KAD SE DRUŠTVO RASPADA
- Detalji
- Kategorija: Prikazi (Književnost)
- Objavljeno: Ponedjeljak, 27 Kolovoz 2007 17:16
- Hitova: 2116
Herta Müller, Da mi je danas bilo ne susresti sebe, Oceanmore, Zagreb, 2005.
»Svijetla budućnost samo što nije počela«, bio je vječni komunistički slogan. Narod je, pak, svejedno u kojoj komunističkoj državi, šutio i držao da od toga nema ništa. Podrazumijeva se da se snalazio kako je znao i umio.
Herta Müller opisuje ženu koja je htjela otići daleko od komunističkog raja u Rumunjskoj. Radeći u tvornici tekstila u džepove nekoliko odjevnih predmeta, namijenjenih izvozu u Italiju, stavlja ceduljicu s natpisom »Čekam te« i svojom adresom. Revni čuvari revolucije ubrzo su sve pronašli, a dodali i nešto svojih ceduljica da bi još više napakostili kontrarevolucionarki. I tako ona umjesto Talijana, koji bi je barem prividno oženio, dobiva majora Albua, svoga ispitivača točno u 10.00 u one dane kad on to odredi. Glavna junakinja ide tramvajem na ta ispitivanja i dok se vozi razmišlja o njima, kao i o čitavom svom životu. Prekid u razmišljanja unose samo usputne tramvajske postaje. Njihovim opisom doprinosi još boljem ocrtavanju društva u kojem živi.
