Tek kada neki političar otkrije da je prisluškivan (Slaven Letica), a drugi političar (Ivica Račan) bezuspješno pokušava uvjeriti javnost kako on to nije naredio, uspije se govoriti i o tehničkim mogućnostima prisluškivanja. Najveći globalni prisluškivač je američki satelitski sustav »Echelon«, a u tu tajnu mrežu uključena je i Hrvatska od sredine devedesetih.Isporuka američke opreme omogućila je hrvatskim tajnim službama višegodišnje »skidanje« telefonskih razgovora Slobodana Miloševića, a malo je poznato da su te snimke dio haaških dokaza protiv njega. Za razliku od »Echelona«, koji može obrađivati dnevno tri milijarde razgovora, mailova i sl., naši građani i političari, poneki kriminalac bivaju prisluškivani »zemaljskim« uređajima. Neograničeno prisluškivanje omogućeno je tajnim službama i to samo u suradnji s telekomunikacijskim kompanijama, te uređajima koji stoje od 400.000 dolara naviše. U uporabi su i jeftiniji, mobilni »presretači« razgovora, tzv. IMSI-Catcheri (hvatači identitetskog broja mobitela), a najpoznatiji proizvođači te opreme su tvrtka »Rhode & Schwartz« iz Münchena, te neke izraelske kompanije. Samo bi vladine organizacije smjele biti kupci, no trgovci imaju širu klijentelu. IMSI-hvatač simulira redovnu baznu stanicu i prepoznaje identifikaciju mobitela. Svaki korisnik mobitela ima, naime, svoj posebni broj »prepoznavanja«, pohranjen u bazi podataka telekompanija, s kojima tajne službe imaju ugovore. Zbog propusta u organizaciji komunikacijskih mreža (nije predviđena autorizacija baznih stanica), korisnik IMSI-hvatača neprimjetno se ubacuje u promet, a za to obično treba manje od sekunde. Presretnuti signali iz mobitela pohranjuju se i analiziraju, te potom propuštaju do »regularne« bazne stanice, a istodobno je moguće »obrađivati« od 10 do 120 razgovora, uređajem veličine laptopa s antenom. Zaštitu pružaju mobiteli s ugrađenom kriptozaštitom ili uređaji veličine kutije za cigarete koji se priključuju na mobitel, računalo ili fiksni telefon, a stoje nekoliko tisuća eura.
Davor Ivanković
Večernji list, Zagreb, 15. listopada 2005., str. 12.