Zagreb, 6. siječnja 2020. (hkv.hr) – Rezultat drugoga kruga predsjedničkih izbora za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća komentiraju: Damir Pešorda, Matko Marušić, Maja Runje, Stipe Kutleša, Ivan Poljaković, Miljenko Stojić, Damir Borovčak, Marito Mihovil Letica i Mile Prpa.
...
Miljenko Stojić: Dug je put
Nevoljni hrvatski puk biraše si čelništvo. Na jednoj strani on, na drugoj jugosi. Bijaše sve jasno, prilika za jasan referendum glede nelustriranih i nepokajanih. Ali...
Prevagu opet odnije znanje. Jugosi ga imaše. Kad im se raspade jugokomunizam, razmiljeli su se po svim strankama. Istina, neki se i obratiše, postaše domoljubi, hvala im. Drugi nastaviše plesti svoju mrežu. Pa 2000. zasjedoše na vlast. I šutnuše najprije branitelje. Onda se još više ukopaše na svim stranama. Poče se ljuljati domoljubni brod. Redaše se likovi poput Mesića, Josipovića, Stazića, Jovanovića, Pilsela... Bi i onih drugih, naizgled prihvatljivih. Račune uredno ispostavljaše domoljubima. Oni, pak, nasjedoše. Objeručke posegnuše za zlatnim teletom ne bi li se dokopali slobode. A ono zabljesnu te povede za sobom zaslijepljene. I dođoše jugosi kamo su se bili zaputili, na Pantovčak. Nedostaje im tamo još bista druga Tita, ali stići će ona, samo da se malo slavlje smiri.
Nema druge nego dotičnima čestitati. Izveli su sve školski, onako kako su to znanje brusili kroz dugu mračnu noć od 45 godina. K tome, naravno, treba pridodati i onu šumsku školu prije toga. Iskazala se posebno na Bleiburgu i tijekom Križnih puteva što neki, kako vidimo, zaboraviše.
A Herceg Bosna i iseljeništvo ne dadoše se prevesti žedni preko vode. Listom ustaše protiv jugosa. Sve čestitke i divljenje. Dok je vas, ima nade da će se jednom stići i do te Obećane zemlje.
Žao mi Velikih domoljuba. Ostaše nasred puta, s nakanom da se posvađaju sa svojima. Popili su priču da ne treba izlaziti na izbore, a ako se i iziđe listić treba učiniti nevažećim. Neki se čak prikloniše i jugosima. I bi što bi. Hoće li progledati, kad će progledati, stvarno ne znam.
Obični su mi domoljubi prirasli srcu. Velik je teret na njima. Boriti im je se protiv jugosa, ne biti osvetoljubivi i grubi prema Velikim domoljubima. Da su bili zajedno, pobjeda bi bila zajamčena. No, nisu i tu smo gdje jesmo.
Gledam pred sobom knjigu o Vjekoslavu Čižeku. Čitao sam ju u jučerašnji tužni dan. Jugosi ga nisu voljeli od samog početka. Bio je samo književnik i pjesnik. Cinkali su ga kolege, uhićivan je, provodio puste dane u samici, načet mu vid. Otišao je u emigraciju. Oteli su ga i vratili u nesretnu Jugoslaviju. U zeničkoj tamnici u potpunosti mu upropastiše vid. Nije se dao. Pisao je pjesme duhom i pamtio ih razumom. Zbog međunarodnog pritiska pustili su ga na slobodu. Kušao je postati član Društva hrvatskih književnika. Tamo pred 2000. Odgurnuli su ga. Ali ga nije odgurnulo Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne. Primili su ga u članstvo. Čak su mu objavili i knjigu.
Nastavljam čitati Čižeka. Dug je očito put do Obećane zemlje. Dug!
Cijeli članak možete pročitati na stranicama portala koji ga je objavio ili u dolje priloženoj datoteci.
 o-rezultatima-predsjednickih-izbora.pdf | [ ] | 76 kB |