Print Friendly, PDF & Email

U Vatikanu su 28. veljače 2002. predstavljeni dokumenti Papinskog vijeća za društvena obavijesna sredstva »Etika na Internetu« i »Crkva i Internet«. Riječ je o prvome sveobuhvatnom pregledu najprije etičkih implikacija i utjecaja Interneta na život suvremenog čovjeka, a zatim i pristupa Crkve tome novom informacijskom sredstvu te njegovoj primjeni u crkvenome pastoralnom djelovanju.

Internet »pridonosi revolucionarnim promjenama u trgovini, obrazovanju, politici, novinarstvu, odnosima među narodima i među kulturama. Te promjene ne zadiru samo u oblik na koji osobe međusobno komuniciraju, već i u način na koji tumače vlastiti život«, ističe dokument Papinskog vijeća za društvena obavijesna sredstva »Crkva i Internet«. I dok se u dokumentu »Etika na Internetu« promišlja etička dimenzija dubokih i složenih pitanja koje Internet stavlja pred čovječanstvo i Crkvu, u dokumentu »Crkva i Internet« promatraju se sveobuhvatni utjecaji Interneta »na religiju i osobito na Katoličku crkvu«.

Crkva u odnosu na medije ima dvojak cilj. S jedne strane potiče njihov pravilni razvoj i pravilno korištenje za razvoj ljudskog roda na svim razinama. U tome pogledu ona traži dijalog s onima koji su odgovorni za ta sredstva. Crkveno učiteljstvo trajno uči i upozorava da ta sredstva valja koristiti u naviještanju evanđeoske istine te za ugrađivanje same kršćanske poruke u tu »novu kulturu« koju oblikuju društvena obavijesna sredstva. To je još potrebnije danas kada mediji vrše još snažniji utjecaj na čovjekov pogled na život, ali i samo njegovo iskustvo.

U dokumentu potom slijede razmišljanja o mogućnostima i izazovima Interneta. Internet pruža brojne dobrobiti. »Taj sustav omogućuje ljudima izravni i neposredni pristup važnim vjerskim i duhovnim izvorima – velikim bibliotekama, muzejima i bogoslužnim mjestima, dokumentima Učiteljstva, spisima otaca i naučitelja Crkve i stoljetnoj vjerskoj mudrosti. Ima dragocjenu sposobnost prevladati udaljenosti i izolaciju, omogućiti stupanje u kontakt s istomišljenicima dobre volje koji su dio virtualnih zajednica vjere radi uzajamnog hrabrenja i podupiranja«, piše dokument. »Crkva može pružiti važnu službu katolicima i nekatolicima odabirući i prenoseći korisne podatke na Internetu«, ističe dokument. Internet je važan i za mnoge crkvene aktivnosti i programe. »Premda virtualna stvarnost cyberspace-a ne može zamijeniti istinsko zajedništvo među osobama, istinsku stvarnost sakramenata i liturgije ili izravni i neposredni navještaj evanđelja, može ih upotpuniti, privući ljude potpunijem iskustvu vjere te obogatiti vjerski život korisnika«, poručuje se u dokumentu. Sve veći broj župa, biskupija, redovničkih zajednica i ustanova djelotvorno koriste Internet, a i sama je Sveta Stolica na tome području djelatna već niz godina. Dokument potiče sve skupine povezane sa Crkvom koje to još nisu učinile da zakorače u cyberspace, te preporučuje razmjenu ideja i informacija o Internetu. Crkva mora također koristiti Internet za internu komunikaciju, pri čemu valja imati na umu »njegovo osobito obilježje izravnoga, neposrednog i interaktivnog sredstva koje olakšava sudioništvo«. To posebno omogućuje dvosmjernu komunikaciju na koju se u Crkvi već ranije poticalo. Internet je i sredstvo koje može na kreativni način koristiti za vlast i upravljanje, otvaranje protoka za izražavanje javnog mišljenja. Drugo korisno područje predstavljaju odgoj i obrazovanje. U dokumentu se potiče na trajni odgoj i obučavanje za rad na Internetu svih članova Crkve. Osobito je potrebno da mladi nauče dobro živjeti u virtualnom svijetu te da znaju zdravim moralnim mjerilima prosuđivati ono na što u njemu nailaze.

