Print Friendly, PDF & Email

U Vatikanu su 28. veljače 2002. predstavljeni dokumenti Papinskog vijeća za društvena obavijesna sredstva »Etika na Internetu« i »Crkva i Internet«. Riječ je o prvome sveobuhvatnom pregledu najprije etičkih implikacija i utjecaja Interneta na život suvremenog čovjeka, a zatim i pristupa Crkve tome novom informacijskom sredstvu te njegovoj primjeni u crkvenome pastoralnom djelovanju.

Kao što Papa u svojoj poruci za ovogodišnju proslavu Svjetskog dana društvenih obavijesnih sredstava na slikovit način uspoređuje Internet s forumom, susretištem društvenoga, kulturnog i političkog života, u dokumentu Papinskog vijeća za društvena obavijesna sredstva »Etika na Internetu« donosi se slikovit opis zemlje kao »globusa koji vrvi elektronskim prijenosima«, »bučnog planeta ugniježđenog u posvemašnjoj tišini svemira«. »No, pridonosi li to istinskom razvoju čovjeka i pomaže li pojedincima i narodima da budu tješnje povezani sa svojim transcendentalnim određenjem?«, temeljno je pitanje koje se postavlja u odnosu spram novih informatičkih tehnologija, a osobito Interneta. Odgovor na to pitanje je dvojak. S jedne strane »mediji su moćna sredstva odgoja i kulturalnog obogaćivanja, trgovanja i političkog sudjelovanja, interkulturalnog dijaloga i razumijevanja«. No, društvena obavijesna sredstva »mogu se također upotrijebiti za izrabljivanje, manipuliranje, dominiranje i korupciju«. Dokument stoga hoće iznijeti katoličko gledište o Internetu, najnovijem i po mnogo čemu najmoćnijem obavijesnom sredstvu čiji je »utjecaj na pojedinca, narode i međunarodnu zajednicu ogroman i raste iz dana u dan«. Globalizacija koja uzima sve više maha na različitim područjima, a posebno gospodarskome i kulturalnom, poprima sve jasnije obrise. Dok je za jedne izvor laka i naglog bogaćenja, drugi, posebno siromašni, globalizacijske procese doživljavaju »kao nešto što im je silom nametnuto«. Nova informatička sredstva mogu vrlo dobro poslužiti da se globalizacijski procesi kreću u pozitivnom pravcu »promicanjem cjelovitog razvoja osoba i stvaranjem svijeta u kojem će vladati pravda, mir i ljubav«. »Internet može ujediniti osobe, ali ih može i podijeliti, bilo kao pojedince, bilo kao međusobno nepovjerljive skupine podijeljene ideologijom, politikom, posjedovanjem, rasom, etničkom pripadnošću, generacijskim jazom, čak i religijom. Već je bio korišten na agresivne načine, gotovo kao ratno oružje te se već govori o opasnosti što ju predstavlja 'cyber-terorizam'. Bila bi to gorka ironija da se to obavijesno sredstvo, s takvim mogućnostima uzajamnog zbližavanja ljudi, okrene svojoj prvobitnoj svrsi iz doba hladnog rata i postane poprište međunarodnog sukoba«, upozorava se u dokumentu. U nastavku se potom navode neki razlozi za zabrinutost među kojima jednu od najvećih predstavlja tzv. »digital divide«, »oblik diskriminacije koji dijeli bogate od siromašnih, kako medu narodima tako i unutar njih samih, na temelju pristupa odnosno nemogućnosti pristupa toj novoj informatičkoj tehnologiji«. U tome pogledu može se govoriti o »suvremenoj verziji staroga jaza između 'informacijama bogatih' i 'informacijama siromašnih'«. Nužno je, ističe se, da svi imaju pristup toj novoj tehnologiji »kako bi mogli imati udjela u blagodatima koje obećavaju globalizacija i razvoj te kako ne bi dalje zaostajali«. »Potrebno je iznaći načine da Internet postane dostupan manje naprednim skupinama, izravno ili bar njegovim povezivanjem s manje skupim tradicionalnim obavijesnim sredstvima«, kaže se u tekstu. Posebnu zabrinutost izazivaju kulturalne posljedice najnovijeg razvoja tehnoloških sredstava. Kao »moćna sredstva procesa globalizacije