ŠKOLA DEMOKRACIJE I TOLERANCIJE

Svetište Kraljice mira u Međugorju od prvih dana jest mjesto gdje se susreću ljudi iz svih krajeva svijeta. Potvrdilo se to i nedavno kada smo imali priliku susresti i ugostiti subrata izdaleka. Muke su nam različite, ali je težina ista. Povjerenje u Boga veže nas u jednu obitelj.

GM Molimo Vas, predstavite se našim čitateljima.

Zovem se Adriano Langa. Franjevac sam i dolazim iz Mozambika, jedne istočnoafričke zemlje, blizu Madagaskara. Od 1989. kustos sam Franjevačke kustodije u Mozambiku. Ta kustodija pripada portugalskoj provinciji »Provincia Portuguese dos martires Marrocos«.

GM Koliko pučanstva broji Mozambik i koju religiju ono ispovijeda?

Mozambik ima oko 16 milijuna stanovnika. Glede religije u Mozambiku, mogli bismo reći da imamo velikih i malih religija. Prisutni su katolici, protestanti različitih crkava, muslimani, sekte. Posebno treba spomenuti tradicionalnu religiju koja je najrasprostranjenija. Katolika ima oko 4 milijuna, a muslimana oko 1,5 milijuna. Možda su ovi statistički podaci nešto drugačiji, budući da smo imali građanski rat i nije jednostavno sada napraviti statistiku.

GM Recite nam nešto o poteškoćama Crkve u Mozambiku?

U prošlosti je katolička crkva u Mozambiku imala velikih poteškoća. Bili smo pod komunističkim političkim sustavom. On je došao na vlast 1975. Odmah je počeo provoditi sustavno bezboštvo i nametati ga svim u zemlji. Crkva je bila jedina koja je mogla i smjela nešto reći glede toga. Mnogo je puta izražavala svoje neslaganje s time kako se provodi društveni život. Sve to je značilo da su komunističke vlasti oštricu svoga napada okrenule prema Crkvi i optuživale je da ona želi neki drugi politički sustav. Ipak malo po malo politički sustav preuzeo je poglede Crkve, poglavito u vremenu građanskog rata koji je započeo 1979. Odmah na početku Crkva je rekla da nema razloga za građanski rat i da oni koji ga žele trebaju se obratiti, jednako pobunjenici kao i vladine snage. Bilo je teško uvjeriti vladu i uvjeriti pobunjenike u potrebu traženja rješenja. 1990. započeli su razgovori u Rimu. Došlo je do sporazuma 1992. Rat je završio, dopušteni su izbori i višestranačje. Znači da su najveći problemi Crkve u Mozambiku bili politički sustav i građanski rat. Crkva je morala zauzeti svoje stajalište.

GM Što nam možete reći glede ispovijedanja vjere u komunističkom režimu? Jeste li mogli reći da ste kršćani i djelovati kao kršćani?

Službeno nije bilo problema. Kažem, službeno. Međutim u praksi imali smo mnogo problema. Proganjali su kršćane na svim razinama: biskupe, svećenike, angažirane laike... Čak su zatvarali i crkve, poglavito izvan velikih gradova. Moglo bi se reći da smo imali crkve jedino u velikim gradovima. Bilo je uistinu teško reći da si kršćanin. Ali sada je sve to završeno. Od 1986. sustav se mijenja, istina polagano, ali se mijenja. Imamo više slobode, iako je na vlasti još bivša komunistička stranka koja sada nosi drugačije ime. No, i ona se mijenja.

GM Recite nam nešto o broju franjevaca u vašoj kustodiji i koje su nacionalnosti?

Imamo 48 franjevaca svećenika i 6 novaka. Također imamo 15 braće koja polaze teologiju. Dolaze s raznih strana svijeta: Mozambikanci, Portugalci, Talijani, Brazilci, Kolumbijci, Meksikanci. U većini su Mozambikanci. Nemamo još Hrvata, ali bismo ih rado primili. Polje rada je veliko, a osim toga Hrvati znaju što je komunizam. Trenutno imamo 30 župa i misijskih postaja. Prisutni smo u 5 biskupija i na nama je velika odgovornost. U mjestima gdje djelujemo nalaze se i 4 katedrale. Brinemo se za župnu zajednicu koja je okupljena oko njih. Kad već spominjem katedrale, želio bih napomenuti da je naš kardinal franjevac. On je ujedno bio i prvi crni biskup u Mozambiku.

GM Jeste li nekada prije bili u Međugorju i kako ste čuli o događajima koji se ovdje zbivaju?

