiti
Kristovim putem. Na koncu se svima toplim riječima obratio domaćin fra
Petar Krasić.
Nakon misnog slavlja svi su se nazočni preselili u Galeriju Kuće
molitve gdje je postavljena samostalna izložba slika fra Vinka Mikulića
u sklopu manifestacije Uskrs s Maticom pod pokroviteljstvom Matice
Hrvatske, ogranak Grude i Bratovštine sv. Stjepana Gorice i Sovića. Mr.
sc. Mario Bušić, predsjednik Matice Hrvatske, ogranak Grude, govorio je
o razlogu postavljanja ove, 6. po redu, izložbe slika fra Vinka
Mikulića. O slikama su govorili fra Ante Marić i fra Miljenko Stojić, a
potom se svima obratio i sam autor slika fra Vinko Mikulić. Izložbu je
nadahnutim riječima otvorio provincijal fra Ivan Sesar. Sve je nazočne
nakon razgledanja izložbe po prelijepom danu u prekrasnoj Božjoj
prirodi na objed i čašicu razgovora pozvao fra Petar Krasić u restoran
Parka Prirode Blidinje »Skijalište mr. Mate Boban«.
SPLIT: TRIBINA »TKO JE POBIO HERCEGOVAČKE FRANJEVCE U VELJAČI 1945.?«
O temi su govorili fra Miljenko Stojić, vicepostulator Postupka
mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, fra Ante Marić, pročelnik
Povjerenstva postupka mučeništva, i Ante Beljo, upravitelj Hrvatskog
informativnog centra i dugogodišnji saborski zastupnik, uz projekciju
dijela filma »Plava skamenjena vječnost«. Na početku tribine nazočne je
pozdravio predsjednik splitskog ogranka MH akademski slikar Josip
Botteri Dini, najprije pozdravljajući domaćine u samostanu Gospe od
zdravlja, na poseban način fra Petra Bezinu zbog svega što je učinio da
bi mučenici poput ovih izišli iz zaborava ili zabrane, predstavnika
Nadbiskupije mons. Dragu Šimundžu, ter, kako je istaknuo, sve Matičare,
Hrvatice i Hrvate, vjernike i vjernice, kao i sve one koji poštuju ovu
svetu uspomenu. Sveta uspomena je na mučeništvo što ga je podnijelo 66
fratara iz Hercegovine. Ponajprije 6. veljače 1945. u Mostarskom Gradcu
strijeljano ih je 6, profesori, bogoslovi i kapelan. Potom 18-orica iz
samostana na Širokom Brijegu što su pogubljeni 7. i 8. veljače 1945.
Jedne su strijeljali, pošto su ih izveli jednog po jednog iz samostana,
a potom ih i zapalili u ratnom skloništu u vrtu samostana, a druge su
odveli put Splita iz franjevačke hidrocentrale u koju su se s đacima
sklonili od bombardiranja, i to sve koji su bili u habitu, a pobijeni
su najvjerojatnije u Zagvozdu.
Među širokobriješkim žrtvama bili su i fra Marko Barbarić, starac od 80
godina na samrti, i fra Krsto Kraljević, duševni bolesnik, koji ni nije
znao što se zbiva. Jasno je da i ove podrobnosti govore u obranu žrtava
kad se spominju optužbe silnika, koji su odmah po izvršenju zločina,
svjesni svoje krivice, u obranu počeli iznositi lažne tvrdnje kako su
ih fratri napadali uljem i vodom. Kao što je u svom izlaganju spomenuo
fra Miljenko Stojić, a u dokumentarnom filmu posvjedočio, kako sam za
sebe kaže, krunski svjedok fra Marko Dragićević, nije bilo nikakve
mogućnosti da ih fratri napadnu oružjem, a kamo li srednjovjekovnim
metodama ulja i vode, kojeg ionako nikad nisu imali u izobilju. Jasno
je kako su ovakve optužbe ne samo neosnovane, nego i nelogične, ali se
nažalost i protiv njih hercegovački franjevci moraju boriti čuvajući
spomen na svoju subraću koja su podnijela mučeničku žrtvu.
Hercegovačka franjevačka provincija u II. Svj. ratu izgubila je gotovo
trećinu svojih članova, ali je to ipak nije uspjelo slomiti i uništiti,
nego baš kao i puk nastoji sačuvati uspomenu na te mučenike vjere. Od
10. do 13. veljače 1945. petorica su pogubljeni negdje oko Ljubuškog, a
još su neki pogubljeni u Vrgorcu, Čapljini, Međugorju, Čitluku,
Izbičnu, Kočerinu, Riliću-Kupres, pa i diljem Hrvatske, u Velikoj
Gorici, Zagrebu i Krapini, ter na Bleiburgu i Križnom putu, čak 10 njih.
