SLOVO PO SLOVO...

Print Friendly, PDF & Email

Miljenka Koštro, Pogled u nedogled, DHK HB, Mostar, 2018.

Samo neznalice misle da je lagano pisati za djecu. Ma kakvi! Djeca su otvorena, pravična i ne trpe muljanje. Stoga se neprestano čudim određenim tzv. piscima za djecu. Povode se za modom i misle da ih djeca kao takve čitaju. Potpuno krivo. Dive im se samo pristalice te mode među starijima i nitko više.

Miljenka Koštro, pak, ide sasvim drukčije. Njoj je jasno da moda prolazi, a ostaje samo ono lijepo u našim dušama. Stoga slaže svoje priče slovo po slovo, da bi na kraju ispala pristojna književna pogača koju će djeca slatko »tamaniti« u nekom hladu.

Kako je dospjela do svih ovih priča, najbolje govori sam podnaslov knjige: priče žive posvuda oko nas, samo ih treba uočiti i zabilježiti. Krenuvši tim putem stvorila je naoko jednostavne priče, ali priče koje govore o bitnim stvarima i koje baka i djed unucima mogu čitati bez srama. Natuknusmo na početku da to danas nije uvijek nažalost tako.

Opširnije...

MI SMO ODVAJKADA TU

Print Friendly, PDF & Email

Marija Musa, Hrvatski jezik u BiH, Školska naklada, Mostar, 2018.

Jugokomunizma smo se oslobodili, valjda, još tamo devedesetih, ali hrvatskom jeziku i dalje ne cvjetaju ruže u BiH. Do toga zaključka dolazi i ovo djelo Marije Musa.

Da netko ne bi pomislio kako je sve nategnuto, istraživana je javna komunikacija od 1945. do danas. Nekada se govorilo o zajedničkom jeziku, dok se danas ipak govori o tri službena jezika u BiH. Unatoč tomu nastoji se da prevlada onaj izričaj kako se svi međusobno razumijemo. Iza svega, podrazumijeva se, stoje određene političke namisli koje bi htjele stvoriti nekakav BHS jezik, a onda sukladno tomu i takvu naciju.

Opširnije...

NJIHOV VONJ

Print Friendly, PDF & Email

Marijan Mandić, Lipe mostarske, DHK HB, Mostar, 2018.

Nesretno jugoslavensko vrijeme nažalost je zahvalna tema za književnu obradbu. No, unatoč tomu još je uvijek premalo djela koja se njime bave. Razlog? Kratko: i dalje je prevelika uronjenost u to totalitarno vrijeme.

Marijan Mandić kreće drugim smjerom. Bez uljepšavanja donosi sliku vremena koje je bilo trulo, neljudsko, duboko nedemokratično. Čini to preko lika čovjeka, Vjeke Lasića, koji se rađa u jugoslavenskom režimu, odrastavši bježi iz njega jer mu nije pružao osnovno za život, vraća se nakon 12 godina plodonosnog rada u tuđini i nastoji ponovno zasnovati dom na svojoj grudi. Ali, ne ide to tako jednostavno.

Opširnije...

HOD PO RUŠEVINAMA

Print Friendly, PDF & Email

Anto Orlovac, Gubitci Banjolučke biskupije u ratu 1992. – 1995., Banjolučka biskupija, Banja Luka, 2018.

Već su i desetljeća prošla kako je završio Domovinski rat pa ipak još uvijek prebrojavamo svoje mrtve. I otkrivamo svu težinu istine gurnute u stranu.

U Banjolučkoj biskupiji moglo bi se reći da nije bilo rata. On ju je tek zapljuskivao na tri rubna područja: onom prema Posavini; onom prema Bihaću; onom prema Livnu. Kad je sve počelo 1991., Banjolučka je biskupija imala 48 župa i u njima 96.670 vjernika. A godine 2017. broj vjernika je tek 30.151. Tko je kroz proteklo vrijeme o svemu tomu govorio, tko je nastojao učiniti što se učiniti da?

Tako dobro znamo da je taj ničim opravdan pogrom napravljen pod paskom tzv. Međunarodne zajednice, tako dobro znamo da je tamošnji biskup dr. Franjo Komarica uzaludno dizao svoj glas. A razvikani mediji u hrvatskom narodu uglavnom su šutjeli kako tada tako i danas.

Opširnije...

Osobno