U ZRCALU BOLI

Print Friendly, PDF & Email

Sanijela Matković, Kiša boje tulipana, Matica hrvatska, Široki Brijeg, 2019.

Imamo određene naume u glavi i žurimo ih postići. No, u jednom trenutku sve to dolazi pod znak upitnika. Bolest nas je pohodila, a mi smo bili nespremni. Što sad?

Sanijela Matković razglaba o ovomu u romanu koji držimo u rukama. Pritom ne moralizira, samo slika što se zbiva s glavnom junakinjom Lanom Negotić. A takve stvari se mogu dogoditi svakome od nas. Bolest ima svoju, a ne našu logiku.

Opširnije...

DUBINU SEBE TRAŽIM

Print Friendly, PDF & Email

Adrijan Vuksanović, Dvije trećine, HKZ – Hrvatsko slovo, Zagreb, 2019.

Boka kotorska, u kojoj »svaki kamen govori hrvatski«, sada je dio Crne Gore. No, to ne mora značiti da se trebaš odreći sebe. Ostaješ ono što jesi i uspostavljaš plodonosan odnos s okolinom.

Čitajući ovu prvu zbirku pjesama Adrijana Vuksanovića lagano primjećujemo takav stav, iako ga izričito ne pokazuje. On zapravo traga za sobom, propitkuje svoj suodnos s drugima, uključivši tu i ženski svijet, gradi svoj pogled na život unatoč svemu. Hrvat je, katolik je, ali mu nije tuđa ni pravoslavna duhovnost. Kuša biti jednostavni putnik na ovoj zemlji.

Vuksanovićevo domoljublje najbolje je izraženo u pjesmi Umiranje s Tobom: Umrijet ćeš Ti ovdje./ Ostat će sveti grb šahovskog kluba Kotor/ da bude neshvatljiva radost/ dalekoj djeci u kojoj trepti zadnja mrva genetskoga materijala/ od kojeg je sagrađena Katedrala./ Umrijet ćeš Ti ovdje./ Neka. Lijepo je umrijeti s Tobom. Ima potpuno pravo. Ono što vidimo i ono što jesmo jedna je cjelina, dok vrijeme neumitno prolazi. Važno je samo u svemu tomu ostati uspravno i svoj.

Opširnije...

NACRT ZA ISTINSKI MOZAIK

Print Friendly, PDF & Email

Anita Martinac, Grad bez ptica, SHSK, Mostar, 2019.

»Imam dojam da ja tu nisam bio... Što vrijeme sve više odmiče, sve je više heroja.« (str. 219.) Riječi su ovo napisane tamo negdje pri kraju romana. Čula ih je spisateljica Martinac jamačno više puta. I na koncu obdarila nas novim romanom, nakon uspjeha tri prethodna. Tema je prošli, Domovinski rat. Je li bilo kako je bilo ili je bilo kako oni kažu da je bilo?

Nije se zacijelo lako uhvatiti u koštac s jednom ovakvom temom. Ta sve kao da je bilo jučer, bojovnici su već stasali u odrasle muškarce s djecom koji mladeži govore što se dogodilo tih nesretnih dana tamo početkom devedesetih. Jer, oni su tada bili u njihovoj dobi. Slične su ih brige morile kao sada njih. I onda se dogodio rat kojeg nisu htjeli i na kojeg nisu bili spremni. Zaskočio ih je kao razulareni tzv. rezervisti osamljenu djevojku na mostarskim ulicama. Ali, nisu se predali. Borili su se i pobijedili. Sada bi se neki drugi htjeli potpisati pod njihove pobjede. Ma ne može!

Opširnije...

NIKAD OTIŠAO

Print Friendly, PDF & Email

Adolf Polegubić, Vršak osmijeha; Snatrenja; Poput Giottova kruga; Ogrlica od kamena, Naklada Bošković, Split, 2018.

Pred nama su četiri zbirke pjesama Adolfa Polegubića. Isti nakladnik, isti mjesec, ista godina izdavanja. I pisac uvoda je isti. Na kraju se sve doima kao jedna zbirka, jedna zaokružena cjelina. To doista ove knjige i jesu. Pjesnik je do kraja rastvorio dušu. Pogledajmo ukratko što nam je ponudio.

Za shvatiti Polegubića u ovim djelima sržna je pjesma a slavlja. Navedimo je zbog toga cijelu. kao da je bilo jučer –/ dječak bosonog po kamenjaru/ po prašnjavim cestama// a onda su došli drugi putovi/ zaigranost se zamijenila/ ozbiljnošću/ a prašnjave ceste asfaltnima// dolazili su i prolazili gradovi/ i zemlje// tomu su se dodale i godine/ i sve već što uz to ide// sada podno Taunusa/ uz žubor Liederbacha/ pogledom na protekle godine// kažu – razlog za slavlje// a slavlja?// prestala su onoga dana/ kada sam otišao/ bosonog s kamenjara U malo riječi stavljen čitav život. I on ide dalje, a mi prema svome kraju.

Opširnije...

Osobno