Krešimiru Šegi
i Miljenku Stojiću
uz reljefe F. Puzzolia

 

I.

Koračam uz Brdo ukazanja,
u Međugorju, uz brončane figure
žalosnih i radosnih Otajstva.
Gospa stoji. Anđeo Gospodnji
kleči na koljenima i pozdravlja
rukom blaženu Djevicu Mariju.
Nagovješćuje joj da će roditi
Otkupitelja svijeta, a ona s
Ljubavlju prihvaća biti službenica
Gospodnja i naša suputnica.

 

II.

Kod druge postaje Gospa je u
posjetu rodici Elizabeti,
uz nju je maslina, nježna
i krhka kao čedna žena.
Njih dvije se grle i gledaju
s Ljubavlju, dok ih Šimun
iz daljine promatra strpljivo.
Smriča i divlji šipak, divlja
maslina i drače. Tu je i
visoki križ i mjesto gdje
se je Gospa ukazala
vidjelici Mariji. Ovdje se
s ljubavlju okupljaju hodočasnici
iz cijeloga svijeta i mole
Majku Mariju, da im uđe u srca.

 

III.

Treća postaja,
Majka Marija je
rodila malog Isusa,
drži ga krhka u rukama,
a sunce ga nježno
dodiruje svojim zrakama.
Okolo cvrkuću ptice.
Svi s ljubavlju gledaju Isusa,
pastiri i kraljevi, djeca i starci,
žene i domaće životinje.
Tu je i jedna žuka
puna žutih cvjetova.

 

IV.

Četvrta postaja.
Marija i Josip nose Isusa u hram
pokazati ga Otcu.
Dočekuje ih pravednik Šimun
koji u naručje uzima malenog Isusa
i zahvaljuje se Gospodinu
za taj veličanstveni dar
susreta s njegovim Sinom.
U blizini Isusa je proročica Ana,
Faunelova kći, ona hvali Boga Otca.
Tu smo i mi hodočasnici
koji u Međugorje dolazimo
napuniti Ljubavlju naša žedna srca.

 

V.

U petoj postaji
Isus Krist pruža ruke
prema velikom svećeniku
u jeruzalemskom hramu.
Objašnjava mu riječi iz Biblije.
Svi prisutni Isusa gledaju s čuđenjem.
Dolaze Majka Marija i Josip
i ne mogu povjerovati što se to zbiva.
Ovdje u Međugorju
čuda se događaju već godinama,
ja sam jedan od očevidaca.
Gospa od Međugorja
me godinama k sebi zove.
Ja ću do smrti
biti uz svoju Bogorodicu
i ona uz mene.

 

VI.

Bog skupa sa mnom korača
uz sve ove postaje križnog puta.
Evo Isusa, kleči na golim
koljenima ispod jedne masline
u Getsemanskom vrtu.

Sklopio je ruke, sav je
u krvavu znoju. Moli se
s Ljubavlju svome Otcu,
da ga, ako je ikako moguće,
mimoiđe ova gorka čaša.

Iznad Isusa je anđeo Gospodnji,
u jednoj ruci drži kalež
i pruža ga Isusu, a drugom
dvama prstima pokazuje
prema Bogu Otcu.

Isus se znoji krvavim
znojem i u grču pun
tjeskobe i boli moli:
Otče moj ako je moguće,
neka me mimoiđe ovaj
kalež. Ali neka ne bude
moja, nego tvoja volja!

U dolini se vidi, razigrana,
sva Hercegovina, a gore
na nebu sunce se igra
tamo negdje iznad mojih
Kostanja i mog grada Splita.

 

VII.

Kod sedme postaje vojnici su
Isusa zavezali za stup i bičuju ga
u dvoru Pilatovu. Koraci teški,
Isusu vojnici na glavu nabijaju
trnovu krunu, pljuju ga i psuju.
Sav je u krvi, pun bola, moli
se Otcu. Evo i Pilata, izveo je
Isusa i pokazuje ga Židovima,
koji bijesni urliču, viču i traže
da ga razapne. Isusove su ruke
svezane. Kaplje mu krv iz glave,
a iznad stoji natpis:
IESUS NAZARENUS REX
JUDAEORUM

Jedna služavka drži posudu s vodom
iz koje je Pilat netom oprao ruke.
Kleknimo svi na gola koljena
i pokajmo se za sve svoje
grijehe, skrušeno iz srca, te se
pomolimo Isusu Kristu za nas i
sve naše mrtve, za spas cijelog svijeta.
I svih grješnika, za beskućnike i siromahe,
za bolesne i one koji ne vjeruju u Isusa,
i u njegovo uskrsnuće. I spas svih onih
u kojima Ljubav Isusova prebiva

 

VIII.

