DHK HB – FRAM-ZIRAL – Dan; Mostar – Zagreb, 2007.
Piše: Branko Pilaš
Postoje brojni ozbiljni i prihvatljivi prigovori sa strane stručnjaka, roditelja i posebno učenika ns obveznu lektiru, od osnovne škole do završnih razreda srednje škole. Ne mali broj knjiga svojim sadržajem, jezikom, ilustracijama i opremom odvraćaju učenike od knjige. Ako k tome dodamo i brojne mogućnosti ulaženja djeteta u svijet knjige koje mu omogućavaju suvremena tehnička dostignuća, onda se trebamo svakako potruditi da dobroj, vrijednoj i korisnoj knjizi pronađemo put kojim će ona doći do učenika.
U hrvatskoj literaturi, a posebno kad je riječ o dječjoj knjizi, postoje knjige koje su postale nezaobilazno štivo, knjige koje se rado čitaju, ali u isto vrijeme nema ih ni u jednom popisu djeci ponuđenih knjiga, kao dobro i korisno štivo.
Sve ovo pišem zato jer rukopis Miljenka Stojića, naslovljen Računalko, smatram onim djelom kojemu se trebaju otvoriti vrata naših škola. Djelo je vrijedan doprinos književnosti namijenjenoj najmlađima. Računalko posjeduje dvije osnovne sastavnice: estetsko i etičko, koje nam daju pravo da ga svrstamo u umjetničko djelo namijenjeno djeci. Pojam etičkoga potrebno je apostrofirati jer se dijete tek uvodi u književnost i život, a Računalko sa svoja četiri dijela razvija u djetetu upravo tu etičku sastavnicu. Isto tako svaki i najmanji propust djela u stvaranju široke lepeze sa sastavnicama kao što su humanost, rodoljublje, bogoljublje, dobrota, poštenje, plemenitost... raslojava ličnost mladoga čovjeka i dovodi do labilnosti koja puni zamah poprima u kasnijim razdobljima.
Dragocjenost Stojićeva Računalka posebno se ogleda upravo u nebrojenim sastavnicama koje djelu daju osobito značenje. Autor pristupa djetetu na vrlo simpatičan način jer je čitateljev sugovornik u isto vrijeme i njegov vršnjak. On uvodi čitatelja u »tajne« računala, odvlači ga od ulice i vrlo taktično približava neprolaznim vrijednostima. Ono što treba posebno istaknuti jest ljepota hrvatskoga jezika. Pisac izvrsno poznaje jezik i to znanje obilato koristi u komponiranju rečenice i djela u cjelini. Djelo ne smije završiti samo na stranicama dječjega lista. Njemu se moraju otvoriti stranice knjige i na taj će način Računalko dospjeti i izvan svojega užega životnoga prostora.
Umjetnička su djela, a to znači i književna, namijenjena djeci, kao i ljudi. Neka nam blijede u sjećanjima, druga izvjesno vrijeme nosimo u sebi, a neka dugotrajno zadržavamo ili nas prate dobar dio našega životnoga puta, Računalko Miljenka Stojića, već poznatog i priznatog književnika, jedno je od takvih djela i upravo zbog svega ovdje rečenoga smatram da u interesu djece njemu treba otvoriti vrata dječjega svijeta.
www.miljenko.info, 3. veljače 2006.
