Sanijela Matković, Transkripti u kamenu, Matica hrvatska, Široki Brijeg, 2018.

Nakon jugoslavenstva i kajanja za grijehe nacionalizma, sada nas zapljuskuju valovi kajanja za zatucanost. Ako želiš biti »velik«, moraš pljunuti na sebe i proglasiti se globalistom. Međutim, ova knjiga pjesama pred nama govori nam nešto drugo.

Sanijela Matković zagledala se u kamen svoje rodne Hercegovine i onda ono što je tamo pročitala počela prepisivati u svoju bilježnicu. Pritom niti jednom ne pljuje po svemu tomu, ona samo iskazuje svoju ljubav i svoju zahvalnost za sve što joj je taj kraj dao.

A dao joj je, kao i mnogima drugima, puno toga. Matkovićka polazi od Širokog Brijega, toga simbola Hercegovine i čitavog hrvatskog naroda. Na jedan način ispisuje njegovu povijest, njegovo nastajanje. Među prvim ličnostima tu je svakako fra Didak Buntić. Uz ostalo nahranio je nevoljni puk u teška vremena kao što je Isus nahranio narod na Gori blaženstava. Slavu, pak, Širokoga Brijega između ostaloga pronio je i Antun Branko Šimić koji je tu nekada polazio školu i počinjao na umjetnički način gledati svijet oko sebe. Ali onda neki pokušaše izbrisati taj Široki Brijeg. Spališe ga, poubijaše njegove čuvare. I od toga dana/ u kojem su zanijemile ptice,/ Brijeg gori svjedočanstvom/ o Istini,/ o Ljubavi,/ hodeći stopama pobijenih. (Dan u kojem su zanijemile ptice) A nad Brijegom, nad svima nama, bdije Žena u plavom, Gospa. Ona je naša Majka koju nam je Isus darovao pod Križem, kaže pjesnikinja.

Na ovaj prvi ciklus o Brijegu nadovezuje se ciklus općenito o zemlji Hercegovoj. Spominju se tu najprije kamenice, koje su nekada itekako bile važne i predstavljale simbol Hercegovine. Značile su život za žednu i izmučenu zemlju, znak da se može uspjeti unatoč svemu. Bilo je tako još tamo od doba Vignja Miloševića. O njemu govori Kočerinska ploča, spomen da je naša povijest itekako duboka. No, sve bi bilo drukčije da nije bilo naših majki s krunicom u ruci. Molile su se i onda kada je bilo izuzetno teško, i onda kada su svitala bolja vremena. One su znale da samo molitva može roditi bolje sutra. Takav stav ujedno je rađao nesalomljive borce za Boga i za svoj dom. Progonili su ih, raseljavani su, ali nikada nisu bili pobijeđeni.

Kad malo dublje razmislimo o ova dva jedina ciklusa u zbirci, onda prepoznajemo da prvi ciklus može poslužiti kao slika vanjskog izgleda lika Hercegovine, a drugi kao izgled njezine duše. Matkovićka je to sve izrazila jednostavnim riječima, stilom koji teče kao rijeka Lištica ili neka druga rijeka kroz Hercegovu zemlju. Neka sve to teče i dalje i neka nas ovakvi pjesmotvori neprestano pozivaju najprije na ljubav prema svome, a onda na ljubav prema svemu lijepome oko nas.

Miljenko Stojić

Miljenko Stojić, Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 2. listopada 2019.