Deseta postaja i Isus je razapet
na križu, niti visi, niti stoji,
mrtav je, trnova mu kruna
na glavi, u rukama i nogama
čavli. Ispod lijeve strane
stoji, sva u grču i uplakana,
Majka Marija. Ispružila je
prema Sinu sklopljene ruke.
Kapljice vode izlaze ispod
Isusove ruke, na prsima.
Gospa suze u svoje ruke
prima – tu je i sveti Ivan
s knjigom u rukama, u
kojoj piše APOGALISSE…
dvije kapi vode, voda kapa iz
Isusovih usta i s lica,
tu je i natpis: IESUS
NAZARENUS REX JUDAEORUM

Klečim skrušen na zemlji
i molim se Isusu Kristu
na golim koljenima.
U duši mi bol i tuga.
Ljubav i sreća.

 

IX.

Koračam do kipa
Gospe od Međugorja,
klečim na koljenima i gledam Gospu.
I ona kao da mene gleda
i pazi na svaku moju riječ.
Kao da mi se osmjehuje
i govori mi da me već dugo
ovdje, na ovom mjestu, u Međugorju,
strpljivo čeka.
Majka Marija mi izgleda tužna, i žalosna.
Ona je naša jedina Nada i radost,
u ova zla vremena.

 

X.

Ispod Gospe je natpis:
JA SAM KRALJICA MIRA
Slavna Otajstva,
Isus ustaje iz svoga
groba i ulazi u Nebo.
Preko jedne ruke mu štola,
znak velikog svećenika.
Ovdje u Međugorju se zbiva
susret Boga i čovjeka,
Zemlje i Neba,
Ljubavi i Istine.
Ovdje se zbiva
susret Gospe Međugorske
i njene djece,
u Ljubavi, u Istini.

Ovdje često koračamo
ja i pjesnik Krešimir Šego,
molimo se za našežive i mrtve,
i za našu državu Hrvatsku.

 

XI.

Otvara se Nebo,
na Nebu golubica,
Duh Sveti
u obliku plamenih jezika.
Spušta se na glave apostola.
Uz njih je Majka Marija,
sklopila je ruke,
oko nje su anđeli
koji joj pomažu
uzaći na Nebo.

Uz Gospu Međugorsku
su srca hodočasnika
sa svih kontinenata ovoga svijeta
i hrvatskog naroda.

 

XII.

Evo i Isusa Krista,
on nam svojim rukama
pokazuje prema svojoj
Majci, Gospi od Međugorja.

Isus uzima zlatnu krunu
i postavlja je
Kraljici Neba
i Zemlje na glavu.

Gospa Međugorska
ovdje stalno bdi i čeka nas,
mene i tebe,
da dođemo u Međugorje.

Gospa želi
biti u našim srcima
skupa sa svojim sinom
Isusom Kristom.

Ona nas moli da se
ovdje u Međugorju
skupa s njom pomolimo:
Otcu i njezinu sinu
Isusu i Duhu Svetom.

 

XIII.

Na Brdu ukazanja
veliki je križ usred kruga,
na njemu je razapet Isus Krist.
Ovdje je mjesto
gdje se je Gospa ukazala.
Mnoštvo svijeta, muževi
i žene, starci i djeca.

Svi mi se molimo, skrušeno,
iz srca,
Majci Mariji
i njezinu sinu Isusu,
da nam napune
srca svojom Ljubavlju.
Svi tražimo kamenje
i malo zemlje
i svatko ponešto nosi
u svoj dom da u njemu
Gospa i Isus prebivaju
u srcima svih onih koji su
žedni Isusove i Marijine Ljubavi.

A sunce, sunce se je
razigralo tamo na zapadu,
iznad Omiša i Splita,
u vinogradu Gospodnjem.

 

XIV.

Ovdje je mnoštvo
hodočasnika iz Poljske,
iz domovine našeg pape
Ivana Pavla II.

Klečim na koljenima
i skupa se molim
s Poljacima u Podbrdu
kod Križa i Gospe,
svatko na svom jeziku,
šapćemo tiho, skrušeno.

Susrećemo se s Isusom
i Majkom Marijom
darivamo im svoja srca.
Idemo uz brdo
strpljivo i uporno,
korak po korak.
Svi smo mi Jedno u Gospodinu,
tražimo u srcima Isusove Riječi.
Tražimo Boga Otca
i Majku Mariju.
Bez njih i njihove Ljubavi
naše postojanje nema smisla.

 

XV.

Ovdje u Međugorju
već godinama
dolaze hodočasnici
iz cijeloga svijeta.
U Vinograd Gospodnji.
Dolaze u Bijakoviće
gdje su Ivan, Marija,
Vicka, Mirjana, Ivanka
i Jakov
vidjeli Bogorodicu.
Ovdje sam s prijateljima
Krešimirom Šegom
i Ivanom Grljušićem
molimo se Isusu,
Otcu i Duhu Svetom
i Gospi Međugorskoj
i tražimo svoj mir.
Klečimo na mjestu
gdje je Marija Pavlović
vidjela Gospu Žalosnu
i tamni križ kojim je
Gospa mahala i govorila:
Mir, mir i samo mir…
Mir treba zavladati
između svih ljudi,
između Boga i čovjeka
i na cijelome svijetu!

                                 Ivan Šarolić

Osvit, XXVII., 107-108, DHK HB, Mostar, 2021., str. 24. – 29.; Ivan Šarolić, Isusov pjesnik, Naklada Bošković, Split, 2022., str. 75. – 91.