ČIJA SVIJETLA BUDUĆNOST?

Print Friendly, PDF & Email

Već mi je postalo teško pratiti medije. Čak i same naslove. Govore čas jedno, čas drugo. Ne samo glede pošasti zvane koronavirus. Veliki Europljani na jeziku ne pritekoše u pomoć drugima, nego se okrenuše sebi, nerijetko skroz sebično. zbog toga Talijani rekoše da će najprije pobijediti ovaj virus, a onda će poslije toga razmisliti o Europi. Raspada EU-a se boji čak i Sigmar Gabriel, bivši njemački ministar vanjskih poslova. A baš Nijemce mnogi zbog zatvorenosti napadaju ovih dana. Neki se pitaju i je li koronavirus kraj sretne globalizacije? A ima i razmišljanja da bi oporavljena Kina mogla preuzeti globalnu nadmoć nad Amerikom koja se trenutno zatvara. I puno još toga, da ne nabrajamo.

Opširnije...

MOSTOVI

Print Friendly, PDF & Email

Gledao sam još jedanput zastavu na lijesu. Hrvatsku. Ovoga puta obvila je Miru Čilića. Bio je vojnik HVO-a, u ona teška ratna vremena. Umro je kao desna ruka fratarskim voditeljima Majčinog sela u Međugorju. I žalili su ga svi. Od one djece koju je samo to selo htjelo, do suradnika. Nisu pogriješili. Neka ga Bog nagradi za sve dobro koje je učinio.

Opširnije...

ŠTO DA RADIM SA SOBOM?

Print Friendly, PDF & Email

Sarajevska vijećnica osvanu u boji grada Zagreba. A slijedila je i poruka da je Sarajevo uz svoje prijatelje. Lijepo. Samo to ne znači da zaboravljamo nesretnog Željka Komšića i mnogoštošta drugoga, naročito iz Domovinskog rata. Ali ako je iskreno, treba i u ovom vremenu koronavirusa primiti ispruženu ruku te ići dalje. Neka rane zacjeljuju. Gledajući tako nije dobro što ni Stari most u Mostaru ne osvanu u spomenutoj boji. A znao je osvanuti u nekim drugim bojama, naročito onim turskim. Nije valjda susjed dalji od tuđinca? Izgleda da jest. Što ti je imati krivu dioptriju!

Na grad Zagreb zaboraviše i mnogobrojni grlati pripadnici različitih tzv. nevladinih udruga. Iz državnog proračuna, iz proračuna grada Zagreba, dobivaju milijune kuna, ali sada šute. Umjesto njih grad čisti i građanima pomaže hrvatska vojska, redarstvo i navijačke skupine. To su oni isti protiv kojih su grlati (jer su im podredili medije) sipali sumpor i oganj. Hrvatsku vojsku mora se rasformirati, policiju staviti u kut, a navijačke skupine u tamnicu jer im se uzvikuje »Za dom spremni«. I tada bi trebao nastupiti mir! E, moji pripametni!

Opširnije...

DOK REVOLUCIJA TEČE

Print Friendly, PDF & Email

Dubravko Jelčić napustio je ovaj svijet. Veliki Dubravko. Tijelom malen, ali iza sebe je ostavljao duboku brazdu. Volio je svoj narod ma gdje on bio. Rodio se u Požegi 1930., da bi kao dječarac dospio u Čapljinu zbog nove službe svoga oca. Udahnuo je tu neslomljivi hercegovački duh. Upamtio je i tadašnjeg čapljinskog župnika fra Andriju Jelčića. Istog su prezimena, ali nisu bili ništa u srodstvu. Fra Andrija je rado zalazio u njihov dom, kao i mnogi drugi Čapljinci. Svih se dojmio pa su k njemu, odnosno Bogu, u crkvu zalazili ne samo Hrvati, nego i Srbi, muslimani... Posebno u vremenu Božića i Uskrsa. Cijeli grad slavio je te blagdane. No, nije mu to pomoglo prilikom dolaska jugokomunista. Jednostavno su ga na Širokom Brijegu kao gvardijana i župnika skratili za glavu negdje tamo u našoj Dalmaciji. Vijest o tomu Jelčićima je prenio dr. Pavao Canki koji ju je službeno dobio. Fra Andrijin lik otada se još dublje utisnuo u Dubravkovu dušu. Jelčići nisu tada predmnijevali da će ubrzo žaliti i dr. fra Radoslava Glavaša koji je kao pročelnik Odjela za bogoštovlje radio u Cankijevu Ministarstvu pravosuđa i bogoštovlja. Još su manje predmnijevali da će im glavu obitelji jednostavno strijeljati te 1945. Nosio je sve to Dubravko u sebi i sanjao o slobodi.

Opširnije...

Osobno