nova informatička tehnologija i Internet prenose i pridonose usađivanju sveukupnosti kulturalnih vrijednosti – načina razmišljanja o društvenim odnosima, obitelji, religiji i ljudskom životu – čija novost i privlačnost mogu predstavljati prijetnju i zatrti tradicionalne kulture«. Zato su vrlo poželjni dijalog među kulturama i njihovo uzajamno obogaćivanje. »Kulture imaju što naučiti jedna od druge, no kada jedna kultura drugoj nameće vlastiti pogled na svijet, vrijednosti i čak jezik to nije dijalog već kulturalni imperijalizam«, upozorava se u dokumentu. Posebno je veliki problem kada prevladavajuća kultura »prenosi lažne vrijednosti koje proturječe istinskom dobru osoba i skupina«. »Kako stvari stoje Internet, zajedno s ostalim društvenim obavijesnim sredstvima, prenosi poruke koje u sebi sadrže vrijednosti vlastite zapadnoj svjetovnoj kulturi pojedincima i društvima koja ih u većini slučajeva nisu spremna pravo procijeniti i s njima se uhvatiti u koštac. To dovodi do ozbiljnih problema, primjerice na području braka i obitelji, koji bilježe 'rasprostranjenu i korjenitu krizu' u mnogim dijelovima svijeta«, ističe se također u dokumentu, I tu je nužan dijalog među kulturama i poštivanje tuđih vrijednosti i uvjerenja. Problem predstavlja i sloboda izražavanja. Vlasti nemaju pravo sprječavati pristup informacijama na Internetu ili ostalim medijima odnosno manipulirati javnim mišljenjem putem propagande, širenja dezinformacija ili onemogućavanja legitimne slobode izražavanja i mišljenja. »Autoritarni režimi u tom pogledu čine najteža kršenja, ali problem postoji i u liberalnim demokracijama, gdje pristup društvenim obavijesnim sredstvima u svrhu političkog djelovanja često ovisi o bogatstvu i gdje političari i njihovi savjetnici krše istinitost i poštenje klevećući protivnike i prikazujući probleme beznačajnim«, kaže se u dokumentu. U tome novom ozračju i samo novinarstvo prolazi kroz duboke promjene. Spoj nove tehnologije i globalizacije je povećao moć medija, ali ih je ujedno učinio podložnijima ideološkim i tržišnim pritiscima. Internet je vrlo učinkovito sredstvo za brzi prijenos vijesti i informacija ljudima. Ipak, ekonomski duh natjecateljstva i danonoćna prisutnost on-line novinarstva pridonose također senzacionalizmu i širenju glasina, stapanju vijesti, promidžbenih poruka i zabavnih sadržaja i, bar prividnom, smanjenju ozbiljnih kronika i komentara. Za opće dobro naroda i međunarodne zajednice prijeko je potrebno istinsko novinarstvo, a probleme koji su se očitovali u radu s Internet novinarstvom trebaju brzo riješiti sami novinari. Probleme predstavljaju i silna količina informacija od kojih većina nije provjerena, zatim zatvaranje pojedinaca u vlastiti svijet što je »nezdravo u pluralističkom svijetu u kojem ljudi moraju rasti u uzajamnom razumijevanju«, a potrebno je i »stalno proučavati utjecaje medija na psihološki razvoj i zdravlje, uključujući mogućnost da dugotrajnija zadubljenost u virtualni svijet za nekoga bude štetna«. Dokument se zaključuje nizom preporuka. Na prvome mjestu da se Internet koristi znalački i disciplinirano u moralno ispravne svrhe, a posebno bi roditelji morali nadzirati na koji način njihova djeca koriste Internet. Kako je Internet kao i sva druga obavijesna sredstva podložan zakonima protiv izraza mržnje, klevetanja, obmana, dječje pornografije i općenito pornografija kao i ostalih nezakonitih radnji, dužnost je građanskih vlasti takve radnje kazniti. U tome cilju predlaže se i »međunarodna suradnja za određivanje standarda i utvrđivanje mehanizama usmjerenih promicanju i zaštiti međunarodnog općeg dobra«.

Ika, Zagreb, 6. ožujka 2002., str. 28. – 29.

Zanimljivo