Miljenko Stojić, S druge strane, Naklada K. Krešimir – Matica hrvatska, Zagreb – Čitluk, 2011.
Piše: Ljerka Car Matutinović
Hrvatski književnik, Miljenko Stojić, novinar i teolog, iznimno je aktivna i svestrana osobnost, pokretač mnogih važnih institucija (Informativni centar »Mir« Međugorje, Radiopostaja »Mir« Međugorje i dr.), ali je i zapaženi pisac za djecu, uvršten u čitanke i lektiru hrvatskoga naroda u BiH. Uz poznate knjige za djecu, objavio je nekoliko zbirki pjesama, od kojih ističem jedinstvenu knjigu Stopama mira, 2009. U ogledima iz suvremenosti (S druge strane) afirmirao je svoj blagotvoran glas razuma, zastupajući civilizaciju ljudskosti, na strani Dobra.
Knjiga S druge strane podijeljena je u tri ciklusa – u kojima su, ruku pod ruku s ostalima, nesvakidašnji, poticajni naslovi poput Šapat zavođenja, Pojela maca, Rap, cool, anarhist itd., Navali narode, Otkvači, zakvači, prijatelju! – zavrjeđuje našu pozornost traženjem svojevrsne ravnoteže između postojanja, simbolički uzevši, crnog i bijelog, u egzistiranju tzv. nereda i reda u našoj suvremenosti. Autor je znao pronaći i prepoznati tanahna svjetlucanja svijesti i savjesti u kojima se nalazi i gubi – čovjek, pojedinac. On zna da biće koje u sebi nosi relevantne znakove podnošljivosti ili nepodnošljivosti, nazočne u idejama koje ono zastupa, zna da to jedinstveno biće – čovjek, može lutati, može birati, može čekati, može biti i dijabolično... Ne bez dobrodošlog entuzijazma, oboružan kršćanskim svjetonazorom, Miljenko Stojić uvjereno unosi u dnevni život malo poetskog reda: »Znam da trebam biti ponizan, i znam da nisam takav. Pogriješim i neprestano se za to kajem. Nisu moje riječi najpametnije, o djelima da ne govorimo. I što sad? Ma ništa, ljudi moji! Idemo promijeniti svijet, naozbilj to kažem. Osmjelimo se i bit će sve drukčije.« (Reci ti meni...).
Miljenko Stojić u svojim ogledima i pogledima na našu suvremenost jednostavan je, izravan, određen i jasan, svjestan činjenice da »uvijek ima onih koji će se s tim složiti i onih koji ne će...«. Ipak, iako po vokaciji pjesnik, profesionalno je vezan, kao magistar kršćanske duhovnosti, za educiranje i vođenje mladih bogoslova i sjemeništaraca. Pozivajući se često na poruke Kraljice Mira u Međugorju, on je okrenut svijetu, gleda i vidi svijet oko sebe, unoseći u razumijevanje ovoga našega sunčanog neba i strpljive zemlje diskretan dah ironije: »Znamo da ne možemo lagati, ne možemo li još nešto suvislo odgovoriti, možemo se samo crvenjeti. Nakon toga... Eh, da, ovdje mi računalo pojede već napisan tekst. Kad sam ga htio pregledati i popraviti, njega već ne bi.« (Otkvači, zakvači, prijatelju!). Svijet i društvo puni su proturječnosti. Osim koncentriranosti na probleme u kojima jesmo i koji nas okružuju – ne bi trebalo smetnuti s uma ni fenomen tzv. egzaltacije, to jest emotivnoga pretjerivanja, jer egzaltadosi (zanesenjaci!) nisu baš vrsta podobna za današnje globalističke metamorfoze. Zato je pretežak (i delikatan!) zadatak koji stavlja pred nas, uz pomoć Kraljice Mira, pjesnik i dušobrižnik, Miljenko Stojić: »Kako biti svoj, biti sa svima, biti jednostavno čovjek na pravome mjestu.« I očuvati, dodajem ja: Dostojanstvo i vjeru u život.
Vijenac, 478, Zagreb, 28. lipnja 2012., str. 10.; Ljerka Car Matutinović, Vijenac odabranih, Biakova, Zagreb, 2013., str. 246. – 247.