Ne, ovo je prvi put da dolazim ovamo. O svemu sam već čuo prije mnogo vremena. U Mozambiku među svećenicima, redovnicima i redovnicama govori se o Međugorju. Neki su već dolazili ovamo i pričali su nam o tomu. Bili su to franjevci, dijecezanski svećenici i časne sestre. Može se reći da je u crkvenim krugovima Međugorje poznato u Mozambiku. Što se mene osobno tiče imao sam mnogo puta priliku govoriti o Međugorju. Poznajem fratre iz Hercegovačke provincije u Zairu, kao i druge hrvatske franjevce i svećenike u istočnoj Africi. Moja odluka doći ovdje sazrela je zahvaljujući Jozi Vasilju. Za mene je velika čast biti ovdje. Moja prisutnost ovdje jest na neki način prisutnost franjevaca iz Mozambika. Želimo posvjedočiti našu ljubav, naše zajedništvo s vama u vašim neprilikama. Vrlo sam sretan i zahvaljujem Bogu da sam mogao biti prisutan na spomeničkoj proslavi vaših 66 ubijenih franjevaca za i nakon II. sv. rata. Izražavam vam solidarnost svih mozambičkih franjevaca. Mi znamo što je rat.

GM Što vjernici u Mozambiku znaju o Međugorju?

Nažalost ne znaju baš mnogo. Novine i televizija ne govore o Međugorju. Mi nemamo katoličkih novina u Mozambiku. Jedino država ima dvoje novine, ali nju ne zanima govoriti o religiji izvan Mozambika. To čine uistinu rijetko. Da bismo čuli i shvatili što je Međugorje, pomogli su nam mnogo i naši studenti na raznim crkvenim učilištima u Rimu. To je kanal kroz koji mi dobivamo vijesti o Međugorju. Potrebno je uistinu načiniti promidžbu Međugorja u Mozambiku. Običan narod ne zna o Međugorju. Siromašni su i ne mogu ovamo doći. Prije 20 godina bili smo pod portugalskom dominacijom, a oni su tada bili jedni od najsiromašnijih u Europi. Mozambik je siromašna nerazvijena zemlje. Naša je ekonomija razrušena zbog građanskog rata. No, nadamo se da ćemo uz još veću slobodu i rad uspjeti obnoviti našu zemlju.

GM Možete li nam nešto reći o vašim utiscima Međugorja?

Moj utisak o Međugorju je veoma pozitivan. Divim se vjeri ljudi koji dolaze ovdje moliti. Htio bih također osokoliti braću fratre i reći im da cijenim njihov rad. Učinilo mi se da su fratri veoma blizu ljudi. To je vrlo važno za navještaj evanđelja među ljudima. Ako smo blizu čovjeka. lakše mu možemo pomoći ići ispravnim putovima.

GM Idu li u vašoj domovini ljudi u crkvu, naročito mladi?

Da, čak i u prošlosti većina je dolazila u crkvu. Kada se ljudima branilo dolaziti u crkve baš tada one su bile pune. Nakon pada komunizma mnogi su se ponovno vratili u crkve.

GM Kako je s drogom u vašoj domovini?

Ovaj je problem također prisutan u Mozambiku. Veoma smo povezani sa zapadnim svijetom. Taj zapadni svijet utječe na nas svojim modelom ponašanja. Mnogi mladi htjeli bi živjeti zapadnjački. Oblače se kao na zapadu, oponašaju sve njihove poroke.

GM Što mislite o zapadnome modelu života?

Ovo je veliki problem u Africi. Pokušavamo ga pobijediti, odbaciti. Međutim ova kultura, ovaj sustav je veoma jak. Prate ga jaka znanost i tehnika. Npr. televizija je kao sredstvo veoma jako. To je kanal za utjecaj. Uistinu mi se pokušavamo sučeliti, zaustaviti i boriti se protiv toga, ali je to veoma teško. Ovaj model života je veoma atraktivan, naročito za mlađi svijet unatoč tomu što je to dekadentan model života. Inkulturacija je također način pobijediti ovaj način života.

GM Imate li možda poruku za naše čitatelje?

Želio bih vam uputiti riječ nade, hrabrosti. Vjerujte u Boga koji može spasiti čovjeka i narod od sve patnje. Isto želim fratrima. Budite hrabri i nastavite biti na strani svog naroda. U ovom trenutku patnje, narod treba oslonac, pomoć. Oni moraju doći od crkve.

Glas mira, IV, 4, Međugorje, travnja 1995., str. 10. – 11.