Print Friendly, PDF & Email
Proslov

Mi, bivši đaci širokobriješke Franjevačke klasične gimnazije u koju smo se upisali kao djeca, a izašli iz nje kao zreli ljudi, ponajviše smo sa zebnjom pratili događaje koji su se 1944. i 1945. odvijali u tom kraju. Bili smo svjesni što su sposobni učiniti komunistički zločinci pod vodstvom ruskih komunista koje su potpomagali Englezi i Amerikanci. Ipak, nadali smo se da je u njima ostao tračak čovječnosti koji će iskazati prema nedužnima kad budu osvajali samostan i Franjevačku klasičnu gimnaziju na Širokom Brijegu. Međutim, prevarili smo se u svojim nadanjima. Izbezumljeni pred ljudskom nevinošću zločinci su upravo nad tim nevinim ljudima htjeli pokazati pravo stanje svoje zloće. Skupili su ih pa jednog po jednog nemilosrdno strijeljali i na koncu sve zajedno u protuzračnom skloništu polili benzinom i spalili.

U to vrijeme nalazio sam se u Rimu kamo sam otišao učiti crkvenu povijest. Godine 1945. morao sam završiti to učenje. Pisao sam doktorsku radnju o Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji, proučavao rimske arhive o tom predmetu, ispisivao nađene isprave i nastojao što bolje osvijetliti povijest te biskupije. Budući da sam taj rad htio završiti na vrijeme, nisam se bavio drugim stvarima pa ni prilikama u širokobriješkom kraju. O njima sam čuo samo po pričanju drugih.

Znali smo da je vojničko stanje za naš narod vrlo nepovoljno jer su komunisti bili u boljem položaju, ali sve nam je ostalo bilo nejasno. Pred Božić 1944. došao je u Rim poljski franjevac fra Sabin Plehta koji se kao dušobrižnik poljskih vojnika nalazio na području koje su zauzeli jugoslavenski komunisti. On je pričao da se oni strahovito ponašaju prema katoličkim svećenicima: optuživali su ih da su špijuni neprijateljskih snaga pa onda prema njima postupali na razne načine.

U ožujku 1945. u Rim je došao Marko Skoko, bivši đak širokobriješke gimnazije rodom iz Klobuka. Donio je vijest da su komunisti srušili samostan i gimnaziju na Širokom Brijegu i ubili šest fratara. Istaknuo je da je među njima pogubljen i moj stric fra Krešimir Pandžić. Iako njegovo izvješće nije bilo potpuno točno, iz njega smo mogli dobiti jasniju sliku o stanju u Hercegovini.

Potkraj ožujka 1945. u Rim je došla prva službena vijest o prilikama u Hercegovini koju je rimskoj kongregaciji De propaganda fide javio mostarski biskup Petar Čule. Za vijest smo doznali 1. travnja 1945. Toga dana išli smo čestitati Uskrs fra Dominiku Mandiću kojemu je prefekt spomenute kongregacija kardinal Pietro Fumasoni Biondi telefonski javio da je dobio pismo od biskupa Petra Čule i pozvao ga da mu priopći vijesti. Biskup Čule je u tom pismu javio da su komunisti u Hercegovini ubili više od 40, a na Širokom Brijegu oko 20 franjevaca, odnosno, sve koje su zatekli.

U svibnju 1945. počele su dolaziti hrvatske izbjeglice u Rim. Svatko je pričao svoje doživljaje i prilike u kojima se nalazio. Od njih smo malo-pomalo saznavali stanje u Hrvatskoj. Iznenadile su nas vijesti o krvoločnosti komunista koji su samo u Hercegovini ubili 66 franjevaca. Od tada sam se i osobno počeo više zanimati tko je taj zločin počinio i iz kojih razloga.

Vrativši se nakon dužeg vremena u domovinu, u Zagreb, posebno me je ugodno iznenadila vijest da nekoliko bivših đaka širokobriješke gimnazije proučava kako su ubijeni širokobriješki franjevci te da o tome pripravljaju knjigu. Predvodio ih je Jozo Tomašević – Koška koji je u moje vrijeme bio đak širokobriješke gimnazije, a sada ugledni inženjer i pisac. Podupro sam njihova nastojanja koliko sam mogao jer mi je bilo drago da nisu zaboravili ta vremena. Zbog toga svim srcem i sad podupirem pojavljivanje ovog pretiska knjige jer će se na taj način svjetlo sa Širokog Brijega širiti našom hrvatskom domovinom. Neka Bog pomogne one koji su je pisali i one koji se brinu o njezinu novom pojavljivanju.

fra Bazilije Pandžić
U Zagrebu o Uskrsu 2010.

Napomena

Dragi čitatelju!

Pred tobom je knjiga o Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu koju su komunisti u veljači 1945. spalili, ubili, kako to kaže njezin bivši đak Jozo Tomašević – Koška. Iako su zabranili njezinu obnovu, nisu je mogli zatrti u srcima mnogih Hercegovaca, Dalmatinaca, Slavonaca i svih onih koji su je pohađali. Demokratske promjene iz devedesetih godina prošloga stoljeća omogućiše im da konačno slobodno progovore o svojim đačkim danima. Danas smo im na tome zahvalni.

Prvo izdanje knjige Istina o ubijenoj gimnaziji izišlo je 1997. u Zagrebu u vlastitoj nakladi njezina autora Joze Tomaševića – Koške. Uz pomoć izvornih filmova donosimo pretisak Tomaševićeve knjige kojoj smo dodali preslik objašnjenja kratica koje je autor rabio. Time je još više naglašena njezina svjedočanska protega.

Knjiga se može naručiti posredstvom sljedećih podataka ili kupiti u različitim knjižarama po cijeni od 20 KM ili 80 kn.

Osobno