PRIPADNOST
- Detalji
- Kategorija: Periodika
- Objavljeno: Utorak, 21 Listopad 2014 15:41
- Hitova: 1840
Prošao West Herzegowina Fest, prošao Mediteran Film Festival, prošao..., što ono još u Širokom Brijegu? Da, gledano s te tzv. građanske strane. A gledano s one vjerske rekli bismo da je prošla Velika Gospa, blagdan koji nijedan širokobriježanin, ako ikako može, nastoji ne propustiti. I ne samo on. Mnogi se sjećamo kako smo pješice hodočastili našoj Gospi na Brig. On je jednostavno naš i nastojimo ga čuvati.
Bilo je još događanja ovih dana. Uzmimo za primjer predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka. Posjetio je Herceg Bosnu i franjevački samostan na Širokom Brijegu. Trenutni predsjednik hrvatske države Ivo Josipović posjetio je Mostar i »region«, dok je na Širokom Brijegu posjetio mjesni hotel. Nakon toga priča se preselila u medije. Tko je što rekao i kamo je tko trebao ići. O Josipoviću rekoše da je potpisao neku deklaraciju u »regionu« o pronalaženju nestalih osoba. Teško je iz tih izvješća razabrati kako su nestali. Očito dotični o tome nije govorio. Mi, s druge strane, znamo kako je zapravo bilo. Neki nas, najprije s crvenom zvijezdom petokrakom na čelu kakvu Josipović voli, nemilosrdno napadoše, a poslije bez nje. Hvala Bogu, izgubiše.
Ljeto je bilo kišovito, ali ni ova jesen koja nam se približava izgleda ne će biti bolja. Zbog toga je zacijelo ljepše putovati širim, suvremenijim cestama. Jedna takva stigla nam je blizu svjetski poznatog molitvenog središta u župi Međugorje. Nedavno je otvoriše, presjekoše prije vrpcu, blagoslov..., ne, nisu je blagoslovili. Vjerujem medijima barem ovo. Umjesto blagoslova bio je vatromet. On je zacijelo obveselio i pomoći će u svakoj nevolji hodočasnike što će tom novom cestom nastaviti ovamo dolaziti u desetcima i stotinama tisuća. Dobro, nazivaju ih turistima, ali nemoguće je skriti razlog njihova dolaska. Oni traže Boga, pomno slušaju svoju Kraljicu mira i preobražavaju ovaj svijet. Tu su i mnogi domaći slični njima. Međutim, briga zagovornika društva bez Boga za sve to. Nema Boga i gotovo, davno je to rekao komunistički komesar.
Kad se susretneš s bjelinom papira, onoga stvarnog, ili onoga nestvarnog na zaslonu svoga računala, upitaš se o čemu zapravo pisati. Puno je toga u glavi, htjelo bi van, samo kako to usustaviti i predstaviti drugima, da bude prijemljivo, da bude dobro? Veže te, naime, ćudoređe koje si usvojio kroz život, Bog u kojega vjeruješ. Razmišljam o svemu tome gledajući rasprostrte izvatke iz medija s temama o kojima bi se moglo progovoriti. I u oči mi upada: kršćanstvo. Progone ga još uvijek kao zvijer koja je došla naškoditi ljudskom rodu. Nekada u ime Boga, nekada u ime napredka, svejedno. Tamne sile odlučile da ga nema. Kao nekada u komunistička vremena. Kvari posao, poziva na ozbiljnost i odgovornost, a to su stvari iz pobijeđenog, konzervativnog ćudoređa.