Čitao sam Noama Chomskog. Naravno, njegov govor o koronavirusu, o tome sada baš svatko govori. Slažem se s njim da smo svoju sudbinu prepustili privatnim tiranijama zvanima korporacije koje nisu podložne interesima javnosti. Ali ne uspijevam razumjeti kako je koronavirus kolosalni neuspjeh tržišnog društva te kako se znalo dugo vremena da je pandemija vrlo vjerojatna. I čak da će to biti koronavirusna epidemija. Očito čovjek ima natprirodne moći ili pripada krugu onih koji su sve ovo smuljali.
Tu je negdje i Bill Gates, filantrop kako mu tepaju. Njega sam gledao u razgovoru za CBS. Naučene geste, glas kreštav, prazne riječi. Zaista ljigavo. Ali htio sam ga »doživjeti«, usput vježbajući engleski. Proricao nam je budućnost, obećavao neku vakcinu za koju on već pravi tvornicu. I morat će ju svatko primiti, jer, Bože moj, naša je budućnost u pitanju. I šmrcnuo sam tu zajedno s njim.
Šalu na stranu, dotične treba otpiliti. Umjesto slobode spremaju nam tamnicu, a sve pod krinkom brige za nas. I ne samo njih. Ovih dana navališe nam se na grbaču i Google, i Facebook... Oni bi nas pratili, jer to je opet za naše dobro. Činio bi to i Andrej Plenković pa je uputio u sabor takav zakon. Hoće ščepati naše mobitele. Radije neka ščepa tzv. migrante, ali on im, kako kažu najnovija izvješća, želi širom otvoriti vrata. Ne bismo smjeli to dopustiti.
Možda je o svemu najbolje rekao nesretni Ivan Pernar. Prigovorio je vladajućim što su zbog nekoliko ostarjelih djedova i baka zatvorili čitavu državu, ta svakako više ničemu ne koriste, samo štete. Upravo ta misao i jest u temelju pojave koronavirusa i sličnih pandemija prije, kao i onih koje će doći, ako se ne usprotivimo. To je taj svijet onih koji se nisu napojili na izvoru Evanđelja ili barem neke od religija. Proglasivši da je čovjek u središtu svega, da tamo gore iznad nas nema ništa, ne preostaje nam ništa drugo nego grabiti i samo grabiti, bez osjećaja za one nemoćnije kraj nas. Kako bezdušno i kako promašeno!
Isus Krist nas, pak, uči da je moguće sagraditi drukčiji svijet. Zbog toga je pošao na križ. Zlo je zapljeskalo, konačno je gotov. Ali bilo je drukčije. On je otišao u svjetlost, ono je potonulo u tamu. I to je zaista zakon života. Dobro uvijek pobjeđuje, pa ma koliko zlo nekada izgledalo jako.
Znali smo to jamačno i mi devedesetih godina. Na obzorju nije bilo svjetla, samo tama. Hoćemo li uspjeti?! Stiskali smo krunicu oko vrata i uzdali se u svoga Boga. Nije nas iznevjerio. Sjećamo se toga dok određeni iz Trebinja zabranjuju uvoz robe iz Čapljine pod izlikom mjera glede koronavirusa. Nakon toga Čapljincima puče film, koji su već bili pospremili u prošlost, te isto zabraniše njima, pridodavši još i prolaz kroz njihov grad. Dobro se sjećaju što su sve učinili tome gradu kada devedesetih navališe na njega. Čovjek se zaista pita čemu sve to? I čeka de se neki oglase, ali ništa od toga.
No, dočekali smo da nam oslobode kardinala Georga Pella. Gadno su ga bili optužili i strpali u gadnu tamnicu. Oklevetaše ga da se ćudoredno loše ponašao. I onda graknuše na njega. Svi suprotni dokazi u toj graji nisu pili vodu. Mora biti kriv i gotovo. Tako i bi. Sladostrasno su to razvlačili po medijima. Napadalo se Crkvu sa svih strana. A čovjek se u svemu tomu pitao pa da to sve i jest tako nije ga Crkva učila takvim stvarima nego ti koji sada viču. On, pak, nije prestajao moliti i tvrditi da je nevin. Visoki australski sud, jedini još preostao, jednoglasno je na temelju činjenica zaključio da je to tako. I pustio ga na slobodu. Među onima koji to nisu uspjeli prihvatiti je i notorni Index. Pobježe mu lovina. Kako će se sad opravdati pred tatom Sorosem i drugom klateži?! Puno lakše nego pred Bogom. Vrijeme je dotičnima misliti na to.
Laudato tv zaista misli na Boga. Između ostaloga nedavno se posvetila Bezgrješnom Srcu Marijinu. Shvaća da joj je poslanje širiti istinu i dobro, a ne laž i bezobzirnost prema nejačem. Do te su točke stigli i mnogi Amerikanci. Našavši se pred izazovom koronavirusa počeli su se više moliti, kako pokazuju istraživanja. Zlu to očito nije drago. Međutim, samo je krivo. Nije trebalo pokretati ovu pošast.
Nadajmo se da će se opametiti i neopamećeni trgovci u našem društvu. Trebali bi omogućiti djelatnicima koji im stvaraju dobitak da Uskrs provedu sa svojim obiteljima. I onda to produžiti na sve nedjelje kroz godinu. Ne može se biti sretan, ako nije sretan i drugi kraj tebe. Život to neprestano dokazuje.
Miljenko Stojić
hrsvijet.net, 10. travnja 2020.; kamenjar.com, 10. travnja 2020.