U LICE KRIK

Print Friendly, PDF & Email

Matija Macan, Slutnje i nemiri, Matica hrvatska, Čitluk, 2021.

Za prvo sam djelo Matije Macan Prekinuti let znao, ali ga nisam imao čast pročitati. No, pabirčio sam po internetu i barem shvatio o čemu je riječ. Govor je tu o našem bivovanju na ovoj zemlji, o našem postojanju u životnim kovitlacima. A takvo je i ovo djelo pred nama. Samo za razliku od prvoga, ne radi se ovdje o romanu već o pjesmama i ogledima što je jasno naznačeno u podnaslovu. Uz poruku dobili smo tako i tri književna oblika koja svako na svoj način izražavaju onu temeljnu spisateljičinu misao.

A kakva nam se ona čini dok listamo stranice ovih zapisa nastalih u vremenu nečega što je nazvano koronavirus, Covid-19 i nekim drugim imenima? Valja nam otvoriti i srce i um, jer ovi redci nisu napisani zbog same ljepote zapisane riječi. Oni donose i poruku koja bi htjela zasjeći u naš život, ispraviti ga ako nije išao stazama kojima je trebalo, ohrabriti nas ako smo slučajno pustili tuzi da nama zavlada... Razlika je to od nekih drugih djela koja se trenutno stvaraju u hrvatskom narodu. Tamo se pokušavaju ispuniti modni trendovi u tom trenutku dok se ta djela stvaraju. A čini se to zato da se pisac vine u književno zviježđe i da tamo što duže ostane ne stvarajući više dalje. Jer, moglo bi to uprljati novodosegnuti lik u koji si se tako zaljubio.

Opširnije...

NACRT ZA ISTINSKI MOZAIK

Print Friendly, PDF & Email

Anita Martinac, Grad bez ptica, SHSK, Mostar, 2019.

»Imam dojam da ja tu nisam bio... Što vrijeme sve više odmiče, sve je više heroja.« (str. 219.) Riječi su ovo napisane tamo negdje pri kraju romana. Čula ih je spisateljica Martinac jamačno više puta. I na koncu obdarila nas novim romanom, nakon uspjeha tri prethodna. Tema je prošli, Domovinski rat. Je li bilo kako je bilo ili je bilo kako oni kažu da je bilo?

Nije se zacijelo lako uhvatiti u koštac s jednom ovakvom temom. Ta sve kao da je bilo jučer, bojovnici su već stasali u odrasle muškarce s djecom koji mladeži govore što se dogodilo tih nesretnih dana tamo početkom devedesetih. Jer, oni su tada bili u njihovoj dobi. Slične su ih brige morile kao sada njih. I onda se dogodio rat kojeg nisu htjeli i na kojeg nisu bili spremni. Zaskočio ih je kao razulareni tzv. rezervisti osamljenu djevojku na mostarskim ulicama. Ali, nisu se predali. Borili su se i pobijedili. Sada bi se neki drugi htjeli potpisati pod njihove pobjede. Ma ne može!

Opširnije...

NJIHOVIM PUTIMA

Print Friendly, PDF & Email

fra Frano Dušaj, Mučenici, evo Gospe, Katolički duhovni centar, Sukruć, 2020.

Kada su umirali prvi kršćanski mučenici, onda ih njihova zajednica nije zaboravljala. Dapače! Marno su popisivali podatke iz njihova života i mučeništva tako da su nastali veliki poznati kršćanski žrtvoslovi. Istina, zub vremena je znao izgristi sve te podatke, ali duhovna korist je bila ogromna. Svjesni važnosti mučeništva prva Crkva ne slavi ovozemaljski rođendan svojih mučenika nego njihovo rođenje za nebo. S toga gledišta moramo i trebamo promatrati i naše mučenike.

Fra Frano Dušaj nije na sve ovo odmahnuo rukom nego se u sve i sam uključio. Budući da poznaje mučeništva iz komunističkoga doba, počeo je pisati o svemu tomu. Ovim djelom pred nama završava trilogiju s tom problematikom. U prvoj knjizi opisao je fra Zefa Leonarda Tagaja, iz Traboina u Crnoj Gori, koji je vjernom puku Božjem ostao u uspomeni kao nepokolebljivi pastir povjerenog mu stada, odlučan da ga ne izda niti ostavi ni pod koju cijenu. Druga knjiga govori o fra Antonu Harapiju iz Skadra u Albaniji kojeg su sramno osudili te tajno pogubili i pokopali. I treća je ova knjiga o hercegovačkim pobijenim franjevcima.

Opširnije...

BOŽJA NIT

Print Friendly, PDF & Email

Zdenka Čorkalo, Veslo, HKZ – Hrvatsko slovo, Zagreb, 2019.

»Kad je završio rat na Jugu našla sam se u Bosni Srebrenoj, u crkvi-bolnici, u enklavi, području u kojem je jedan narod, hrvatski, sa svih strana okružen neprijateljskim narodom. Iz enklave se nije moglo jednostavnim putem ni izaći ni ući. Kirurške operacije obavljali smo u nedovršenom fratarskom podrumu s utabanim zemljanim podom, prostoriji u koju je jedva stao stol za operacije i nas nekoliko najpotrebnijih oko njega.« (str. 75.) Ovim navodom započinjem prikaz knjige pred nama, jer u njemu kao da je sabrana sva autoričina domoljubnost, čovjekoljubnost, pa i bogoljubnost. Kada je jedan od nas napadnut, onda smo napadnuti svi u cjelokupnosti onoga što jesmo. Nema nam druge nego ustrajati. »Nikoga ne prepoznajem oko sebe u šatoru. Ali, svaki branitelj me podsjeća na mladića kojemu se žena u Dubrovniku nije dala napiti vode jer da on, hrvatski vojnik, samo izaziva one na Žarkovici i da će zbog njih rušiti Grad, koji je otvoreni grad i nitko se u njega ne bi dirao da se nisu naši vojnici našli tu.« (str. 81.) Pa onda koji redak dalje. »Najvažnija je granica u glavi, ako je tu povučeš, druge su samo posluh iznevjerenog srca.« Mislim da je sve jasno i da će dobronamjerni čitatelj puninom srca i uma prionuti ovome štivu.

Attachments:
Download this file (bozja-nit.pdf)bozja-nit.pdf[ ]682 kB

Opširnije...

Osobno