Ogoljeni zidovi u vlasništvu banaka dokaz su da deložacije ljudi nisu provođene da bi se namirili bankarski dugovi jer praznim stanovima ne mogu se namiriti. Cilj je bio potpuno drukčiji; što više ljudi pokoriti, učiniti ih potpuno ovisnima o milosti sustava. To se i dogodilo. Nakon eksplozije beskućništva, Vlada SAD-a po planu donosi zakon; biti beskućnik je protuzakonito! Nije dopušteno komunicirati s beskućnicima na ulicama i hraniti ih! Tu dolazimo do logora koji su za ovaj dan izgrađeni još prije 10 godina. Nakon što je zakon prošle godine stupio na snagu, beskućnicima je dan ultimatum: ili logor ili tamnica. Mnogi beskućnici izabrali su tamnicu, no velika većina ljudi trpa se u logore. Tamo su prisiljeni raditi takozvane javne poslove za hranu koju dobivaju. Ne smiju samo tako šetati ulicom već s posebnim dozvolama, a ako žele otići moraju imati osiguran stan i posao. Njima je uzeta sloboda iako nikada nisu ništa napravili. To su obični ljudi koji su pod prijevarom sustava završili bez svojih domova a sada ih se poput pasa lovi po cestama i trpa u logore. Jer, u SAD u je nedopušteno biti bez ičega.
 radni-logori-sad.pdf | [ ] | 418 kB |