Opasno snimanje na velikim brzinama
Pojavom sve bržih CD-uređaja i nekvalitetnih jeftinih medija često dolazi do prevelikih naprezanja kada se mediji doslovce raspadnu. Pritom nerijetko poput stakla oštri dijelovi medija probijaju i prednje maske uređaja ugrožavajući korisnika računala, a u nekim slučajevima dijelovi medija pronađeni su zabijeni u drvenim vratima. Kako mnoga računala stoje na stolovima, u visini glave i očiju, postoji ozbiljna opasnost da korisnik zadobije ozbiljne ozljede.
U posljednjih pet godina CD-ROM-ovi su postali standardni medij za distribuciju softvera. Tako danas gotovo sva PC računala posjeduju ugrađen CD ili DVD uređaj. Uz brz razvoj računalne industrije rasla je i potreba za povećanom brzinom čitanja podataka, kod CD uređaja tako se povećavala i brzina kojom uređaj rotira medij. Originalni jednobrzinski CD uređaji rotiraju medij 200 puta u minuti, dok današnji 52x uređaji vrte isti medij oko 10.500 puta. Takva brzina okretanja stvara, na obodu CD-a promjera 12 cm, linearnu brzinu od preko 230km/h. Kod takvih mehaničkih naprezanja, pukotina od šest milimetara u strukturi CD-a dovoljna je da izazove trenutno proširivanje pukotine i prskanje CD-a. Pukotina ne mora biti vidljiva ljudskom oku i tu se krije najveća opasnost za korisnike. Zbog sve većeg smanjivanja cijene medija, proizvođači pokušavaju smanjiti troškove ubrzanjem postupka i smanjenjem kvaliteta testova, te tako u trgovine stižu mediji koji mogu sadržavati mikrofrakture ili mehaničke nepreciznosti dovoljne za opisanu eksploziju. Krivca se može tražiti i među proizvođačima jeftinijih CD uređaja koji prodaju uređaje nedovoljne mehaničke preciznosti, te tako usred velikih brzina vrtnje dolazi do jakih vibracija koje dodatno naprežu materijal medija. Kako naprezanja rastu s kvadratom brzine vrtnje, pa je razlika u performansama između 48x i 52x uređaja zanemariva, a razlika u sigurnosti značajna, neki su proizvođači poput Plextora, Yamahe i Maxella odlučili ograničiti krajnju brzinu čitača na 48x, a moguću veću brzinu ostavili korisniku da je uključi po potrebi. Neki su čak odlučili dodatno pojačati prednje maske kućišta, kako bi se u slučaju raspada medija dijelovi zadržali unutar uređaja. Neki, pak, poput Sonyja, barem na uređaj stavljaju naljepnicu s upozorenjem na moguću opasnost.
Prema istraživanju »Research Machines« (www.rm.com) opasnost predstavljaju već i 40-brzinski uređaji što potvrđuju i mnogi primjeri na Internetu, iako najveću opasnost predstavljaju 52x i već postojeći 56x i 60x uređaji, u kombinaciji s oštećenim i jeftinim medijima, posebno kada na sebi nose naljepnice ili debeli sloj tinte kojom su otisnute oznake.
I za kraj, ostaje pitanje isplati li se zbog nekoliko sekundi kraćeg transfera podataka riskirati i zdravlje, ispravnost uređaja i same podatke koji se nalaze na mediju.
Branimir Marković
Vjesnik, LXIV, 20082, Zagreb, 26. listopada 2003., str. 39.