Pobunu protiv svoga Stvoritelja pokrenuo je najsnažniji i najsjajniji anđeo, pun mudrosti i savršen u ljepoti, »zorin sin« kako ga naziva prorok Izaija (14, 12), Lucifer. Luciferovu mudrost pokvarila je oholost budući da ne želi samo biti neovisan u misli i u djelovanju od svoga Stvoritelja, i ne samo uživati svoje naravno blaženstvo, već i na silu prigrabiti božansku moć, postati jednak Bogu. Želio je postati osobiti Božji protivnik i neprijatelj, prvi slobodni mislilac, slobodoumnik, kao takav zavladati cijelim stvorenim svemirom i njime upravljati. Lucifer je nagovorio dio nebeskih bića da slijede njegov put u pobuni protiv Boga.
Luciferova pobunjenička vojska je poražena, izgnana iz Raja, gdje im je Bog namijenio drugu ulogu, ulogu prokletnika koju će imati cijelu vječnost, bez mogućnosti povratka. Postali su zli duhovi, demoni. Izgonom iz Raja Lucifer postaje Knez demona, poglavica zlih duhova i dobiva stari svetopisamski naziv Sotona, što na hebrejskom jeziku znači suparnik ili klevetnik.
Nije nikakvo čudo što se kult Lucifera i njegovo »Veliko oko« (unutarnje oko, svevideće oko, Luciferovo oko, Horusovo oko, Ozirisevo oko, treće oko itd.) štuje od praiskona do danas, poglavito u mračnim odajama tajnih rozenkrojcerskih, iluminatnih i masonskih društava.
 iskonska-slika-masonerije.pdf | [ ] | 3658 kB |