Print Friendly, PDF & Email

Miljenko Stojić, Orao leti visoko, Matica hrvatska, Čitluk – Vinkovci, 2021.

Govoriti, a pogotovo nešto napisati ili pisati, o Miljenku Stojiću, suvremenom hrvatskom književniku, novinaru, franjevcu, istaknutom intelektualcu, kroničaru suvremenih zbivanja kako u hrvatskom narodu tako i na ovim prostorima, nije lako, ako se poznaje njegov život, njegovo djelovanje kako u okviru katoličkog reda kojem pripada tako i društva u kojem svojim stvaralačkim, humanitarnim, znanstvenim i književnim radom ulazi u srce suvremenih zbivanja dajući im svoj pečat, svoju osobnost i sav svoj ljudski i stvaralački opus kako bi se došlo do istine, onoga što čini esenciju, bit zbilje čiji smo dio.

Rođen je u Dragićini kraj Međugorja 1960., osnovnu školu pohađa u Čerinu, Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom, studij filozofije i teologije u Zagrebu, Sarajevu i Jeruzalemu, da bi magistrirao kršćansku duhovnost u Rimu. Djeluje kao župni vikar, odgojitelj bogoslova i sjemeništaraca, odgojitelj mladih, vojni dušebrižnik u Domovinskom ratu, tajnik Hercegovačke franjevačke provincije. Trenutno obnaša časnu dužnost vicepostulatora postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće.«

Moram naglasiti da je fra Miljenko pokretač Informativnog centra »Mir« Međugorje, osnivač Radiopostaje »Mir« Međugorje, pokretač i voditelj agencije MIRIAM, idejni začetnik povjerenstava za uređenje i obilježavanje grobišta iz Drugoga svjetskog rata i poraća u općinama Herceg Bosne itd. Neumoran fratar i čovjek koji je cijeli život posvetio svom narodu i istini koju su svi oni kojima hrvatski narod stoji na putu željeli skriti, prekrojiti, uništiti da bi svoje zločinačke nakane sproveli u djelo.

Skoro da nema ni jednog književnog roda i vrste u kojoj ne nalazimo našeg uvijek vedrog i nasmijanog fra Miljenka: piše pjesme, oglede, djela za djecu, kratke priče, aforizme, književnu kritiku, stručne i novinarske članke, uređuje knjige i bavi se prevođenjem. Svojim književnim ostvarenjima zastupljen je u brojnim antologijama i zbornicima, kao i u čitankama i lektirama hrvatskog naroda u BiH, prevođen na brojne svjetske jezike. Član je brojnih književnih i kulturnih udruga u hrvatskom narodu: Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Hrvatskog društva za znanost i umjetnost, Matice hrvatske itd.

Već dugi niz godina razvija se prijateljska i uspješna suradnja ogranaka Matice hrvatske iz Čitluka i Vinkovaca na opće zadovoljstvo brojnih književnika i ljubitelja književnog stvaralaštva ne samo ovih sredina, već daleko šire. Bogati se tako hrvatska lijepo pisana riječ, promovira hrvatska kultura, povijest, duhovni, emocionalni, intelektualni, kulturni i ini senzibilitet našeg čovjeka, i ne samo našeg, jer je književnost okrenuta svim ljudima svijeta i pripada svima onima koji vole istinu, pravdu, san o boljem i pravednijem svijetu. Tu moram naglasiti veliku ulogu dvojice ljudi koji stoje na čelu ova dva ogranka – profesora Andriju Stojića i dr. sc. Dražena Švagelja.

Kao rezultat te dugogodišnje uspješne suradnje je i knjiga koju promoviramo – Orao visoko leti - Miljenka Stojića, pisca, fratra, promotora kulture na ovim prostorima, intelektualca širokih pogleda i svestranog djelovanja na brojnim područjima, a sve u službi širenja istine o povijesti Hrvata na ovim prostorima i kršćanske povijesti na vjetrometinama ove balkanske zbilje kroz burna stoljeća prošlosti, daleke kao i bliže, suvremene. U knjizi se nalazi 20 kratkih priča o zgodama i nezgodama dječaka i djevojčica, događanja koja se odvijaju u obiteljima koje čine svakodnevicu života na ovim našim prostorima. Iako se izrjekom ne spominje Hercegovina, ali način života, govor, zbivanja, duhovni, vjerski i običajni kolorit jasno ocrtava vrijeme zbivanja, naše vrijeme, suvremenost, to jasno i nedvosmisleno sugerira. Ako pogledamo imena likova tih priča: Pero, Stipan, Trpimir, Bero, Tomo, Ranko, fra Dario, Ilija, Nikola, Zvonko, Stanko, Ante, Mate, Šiljo, Ruža, Miško, Ratimir, Martina, Ana, Iva, kao i druga, vidimo da je pisac radnju smjestio u Hercegovinu ili kako u razgovornom jeziku ovoga kraja govorimo Ercegovinu (jer Hrvati u ovim krajevima ne izgovaraju glas h). Osjećamo da je Stojić opisao svoje vrijeme i svoj život bilo kao dječaka ili svećenika u župama u kojima je radio i djelovao. Stvarnost realnosti i književne imaginacije oblikovale su priče koje zbog toga postaju prepune upečatljivih prizora i scena koje će čitatelje odvesti u njihovo djetinjstvo, prizore odrastanja, ona sitna događanja koja nosimo u sebi cijeloga života kao nešto lijepo, nezaboravno i očaravajuće. Djetinjstvo i odrastanje uz obitelj koja se brine za tebe, vodi te nenametljivo i oblikuje u osobu koja će cijeniti sve one pozitivne ljudske vrijednosti po kojima ćeš biti prepoznatljiv u društvu, zajednici, među ljudima koji svojim životom mogu biti i jesu uzor drugima.

