KAD SE DRUŠTVO RASPADA

Print Friendly, PDF & Email

Herta Müller, Da mi je danas bilo ne susresti sebe, Oceanmore, Zagreb, 2005.

»Svijetla budućnost samo što nije počela«, bio je vječni komunistički slogan. Narod je, pak, svejedno u kojoj komunističkoj državi, šutio i držao da od toga nema ništa. Podrazumijeva se da se snalazio kako je znao i umio.

Herta Müller opisuje ženu koja je htjela otići daleko od komunističkog raja u Rumunjskoj. Radeći u tvornici tekstila u džepove nekoliko odjevnih predmeta, namijenjenih izvozu u Italiju, stavlja ceduljicu s natpisom »Čekam te« i svojom adresom. Revni čuvari revolucije ubrzo su sve pronašli, a dodali i nešto svojih ceduljica da bi još više napakostili kontrarevolucionarki. I tako ona umjesto Talijana, koji bi je barem prividno oženio, dobiva majora Albua, svoga ispitivača točno u 10.00 u one dane kad on to odredi. Glavna junakinja ide tramvajem na ta ispitivanja i dok se vozi razmišlja o njima, kao i o čitavom svom životu. Prekid u razmišljanja unose samo usputne tramvajske postaje. Njihovim opisom doprinosi još boljem ocrtavanju društva u kojem živi.

Opširnije...

DAVNI DANAŠNJI DANI

Print Friendly, PDF & Email

Anto Zirdum, Robinja i martolosi, Matica hrvatska – HKD Napredak; Zenica – Vitez, 2005.

Jedna od tržnica robljem u Srednjem vijeku postojala je i u Dubrovniku. Tu su se prodavali ne samo tuđinci, nego i Hrvati. Dubrovčani nisu smjeli zabraniti takvu trgovinu, inače bi ostali bez slobode. Hanibal Lucić sve to zna i stvara dramu Robinju. Opisuje snagu čiste ljubavi između dvoje mladih, dok zanemaruje složene društvene prilike u to vrijeme. Anto Zirdum, pak, želi nešto više progovoriti o samim prilikama pa stvara ovaj roman. Želja mu je ponajprije se obratiti đacima koji u školi uče o Robinji.

Mladi vitez Mirko Derenčin kreće krajem kolovoza doma kako bi se tijekom jeseni oženio djevojkom u koju se zagledao. Lijepa Danica Podmanicki na žalost dopala je turskog ropstva. To Mirku priopćuje njegov sluga. On naravno smišlja kako je izbaviti. Iz Osijeka se zapućuje u Jajce. Posavjetovavši se s povjerljivim ljudima, s družinom kreće za Split i konačno stiže do Hanibala Lucića. U društvu putuju za Dubrovnik, odnosno na tržnicu robljem. Preostali Mirkovi ljudi otišli su drugim putovima u nadi da će uspjeti negdje preoteti lijepu Danicu.

Opširnije...

SJEĆANJE

Print Friendly, PDF & Email

Sonja Manojlović, Čovječica, Meandar, Zagreb, 2005.

Suvremeno vrijeme, između ostaloga, obdarilo nas je i feminizmom. Kliče se ženskoj ravnopravnosti. Zbog tog dara može nam se učiniti da je ova zbirka pjesama Sonje Manojlović na tome tragu. No, stvarnost je nešto drukčija. Pjesnikinja govori o dostojanstvu žene, njezinom snalaženju u ovakvom svijetu, ali i snalaženju čovjeka, odnosno ljudskog roda.

Svijet u ovoj zbirci izgleda razbijen, unakažen, moglo bi se čak reći surov. Međutim, takav ne smije ostati. Potrebno ga je ponovno postaviti na svoje noge, spojiti, učiniti cjelinom. A u tome nam pomažu naša sjećanja. Dobro je izvući ih iz zaborava, kao iz nekakvog zanimljivog starog ormara te po njima, dobrodošlim crtežima, ponovno graditi naš svijet za svakodnevno obitavanje. Nije to lako. Počesto nas je strah, lutamo, suočavamo se s tamom. Izlaz postoji. Nalazi se u svjetlosti, našoj nutrini. Potrebno ga je samo probuditi i povjerovati mu. ... Pozatvaraš prozore i knjige, / i ravno, kroz svakog / koga sretneš, / sa svjetlosnom uzicom u ruci, / dalje, sve dalje... (Kakvo je tvoje Ne)

Opširnije...

OŠTRINA NJEŽNOSTI

Print Friendly, PDF & Email

Đurđica Ivanišević, Stoljetna, Stajer graf, Zagreb, 2005.

Vrsna novinarka, ali i vrsna pjesnikinja. Đurđica Ivanišević! Svojim tekstovima i svojim pjesmama zasijeca u društvena događanja i budi nadu.

Stoljetna je ime djedove posljednje ledine koju su zvali još i Pod hrastovima. Prodali su i nju. Otada ona više ne rađa, a Hrvatska šuti (Snijegom vraćena). Tko imalo prati suvremena politička pitanja zna o čemu Ivaniševićka govori. Zbog ovakvih i sličnih pjesama nazivaju je i pjesnikinjom Hrvatske. Ona se toga ne stidi i ne bježi od svega. Dapače! Njezino je pero u službi ljepote i dobra, ali i u službi istine i pravde. Iako je oštra, ustvari je nježna. Ona tepa svojoj Domovini, njezinim ljudima, njezinoj ljepoti, boreći se kao lavica za njihove opravdane probitke. ... upravo se postavlja sag / za inozemnog predsjednika / ograda je sve viša / taloži se magla punog mjeseca na radničke kapute / silazi sirotinja stubama Gornjega grada. (Strah na Trgu sv. Marka)

Opširnije...

Osobno