Josip Grbac, Etičke dvojbe hrvatskog društva, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2009.
Grbac je već dobro poznat hrvatskoj javnosti. Istakao se ne samo kao sudionik mnogih simpozija i znanstvenih skupova, već i kao pisac znanstvenih radova. Njima je obogatio hrvatsku teološku i društvenu misao.
U ovoj svojoj knjizi dotiče se etičkih dvojbi, ali ne samo onih u hrvatskom društvu, kako nas naslov napućuje, nego općenito na Zapadu. Zbog toga bi trebalo »popoloviti« naslov, ostaviti ono Etičke dvojbe, a otkinuti ono hrvatskog društva, te se usredotočiti na podnaslov O važnosti odgoja za moralne vrijednosti. Tek tada sve postaje jasno, a pogled na hrvatsko društvo i Europu samo su logičan zaključak jednog ovakvog rada.
Malo je kod nas knjiga na ovu temu. A malo je i onih koji ih mogu napisati. Stvari su promotrene s ćudorednog, teološkog, sociološkog i pedagoškog gledišta tako da čitatelj može dobiti vrlo zaokruženu cjelinu. Stoga knjiga treba izići iz unutarcrkvenih okvira i progovoriti čitavom društvu. Zaista bi to bilo logično, ali su prilike drukčije. I o tome Grbac progovara.
Prvo poglavlje knjige obrađuje odnos etike i Svetog pisma. Unutar njega posebno je dotaknut Stari zavjet sa svojim Savezom i Dekalogom. Drugo poglavlje razmatra odnos etike i odgoja. Ono je ujedno najduže i sržno u knjizi. Govori se najprije o školi, zatim o Crkvi, da bi se nakon toga spomenule posebne teme socijalnog nauka Crkve i njihova važnost u školskom vjeronauku. Treće i četvrto poglavlje mogli su ići zajedno. Govor je o kršćanskoj etici i kulturi tijela te o etici u zdravstvu. Nakon toga dolazimo do kršćanske etike i (ne)nasilja. I kao što rekosmo sve se završava Hrvatskom i Europom.
Kao i druge dobre i poticajne knjige, treba sve ovo ne samo pročitati nego i staviti u uporabu. A zaista puno toga ima što se može primijeniti za ozdravljenje društva u kojem živimo.
Grbac se između ostaloga upitao kakvog novinara želimo odgojiti te kako Crkva može doprinijeti kao korektiv slike stvarnosti. Ta su njegova pitanja na mjestu jer smo svjedoci kakvu ulogu igraju javna glasila u suvremenom svijetu. Na žalost malo je istinskih korektiva, većinom su to samosvojne skupine koje traže neki svoj probitak i zbog toga usmjeravaju javna glasila prema njegovom postizanju, a ne prema traženju istine.
Svijet je očito došao do prijelomne točke, Grbac je toga itekako svjestan. Pristalica je stava koji Crkva i mnoge nepolitičke organizacije diljem svijeta zahtijevaju već desetljećima: radikalni preustroj. To nipošto nije svođenje religije na etiku, kako to čine čak i neki unutar crkvenih redova. Tu su pogrješku napravile mnoge katoličke škole u Europi koje su u želji da budu »neutralne« i otvorene svima, pomalo zaboravile svoju kršćansku posebnost. Isto se može dogoditi i svim kršćanima. A oni bi u ovom svijetu trebali djelovati kao bogoljubi, domoljubi i čovjekoljubi. Crkva nije neetično, apolitično, indiferentno biće. Sve se na ovoj zemlji odvija prema nekim načelima, kaže Grbac.
Knjiga je napisana u svjetlu stajališta da će jednoga dana, iako to predugo traje, Hrvatska ući u europsku uniju. To znači da će mnoge etičke vrijednosti biti preispitane u jednoj takvoj zajednici država. Hoćemo li ih sačuvati ili ćemo se utopiti u tom novom, bez obzira kakvo ono bilo? Grbac je dignuo svoj glas, a mi postupimo onako kako nam savjest nalaže.
Miljenko Stojić
Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 28. studenoga 2011.; hrsvijet.net, 27. studenoga 2011.