Josef Pieper, Pohvala dokolici, Verbum, Split, 2011.

Komunizam je neslavno propao, kao da ga nikada nije ni bilo. Ali ostale su njegove pristaše na raznoraznim poljima. Nismo ni svjesni koliko ga slijedimo. Svoj svijet pretvorili smo ne u komunistički, nego u totalitarizam rada i korisnosti. Karl Marks nije imao ništa protiv toga pa je odbacio P. J. Proudhona, jednoga od prvih socijalista, nazvavši ga malograđanskim teoretičarom. On je, pak, samo rekao da ima jedan dan u tjednu kad si i sluge vraćaju ljudsko dostojanstvo i uzdižu se na razinu svojih gospodara. (str. 80.) Mislio je na nedjelju, da ne bude zabune.

Spominje ovo Pieper u knjizi razvijajući svoju misao o dokolici. On je inače po mnogima najveći kršćanski suvremeni filozof. Knjigu o kojoj govorimo objelodanio je još 1948. i, kako kažu znalci, jedna je od njegovih najvažnijih djela, s mnogim izdanjima do današnjeg dana. Otkada nas zapljusnu val tzv. demokracije puno bolje shvaćamo što nam je htio reći. Gledajući zapadno društvo oko sebe spoznao je da ide u pogrješnom smjeru. Određene sile prisvojile su demokraciju i nametnule nam ubitačni ritam, a sve s namjerom da se oni obogate, a mi da budemo pokorne sluge. Zaista uvijek isto, i tada kao i danas.

Gledanje je za Piepera vrlo bitan pojam uz dar rasuđivanja. Oštroumno je motrio stvarnost te se znao poslužiti u svojim djelima i znanstvenim uvidima stručnjaka, poglavito književnika i umjetnika. Pokušava opisati duhovno stanje vremena u kojemu živi, spoznati kroz to prošlost i okrenuti se budućnosti. Svjestan je da na pravim temeljima treba graditi kuću svoga života. Zbog toga se usprotivio zahtjevu »desakralizacije« koji je provalio u Crkvu nakon Drugog vatikanskog sabora. Mnogo je puta pokušao to razjasniti, jer nije dopuštao da Crkva izgubi svoju životnost.

Recimo još da Pieper dokolicu ne drži besposličarenjem. Ona to postaje tek kada se odvoji od obreda, dopustivši radu da nas pritisne svom svojom težinom. Dokolica se razvija i ispunja svoju bit u slavlju. Zbog toga trebamo nedjelji vratiti dostojanstvo, okrenuti se Bogu te raditi da bismo živjeli, a ne živjeli da bismo radili.

Budući događaji pokazat će je li se ova knjiga kod nas pojavila na vrijeme. O ovome nam ne će progovoriti danas dobro prodavani filozofi. I njihova djela u službi su našega porobljavanja. Odlučimo, dakle, kojim ćemo putem krenuti, bez obzira kojem staležu pripadali. Bitne stvari uvijek su iste, samo vrijeme prolazi i ništa više.

Miljenko Stojić

Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, 14. siječnja 2013.; hrsvijet.net, 12. siječnja 2013.