U POTRAZI ZA ISTINOM

Print Friendly, PDF & Email

Miljenko Stojić, Ne dirajte bijelog labuda, FRAM-ZIRAL – NAKLADA K. Krešimir, Mostar – Zagreb, 2005.

Piše: Nevenka Nekić

Pripovjedna proza suvremenoga hrvatskog pisca Miljenka Stojića pod naslovom Ne dirajte bijeloga labuda, sastavljena od pet dijelova unutar zbirke: Zlosilje, Daleki su puti, Koraci moji odlučni budite, Bistrenje izvora i Kućica u perivoju, pojavljuje se u književnom smislu u okviru gotovo ispovjednih tekstura.

Njen vremenski opseg obuhvaća pola dvadesetoga stoljeća u nizu kratkih novela i prikazuje zbilju potonula doba dodirujući i suvremenost. Likovi u ovoj pripovjednoj prozi, često nalik na skicozne pojave pred kazališnim zastorom, javljaju se i zamiču uronjeni u časak znakovit za njihovu sudbinu ili narav. Čini se da je autor poznavao sve osobe koje spominje u novelama, sabirao je u sebi elemente faktografije i stoga vjerno svjedočio o vremenu i zbivanjima.

Opširnije...

O JUNACIMA I SVECIMA

Print Friendly, PDF & Email

Miljenko Stojić, Ne dirajte bijelog labuda, FRAM-ZIRAL – NAKLADA K. Krešimir, Mostar – Zagreb, 2005.

Piše: Ivan Sivrić

Hoće li literatura svoju top formu imati u kratkoj priči kako su brojni književni teoretičari i estetičari predviđali? Sudeći po spremnosti književnih autora da se okušaju u toj književnoj formi zasad ćemo dati samo problematički odgovor – možda. No brojnost okušavanja u kratkoj priči potiče na zaključak sigurnijeg ishoda. Kako narasta broj autora kratkih priča, razmjerno se uvećava i naklada, što upućuje na veći broj mogućih i stvarnih čitatelja. Kratka priča se lako prihvaća, poželjno kratko traje njezino čitanje (između dvije autobusne stanice međugradske vožnje), ne oterećuje previše, a čitatelja u temu upućuje sasvim dovoljno. Dojam nakon čitanja nije zastrašujuće dubok, a poticaj, kad se nađe dovoljno pogodan medij, može trajati dovoljno dugo. Pa zašto se onda ne bi svaki pisac odvažio zaploviti kratkom pričom? Zašto ne bi i Miljenko Stojić kao pisac, kao novinar, kao putnik, kao pedagog i kao psiholog, kao svećenik, ispovjednik i propovjednik, kao čovjek obilna iskustva sa životom i u životu, dakle, zašto ne bi svoj književni dar iskušao kratkom pričom? On to pravo ima po prirodnom pravu umjetnika da sam odabire formu kojom će izraziti svoj umjetnički habitus.

Opširnije...

MALI LJUDI, VELIKA GRAĐA ZA FILM

Print Friendly, PDF & Email

Miljenko Stojić, Ne dirajte bijelog labuda, FRAM-ZIRAL – NAKLADA K. Krešimir, Mostar – Zagreb, 2005.

Piše: Rašeljka Duvnjak

»Violina je pukla pred fra Krešimirovim očima kao zrela jabuka...« Tom ekspresivnom slikom počinje prva priča u zbirci poetičnoga i metaforičnoga naslova »Ne dirajte bijelog labuda«; nad violinom kao simbolom ljepote, ljubavi, strasti života izvršeno je nasilje što najavljuje ton cijele zbirke priče. Nasilje nad instrumentom, duhom, čovjekom, slobodom.

Dvadesetpet priča podijeljenih u pet cjelina najmanje je toliko ljudskih sudbina smještenih u vremenski okvir druge polovice dvadesetoga stoljeća, u prošlost i sadašnjost, u Jugoslaviju, Hrvatsko proljeće, i daytonsku BiH. Junaci nam preko autora u neposrednoj formi dijaloga, razgovora, prepričavaju svoje ili tuđe priče, život, sudbinu u kojoj je »živa glava na ramenu« najveći zgoditak.

Opširnije...

NOVELISTIČKO OTIMANJE ZABORAVU

Print Friendly, PDF & Email

Miljenko Stojić, Ne dirajte bijelog labuda, FRAM-ZIRAL – NAKLADA K. Krešimir, Mostar – Zagreb, 2005.

Piše: Zdravko Gavran

Plodni i poduzetni pisac srednjeg naraštaja (r. 1960.) Miljenko Stojić, autor većeg broja objavljenih knjiga, svećenik i istaknuti član Hercegovačke franjevačke provincije, kulturni pregalac i organizator niza pothvata kao što su Informativni centar »Mir« Međugorje i Radiopostaja »Mir« Međugorje, objavio je nedavno i svoju prvu knjigu (kratkih) priča. Ona već u naslovu naznačuje obzor koji je većini od 25 uvrštenih priča zajednički: u »bijelom labudu«, slici iz sna glavnoga lika te priče, umjetnički je transponirana – u metaforu ljudske i nacionalne, svećeničke i redovničke žrtve i otpora – kako povijesna činjenica pokolja širokobrijeških franjevaca od komunističkih partizana 1945., tako i činjeničnost razaranja crkava odnosno udara na Hrvate katolike u ratu i poraću posljednjeg desetljeća prošlog stoljeća u Bosni i Hercegovini. Nad taj lik nadvija se »kompleks krivnje« što ga sada Hrvatima nameću službenici međunarodne zajednice, a koji je u bivšoj državi bio i na vjerskom planu poznat pod, blago rečeno, pojmom (osobne ili obiteljske, vjerske ili političke) »nepodobnosti«.

Opširnije...

Osobno