RIKI

Print Friendly, PDF & Email

Išao je lijeno ulicom. Ugodna ljetna noć. Godila mu je. Kako i ne bi. Stalno se nešto radi, nekada čovjek mora i odmoriti.

Jedino je mrvicu bio živčan. Uzrujale ga stvari s televizije. Ne zna što mu bi pa je nakon dugo vremena pogledao onaj dnevnik. A tamo pričaju li gluposti, pričaju. Naročito mu se nije svidjelo ono o pljački banke. Izveli su sve tako traljavo da će ih policija vjerojatno uhvatiti. U njegovo vrijeme to se tako nije radilo. Sjetio se Pariza. Velik grad, velika banka. Tko da im nešto ne drpi? I bi tako. A on je djelovao sam. Ponovo je u mislima prebirao sve te trenutke, proživljavao taj genijalni plan. Naposljetku se sve pokazalo lako, samo je to trebalo smisliti. Zadovoljno se nasmiješio.

»Riki«, začuo je glas s druge strane ceste. Zbog buke vozila koje je naišlo upravo u tom trenutku nije uspio prepoznati tko ga zove. To nije volio. Tko zna, možda su mu ušli u trag. Da, pokajao se on za sve to, okanio se takva načina života, ali razumljivo da oni ne praštaju.

Opširnije...

PRVI

Print Friendly, PDF & Email

Danas mu je zaista bio naporan dan. Kopao je rupe za sadnju maslina. Htio je svoje ulje, ruku žuljavih djelo. Ispunjalo ga to ponosom. Ali mu se nije sviđalo Draganovo ponašanje. Jest da mu je sin, ali pusti ti to. Dovoljno je odrastao da shvati kako nema kruha bez motike. Danas mu je malo pomagao, onako preko volje. Kad bi ga plaćao, platio bi mu da što prije ide ispred njegovih očiju a ne za ono što je uradio.

Otvorio je limenku piva i izvalio se u naslonjač pred televizorom. Svejedno mu je što je na programu, samo da se malo odmori.

Drjemuckao je. Onda mu kroz svijest prođoše riječi: otišao, inozemstvo, sutradan posao, preksutra stan... Trznuo je glavom i naperio uši. Da, oni zaista pričaju o tomu kako je netko...

Attachments:
Download this file (prvi.pdf)prvi.pdf[ ]2025 kB

Opširnije...

MAĆI

Print Friendly, PDF & Email

Zimsko jutro u Promini. Svježe, ali kristalno jasno. Sunce obasjava okoliš i ljude.

Matu nije obasjavalo. Njega je obasjavala njihova mržnja. Rigala je kao grotlo vulkana. A iznad nje mrtvačka glava. I prekrižene mrtvačke kosti. Četnik se zadovoljno smijao. On je u punini svoje uloge.

Postrojili su ih uza zid blizu Jokaševe kuće. Znalo se što slijedi. Toliko puta viđeno u ovom ratu, Domovinskom kako su ga Hrvati zvali, a oni su za njega imali više imena, ovisno o tomu koja je politika bila na djelu. Klatili su se između velikosrpstva i jugoslavenstva, tamo i ovamo. Nešto će pobijediti, samozadovoljno su razmišljali.

Opširnije...

U PLANINI

Print Friendly, PDF & Email

Sreli su se pred hotelom »Panorama«. Nije mu se danas dalo voziti, pa je malo prošetao.

»Dolaziš li i ti u nedjelju na skup? Bit će ono naše društvo. Moramo se nešto dogovorit.«

»A gdje?«

»U Muslijinu vikendicu. Uvik nam je tamo bilo lipo. Vani ladno, unutra vatra plamsa, bit će nešto i za prigrist i šta ćeš bolje.«

»U redu to, nego o čemu je dogovor?«

Opširnije...

Osobno