Miljenko Stojić, Ta vremena, K. Krešimir Zagreb, 1995.
Piše: Vesna Zovko
»Posvećujem svima onima što se u ova teška vremena časno boriše za domovinu«, stoji u posveti na ulazu u knjigu-dnevnik i nagovještava njezinu tematiku, u posljednje vrijeme eksploatiranu prečesto, ali i prerijetko ako je želimo spoznati iz pozicije vojnoga kapelana, a fra Miljenko to jeste. Ovi zapisi predstavljaju jednu vrstu intimnog ratnog dnevnika napisanog i duboko etičkim tonom propovjednika, ali i drhtavim lirskim tonom pjesnika, jer fra Miljenko je i pjesnik, malo tko da nije čuo za njegovu uglazbljenu pjesmu »Bože, svrati noćas u moj rov«, a zamjetnu pozornost izazvala je i njegova zbirka poezije »Unatoč svemu« (1994.) u kojoj također susrećemo motive s bojišnica, unutarnjih i vanjskih, vidljivih i nevidljivih, sagledanih okom kapelana-pjesnika. Autor je rođen 1. lipnja 1960. u Dragićini kraj Čitluka. Pučku školu završio je na Čerinu, a maturirao na Franjevačkoj gimnaziji u Visokom 1979. Nakon mature stupa u novicijat Hercegovačke franjevačke provincije. Bogoslovlje je slušao na više učilišta: Zagrebu, Sarajevu, Jeruzalemu. Za svećenika je zaređen 1977. u Mostaru. Na Papinskom sveučilištu »Antonianum« u Rimu 1991. postigao je licencijat iz teologije s područja kršćanske i franjevačke duhovnosti. Trenutačno živi i radi u župi Međugorje.
Građu za ovu knjigu koju je prikupio kao vojni kapelan, objelodanio je od 1993. do 1995. u Glasu Brotnja, Glasu mira i HVO-glasniku. Ponegdje u ovim esejima prepoznajemo i tragove iznenadne hladne analitičnosti, usidrenosti u stvarnost našega vremena, u razumijevanje pojedinih događaja čija surovost, krvava besmislenost, apokaliptičnost trajanja i razloga trajanja, traži brzo identificiranje, odgonetanje i - reakciju. A fra Miljenko na ratne dnevno-političke događaje reagira brzo, ali promišljeno, neprestano kao orijentir, kao kompas kroz bespuća srušene stvarnosti koristeći biblijsko-filozofske temeljnice, koje pomažu shvatiti, ali i prihvatiti, pobijediti snagom duha vrijeme zla.
Iščitavajući ovih 20-ak eseja, lirsko-dnevničkih zapisa, na mahove, valjda pod utjecajem sasvim drugačijih analiza i doživljaja ratne stvarnosti razvikanih od aktualnih vojno-političkih analitičara, skupih kolumnista, čini nam se da su ova fra Miljenkova promišljanja odveć moralizatorska, neukusno nestvarna, s uporištem u nekorisnim kalupima otrcanih katoličko-moralizatorskih shema koje u biti nemaju naročite veze s onim što se događa ni zašto se događa. No dio svakodnevne tragedije upravo je u ovom dojmu, u želji za nadilaženjem biblijskih istina kao odveć nestvarnih, neuporabljivih, nadiđenih, dostatnih sebi samima.
Ovi zapisi puni su izravnih poruka i pouka, prije svega vojniku, branitelju, jer fra Miljenko ih daje kao vojni kapelan što nije zanemarivo: on je izravno osjetio što znači biti tamo gdje je najopasnije, ali i najautentičnije, dakle na prvoj crti obrane; suživjeti sa svim onim što tamo predstavlja život, nada, borba, gorčina, tragedija, gubitak, snovi, ideali, tih mladih, ponosnih, nesebičnih, ponekad razočaranih, rezigniranih, ogorčenih ljudi zbog tisuće bolova, ne samo onih koje proizvodi neprijatelj, već još više, još gore: onih koje uzrokuju namjerno slijepi, gluhi, u duši obogaljeni, drski, beskrupulozni pripadnici vlastitog naroda. Fra Miljenko nas upoznaje s hrvatskim braniteljem skicirajući sliku njegove zatočenosti između rata i mira, obitelji i obveza prema domovini, između snova i želja, na rubu svih poroka, iskušenja, stalne vanjske i unutarnje borbe, nemira. Kroz njihove nemire autor otkriva i svoje, pokatkad jako slične.
»Jednostavna i neposredna, misaono čista i emotivno kondenzirana, rečenicama u kojima je i poleta i mudrosti, ova će knjiga zacijelo ispuniti krupnu zadaću u duhovnom životu čitatelja, kojima je namijenjena«, mišljenja je jedan od recenzenata knjige dr. Dubravko Jelčić, a drugi recenzent »Tih vremena« Krešimir Šego je zapisao: »... autor promišlja pojedine poticaje, s jasno opredijeljenim porukama čitatelju. I uvijek su te poruke svjesno optimistične, s otvorenim mogućnostima za dobro. Naše djelatno sudjelovanje, opredjeljenja, stavovi ovise jedino od nas...«
Citiram na koncu i samog autora: »Znam, pritišću nas upiti i mnoge poteškoće ovih dana. Nije se lagano snaći. Ipak, temeljni je upit: jesam li umoran i idem li naprijed unatoč svemu. Povijest i naše potomstvo ne će nam oprostiti kukavičluk i bježanje u zavjetrinu«.
Redarstvenik, 3. svibnja 1995., str. 56.