U priči Novi opisana je bojazan od nepoznatog, bez obzira radi li se o ljudima ili događajima, ali kad se taj strah razbije, kad se uspostavi kontakt ljudski i topli, mijenja se prvotni dojam i uspostavlja normalna, prihvatljiva komunikacija, toplina i bliskost. Priča Kazaljka slika nam jednu običnu situaciju koju prihvaćamo kao nešto normalno i ne znajući da se ne tako davno vrijeme mjerilo satovima s kazaljkama i glasnim otkucajima njihala i kao da nas je sat opominjao da vrijeme teče neumitno, sporo, ali stalno. Dio smo te prolaznosti života i svega ostaloga na koju nas sat upozorava. Sada, dolaskom ovog novog internetskog doba pojavili su se nijemi digitalni satovi. Nijemi, nema kazaljki, nema zvuka. Kao da nas pisac upozorava da se toliko toga mijenja mimo nas, ruši naše predodžbe, ustaljene slike i viđenja. Je li promjena dobra ili ne? Na nama ponaosob je prosuditi.

U priči Orao leti visoko saznajemo kako jedan pomalo bizaran i nesvakidašnji događaj može puno toga novoga donijeti u saznanje mladih koji u obitelji kroz priče starijih - očeva, majki, baka i djedova – polako usvajaju znanje i iskustvo starijih koje će im kasnije valjati u životu. Priča o ranjenom orlu pokrenula je razmišljanje o orlovskom dugom životu, njegovim nedohvatnim visinama i dometima, bila je kod brojnih naroda poticaj da se krene u neosvojivo, nedohvatno, čudesno lijepo i neponovljivo. Biti tamo gdje nitko nije bio, biti ono što nitko bio nije, zar nije pokretač naše volje i mašte?

Svaka priča uvodi nas u svijet obiteljskog života i sve one zgode svakodnevice koje nam se čine uobičajene, ali vidimo kako pisac kroz te sitnice životnih zbivanja priča o sazrijevanju tih mladih ljudi ogrnutih ljubavlju obiteljskog odgajanja i pripremanja za daleko ozbiljnije životne zgode i nezgode koje grade i koje će izgraditi čovjekov karakter i temperament. Osjeća se naš mentalitet, naše poimanje ljudskih, obiteljskih i životnih vrijednosti koje nas čine prepoznatljivim. Tradicionalni višestoljetni život na ovim hrvatskim prostorima Hercegovine formirao je one zajedničke crte po kojima smo prepoznatljivi. U tim pričama vidimo da se odgoj mladih odvija na neusiljen način, jer će stariji članovi obitelji voditi djecu na tom putu odrastanja usađujući im istodobno svu složenost ljudskih vrijednosnih osobina koja je potrebita da se izgradi cjelovita osoba. Vjera je nositeljica životnih pogleda, ciljeva i oslonaca na kojima se gradi složeni svijet čiji smo sastavni dio. To Stojić čini na suptilan, nenametljiv, ali siguran način koji osigurava kontinuitet generacija naslonjenih na vrijednosti prošlosti, ali spremnih istodobno prihvatiti i ono što novo vrijeme i tehnologije donose. Najvažnije je razlikovati dobro od zla, pravedno od nepravde, istinu od laži, jer su to vrijednosni uzusi po kojima se prepoznajemo.

Jedna od vrijednosti ove knjige kratkih priča jest afirmacija našeg lokalnog govora, našeg idioma hrvatskog ikavskog izričaja kojeg moramo njegovati, čuvati i što češće u nevezanom svakodnevnom govoru upotrebljavati, jer time obogaćujemo hrvatski jezik. Književni hrvatski jezik je dogovoreni, propisani kako jezično tako i pravopisno i njega moramo znati i koristiti u službenoj komunikaciji, ali ovaj lokalni govor našeg užeg zavičaja je njegov život u opuštenoj svakodnevici. Tako obogaćujemo kako sebe, tako i jezik svoj, svoju književnost, kulturu i prepoznatljivost. Stojić, sin tog hercegovačkog ikavskog izričaja, njegovom uporabom u svom književnom stvaralaštvu čuva njegovu vrijednost i nezaobilaznost.

Mate Grbavac

Predstavljanje, Vionica, 16. srpnja 2022.

Osobno