GRGUROVI HUKOVI 218.

Print Friendly, PDF & Email

SUZA U KRAJIČKU OKA

Sjatili se pjesnici sa svih strana,
sjatio se puk u svojoj jednostavnosti,
a ja kroz okno sa sjedala zurim.
Okupile se kuće pri brežuljku,
usred njih crkvica i njezin toranj,
stameni dozivaju nebo i opominju.
Sada je, govore, život takav kakav jest,
slušam i nemam što posebno dodati,
tek naslućujem suzu u krajičku oka,
mog i naroda mog ispaćenog.
Pale se polagano večernja svjetla,
kao zvijezde u tamnoj povijesnoj noći,
obasjavaju i grle, o Bože, ovaj naš čemer,
odlaske u tuđinu, čežnju u srcu.
Snatrim o svemu tome i nestaje okno,
ostaju anđeli što čuvaju naše Ravno,
jedan dio domovine, jedan dio srca.

Opširnije...

OSAMLJENOST KOJA VAPI ZA DIJALOGOM

Print Friendly, PDF & Email

Miljenko Stojić, Stopu po stopu, Naklada DHK HB – Matica hrvatska, Mostar – Vrgorac, 2016.

»U daljini psi povremeno laju,
vozila jure svojim putem,
kasno je ljetno popodne,
nastojim napisati pjesmu,
na drugom katu samostana.«

Ovako glase početni stihovi pjesme »Slike«, prve u zbirci pjesama »Stopu po stopu« suvremenoga hrvatskog pjesnika Miljenka Stojića. Ne slučajno Stojić svoju zbirku pjesama otvara stihovima koji su svojim specifičnim vizualitetom zaštitni znak njegova pjesništva u cjelini. Jer, Stojićeva poezija najveću svoju snagu podaje upravo kroz vizualnu sugestivnost; ona i jest jedna velika slika, likovni brikolaž koji potiče na meditaciju, promišljanje, na proces gledanja, viđenja – a zatim i proviđanja.

Attachments:
Download this file (osamljenost-koja-vapi.pdf)Osamljenost koja vapi za dijalogom[ ]1115 kB

Opširnije...

LIRIKOM DO ISTINE

Print Friendly, PDF & Email

LJUBAV PREMA NJOJ

Istodobno ste zapucali u njihovu pravcu,
dim se razišao, taoci nahrupili van,
oni su ubijeni, vi opet svi na broju,
duboko tamo dolje u judejskoj pustinji.

Čitam tvoje dugo izvješće na webu,
preskačem sve uzroke i posljedice,
nije to rat moj i moga naroda,
a i ne znam što bih rekao o svemu.

Opširnije...

BOSE STOPE

Print Friendly, PDF & Email

Iz srca kamena iznikle gorde masline,
more se pod njima ljeskalo obasuto zvjezdicama,
Lun lijeno opružen toga ljetnoga popodneva,
a mi smo nosili nadu u očima i prkos u rukama,
isklesani mnogim godinama, mnogim nedaćama.

Opširnije...

Osobno