U IME KOGA?

Print Friendly, PDF & Email

Anita Martinac, Medaljon, Matica hrvatska, Čitluk, 2015.

Škripari. Humska zemlja dobro zna o čemu se radi, ostali ih poznaju kao križare, kamišare ili odmetničku bandu. Neopredijeljenih gotova da i nema, dan danas, nakon mnogo desetljeća. Još peku suze ucviljenih, još se pristalice jugokomunizma pjene. Ipak, književnih djela o ovoj epskoj tematici jednostavno gotovo da nema. Za vrijeme jugokomunizma govorili su uglavnom o njima novinarski ili u naporu njihove paradigme reinterpretacije povijesti, za vrijeme, nazovimo, demokracije još se uglavnom čeka na konačnu ocjenu tih revolucionarnih skupina pa da se onda krene u umjetničko stvaranje. Anita Martinac ništa ne čeka, ali ništa i ne prejudicira. Ona samo iznosi na vidjelo kako je sve doživio puk, onaj koji je to nosio na svojim plećima. Čitajući roman spoznat ćemo da mu nije nimalo bilo lako.

Opširnije...

NA BRANIKU

Print Friendly, PDF & Email

Ante Nadomir Tadić Šutra, Luč Hrvata, Kninski muzej, Knin, 2014.

Ima ona pjesma iz Domovinskog rata koja kaže: »Kreni gardo!«. A ima i odgovor: »Kreni ti«. I što sad? Ante Nadomir Tadić Šutra je znao. Krenuo je na bojišnicu. Tamo devedesetih godina prošloga stoljeća kad je sve bilo neizvjesno. Postupi kako misliš da je najbolje i poslije ćeš to biti ti, mogli bismo zaključiti.

Nisu svi odgovorili kao Tadić Šutra. Jedni su nastavili vikati »Kreni gardo« držeći se čvrsto zavjetrine, drugi su odmahnuli rukom i dali petama vjetra. Pa su se kasnije znali čak i vratiti. Pjesnik ih opisuje u pjesmi »E, moj rodijače«. Protratili su zlatnu priliku za dokazati se kao čovjek. Zbog toga dotična pjesma na kraju kaže: »A ti rodijače,/ žalosna ti mati,/ priko stare klače,/ u svoj mir se vrati –// daleko od rata,/ bomba i granata;/ i ti i tvoj tata –/ daleko od Hrvata.« Sve očito jasno, kao što je i drugo u knjizi jasno.

Opširnije...

KOLOPLET

Print Friendly, PDF & Email

s. Bernardina Crnogorac, Sjene, Matica hrvatska, Makarska, 2015.

Djeca, kako to gordo zvuči. Prisežemo na njih, govorimo da na mlađima svijet ostaje, ne zaboravljajući u podsvijesti nadodati da se ipak stariji pitaju. Naša prijetvornost na djelu. Neka je nama dobro, a za druge baš nas briga.

S. Bernardina Crnogorac svega se toga lijepo dotiče u ovom romanu. Na jednoj strani razigrani dječji svijet, na drugoj razigrani svijet odraslih koji bi se trebali brinuti za njih. Onaj prvi kudikamo je ljepši, iako nakana romana nije bila prikazati njega nego ovaj drugi i mnogo toga povezano s njim.

Opširnije...

ZRELE SU NARANČE

Print Friendly, PDF & Email

Vladimir Pavlović, Izabrane pjesme, Ziral – Općinsko vijeće, Mostar – Čapljina, 1997.

Varijacije

Bila je godina 1971. Mjesec siječanj. Dan 27. Rodila se »Sarajevska deklaracija o hrvatskom jeziku«. Potpisnici: Vitomir Lukić, Mile Pešorda, Nikola Martić, Veselko Koroman, Mirko Marjanović, Vladimir Pavlović, Stanislav Bašić. Njih sedmorica. Godina 1987. Ne znam koji mjesec i koji dan. Opet Sarajevo. Slušam Vladimira Pavlovića i još jednoga na nekoj književnoj tribini. Tamo negdje popodne. Svega desetak slušatelja. Komunizam još caruje i ne zna se dokle će. Na upit što trenutno čita Vladimir Pavlović bez da trepne okom izjavljuje da čita stare hrvatske pjesnike. Zastao sam začuđen i upamtio sve to. Pa je došao Domovinski rat. Nestalo jedno vrijeme granica i mitničara. Ali ponovno dođoše i svakim danom bivali su sve čvršći. Pavlović se na to mrštio, ostajući i dalje uspravni hrvatski pjesnik i književnik.

Opširnije...

Osobno