Anto Orlovac, Gubitci Banjolučke biskupije u ratu 1992. – 1995., Banjolučka biskupija, Banja Luka, 2018.

Već su i desetljeća prošla kako je završio Domovinski rat pa ipak još uvijek prebrojavamo svoje mrtve. I otkrivamo svu težinu istine gurnute u stranu.

U Banjolučkoj biskupiji moglo bi se reći da nije bilo rata. On ju je tek zapljuskivao na tri rubna područja: onom prema Posavini; onom prema Bihaću; onom prema Livnu. Kad je sve počelo 1991., Banjolučka je biskupija imala 48 župa i u njima 96.670 vjernika. A godine 2017. broj vjernika je tek 30.151. Tko je kroz proteklo vrijeme o svemu tomu govorio, tko je nastojao učiniti što se učiniti da?

Tako dobro znamo da je taj ničim opravdan pogrom napravljen pod paskom tzv. Međunarodne zajednice, tako dobro znamo da je tamošnji biskup dr. Franjo Komarica uzaludno dizao svoj glas. A razvikani mediji u hrvatskom narodu uglavnom su šutjeli kako tada tako i danas.

Međutim, don Anto Orlovac ne želi šutjeti. Dao se na posao i pokušao popisati sve stradale katolike. Većina od njih su Hrvati. I ginuli su na različite načine. Zaprepašćuje činjenica ne samo od 1.054 njih pobijenih, nego i činjenica da se uglavnom radi o civilima. A vojno sposobne novačile su sve tri strane: i hrvatska, i srpska, i bošnjačka vojska. Zdravom logikom trebali su ginuti ti unovačeni, a ne drugi različitih uzrasta počesto na svojim kućnim pragovima.

Kako Orlovac navodi dvije su župe dočekale kraj rata bez ijednog vjernika: Liskovica i Sokoline koje su prije toga rata zajedno imale 2.896 vjernika. A po cijeloj Republici Srpskoj posijane su masovne grobnice. Posebno navodi strašan pokolj 24. i 25. srpnja 1992. u selu Briševu u župi Stara Rijeka kod Ljubije s ukupno 73 žrtve, kao i stradanje župe Barlovci gdje je pojedinačno ili u manjim skupinama pobijeno 30-ak župljana. Zar treba reći da o svemu i dalje vlada gromoglasna šutnja?!

Pisac, ipak, nije pošao od upiranja prstom u bilo koga, nego od mučeničkog stradanja vjernika Banjolučke biskupije. Ovom knjigom podigao im je trajni spomenik i bacio ogroman kamen u nametnutu mučnu šutnju. Vidjet ćemo koliko će odjeknuti. Ali znam da je učinio Bogu ugodno djelo, kao i itekako doprinio istinitoj povijesti u tim krajevima. To mu je ujedno najveća i prava nagrada za sav trud koji je učinio.

Miljenko Stojić

Miljenko Stojić, Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 29. svibnja 2019.