Dokument potom progovara o nekim negativnim vidicima Interneta. Posebno se upozorava na probleme Internet stranica koje šire mržnju kleveću i napadaju vjerske i etničke skupine. Posebni problem predstavljaju i stranice koje se definiraju kao »katoličke«, čiji su sadržaj ekscentrična naukovna tumačenja, iskrivljene pobožne prakse i ideološki proglasi. Pored proučavanja i istraživanja može se i mora promicati pozitivno pastoralno djelovanje u pogledu korištenja Interneta. Pritom se u dokumentu upozorava na činjenicu kako se neki posjetitelji vjerskih web stranica ponašaju kao da su u nekoj veletrgovini te uzimaju i biraju ono što odgovara njihovu osobnom ukusu.

Virtualna stvarnost uz to ima i neke zabrinjavajuće posljedice na religiju i ostala područja života. »Virtualna stvarnost ne može zamijeniti Kristovu stvarnu prisutnost u Euharistiji, sakramentalnu stvarnost ostalih sakramenata i dioništvo u bogoslužju u krilu stvarne ljudske zajednice. Na Internetu ne postoje sakramenti. Čak i vjerska iskustva koja su tamo moguća zahvaljujući milosti Božjoj, nisu dostatna ukoliko su odijeljena od stvarne interakcije s ostalim vjernicima... U stvaranju pastoralnih programa moralo bi se razmišljati kako ljude iz virtualnog svijeta dovesti do prave zajednice i kako se potom, poučavanjem i katehezom, Internet može koristiti da ih podupre i obogati u njihovu kršćanskom zauzimanju«, ističe dokument.

U posljednjem poglavlju donose se preporuke i zaključak. Tu se potiče osobe na svim crkvenim razinama da koriste kreativno Internet u ispunjenju svojih odgovornosti i izvršenju crkvenog poslanja. Ne smije se bojažljivo ustuknuti iz straha od nove tehnologije. S obzirom na vrlo brojne pozitivne mogućnosti Interneta dokument donosi konkretne prijedloge i poticaje različitim skupinama: crkvenim poglavarima, pastoralnim djelatnicima, odgojiteljima, roditeljima i osobito mladeži. Glede crkvenog osoblja izravno uključenog u rad društvenih obavijesnih sredstava oni moraju imati profesionalnu, ali jednako tako i duhovnu izobrazbu. Katolička sveučilišta, škole i odgojni programi na svim razinama morali bi predvidjeti tečajeve za različite skupine kao i napredniju izobrazbu u komunikacijskoj tehnologiji, upravljanju, etici i politici za profesionalne djelatnike. Roditelji su dužni voditi i nadzirati djecu u korištenju Internetom. Ako to znači da će morati naučiti više o Internetu no što su do sada znali, to bolje. Roditelji bi također morali računala svoje djece opskrbiti s filtrima kojima će ih zaštiti od pornografije, nasilja i ostalih nepoćudnih sadržaja. Djeci i mladeži dokument poručuje kako Internet može obogatiti njihove živote, ali ih i uvući u konzumizam, poticati pornografske i nasilničke fantazije ili ih gurnuti u bolesnu izoliranost. Stoga ih se potiče da Internetu pristupaju kao sredstvu za vršenje korisnog rada i prostoru »u kojem mladi mogu biti pozvani ići protiv struje, nastupati protiv kulturalizma, čak trpjeti progone zbog istine i dobra«. Na kraju svim osobama dobre volje dokument preporučuje da ih u korištenju Internetom nadahnjuju kreposti mudrosti, pravednosti, jakosti i hrabrosti te umjerenosti.

Ika, Zagreb, 20. ožujka 2002., str. 40. – 41.

Zanimljivo