Hercegovačka franjevačka provincija 4. studenoga 2004. ustanovila je
Povjerenstvo za kauzu mučenika. Od 66 ubijenih hercegovačkih fratara
zna se za grobove samo njih 30. Za 61. obljetnicu (2006.) napravljen je
plakat s fotografijama svih hercegovačkih poubijanih fratara, a
pripremaju se i životopisi na temelju postojećih dokumenata i
svjedočanstava kako bi se sačuvala uspomena na njih. Nastoje se pronaći
i razlozi zbog kojih su pobijeni, kao i tko ih je ubio. Zasad postoje
samo određene naznake, među kojima je najizglednija ona koju je iznio
Ante Beljo kako je većinu žrtava pogubila XI. Dalmatinska brigada, koja
je, između ostalog, bila najistaknutija u pogubljenjima na Bleiburgu i
u Kočevskom rogu, a za koju postoje svjedočanstva da je odgovorna i za
ove zločine, posebno one u Širokom Brijegu, na što upućuje i knjiga
Sime Dubajića »Žrtva, greh i kajanje«, koji na jednom mjestu ističe
kako Hrvatima u Kočevskom rogu nisu trebali Srbi za ubijanje, jer su to
dobro radili i između sebe. Kao što je istaknuo Beljo, većina od preko
2.000 preživjelih članova XI. Dalmatinske brigade nije kriva, ali zato
ima dovoljno svjedoka koji znaju tko je ubijao, nu nemaju hrabrosti s
tim se suočiti. I kao što u filmu govori bivši profesor širokobriješke
gimnazije fra Vojislav Mikulić, kao i predavači na tribini, ova priča
nije u službi osvećivanja, nego hercegovački franjevci žele da iz te
žrtve izraste dobrota i ljubav, ali ne dopuštajući da se nevini
proglašuju krivcima, nego pokušavajući otkriti istinu. »Vrata Širokog
Brijega uvijek su otvorena za istinu«, zaključne su riječi
širokobriješkog gvardijana fra Mladena Hrkaća u dokumentarnom filmu
»Plava skamenjena vječnost«.
ODRŽANA TRIBINA »TKO JE POBIO HERCEGOVAČKE FRANJEVCE U VELJAČI 1945?«
Zagreb, 10. veljače 2008. (www.fra3.net)
– »"Pobili su pratre na Brigu", glasila je najčešće izgovarana rečenica
u Hercegovini tijekom veljače 1945.« – tim je riječima počeo svoje
izlaganje fra Miljenko Stojić, vicepostulator Postupka mučeništva »Fra
Leo Petrović i 65 subraće«, na tribini održanoj u dvorani samostana
Hercegovačke franjevačke provincije u Zagrebu-Dubravi, u subotu, 9.
veljače 2008. Tribina je održana u povodu 63. godišnjice njihove
mučeničke smrti, a otvorio ju je fra Mladen Hrkać, gvardijan samostana.
»Partizani su se pokušali opravdati naglašavajući kako su fratri
oružjem branili Široki Brijeg«, naglasio je fra Miljenko. Međutim,
hercegovački narod nikada nije zaboravio što se događalo tih dana i već
je nedugo nakon tragičnog događaja počeo hodočastiti na mjesta pogibije
redovnika. Hercegovačka franjevačka provincija pokrenula je postupak za
njihovo proglašenje blaženima i svetima. Nakon pada komunističkog
režima postalo je moguće istražiti istinu o ovom tragičnom događaju i
odati počast nevino pobijenim franjevcima. Vicepostulator postupka
okupljene na tribini ukratko je podsjetio na kronologiju događaja, ali
i razloge zbog kojih su fratri završili kao mučenici. »Iz svega do sada
znanog proizlazi da su pobijeni iz najmanje dva razloga. Prvi je
komunistička odbojnost prema vjeri i hrvatskom narodu, a drugi razlog
bilo je postojanje Klasične gimnazije u Širokom Brijegu koja je, prema
njima, odgajala »ustaške zlikovce«, bez obzira što su neki partizani
pohađali ovu školu. »Onaj tko je nosio habit bio je pogubljen«,
naglasio je fra Miljenko Stojić. U posljednjim danima rata i nakon
njega, Hercegovačka franjevačka provincija izgubila je čak 66 svojih
članova, među kojima i provincijala. Za grobove njih 36 još se ne zna.
