Pop-art je nedvojbeno izbrisao granicu između umjetnosti slikarstva i kiparstva i masovnih medija (reklama, stripova itd.) kada su se banalni, besmisleni i ništavni umjetnički uradci izgubljenog i otkačenog pojedinca stopili s manipulacijom tržišnog stratega (»Velikog oka«). Minimalizam, tašizam i konceptualizam, kao temeljni stilovi postmodernog razdoblja zamijenili su stanovito čistunstvo modernizma s eklektičkim miksem bljutavih stilskih dosega prošlosti.
U stvari, riječ je o dekadentnom, nečovječnom i demonski nadahnutom recikliranju najvulgarnijih potrošenih fragmenata umjetnosti u povijesti. Suvremena umjetnost kao »puka ravna površina premazana bojom« u svojoj se slobodi eksperimentiranja izrazima i formama, te radikaliziranjem od avangarde naslijeđenih ikonoklazma i nihilizma, sunovratila u bezdan, u ništavilo, u ništa. Ona je postala nepregledan poligon »kulturne industrije smrti« posthumanog doba, budućeg doba kiborga i klonova, što će nedvojbeno dovesti do njenog krajnjeg stadija, do njenog definitivnog urušavanja, do njene smrti u ovim našim malaksalim zadnjim vremenima.
 dekadencija-suvremene-umjetnosti.pdf | [ ] | 693 kB |