Trojica franjevaca (fra Melhior Prlić, fra Julijan Kožul i fra Zdenko
Zubac) identificirani su nakon što su njihovi ostaci 2005. pronađeni u
jednom vrtu u Zagvozdu kod Imotskoga te su dostojanstveno pokopani u
crkvi u Širokom Brijegu u grobnicu u kojoj su 1971. smješteni posmrtni
ostaci 18 drugih franjevaca koji su također ubijeni 1945. »Na putu
prema proglašenju blaženima i svetima naše braće želimo ići njihovim
stopama. Bili su veliki ljudi i veliki redovnici. Želimo izučavati i
slijediti njihovu duhovnost te podrobnije istražiti njihov rad, a
posebno njihove zadnje trenutke života. Molimo svakoga onog, tko bilo
kakvim podatkom može doprinijeti što jasnijem rasvjetljenju tih
događaja da to i učini«, završio je svoje izlaganje vicepostulator fra
Miljenko Stojić.
U drugom dijelu tribune, Ante Beljo, ravnatelj
Hrvatskog informativnog centra (HIC-a) i dugogodišnji saborski
zastupnik, okupljene je podsjetio na povijesne okolnosti pod kojima se
dogodila ova velika tragedija. »Ta je tragedija godinama bila tabu
tema. O njoj se počelo govoriti tek tijekom devedesetih godina.
Međutim, bez obzira na promjenu okolnosti, i danas se preživjeli
svjedoci ne usuđuju govoriti protiv počinitelja, makar su oni mahom
poznati«, naglasio je Ante Beljo. Odgovornost treba tražiti, tvrdi, u
redovima XI. dalmatinske udarne brigade, kao i u odgovornosti majora
Sime Dubajića. »U hercegovačkim su selima tada živjeli samo starci,
žene i djeca dok su muškarci bili mobilizirani pa se ubojstva civila i
redovnika ne mogu opravdati«, objasnio je ravnatelj HIC-a koji već
godinama istražuje i prikuplja dokumentaciju o ovom slučaju. Tako je i
došao do imena ljudi koji su povezani s ubojstvima hercegovačkih
franjevaca, a svi su oni bili visokopozicionirani u partizanskim
redovima.
Sljedeća
tribina na istu temu i s istim predavačima, obogaćena još prikazivanjem
filma »Plava skamenjena vječnost«, održat će se u četvrtak 14. veljače
u 19.00 u prostorijama Hrvatske kulturne zaklade i Hrvatskog slova,
Ulica Hrvatske bratske zajednice bb, Zagreb.
POZIV NA TRIBINU »TKO JE POBIO HERCEGOVAČKE FRANJEVCE U VELJAČI 1945.?«
Zagreb, 7. veljače 2008. (www.hakave.org) – Hrvatsko kulturno vijeće i
Hrvatski informativni centar imaju čast pozvati Vas na tribinu »Tko je
pobio hercegovačke franjevce u veljači 1945.?«. Tribina će se održati u
Zagrebu u subotu
9. veljače 2008. u 19.00 u dvorani franjevačkog samostana Hercegovačke
franjevačke provincije, Avenija Gojka Šuška bb., te ponovno u četvrtak
14. veljače u 19.00 u prostorijama Hrvatske kulturne zaklade i
Hrvatskog slova, Ulica Hrvatske bratske zajednice bb.
Predavači: fra Mijenko Stojić – vicepostulator Postupka mučeništva »fra
Leo Petrović i 65 subraće« i Ante Beljo – upravitelj Hrvatskog
informativnog centra i dugogodišnji saborski zastupnik.
URED VICEPOSTULATURE POSTUPKA MUČENIŠTVA »FRA LEO PETROVIĆ I 65 SUBRAĆE«
Humac, 2. siječnja 2008. (MIRIAM) – U našem samostanu na Humcu ovih je
dana dovršen ured Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović
i 65 subraće«. Evo nekoliko korisnih podataka. Adresa: Trg Sv. Ante 1,
88 320 Ljubuški-Humac. Tel.: (039) 832-582. Faks: (039) 832-585.
E-pošta: mostar@pobijeni.info. Internet: www.pobijeni.info.
Trenutno je u tijeku istraživanje i prikupljanje građe. Dragocjen je
svaki, pa i najmanji podatak. Posebno su dragocjeni još živi svjedoci.
Po odredbi Crkve ako su u opasnosti skoro završiti svoj ovozemaljski
život, potrebno je najprije zabilježiti njihovo svjedočanstvo a onda se
vratiti na prikupljanje građe (podatci o životu i radu pobijene braće,
njihovi tiskani spisi, spisi koji nisu objavljeni kao što su dopisi,
pisma, dnevnici, rukopisi…, svjedočanstva o njihovoj pogibiji, građa o
povijesnom kontekstu i uzrocima pogibije…).
Mole se svi oni koji na bilo koji način mogu pomoći u istraživanju i
prikupljanju građe da što prije stupe u doticaj s vicepostulatorom fra
Miljenkom Stojićem. Tek nakon dovršenja prikupljanja građe postupak
ulazi u sljedeću fazu koja se sastoji od njezinog proučavanja.